Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1018/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Artur Fišbah, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-2244/2019-73 od 18. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Addiko bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-2244/2019-73 od 18. rujna 2024. pod točkama I., II., III. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika Addiko bank d.d. protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-2244/2019-73 od 18. rujna 2024. pod točkom V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 514030242- 61000056790/2005 od 14. srpnja 2005., kojega je potvrdio Javni bilježnik Pavao Ratinčević 19. srpnja 2005. zaključenog između tužitelja DĐ i pravnog prednika tuženika Slavonske banke dd Osijek, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

II. Nalaže se tuženoj Addiko Bank DD, OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, tužitelju DĐ, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 835,88 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, na iznose kako slijedi:

- 6,37 EUR od 2.10.2007.

- 6,52 EUR od 2.11.2007.

- 6,31 EUR od 2.12.2007.

- 6,50 EUR od 2.1.2008.

- 6,56 EUR od 2.2.2008.

- 6,18 EUR od 2.3.2008.

- 6,64 EUR od 2.4.2008.

- 6,19 EUR od 2.5.2008.

- 6,30 EUR od 2.6.2008.

- 6,12 EUR od 2.7.2008.

- 6,15 EUR od 2.8.2008.

- 6,12 EUR od 2.9.2008.

- 5,95 EUR od 2.10.2008.

- 6,63 EUR od 2.11.2008.

- 5,99 EUR od 2.12.2008.

- 14,24 EUR od 2.1.2009.

- 14,28 EUR od 2.2.2009.

- 12,85 EUR od 2.3.2009.

- 13,95 EUR od 2.4.2009.

- 13,35 EUR od 2.5.2009.

- 22,44 EUR od 2.6.2009.

- 21,20 EUR od 2.7.2009.

- 21,84 EUR od 2.8.2009.

- 21,84 EUR od 2.9.2009.

- 20,80 EUR od 2.10.2009.

- 21,18 EUR od 2.11.2009.

- 20,57 EUR od 2.12.2009.

- 21,32 EUR od 2.1.2010.

- 21,39 EUR od 2.2.2010.

- 19,05 EUR od 2.3.2010.

- 21,37 EUR od 2.4.2010.

- 20,30 EUR od 2.5.2010.

- 20,95 EUR od 2.6.2010.

- 21,32 EUR od 2.7.2010.

- 21,46 EUR od 2.8.2010.

- 22,26 EUR od 2.9.2010.

- 20,75 EUR od 2.10.2010.

- 20,76 EUR od 2.11.2010.

- 21,05 EUR od 2.12.2010.

- 19,34 EUR od 2.1.2011.

- 18,59 EUR od 2.2.2011.

- 16,61 EUR od 2.3.2011.

- 17,87 EUR od 2.4.2011.

- 17,12 EUR od 2.5.2011.

- 18,49 EUR od 2.6.2011.

- 17,76 EUR od 2.7.2011.

- 19,26 EUR od 2.8.2011.

- 18,55 EUR od 2.9.2011.

- 17,00 EUR od 2.10.2011.

- 6,69 EUR od 2.11.2011.

- 6,33 EUR od 2.12.2011.

- 6,51 EUR od 2.1.2012.

- 6,46 EUR od 2.2.2012.

- 5,92 EUR od 2.3.2012.

- 6,15 EUR od 2.4.2012.

- 5,85 EUR od 2.5.2012.

- 5,94 EUR od 2.6.2012.

- 5,60 EUR od 2.7.2012.

- 5,65 EUR od 2.8.2012.

- 5,49 EUR od 2.9.2012.

- 5,14 EUR od 2.10.2012.

- 5,23 EUR od 2.11.2012.

- 4,95 EUR od 2.12.2012.

- 4,97 EUR od 2.1.2013.

- 3,36 EUR od 24.1.2013.

do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2024. sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj Addiko Bank DD, OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, tužitelju DĐ, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti iznos od 3.900,28 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, na iznose kako slijedi:

- 14,27 EUR od 2.10.2010.

- 26,28 EUR od 2.11.2010.

- 41,78 EUR od 2.12.2010.

- 51,37 EUR od 2.1.2011.

- 44,92 EUR od 2.2.2011.

- 47,84 EUR od 2.3.2011.

- 42,80 EUR od 2.4.2011.

