Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-65/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja KBZ ELEKTRONIC d.o.o., OIB: 70064157662, Ulica Vjekoslava Klaića 19, Samobor kojeg zastupa punomoćnica Tina Jokić, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 18. prosinca 2024. poslovni broj: Ovr-718/2024-3, 5. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj: Ovr-718/2024-3 od 18. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu od 10. listopada 2024. kao nedopušten.
2. Prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj iz svih dopuštenih razloga, a pogotovu zbog pogrešne primjene članka 211. i članka 339.a Ovršnog zakona povezano sa člankom 501.a Zakona o parničnom postupku.
3. Žalba je osnovana.
4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditelj 10. listopada 2024. podnio sudu prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Povr-262/2023-12 od 21. rujna 2023. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: Povr-262/2023 od 26. listopada 2023. U ocjeni nedopuštenosti prijedloga za ovrhu prvostupanjski sud polazi od članka 211. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 – Oduka USRH – dalje u tekstu: OZ) prema kojem će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu, a da je uvidom u priloženu dokumentaciju uz prijedlog za ovrhu utvrdio da ovrhovoditelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu nije podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu. U odnosu na tvrdnje ovrhovoditelja da bi u konkretnom slučaju trebalo primijeniti članak 339.a OZ prvostupanjski sud ističe da u konkretnom slučaju nije određeno osiguranje prethodnom mjerom iz glave trideset druge Ovršnog zakona već na temelju članka iz 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) zbog čega se u konkretnom slučaju ne primjenjuje članak 339.a OZ.
5. U žalbi ovrhovoditelj pojašnjava da je protiv ovršenika vodio parnični postupak radi isplate pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te na temelju članka 501.a ZPP ishodio rješenje posl.broj: Povrv-262/2023 od 21. rujna 2023. radi osiguranja novčane tražbine iz platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jadranke Kramar iz Oroslavlja posl.broj: Ovrv-14/21 kojim je određena prethodna mjera na način da je naloženo Financijskoj agenciji da svim bankama kod kojih ovršenik ima račune ili oročena sredstva, izda nalog za izvršenje opisanog rješenja te zabrani ovršeniku ili trećoj osobi po njegovom nalogu isplatu s ovršenikovog računa novčanog iznosa od 265,64 EUR na ime glavnice uvećano za pripadajuće zatezne kamate i u iznosu od 62,05 EUR na ime ovršnih troškova. Nadalje pojašnjava da je navedeno rješenje o prethodnoj mjeri provedeno kod Financijske agencije na način da je s ovršenikovog računa zaplijenjen iznos od 444,28 EUR, o čemu je uz prijedlog dostavio javne isprave, a da je u međuvremenu pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj:
Povrv-262/2023 od 21. rujna 2023. ispravljenom pravomoćnim rješenjem istog suda posl.broj: Povrv-262/2023 od 26. listopada 2023. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je naloženo isplatiti ovrhovoditelju 265,64 EUR na ime glavnice uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, iznos od 62,05 EUR na ime ovršnih troškova, kao i naknaditi mu parnični trošak od 428,48 EUR sa zateznom kamatom od 21. rujna 2023. do namirenja. Ukazuje da je Financijska agencija temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu kojim je određena prethodna mjera zaplijenila s računa ovršenika iznos koji je potreban za namirenje ovrhovoditelja samo u dijelu koji je određen predmetnim rješenjem dok je na temelju pravomoćne presude ostalo nenamireno potraživanje koje se odnosi na cjelokupni iznos parničnog troška s kamatama. Pogrešnim smatra zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju primjenjuje članak 211. OZ i da se ne primjenjuje članak 339.a OZ.
6. Pobijano je rješenje na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 381. istog Zakona koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ, ispitano u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odbacio prijedlog za ovrhu kao nedopušten.
7. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj: Povrv-262/2023-9 od 21. rujna 2023. priloženog uz tužbu proizlazi da je taj sud radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja, (u tom postupku predlagatelja osiguranja), iz platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jadranke Kramar iz Oroslavlja pod posl.brojem Ovrv-14/21 odredio prethodnu mjeru kojom je naložio Financijskoj agenciji da svim bankama kod kojih protivnik osiguranja (ovdje ovršenik) ima žiro račune i/ili devizne račune ili sve druge kunske ili devizne račune i/ili oročena sredstva koje tražbine pripadaju ovršeniku, izda nalog za izvršenje tog rješenja te zabrani da sve navedene banke isplate sa svih njegovih računa novčani iznos od 265,64 EUR zajedno s pripadajućim kamatama na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi pobliže navedene u tom rješenju kao i ovršni trošak u iznosu od 62,05 EUR, te je određeno da provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja kao i da se iznos novčanih sredstva za koji je određena zabrana ne smije prenijeti s navedenih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine. Iz obrazloženja tog rješenja vidljivo je da je prethodna mjera temeljena na članku 501.a ZPP.
8. Člankom 501.a ZPP propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Člankom 335. stavkom 1. točkom 3. OZ određeno je da sud, kao jednu od vrsta prethodnih mjera, može odrediti zabranu banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, dok je stavkom 3. istog članka propisano da provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja. Sadržaj tih zakonskih odredbi identičan je prethodnoj mjeri propisanoj člankom 501.a ZPP pa stoga nema nikakvog razloga za drugačije postupanje s tom prethodnom mjerom od onog propisanim člankom 339.a OZ kojim je propisano da će sud, ako je predlagatelj osiguranja zatražio ovrhu jer su se ispunile pretpostavke za ovrhu radi naplate osigurane tražbine, na prijedlog predlagatelja osiguranja istim rješenjem odrediti ovrhu i obustaviti postupak osiguranja te naložiti prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi (stavak 1), a u slučaju iz stavka 1. tog članka, ako tražbina ovrhovoditelja nije namirena iz prenesenih zaplijenjenih sredstava, predlagatelj osiguranja za preostali iznos tražbine u ovršnom postupku ima prednosni red kojega je stekao kao predlagatelj osiguranja (stavak 2.).
9. Iz citirane odredbe članka 339.a OZ jasno proizlazi da je ovrhovoditelj dužan zatražiti provođenje ovrhe radi naplate prethodnom mjerom osigurane tražbine i da to može predložiti samo u ovršnom postupku, pred stvarno i mjesno nadležnim ovršnim sudom u skladu sa člankom 43. i člankom 171. stavkom 1. OZ, a ne u postupku izravne naplate, i to na temelju pravomoćne presude kojom mu je dosuđena već osigurana tražbina. Na prijedlog za ovrhu primjenjuju se odredbe članka 39. OZ kojim je propisano što ovršni prijedlog mora sadržavati. Ukoliko prijedlog za ovrhu sadrži sve što je potrebno za provedbu ovrhe na novčanoj tražbini po računima ovršenika, prvostupanjski sud je dužan sukladno članku 339.a stavku 2. OZ na prijedlog predlagatelja osiguranja, istim rješenjem ne samo obustaviti postupak osiguranja i naložiti prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja osigurane tražbine, već je tim rješenjem dužan i odrediti ovrhu, ako su za to ispunjene sve procesne i materijalne pretpostavke. Dakle, ako su te pretpostavke ispunjene, sud je dužan istim rješenjem obustaviti postupak osiguranja i odrediti ovrhu radi namirenja tražbine iz ovršne isprave (pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 262/2023-12 od 21. rujna 2023. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: Povrv-262/2023 od 26. listopada 2023.) vodeći računa da rješenje o ovrsi sadrži sve što je propisano člankom 41. stavkom 1. OZ, te naložiti prijenos sredstava već zaplijenjenih po rješenju o osiguranju (444,28 EUR) te u konkretnom slučaju i troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom dosuđenih ovrhovoditelju tom pravomoćnom presudom.
10. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa da se stoga što je prethodna mjera određena na temelju članka 501.a ZPP ne primjenjuje odredbe članka 339.a , prvostupanjski sud nije utvrđivao postojanje pretpostavki za određivanje ovrhe na temelju prijedloga ovrhovoditelja od 10. listopada 2024. valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ uvažiti žabu ovrhovoditelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će uvažavajući izneseno pravno shvaćanje ovog suda ponovno odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja.
12. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).
U Varaždinu 5. lipnja 2025.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec
