P-1370/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu ovog suda Miljani Srhoj Buratović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Mirko Butorović odvjetnik u [adresa], protiv tuženika CF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Darijana Godinović odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 08. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 05. lipnja 2025.,

p r e s u d i o je

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I/ Utvrđuje se da je tužitelj: ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 497 zgr., upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za daljnjih 454655/1530900 dijela prava vlasništva, pored postojećeg omjera od 621590/1530900 dijela prava vlasništva.

II/ Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 497 zgr. upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime u daljnjem omjeru od 454655/1530900 dijela prava vlasništva uz prethodno brisanje tuženika u jednakom omjeru.

III/ Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.020,00 EUR sa zateznim zakonskim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke sve do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Starom Gradu od 02.04.1991. pod br. P-4/1988, tužitelj utvrđen vlasnikom k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 497 zgr. z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u omjeru od 1076245/1530900 dijela prava vlasništva. Navedena odluka da je donesena u odnosu na tadašnje knjižne vlasnike navedenih čestica te slijednike suvlasnika koji su u međuvremenu preminuli, osim u odnosu na tuženog ad 6/ (tada označen kao ĐF). Kao tužena ad 5/ u odnosu na koju je usvojen tužbeni zahtjev, navedena je GF iz [adresa] u [adresa]. U trenutku podnošenja tužbe u tom predmetu, GF rođ. ZF bila je upisana kao suvlasnica predmetnih nekretnina u omjeru od 454655/1530900 dijela prava vlasništva, a u međuvremenu su utužene čestice u postupku br. Z-492/2003 upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nakon podnošenja tužbe u predmetu P-4/1988, tužena ad 5/ GF je naplatnim putem prenijela svoj suvlasnički omjer nad predmetnim (utuženim)nekretninama ĐF iz [adresa], a navedeni pravni posao proveden je u predmetu Z-547/1989 kada je izvršeno spajanje suvlasničkih omjera ĐF na ukupan omjer od 909310/1530900 dijela prava vlasništva. U međuvremenu da je došlo do više promjena u odnosu na suvlasnički omjer od 454655/1530900, tada inkorporiran u ukupnom omjeru od 909310/1530900 dijela prava vlasništva koji je sa ĐF prenesen na HF iz [adresa] potom na IF iz [adresa] koju je naslijedio tuženik u postupku br. Z-33431/2016. Stoga da proizlazi zaključak da je dio danas upisanog suvlasničkog omjera tuženika (454655/1530900 od 909310/1530900 dijela prava vlasništva tj. ½), obuhvaćen pravomoćnom presudom Općinskog suda Stari Grad br. P-4/1988 koja je donesena u odnosu na prednicu istog, tadašnju suvlasnicu GF iz [adresa] u korist tužitelja. Tijekom postupka ističe kako je prednik tuženika ukupan omjer od 909310/1530900 (60%) stekao temeljem dvije osnove i to Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 1985. sklopljen sa MF proveden u Z-120/86 u omjeru od 454655/1530900 dijela prava vlasništva (30%) te temeljem Ugovora o kupoprodaji iz 1989. sklopljen s GF proveden u Z-547/1989 za omjer od 454655/1530900 dijela prava vlasništva (30%). U odnosu na stjecanje temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju odbijen je tužbeni zahtjev te nije predmet ovog postupka, a u odnosu na ugovor o kupoprodaji iz 1989. donesena je pravomoćna presuda P-4/88 u odnosu na tada upisanu suvlasnicu GF. To uostalom da proizlazi iz pravomoćno usvojenog tužbenog zahtjeva u presudi P-4/88 od 02.04.1991. koja glasi na utvrđenje prava vlasništva u ukupnom omjeru od 1076245/1530900 dijela prava vlasništva (70%). Kako istom odlukom nije odlučeno o odbijajućem dijelu, to je ispravljeno dopunskom presudom iz 1993. kada je odbijen tužbeni zahtjev za preostalih 454655/1530900 dijela prava vlasništva (30%), a niti jedna kasnija odluka u istom predmetu nije preinačila prethodno donesena odluke, tj. u konačnici su pravomoćno presuđeni usvajajući dio od 70% i odbijajući dio od 30%. Nadalje, iz žalbe tužitelja od 03.11.1997. proizlazi da se odbijajući dio odnosio na suvlasnički omjer stečen iza FF, potom MF, a nikako iza GF.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te navodi kako je pravo vlasništva č. zgr. [katastarska čestica] stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svoje supruge pok. IF koja je pak pravo vlasništva stekla od svoje majke HF, a HF od sina BF. Stoga da je tuženik savjesno stekao pravo vlasništva te stupio u miran i neometan suposjed. Navodi kako je presuda P-4/88 pravomoćna u odnosu na tuženike ad 1-4/ te ad 7-25/, a nije pravomoćna i odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu ad 5/ GF i tuženika ad 6/ BF. Tužitelj da je 1994. podnio tužbu protiv BF pod posl. br. P-214/94 kojom je tražio utvrđenje prava vlasništva na č. zgr. [katastarska čestica] za daljnjih 454655/1530900 dijela, a presudom pod br. P-214/94 od 14.04.1997. pravomoćno dana 25.10.1999. odbijen je u cijelosti s tužbenim zahtjevom. Ističe kako je predmet ove tužbe identičan traženju pravomoćno odbijenog tužbenog zahtjeva P- 214/94 te ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari. Nadalje, navodi kako iz obrazloženja presude posl. br. P-214/94 proizlazi da je predmet raspravljanja tužbenog zahtjeva OF bio i suvlasnički omjer GF koji je temeljem ugovora o kupoprodaji od 20.12.1988. prešao u vlasništvo BF. Ističe kako je ZF pokrenuo tužbu radi utvrđenje prava vlasništva pod br. P45/86 koju je povukao, a 1989. protiv ĐF pokrenuo je sudski spor radi smetanja posjeda koja tužba je pod posl. br. P-214/89 pravomoćno odbijena.