- 44,67 EUR od 2.5.2011.

- 59,95 EUR od 2.6.2011.

- 63,06 EUR od 2.7.2011.

- 80,74 EUR od 2.8.2011.

- 75,64 EUR od 2.9.2011.

- 65,17 EUR od 2.10.2011.

- 69,50 EUR od 2.11.2011

- 68,73 EUR od 2.12.2011.

- 72,68 EUR od 2.1.2012.

- 76,55 EUR od 2.2.2012.

- 77,22 EUR od 2.3.2012.

- 74,71 EUR od 2.4.2012.

- 75,73 EUR od 2.5.2012.

- 77,20 EUR od 2.6.2012.

- 76,21 EUR od 2.7.2012.

- 75,95 EUR od 2.8.2012.

- 74,56 EUR od 2.9.2012.

- 72,42 EUR od 2.10.2012.

- 75,31 EUR od 2.11.2012.

- 77,00 EUR od 2.12.2012.

- 76,47 EUR od 2.1.2013.

- 2.121,55 EUR od 24.1.2013.

do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2024. sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877 Zagreb, Slavonska avenija br. 6, naknaditi tužitelju DĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.894,43 EUR sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana presuđenja, odnosno od 18. rujna 2024. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

V. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 3.894,43 EUR tužitelj se odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tuženik, kojom presudu pobija u cijelosti, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

5. Tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom V. izreke jer je u tome dijelu uspio u sporu radi čega je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja ovog suda.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u preostalom pobijanom dijelu (na što će se i odnositi daljnje obrazloženje) u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP jer presudom nije prekoračio zahtjev kako ga je postavio tužitelj.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 109. ZPP i članka 186.b ZPP.

10. Naime, iz stanja spisa, a suprotno neosnovanim žalbenim navodima, proizlazi da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu, da je povodom manifestacijskog zahtjeva prvostupanjski sud donio rješenje na pripremnom ročištu 3. lipnja 2020. povodom čega je (i manifestacijskog zahtjeva i tog raspravnog rješenja suda) tuženik i dostavio tražene podatke upućujući sud dalje na primjenu članka 186.b ZPP (podnesak tuženika od 29. srpnja 2020., strana 222 spisa) i da je tužitelj po provedenom vještačenju temeljem tih podataka i određeno postavio zahtjev za isplatom o kojem je odlučeno pobijanom presudom. U takvoj procesnoj situaciji propust prvostupanjskog suda da pozove tužitelja da postavi određeni zahtjev u određenom roku sukladno odredbi članka 186.b stavka 4. ZPP nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, niti je radi toga tužba nedopuštena kao što to neosnovano navodi tuženik u žalbi.

11. Pri tome na žalbene navode valja odgovoriti da sustav procesnih pravila sadržan u ZPP nije sama sebi svrha, već je njegov cilj omogućiti strankama da pred zakonom ustanovljenim sudom štite svoje pravne interese (legitimna očekivanja), a sudovi su im - primjenjujući navedena pravila - dužni to osigurati - brinući se poštenim (pravičnim) postupanjem (između ostalog) za ostvarenje načela jednakosti i ravnopravnosti stranaka pred sudom. Pravilnost postupka uvijek se procjenjuje ispitujući postupak u njegovoj cjelini, tako da neka izolirana nepravilnost ne može biti dovoljna da cijeli postupak bude nepravičan (što odgovara definiciji bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, prema kojoj pogrešna ili nepravilna primjena odredbe ZPP ima značenje bitne povrede samo ako je bila ili je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke).

12. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na sve pravno odlučne činjenice.

13. Predmet zahtjeva je utvrđenje ništetnim, pravilno ništavim, odredbi ugovora o kreditu kako je navedeno u izreci pobijane presude, a kojega su nesporno 14. srpnja 2005. sklopili pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d., kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita kojim je tužitelju odobren stambeni kredit od 32.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za devize važećem na dan korištenja kredita, i isplata preplaćenih kamata na temelju otplaćenog kredita jer je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala od početno ugovorene 4,90%, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništavim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.

14. Prvostupanjski sud je utvrdivši ništavost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom.

15. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. - dalje: ZZP/07.) u članku 138.a, dok je i odredbom članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03, na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu) propisano kako se smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a stavkom 4. navedenog članka Zakona određuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Prema članku 87. stavku 1. ZZP/03. nepoštena ugovorna odredba je ništava.

16. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

17. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

18. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Sud EU u presudi poslovni broj C-26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništavost budući da kamata mora biti određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 349. stavka 2. i članka 352. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO/91), odnosno članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO/05.), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

19. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

20. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke navedenih presuda.

21. Tuženik kao trgovac nije dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama (koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope) u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

22. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu na ništavosti kojih tužitelj temelji zahtjev sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

23. Na žalbene navode tuženika da predmetni ugovor o kreditu nije potrošački ugovor valja navesti da tu činjenicu tuženik nije iznio tijekom prvostupanjskog postupka do zaključenja prethodnog postupka, a niti je takvo što dokazao, a teret dokaza čega je na njemu.

24. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništavosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP.

25. Žalbeni navodi tuženika da se na njegova prednika – Slavonsku banku d.d. ne odnose utvrđenja iz presuda na učinke kojih se prvostupanjski sud poziva u pobijanoj presudi u odnosu na ništavost predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika, jer navedena banka nije bila stranka, odnosno tuženik u postupku pokrenutom kolektivnom tužbom u kojem su te presude donesene, nisu osnovani. To iz razloga što je Slavonska banka d.d. u vrijeme pokretanja navedenog postupka bila pripojena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (što nije sporno), koja je banka bila jedan od tuženika u kolektivnom sporu, a njezin slijednik je sadašnji tuženik (što također nije sporno). Kako je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena 2012., Slavonska banka d.d. nije niti mogla biti tuženik u tom postupku, već Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., pod kojim nazivom je tuženik poslovao u vrijeme pokretanja navedenog spora (što nije sporno). Nadalje, iako je navedenim presudama obuhvaćeno razdoblje u kojem je Slavonska banka d.d. (pravni prednik tuženika) postojala kao pravni subjekt, dok u vrijeme podnošenja tužbe i kasnije nije postojala, tuženik je u postupku po kolektivnoj tužbi (u kojem je nedvojbeno bio stranka) mogao isticati da predmetne ugovorne odredbe ugovora koje je zaključila Slavonska banka d.d. nisu ništave, ali to prema sadržaju navedenih presuda u postupku po kolektivnoj tužbi nije učinio pa se i iz tog razloga učinak pravomoćnosti navedenih presuda proteže na tuženika i za konkretni slučaj, neovisno je li ugovor zaključio tuženik ili Slavonska banka d.d., a obzirom na pravnu osobnost banke kreditora koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi, kao i da je Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. promijenio naziv 2016. u Addiko bank d.d., a koja promjena naziva nije sporna.

26. Obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništavim ugovornim odredbama, a ništavost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) prema odredbi članka 182. stavka 1. ZOO/91. (članka 323. stavak 1. ZOO/05.), u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 210. stavaka 1. i 2. ZOO/91. (članak 1111. stavak 1. i 2. ZOO/05.) propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

27. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF kao u ugovoru o kreditu na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništavih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 210. ZOO/91. (članka 1111. ZOO/05.) dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 155. ZOO/91. (članka 1046. ZOO/05.) šteta i umanjenje nečije imovine.

28. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članaka 210. i 214. ZOO/91 (članaka 1111. i 1115. ZOO/05.) mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništavih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

29. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 214. ZOO/91 (članka 1115. ZOO/05) ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

30. Visina zahtjeva tužitelja za isplatom je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Na žalbene navode u svezi provedenog vještačenja valja i navesti kako su izneseni žalbeni navodi neosnovani jer su protivni Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). Posljedice svrhe zaštite prema toj Direktivi te prema načelima izraženim u

1 0

odlukama Suda Europske unije (dalje: Sud) su da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako u predmetu C-421/14 Banco Primus Sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

31. Radi naprijed navedenog prvostupanjski sud pravilno nije izvodio dokaz dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po prijedlogu tuženika.

32. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništavosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina s osnova promjenjive kamatne stope. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba i za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku također podnesena 11. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP pa tako i u odnosu na dosuđeni trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presude te je pravilna po visini i osnovi tužitelju priznatih troškova.

1 1

34. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda.

35. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II izreke rješenja ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

U Sisku 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek