Poslovni broj: UsI-2943/2022-6

1

 

 

 

 

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

       Avenija Dubrovnik 6 i 8                                                             Poslovni broj: UsI-2943/2022-6

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz Đ., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB: …, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja 21. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/230, URBROJ: 512-2501-22-2 od 01. rujna 2022. i rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 561-01/21-01/745, URBROJ: 512M2-50-22-2 od 27. srpnja 2022. i predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/230, URBROJ: 512-2501-22-2 od 01. rujna 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 561-01/21-01/745, URBROJ: 512M2-50-22-2 od 27. srpnja 2022.

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu VP 2127 B. (105. brigada HV) u vremenu od 04. studenog 1991. do 10. siječnja 1992.

 

3.              Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je zahtjev za utvrđivanjem statusa podnio iako mu je prethodni odbijen iz razloga jer je naknadno imao priliku razgovarati sa ratnim zapovjednikom J. Đ. te Ž. P., koji je u tadašnjem Štabu narodne obrane Đ. evidentirao i upućivao branitelje na teren i obojica su jasno potvrdila da se sjećaju da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik VP 2127 u razdoblju od 4. studenog 1991. do 10. siječnja 1992. godine. Ističe stoga, da za sudjelovanje u Domovinskom ratu u navedenoj postrojbi ima dokaze i to svjedoke, koji u postupku nisu pozvani dati izjave niti su saslušani kao niti on, odnosno podnositelj zahtjeva. Stoga smatra da je rješenje doneseno isključivo na temelju podataka iz prethodnog postupka, iako je, suprotno navedenom u obrazloženju rješenja da „nije naveo nove svjedoke, odnosno predložio novi dokaz o pripadnosti VP 2127“, predložio saslušanje novih svjedoka, slijedom čega postupak nije proveden pravilno.

              Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi u cijelosti sadržaj obrazloženja osporavanog rješenja. Ističe da tužitelj ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi predmetna upravna stvar bila riješena na drugačiji način.

              Predlaže odbiti tužbu u cijelosti.

 

5.              Odluka u ovom sporu donesena je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 124/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) bez održavanja rasprave, s time  da je odgovor na tužbu tuženika, sukladno odredbi članka 6. st. 1. ZUS-a, koji propisuje da će sud prije donošenja presude svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, dostavljen tužitelju. U konkretnom predmetu sporna je primjena prava i eventualne povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužitelj, s tim da stranke ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza niti izričito zahtijevaju održavanje rasprave.

 

6.              Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

 

7.              Iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj zahtjev za utvrđivanjem statusa branitelja podnio 28. lipnja 2021. godine. U istome je definirao razdoblje u kojemu zahtjeva priznavanje statusa od 4. studenog 1991. do 10. siječnja 1992. Tužitelj je opisao aktivnosti u postrojbi na način da je naveo da je obavljao poslove dežurstva, čuvao bunkere i sudjelovao u povremenim borbenim djelovanjima, uglavnom obrambenom djelovanju protiv napada neprijatelja iz pješačkog naoružanja, a imao je zaduženu automatsku pušku, koja se prezaduživala osobi koja je dolazila na smjenu straže. Dužnost postrojbe bila je osiguranje P. i sprječavanje daljnjeg prodora neprijatelja. Naveo je imena zapovjednika postrojbe: M. K. iz Đ. i V. V. iz Đ., a za svjedoke je ponudio  Ž. P. iz Đ., pripadnika i J. Đ. iz V., zapovjednika 105 br. HV-a.

 

8.              Prije donošenja prvostupanjskog rješenja Područni odsjek za poslove obrane K. dopisom od 01.07.2021. zatražio je od Područnog odjela za poslove obrane Z., upute o daljnjem postupanju u konkretnom predmetu, navodeći da je  tužitelj prethodno podnosio zahtjeve za utvrđivanjem statusa koji su odbijeni, da je u ranijem postupku izjavu dao V. V. 19.06.2018., dok se M. K. nije odazvao pozivu, stoga se traži uputa da li je potrebno ponovno tražiti očitovanja SVA i HKoV-a, te zvati stranku i svjedoke radi davanja izjave u zapisnik.

 

9.              Prvostupanjsko je tijelo zahtjev odbilo uz obrazloženje da je tužitelju utvrđena pripadnost VP 2127 B. (105.  brigada HV) rješenjem KLASA: UP/I 561-01/19-01/112, URBROJ: 512M2-50-19-2 od 30. srpnja 2019. u vremenu od 11.01.1992. do 09.03.1992., dok je odbijen sa zahtjevom za utvrđivanjem pripadnosti Narodnoj zaštiti   Đ. od 30.07.1991. do 24.12.1991. Iznosi se sadržaj izjave tužitelja tijekom prethodno provedenog postupka (zapisnik KLASA: 561-01/18-01/40, URBROJ: 512M2-55-18-5 od 18. svibnja 2018.) te zapisnika o saslušanju također iz drugog predmeta KLASA: 561-01/19-01/70, URBROJ: 512M2-55-19-1 od 12. prosinca 2019., ukazujući pri tom na kontradiktornost izjava tužitelja, navodi se sadržaj očitovanja HKoV (KLASA: 561-01/15-01/3097, URBROJ: 3468-G1-01-15-2 od 10. prosinca 2015.) i Središnjeg vojnog arhiva (KLASA: 561-01/18-01/1, URBROJ: 512M-010102-18-1006 od 05. rujna 2018. da se ne nalazi tužitelj u arhivskom gradivu kao pripadnik VP 2127, odnosno nije pronađen na popisu tadašnjem Ureda za obranu Đ. – platni popisi novčanih primanja pripadnika 105. brigade za studeni i prosinac 1991., te za travanj i svibanj 1992. U bitnome novi zahtjev tužitelja od 28. lipnja 2021. odbijen je uz obrazloženje da nije priložio niti jedan materijalni dokaz o pripadnosti VP 2127 B., da je poklonjena vjera službenoj dokumentaciji prema kojoj nije evidentiran kao pripadnik VP 2127 B. u predmetnom razdoblju, a da je i sam mijenjao iskaze o vremenskom tijeku pripadnosti kao i činjenici da je izjavio da je bio pripadnik Narodne zaštite  u vremenu u kojem traži utvrđivanje pripadnosti VP 2127.

 

10.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i  zakonitim, a otklanjajući žalbene prigovore obrazložilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju, da postoji logična i nedvojbena podudarnost u podacima koje je ponudio ustrojbeni slijednik 105. brigade HV-a B. i Središnji vojni arhiv sa podacima službene evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane K., stoga je tim podacima poklonjena vjera, a kako je u više postupaka proveden ispitni postupak, saslušan tužitelj kao i svjedoci izvođenje daljnjih dokaza, prema obrazloženju tuženika, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

 

11.              Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17. i 98/19., dalje u tekstu: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

Prema stavku 2. članka 3. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

 

12.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet, utvrđeno je da je navodima tužbe pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava dovedena u pitanje zbog počinjenih povreda odredaba postupka zbog kojih se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

Naime, upravna tijela ne osporavaju da u konkretnom slučaju po zahtjevu tužitelja nisu provela ispitni postupak, smatrajući da je u prethodnim postupcima dovoljno utvrđeno činjenično stanje, stoga su odluku o zahtjevu tužitelja podnesenom 28. lipnja 2021. utemeljila na rezultatima provedenog dokaznog postupka po prethodnim zahtjevima tužitelja.

Imajući u vidu navedeno osnovanim se cijene navodi tužitelja kojima se ukazuje na povrede odredaba postupka, a kako niti tuženik u postupku po žalbi navedene nedostatke nije uočio, na njih ukazao ili iste ispravio, iako je tužitelj u žalbi ukazivao na povrede postupka s posljedično nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, osporeno rješenje ne može se ocijeniti zakonitim.

Pri tom se napominje da spisu tuženika dostavljenom sudu uz odgovor na tužbu, ne prileži niti jedan dokaz na koji se pozivaju upravna tijela, a pribavljeni u prethodnim postupcima tužitelja radi ostvarivanja statusa branitelja u istom ili drugom razdoblju temeljem pripadnosti 105. brigadi HV-a ili pripadnosti Narodnoj zaštiti. Time je tuženik postupio  suprotno odredbi članka 32. stavka 3. ZUS-a kojim je propisano da se u odgovoru na tužbu tuženik treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, a uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže.

 

13.              Obrazloženje  tuženika da smatra nesvrsishodnim izvođenje dokaza u situaciju kada tužitelj predlaže nove dokaze u vidu novih svjedoka, sud ne može prihvatiti valjanim obrazloženjem i razlogom zbog kojih ne bi proveo postupak na način kako je odredbama članka 51. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano.

Naime člankom 51. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se ispitni postupak provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa.

Članak 8. ZUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

 

14.              Kada stranka podnese zahtjev,  sukladno pravilima o formalnoj i materijalnoj pravomoćnosti u upravnom postupku, upravno tijelo mora odlučiti o osnovanosti tako postavljenog zahtjeva, pa čak i u slučaju kada se istovjetan zahtjev višekratno podnosi, jer se okolnosti na kojima se temelji tako postavljeni zahtjev mogu promijeniti ili stranka predlaže izvođenje drugih dokaza kojima sporne činjenice nastoji dokazati.

Prema ocjeni suda nije opravdano ponovljeni zahtjev stranke iz 2021. odbiti pozivom na dokaze pribavljene 2018. godine, jer se podaci službenih evidencija protekom vremena mogu izmijeniti, a bez da je stranci dana mogućnost sudjelovanja u postupku, pa u slučaju kontradiktornih ili promijenjenih iskaza stranke, bez mogućnosti da navedene kontradiktornosti otkloni, te bez provođenja dokaznog postupka saslušanjem predloženih svjedoka ili iznošenja valjanih razloga zbog kojih je izvođenje daljnjeg dokaznog postupka nepotrebno.

 

15.              Slijedom navedenog, osporenim rješenjima uz dana obrazloženja povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, na način da je poništeno osporavano ali i prvostupanjsko tijelo, jer je za utvrđivanje činjeničnog stanja i provođenje ispitnog postupka potrebno neposredno odlučivanje prvostupanjskog tijela.

U postupku nakon ove presude prvostupanjsko će tijelo provesti postupak u smislu članka 51. ZUP-a, pribaviti  dokumentaciju i podatke službenih evidencija o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u spornom razdoblju za koje traži utvrđivanje statusa branitelja, Središnjeg vojnog arhiva, pravnog slijednika postrojbe, te saslušati stranku i naznačene svjedoke, po potrebi provesti i druge odgovarajuće dokaze, te nakon tako provedenog postupka donijeti odgovarajuće rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužitelja.

 

U Zagrebu 21. kolovoza 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a ZUS-a)