3. U dokazne svrhe sud je izvršio uvid u spise P-214/94 (ranije P-4/88), P- 214/89, P-45/86, izvršen je uvid u rješenje ŽS u Splitu br. Gž-1539/94, Z-547/89 i Z- 4714/2018, uvid u neformalni izvadak z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i povijesni izvadak za predmetne nekretnine, pregledana je odluka "Povjereništvo Ministarstvo za socijalnu politiku-Split od 20.04.1922. pod br. 2455/1922", pregledana je dosudnica Kotarskog suda u Hvaru od 13.03.1930., te je pregledan dogovor, " [adresa] 03.11.1985.", izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐF, tužitelja OF kao i tuženika.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije pravno osnovan.

5.U odnosu na istaknuti prigovor presuđene stvari za navesti je kako isti nije pravno osnovan. Naime, sud je izvršio uvid u spis pod posl. br. P-214/94 (ranije 4/88) u pravnoj stvari tužitelja ZF iz [adresa] protiv tuženika ad 1/ PF pok. ZF iz [adresa] i dr. dočim je kao tužena ad 5/navedena GF iz [adresa], ad 6/ ĐF iz [adresa] a tužbom se traži utvrđenje prava vlasništva na č. zgr. [katastarska čestica]. Presudom Općinskog suda u Starom Gradu od 02.04.1991. utvrđeno je da je tužitelj slijedom svojih prednika stekao za 1076245/1530900 dijela prava vlasništva na č. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na navedenu presudu P-4/88 žalbu su izjavili tužena ad 5/ GF i tuženik ad 6/ ĐF koje žalbe su usvojene i rješenjem ŽS u Splitu posl. br. Gž-1539/94 od 01.06.1994. presuda je ukinuta u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na tuženike ad 5/ i 6/ te je postupak nastavljen pod posl. br. P-214/94. Tijekom postupka tužitelj je povukao tužbu u odnosu na tuženu GF te je dana 14.04.1997. pod posl. br. P- 214/94 u pravnoj stvari tužitelja ZF protiv tuženika BF odbio tužbeni zahtjev tužitelj koji isti traži uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na č. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 454655/1530900 dijela uz prethodni izbris suvlasničkog dijela s imena BF u cijelosti. Povodom izjavljene žalbe tuženika, ŽS u Splitu je svojom presudom pod posl. br. Gž- 2402/97 od 22.07.1999. odbio žalbu i potvrdio presudu posl. br. P-214/94 od 14.04.1997. Kako je u čl. 333 st. 2 ZPP-a propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica između istih stranaka pokrenuta u zahtjevu o kojem je pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Kako u konkretnom slučaju nema subjektivnog identiteta stranaka, to nisu ispunjen pretpostavke za primjenom odredbe čl. 333 st. 2 ZPP-a.

6. Pregledom povijesne zemljišne knjige za navesti je da u odnosu na dio upisa "Društvenog vlasništva dio od 13639650/4592700" temeljeno je na upisu Društvenog vlasništva pod Z-252/97 iz osnova ugovora zaključenog između [adresa] i EF pok SF zaključen dana 15.05.1975., a predmet prijenosa je dio od 454655/1530900. EF SF je inače sestra od FF ud. BF pok SF, a između njih je zaključen dana 11.12.1956. Ugovor o darovanju predmet kojeg ugovora pod Z-860/56 nekretnine opisane čl. 4 ugovora "prenosi vlasništvo svih nekretnina, dijelova nekretnina koje su njeno vlasništvo tako i onih koje je naslijedila" međutim ugovor Z-860/56 nije proveden u odnosu na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer nekretnine nisu pojedinačno navedene i time je proveden temeljeno na Z-252/97 upis Društvenog vlasništva.

Sud je pregledao rješenje pod Z-47141/2018 u pravnoj stvari predlagatelja ZF protiv protustranke DF kojim se odbija prijedlog za uknjižbu prava vlasništva temeljem pravomoćne presude P-4/88 od 02.04.1991. budući je sud utvrdio da tuženici a niti osobe čije se brisanje traži u točki I/ presude P-4/88 nisu upisani kao vlasnici nekretnina u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno, da ne odgovara knjižni prednik.

Razvidno je da je pod Z-414/60 upisana ŠF za dio od 454655/1530900 dijela, a GF da je upisana za dio 454655/1530900 dijela. Pod Z-687/85 pravo vlasništva ŠF prelazi na njenog supruga ĆF pok ĐF za dio od 454655/1530900 dijela pod Z-120/86 pravo vlasništva ĆF prelazi na BF i to dio od 454655/1530900 a pod Z-547/89 pravo vlasništva s GF prelazi na ĐF te se spajaju omjeri i vlasništva i to dio od ĆF sa dijelom od GF, te se ĐF upisuje za dio od 909310/1530900 dijela (isto što i 90931/153090 dijela). Pod Z-687/85 evidentiran je ugovor o darovanju između FF pok. SF i MF njenog supruga a predmet darovanja je i dio od EF (čl. 1) dočim iz čl. 4 iz ugovora proizlazi "daruje sve ono što pripada iz bilo kojeg naslova". Nadalje čl. 2 toč. g 454655/1530900 više 454655/1530900 čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi se i dio od EF (sestre FF) a za koji dio prijenos nije proveden na MF budući nisu ugovorom pojedinačno označene nekretnine.

Nadalje pod Z-120/86 evidentiran je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 17.12.1985. između BF i ĆF kojim se u čl. 3 navodi 454655/1530900 više 454655/1530900 za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle kao predmet ugovora navodi se i dio EF pok SF. Pod Z-547/89 evidentiran je kupoprodajni ugovor zaključen dana 20.12.1988. između GF rođ EF kao prodavateljice i BF pok Z, predmeta kupoprodaje 454655/1530900.

7.Sud je izvršio uvid u spis P-214/89 u pravnoj stvari tužitelja EF ZF iz [adresa] protiv tuženika BF ĐF iz [adresa] radi smetanja posjeda na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojem postupku je sud 16.10.1989. pod posl. br. P-214/89 donio rješenje kojim se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, a koje rješenje je potvrđeno povodom izjavljene žalbe tužitelja, rješenjem Okružnog suda u Splitu posl. br. Gž- 677/90.

Izvršen je uvid u spis P-45/86 u pravnoj stvari tužitelja ZF i ZF CF protiv tuženika: 1/ PF i dr. radi utvrđenje prava vlasništva i to upravo na č. zgr. [katastarska čestica], a na zapisniku održanom 01.06.1987. tužitelji su povukli tužbu te se stranke odriču pisanog otpravka rješenja i prava na žalbu.

8.Pregledom neformalnog izvatka z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je pravo vlasništva č. zgr. [katastarska čestica] poljska kuća površine 22 m2 i č. zgr. [katastarska čestica] poljska kuća površine 18 m2 upisana za suvlasnički dio od 90931/153090 na ime DF iz [adresa], te za suvlasnički dio od 62159/153090 na ime ZF iz [adresa].

9.U svom iskazu svjedok ĐF navodi da je tužitelj preko 13 godina vodio sudski spor protiv njega u pogledu istih nekretnina, a koji postupak je tužitelj izgubio. Nadalje, opisao je način slijedom kojeg su predmetne nekretnine došle u njegov posjed i vlasništvo. ŠF i njezin suprug MF bili su vlasnici većeg broja nekretnina, među ostalim i predmetnih, i kada se ukazala potreba da se o njima netko brine sastali su se svi predstavnici obitelji MF i ZF, odnosno od ZF je bila prisutna samo ŽF (njena majka i otac tužitelja su brat i sestra). Postignut je dogovor da tko preuzme obvezu uzdržavanja ŠF i MF da sva njihova imovina pripada onome tko o njima bude brinuo i kako nitko drugi nije htio preuzeti brigu o njima to je učinio on, a o svemu postoji pisani trag. Dodao je kako je 06.01.1988. tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na ovim dvjema čest. pod pos.br. P-4/88 i tužio je upisane suvlasnike pod br. 1-25/, sud je u tom postupku donio presudu usvojivši tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tužene ad 1-4/ te ad 7-25/ dok je odbijeno u odnosu na tužene ad 5/ AF i njega kao tuženika ad 6/, na koju presudu su izjavili žalbu, a AF je svoj suvlasnički dio 20.12.1988. prodala njemu. Na upit punom. tuženika GF ili AF čija je ona sestra, svjedok odgovara da je sestra ŠF. Na daljnji upit da li je osim ovog postupka tužitelj pokretao još neke sudske postupke protiv njega, svjedok navodi da je bio zbog smetanja nekretnine kojeg je tužitelj izgubio. Na upit punom. tužitelja sa koliko osnova (ugovora) je upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina, svjedok navodi temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju ŠF i MF te ugovora o kupoprodaji sa GF. Na upit da li GF u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji znala za tužbu iz 1988., svjedok navodi da je bila upoznata s istom. Na upit punom. tuženika može li pojasniti slijed upisa predmetnih nekretnina od sebe pa na dalje, svjedok navodi da je on suvlasničke dijelove predmetnih nekretnina stekao od ĆF i GF, potom da on svojoj majci HF daruje te nekretnine, ona ih prenosi na svoju kćer njegovu sestru UF koja je umrla i taj suvlasnički udio predmetnih nekretnina prelazi na njenog supruga DF ovdje tuženika. Na upit punom. tužitelja može li reći koliki je njegov stečeni omjer u postocima bio, svjedok navodi da misli da je malo više od 50%.

10. U svom iskazu tužitelj ZF naveo je da predmet ovog spora predstavljaju 2 kuće u uvali Ždrilca gdje su živjeli njegovi roditelji i rodili su se sestra i on, a kada su krenuli u školu tijekom školske nastave boravili su kod barbe u [adresa] RF. Kasnije je odlučio pristupiti uređenju tih kuća ali prije toga je utvrdio da je zemljišno-knjižno stanje takvo da će morati ustati tužbom za utvrđenje prava vlasništva. Naime, znao je za suvlasničke udjele na tim nekretninama od strane očeve braće, ali nije znao da se pored njih pojavljuju i drugi upisani suvlasnici koji pored tog upisa stvarno, životno na tim nekretninama ne polažu nikakva prava. To je bio slučaj i sa ĐF koji s brinuo o ŠF i ĆF, nakon njihove smrti je naslijedio njihovu imovinu između ostalog i suvlasnički dio predmetnih nekretnina. Međutim, pok. ŠF je podjelom unutar svoje obitelji namirena na način da je dobila nekretninu na predjelu "Vorba", ostala je upisana kao suvlasnica na predmetnim nekretninama na koje u naravi nije polagala pravo. Dodao je da kada su se diobe u naravi dogovarale, riječ je bila o usmenim diobama, nije bilo lako doći do suda u Starom Gradu tako da je sve ostajalo na usmenom dogovoru i riječi. Napomenuo je kako je Boženin otac poginuo u I. svjetskom ratu tako da se njegova obitelj brinula o njoj i njenim sestrama (EF i AF) dok nisu stasale za samostalan život, a na upit suda što je bilo s njihovom majkom, tužitelj navodi da nije čuo tj. da ne zna. Na upit suda da li mu je poznato da je u postupku iz 1988. u kom postupku je on ustao tužbom kao tužitelj tužena ad 5/ AF sestra ŠF prodala svoj suvlasnički dio ĐF, također tuženiku u tom postupku, tužitelj navodi da mu je poznato, da se dogodilo za vrijeme trajanja parnice, bio je upoznat s tim da je ĐF odlazio u [adresa] gdje je živjela AF i da su realizirali tu kupoprodaju tijekom trajanja parnice. Napomenuo je da je do dan danas on u posjedu te kuće, odnosno dao je ključ svom rođaku TF koji nekretninu koristi budući da u uvali ima zemlju koju obrađuje. Na upit suda da li su nakon pravomoćnosti odluke iz 1988. sada tuženik tj. njegovi prednici pokušali osporiti tužitelju pravo posjeda i korištenja, tužitelj iskazuje potvrdno i navodi da je u jednom trenutku radi dotrajalosti brave istu promijenio što su ĐF dojavili susjedi a on je došao i provalio, nakon toga je ponovno promijenio bravu i sada kao što je rekao ključ ima njegov rođak LF. Na upit pun. tužitelja da li je nakon pravomoćne presude iz 88. god. sada tuženik odnosno njegovi prednici UF, JF ili ĐF ustali tužbom protiv njega radi predaje u posjed predmetnih nekretnina, tužitelj navodi da nije vođen takav postupak, a niti CF a niti prije ĐF u toj kući nikada a ni sada, nisu imali svojih stvari. Na daljnji upit da li su prednici njegova rođaka TF bili obuhvaćeni tužbom iz 1988., tužitelj iskazuje potvrdno te navodi da Tončijev otac se zvao ČF odnosno CF kako je naveden u tužbi iz 88. god. Na upit punom. tuženika da li se protiv njega vodio sudski postupak radi smetanja posjeda po tužbi NF P-214/89 a koji je pravomoćno izgubio, tužitelj navodi da nije, ne sjeća se. Na upit da li je ĐF u posjedu ključeva predmetne kuće, tužitelj navodi da koliko mu je poznato u sadašnjem trenutku ključeve ima samo LF a ne zna ima li ĐF. Na upit suda da li je prilikom promjene brave koje ključeve u sadašnjem trenutku ima LF on dao primjerak tih ključeva BF, tužitelj navodi da ne zna, na upit punom. tuženika kada je promijenio bravu, tužitelj navodi da se ne sjeća. Na upit punom. tuženika da li je od 1988. do danas ĐF odnosno ovdje tuženik u posjedu bilo kojeg dijela predmetnih nekretnina, tužitelj navodi da ne posjeduju niti su ikad vršili bilo kakve popravke na toj nekretnini. Tužitelj nadalje navodi da su on i ĐF za vrijeme trajanja parnice iz 1988. imali dogovor oko podjele predmetnih nekretnina na način da bi njemu pripala konoba, a ĐF da pripada kat (gore). Na upit suda da pojasni što podrazumijeva pod "gore", tužitelj navodi da se kuća sastoji od konobe, kata gdje su se nalazile sobe i potkrovlja, dakle ĐF je trebao pripasti kat i potkrovlje. Međutim dogovor nikad nije realiziran iz razloga što je kuća zahtijevala ulaganja tj. obnovu, a ĐF kasnije nikada za to nije pokazivao interes. Na upit punom. tuženika koga je od djece imao KF, tužitelj navodi da je imao tri kćeri ŠF, EF i VF, a KF da je bio od njegova djeda brat. Na upit kada je bila dioba unutar obitelji kada je ŠF pripala " C", tužitelj navodi da mu nije poznato.

11. U svom iskazu tuženik CF naveo je da je suvlasnik predmetnih nekretnina postao 2016. nakon smrti supruge UF. Naime, pojasnio je slijed na način da je ĐF svoj suvlasnički udio na predmetnim nekretninama koji je stekao uzdržavanjem ŠF i MF darovao svojoj majci Đ, a ona ih je darovala svojoj kćeri UF, njegovoj supruzi, koju je nakon njene smrti naslijedio on. Prije nego što je preuzeo brigu o uzdržavanju ŠF i MF, ĐF je pozvao obitelj kako s jedne tako i s druge strane, zna da tom prilikom tamo nije bio tužitelj dočim je bila njegova pok. supruga, EF sestra ŠF koja je zapravo jedina bila prisutna od strane obitelji KF i koja je iskazala suglasnost, nije se protivila tome da ĐF preuzme brigu o uzdržavanju ŠF i MF. Kako se u to vrijeme adaptirala kuća ĐF i kako je adaptacija trajala duže od godinu dana, ĐF, njegovoj majci Đ, te ŠF i MF on je ponudio smještaj u svojoj kući tj. ustupio im kat gdje su živjeli duže od godine dana, uostalom tu su ŠF i MF umrli, sprovod je bio iz njegove kuće a na kom sprovodu nije bio tužitelj koji uostalom i za taj period uzdržavanja nikada ih nije posjetio niti obišao. Što se tiče kuće u uvali Ždrilca riječ je o dvojnoj kući koje jedna polovica pripada trećoj osobi, druga polovica koja u naravi predstavlja predmet spora cca 5x6 m2 se sastoji od konobe u prizemlju i sobe na katu, te je čak negdje 1994.-1995. postojao dogovor između tužitelja i ĐF oko podjele na način da bi tužitelju pripala konoba a ĐF soba, a kako se iza kuće nalazi mirina postojala je mogućost da se naprave vanjske stepenice za pristup sobi, tako da bi konoba bila u cijelosti nesmetano korištena u korist tužitelja. Međutim, od tog dogovora nije bilo ništa, tužitelj se predomislio, uslijedilo je nekoliko sudskih sporova, tužbi, povlačenja tužbi i sl. U jednom trenutku tužitelj je priječio pristup kući na način da je promijenio bravu, nakon čega je on u dogovoru s G promijenio bravu i primjerak ključa od te brave je predan tužitelju tako da svatko od njih do postizanja dogovora može koristiti. Ova promjena ključa je bila neophodna iz razloga jer su se G i GF dogovorili oko kupoprodaje njenog dijela radi čega je G platio porez na nekretnini i ima potvrdu. Za potrebe realizacije kupoprodaje trebalo je izvršiti procjenu nekretnine, dolazili su djelatnici Porezne uprave i tom prilikom su vrata popravljena tj. promijenjen je ključ, nakon toga u više navrata tužitelj je mijenjao brave. U sadašnjem trenutku tužitelj i on imaju katanac tj. ključ za pristup nekretnini. Na upit punom. tužitelja da li mu je poznato da bi u obitelji ŠF bilo diobe odnosno da li je ista bila namirena, tuženik navodi da mu nije bilo poznato, osim što tužitelj pokušava plasirati tezu da obzirom da je ŠF u dobi od 7 godina ostala bez roditelja, da ju je njegova obitelj uzdržavala do punoljetnosti, međutim pouzdano zna i postoje dokumenti, da je ŠF sve do punoljetnosti uzdržavao djed s majčine strane (kao i njene sestre GF i EF) ZD pok. ZF. Na daljnji upit kako je ŠF stekla polje na predjelu "Vorba", tuženik navodi da po njegovom saznanju tu kao i neke druge nekretnine npr. kuća gdje su stanovali i još neka polja, ŠF kao i njene sestre da su naslijedile od skrbnika (djeda) ZD. Na upit da li je on poslije smrti supruge naslijedio polje C, tuženik navodi da nije. Na daljnji upit da li je polje sada koje je u vlasništvu njegova sina, prethodno njegovo, na predjelu "Vorba" ima veze s pok. ŠF ili ne, tuženik navodi da nema. Na upit punom tuženika da li mu je poznato da bi po navodu tužitelja pok. ŠF sa zemljištem na "Vorbi" bila namirena te se odrekla spornih nekretnina u uvali Ždrilca, tuženik navodi da nije točno.

