REPUBLIKA HRVATSKA
P-158/2024-18
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. IA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 2. PA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja s punomoćnicom i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ŠA, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 5. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužitelj ad. 1. IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelj ad. 2. PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem kupoprodaje stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva fizički točno određenog dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koji je fizički točno određen dio površine 274 m2 označen slovima A-B-C-D-A na geodetskom snimku kojeg je dana 29.09.2023. godine izradio ĐA, ing. geodezije, koji čini sastavni dio ove presude, i to svaki od tužitelja za ½ dijela.
II. Nalaže se tuženici da tužiteljima u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.190,60 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi tvrde da je u zemljišnim knjigama ovog suda kao vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana tuženica, dok da se prema podacima iz katastarskog operata ta nekretnina vodi kao posjed: Državna imovina, Općina Vodice, međutim, da su kupnjom sklopljenom **.**.2023. s ČA Mijaljicom stekli valjanu pravnu osnovu i za stjecanje prava suvlasništva za po ½ dijela realnog dijela te nekretnine opisanog u izreci ove presude, a pored kat. čest. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina]. Ujedno su naveli da je njihov pravni prednik predmet spora stekao nasljeđivanjem oca CA i diobom provedenom s bratom RA, kao i da se predmet spora još od konca 19. stoljeća nalazi u neometanom vlasničkom posjedu njih i njihovih pravnih prednika. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, tužitelji su konačno ustali zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ove presude.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza dostavljenih uz tužbu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i da uz tužbu nisu priloženi dokazi iz kojih bi proizlazilo da bi tužitelji ili njihovi pravni prednici bili vlasnici predmetne nekretnine, s tim da se u rješenju o nasljeđivanju iza smrti CA niti ne spominje predmetna nekretnina. Ujedno je navela da uz tužbu nisu priloženi ni dokazi iz kojih bi proizlazilo da je naprijed imenovani posjedovao predmetnu nekretninu nastavno na pravne prednike kroz vrijeme zakonom propisano za stjecanje vlasništva dosjelošću. Stoga, da tužitelji nisu mogli steći predmet spora kupoprodajom, a s obzirom na činjenicu da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Osim toga, navela je da se o stjecanju prava vlasništva glede predmeta spora dosjelošću zaključak može donijeti tek po izvođenju odgovarajućih dokaza, kao i da se ne protivi izvođenju po tužiteljima predloženih dokaza.
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 24. listopada 2024., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku I (nom. P) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i zaprimljene u sudu 30. siječnja 2024., Geodetskog snimka izrađenog od strane ing. geod. ĐA od 28. rujna 2023., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-292/88 od 16. lipnja 1988., rješenja ovog suda br. O-964/89 od 23. studenog 1989., Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 4. listopada 2023., iskaza tužitelja te iskaza svjedoka EA, GA, DA i OA, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.
6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:
- da odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 274 m2 (koji je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice prikazan kao površina omeđena brojevima 1-2-3-4-1, odnosno koji je na Geodetskom snimku izrađenom od strane ing. geod. ĐA od 28. rujna 2023. jednako prikazan, i to kao površina omeđena slovima A-B-C-D-A), u naravi predstavlja sastavni dio većeg kompleksa kojeg uz odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] čine i kat. čest. [katastarska čestica] (pašnjak površine 590 m2) i 1434/1 (oranica površine 4.082 m2), obje K. O. [katastarska općina] za cijelo, te je odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] sa zapadne, sjeverne i istočne strane u cijelosti ograđen suhozidom, dok južna međa prema kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nije vidljiva,
- da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] počev od 2002. upisana kao vlasništvo tuženice, dok je ranije bila upisana kao društveno vlasništvo, kao i da je ta nekretnina (ukupne površine 3.340 m2) prema podacima iz katastarskog operata upisana kao: Državna imovina, Općina Vodice; kat. čest. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina], su u zemljišnim knjigama ovog suda upisane kao suvlasništvo većeg broja fizičkih osoba, dok su prema podacima iz katastarskog operata te nekretnine upisane kao posjed CA pok. RA,
- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka EA /rođ. 1957./, GA /rođ. 1955./, DA /rođ. 1962./ i OA /rođ. 1952./, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na predmetnom kompleksu, pa tako i odgovarajućem realnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te o saznanjima stečenima od starijih članova obitelji i mještana, a kojim iskazima su potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe i tijekom postupka), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim je zatečen stari kameni suhozid kojim je predmet spora ograđen od susjednih parcela, osim s južne strane tj. prema kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je sastavni dio predmetnog kompleksa), niz generacija nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu pravnih prednika tužitelja, i to počev najkasnije od CA (rođ. 1932. i preminulog 1988., a koji je krajnje dijelove predmetnog kompleksa, pa tako i predmet spora, koristio kao pašnjak na koji je dovodio ovce, a središnji dio u poljoprivredne svrhe, i to kao oranicu na kojoj je sadio žito, ječam, kukuruz, djetelinu i sl., odnosno kao voćnjak na kojem su se zaticala stabla smokve i badema), a potom i sina mu ČA koji je predmetni kompleks 2023. konačno prodao tužiteljima.
7. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:
- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja glede predmeta ovog postupka kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, odnosno općenarodna imovina),
- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.
8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).
9. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika (izvršavan kako glede spornog realnog dijela 1459/4 K. O. [katastarska općina], tako i glede preostalog dijela kompleksa sastavni dio kojeg su i kat. čest. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina], za cijelo) izvršavan makar počev od prve polovice 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena je najstariji svjedok saslušan u dokaznom postupku imao neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok tuženica tijekom postupka nije niti isticala relevantne tvrdnje kojima bi ukazivala na nesavjesnost odnosno nepoštenje rečenog posjeda (u svezi s čim se uzgred ističe da činjenice da je tuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, odnosno da je ista prema podacima iz katastarskog operata upisana kao:
Državna imovina, Općina Vodice, same za sebe, a kraj rezultata ostalih u postupku provedenih dokaza, nisu od utjecaja na zaključak ovog suda da se predmet spora nalazio u stvarnom vlasničkom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika), pa polazeći i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravni prednik tužitelja ČA pok. CA (računajući i posjed izvršavan glede predmetnog kompleksa i od strane oca mu CA pok. RA) predmetni kompleks, pa tako i odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], stekao makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, kao i da tužitelji kupnjom od istog izvršenom 2023. stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva glede u ovoj parnici spornog dijela predmetnog kompleksa, zbog čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao pod točkom I. izreke.
10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
10.1. Tužitelji su stavili zahtjeve za nadoknadu troška prouzročenog im zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici, i to na ime sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe i sastava podneska od 05.09.2024., na ime zastupanja na ročištima od 22.10.2024., 24.10.2024. i 22.04.2025. u visini od po 110 bodova za svaku radnju, na ime zastupanje na ročištu objave u visini od 50 bodova, te na ime uvid u zemljišne knjige u visini od 25 bodova, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV, te sve uvećano za trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 26,55 EUR za svaku, odnosno za trošak očevida predujmljen po tužiteljima u iznosu od 300,00 EUR.
10.2. Sud je kao opravdane troškove tužitelja prouzročene im zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari označenoj u tužbi u visini od 1.330,00 EUR i stavljenog troškovnika, cijenio:
- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 110 bodova (Tbr. 32. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 40. točka 1. Tarife), sastav tužbe u visini od 110 bodova (Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 40. točka 1. Tarife), sastav podneska od 05.09.2024. u visini od 110 bodova (Tbr. 8. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 40. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 22.10.2024., 24.10.2024. (očevid) i 22.04.2025. u visini od po 110 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 40. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu objave u visini od 50 bodova (Tbr. 9. točke 1. i 7. u svezi Tbr. 7. točka 1.) te uvid u zemljišne knjige u visini od 25 bodova (Tbr. 36. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 735 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 1.470,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (367,50 EUR, Tbr. 46. Tarife) iznos od 1.837,50 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u potraživanoj visini od po 26,55 EUR za svaku (Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. u svezi Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao priloga Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ br. 37/23.), odnosno trošak očevida predujmljen po tužiteljima i likvidiran po sudu u iznosu od 300,00 EUR.
10.3. Slijedom navedenog, valjalo je tuženici naložiti da tužiteljima nadoknadi opravdane troškove prouzročene im ovom parnicom u ukupnom iznosu od 2.190,60 EUR te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke.
Šibenik, 5. lipnja 2025.
SUDAC
Toni Grgurin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.
DN-a:
- tužiteljima, po punomoćnici
- tuženici, po zakonskom zastupniku