12. Cijeneći izvedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti a suglasno č.7. i .8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 ….. 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22, dalje ZPP) ovaj sud drži da tužbenom traženje tužitelja nije pravno osnovano.

13.Iz izvedenih dokaza proizlazi kako je tuženik suvlasnički dio GF stekao po pravu slijednika iz osnova ugovora o kupoprodaji zaključenog između GF i ĐF da bi potom ukupni suvlasnički omjer BF prešao na danas upisanog tuženika. Nadalje, na ročištu održanom dana 15.02.2022. tužitelj navodi da nikada nije pokretao postupke prema GF dočim u daljnjem izlaganju navodi da je u odnosu na GF presuda pod posl. br. P-4/88 donesena 1997. te je ista pravomoćna u tom dijelu. Tužitelj dakle tužbu temelji na pravomoćnom stjecanju iz osnova sudske odluke P- 4/1988 u odnosu na tadašnji suvlasnički udio GF dočim navodi kako se ne poziva na dosjelost.

Međutim, za navesti je kako presuda P-4/88 nije pravomoćna u osnovu na tamo tužene ad 5/ GF i tuženog ad 6/ ĐF jer je tužbeni zahtjevu cijelosti odbijen u odnosu na suvlasnički omjer GF i suvlasnički omjer ĐF. Nadalje, u postupku P-4/88 tužitelj je tužbu temeljio na izvršenoj podjeli u obitelji kao i na temelju dosjelosti, međutim GF, CD i EF su sestre dočim tužitelj ne osporava prava koje je ĐF stekao od ŠF čime priznaje njeno vlasništvo. Isto vlasništvo iz istog osnova je i od GF kao što je i Zorka Vučetić 1975. raspolagala u korist Općine Hvar iako je prethodno ugovorom o darovanju iz 1956. prenijela vlasništvo ŠF a koji ugovor nije bio podoban za prijenos u zemljišnim knjigama. Dakle, za zaključiti je da je tužitelj dobio više prava jer je ostvario upis u odnosu na Općinu Hvar iako je stvarna volja EF bila da prenese vlasništvo sestri ŠF. Nadalje, GF, ŠF i EF kao sestre imaju identičnu pravnu osnovu upisa budući su nasljednice po pravu svoga pok. oca KF, dočim je sud u sudskim postupcima koji su pregledani kao dokaz i u ovom postupku, raspravljao tvrdnje tužitelja da je došlo do diobe u obitelji KF kao i dosjelosti, utvrdivši da je tako postavljanje tužbeni zahtjev neosnovan budući tužitelj nije dokazao da je u obitelji KF došlo do diobe na način da bi djedu tužitelja i njegovim sinovima pripalo u isključivo vlasništvo predmet ovog spora. Nadalje, GF nikad nije priznala tužbeni zahtjev, istome se protivila a u provedenom postupku (P-4/88) saslušanjem niza svjedoka je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije stekao pravo vlasništva jer, da je stekao u odnosu na GF onda bi to pravo vlasništva nedvojbeno stekao i u odnosu na ŠF.

Dakle, sve tri sestre bile su aktivne glede svojih vlasničkih prava i svog nasljedstva, poduzimale su pravne poslove i radnje, što se u svom slučaju ne može tumačiti kao odustajanje od vlasništva u korist tužitelja a niti kao dioba kako to tužitelj neosnovano navodi.

Što se tiče iskaza tužitelja da bi ŠF u odnosu na predmet spora bila namirena podjelom unutar obitelji tužitelj na navedenu tvrdnju ne nudi nikakve dokaze osim što navodi da je riječ o usmenoj diobi za koju ne zna kada je bila. Uostalom predmetna činjenica je pravomoćna presuđena u predmetu P-4/88. Nadalje, za navesti je da su roditelji ŠF rođ. KF, GF rođ. KF i EF bili SF pok. H i ĐD. SF pok. H poginuo je u I. svjetskom ratu 1915. a temeljno na dosudnicu iz 1917. naslijedile su ga supruga i maloljetne kćeri svaka za po ¼ dijela prava vlasništva. ĐD temeljem dosudnice iz 1920. naslijedile su kćeri tada maloljetne svaka za po 1/3, a što je sve razvidno iz povijesnog zk izvatka. Brigu i skrb o maloljetnim sestrama preuzeo je skrbnik GD pok. ZF temeljeno na odluci "Povjereništvo Ministarstva za socijalnu politiku-Split od 20.04.1922. pod br. 2455/1922". GD djed ŠF, GF i EF oporučno je raspolagao u korist svoje unuke HD pok. SF ud. ŠF temeljem dosudnice, a koja je prihvatila nasljedstvo. Nadalje, iz ispisa dogovora povodom problema oko skrbi za ŠF i ID, u [adresa] dana 03.11.1985. razvidno je kako je HF (svekrva tuženika) preuzela sukladno dogovoru u obitelji od 03.11.1985. brigu o ŠF i ĆF i to na način da je na dogovor pozvana cijela obitelj i ĆF i HD kojem sastanku tužitelj nije pristupio, a na kojem je dogovoreno uz suglasnost rodbine da će HF i njen sin ĐF preuzeti brigu o ŠF i ĆF, te se navodi da će radi rekonstrukcije kuće HF stanovati kod njene kćeri UF rođ. HF supruge tuženika. U prilog navedenom govori i iskaz tuženika.

Kako tužitelj tužbu temelji na pravomoćnom stjecanju iz osnova sudske odluke u odnosu na tada suvlasnički dio GF, sud drži da tužbeno traženje tužitelja nije pravno osnovano te je stoga riješeno kao u izreci.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a time da je sud tuženiku obistinio trošak na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. OT. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te po 75 bodova na ime pristupa na ročišta od dana 15.02.2022., 28.11.2022., 25.01.2023., 21.03.2023., 21.05.2024. 05.09.2024., 18.12.2024. i 08.04.2025. sve primjenom Tbr. 9 toč.1 OT. Nadalje, sud je tuženiku obistinio iznos od po 75 bodova na ime sastava podnesaka od 06.06.2022., 20.01.2023., 17.05.2023., 08.01.2025. sve sukladno Tbr 8.1 OT. Na ovaj način sud je tuženiku ukupno obistinio iznos od 975 bodova a kako vrijednost boda sukladno Tbr. 54 OT iznosi 2,00 EUR-a to je tuženiku ukupno obistinjen iznos od 1.950,00 EUR-a kad se tom iznosu prididiad izbo od 70,00 EUR na ime izvođenja dokaza saslušanjem tuženika u njegovj kući u [adresa] to ukupan troška iznosu 2.020,00 EUR.

U Starom Gradu, 05. lipnja 2025.

SUDAC:

Miljana Srhoj Buratović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka iste, a dostavlja se putem ovog suda na Županijski sud u Splitu u tri primjerka.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika

- Poreznoj upravi po pravomoćnosti