REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-105/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RPL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Gjergj Lekaj i Marku Rogiću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, protiv tuženika HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorje Rijeka iz Rijeke, Viktora Cara Emina 2, OIB: 46830600751, zastupan po zakonskom zastupniku dr.sc. RP, direktoru, a on po OP, diplomiranoj pravnici zaposlenoj kod tuženika, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P- 266/2023-21, od 27. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice RPL djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-266/2023-21, od 27. studenoga 2024.;

potvrđuje:

- u točkama I i III izreke,

preinačuje:

- u točki II izreke, i sudi:

Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se RPL, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana, izdati trgovačkom društvu HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorje Rijeke OIB: 4683060075, iz Rijeke, Viktora Cara Emina 2, tabularnu ispravu podobnu za upis prava navedenih služnosti u zemljišnoj knjizi, jer će u protivnom, tu ispravu zamijeniti ova presuda."

- u točki IV izreke - rješenje o troškovima postupka, i rješava:

Svaka stanka snosi svoje troškove.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I.) Utvrđuje se da postoji pravo služnosti na teret k. č. [katastarska čestica]/G, upisane u zk.k.ul. 2893 k. o. [katastarska općina], za postavljene elektroenergetske objekte- nadzemni nisko naponski kabel, kao i za pravo nesmetanog pregleda i održavanja označenog elektroenergetskog objekta, pa je OPL OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna trgovačkom društvu HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorje Rijeke OIB: 46830600751, iz Rijeke, Viktora Cara Emina 2, dozvoliti da se tom služnošću koristi. II.) Nalaže se RPL OIB: 69828948516da u roku od 15 dana, izdati trgovačkom društvu HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorje Rijeke OIB: 46830600751, iz Rijeke, Viktora Cara Emina 2 tabularnu ispravu podobnu za upis prava navedenih služnosti u zemljišnoj knjizi, jer će u protivnom, tu ispravu zamijeniti ova presuda.

III.) Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

„Nalaže se tuženiku: HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorje Rijeke, iz Rijeke, Viktora Cara Emina 2, OIB: 46830600751, prestati uznemiravati tužiteljicu: OPL iz [adresa], (ili [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], u izvršavanju vlasničkih prava glede nekretnine koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici- Stalne službe u Krku, nosi oznaku: k. č. [katastarska čestica]/G kuća i dvorište, površine 64 m2, a koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te mu se nalaže da ukloni postavljene električne kabele na fasadi, kao i što mu se zabranjuje ubuduće, svako takvo ili slično uznemiravanje.“

IV.) Nalaže se: RPL OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak ovog postupka, trgovačkom društvu HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorje Rijeke OIB: 46830600751, iz Rijeke, Viktora Cara Emina 2, u iznosu od: 776,01 EUR, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica, zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, obrazloženje pobijane presude je jasno i neproturječno, nije u suprotnosti sa sadržajem isprava i zapisnika koji priliježu spisu, te sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljena presuda, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je potpuno i pravilno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je, i to tužbenog zahtjeva, da se tuženiku naloži da prestane uznemiravati tužiteljicu u izvršavanju vlasničkih prava na nekretnini u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica]/G kuća i dvorište, sa 64 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i ukloni postavljene električne kabele na fasadi, te mu se zabrani ubuduće, svako takvo ili slično uznemiravanje, a protutužbenog zahtjeva, da se utvrdi da postoji pravo služnosti na teret k. č. br. [katastarska čestica]/G, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za postavljene elektroenergetske objekte – nadzemni niskonaponski kabel, i nesmetanog pregleda i održavanja istog, kao i da je tužiteljica dužna dozvoliti tuženiku da se služnošću koristi i izdati mu tabularnu ispravu za upis prava služnosti.

9. Tvrdnja tužiteljice je, da ju tuženik bespravno uznemirava u vršenju prava vlasništva njezine nekretnine, u naravi kuća s potkućnicom, jer je na pročelju kuće postavio niskonaponski kabel, koji predstavlja ugrozu po život i zdravlje tužiteljice i njezine obitelji i gostiju, dok je tvrdnja tuženika, da je elektroenergetski objekt na nekretnini, sada u vlasništvu tužiteljice, postavio temeljem pozitivnih pravnih propisa, kojima je stekao pravo služnosti predmetne nekretnine, kao i da elektroenergetski objekt ne predstavlja ugrozu za život i zdravlje tužiteljice, njezine obitelji i gostiju, pa se ne radi o bespravnom uznemiravanju prava vlasništva.

10. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio protutužbeni, a odbio tužbeni zahtjev, temeljem slijedećih utvrđenja:

- da je od 2009. tužiteljica vlasnica k. č. br. [katastarska čestica]/G, upisanoj u k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište sa 64 m2,

- da je na predmetnoj nekretnini 1991., na pročelju kuće postavljena niskonaponska mreža, i to temeljem Rješenja Općine [adresa] od 7. travnja 1991., kojim je usvojen prijedlog tuženika, te je radi izgradnje niskonaponske zračne mreže sa zračnom javnom rasvjetom u staroj gradskoj jezgri Grada Krka, u korist tuženika određena nepotpuna eksproprijacija – ustanovljenjem služnosti na više nekretnina u k. o. [katastarska općina] - Grad, između ostalih i na nekretnini sada u vlasništvu tužiteljice,

- da je niskonaponska zračna mreža izgrađena sukladno građevinskoj dozvoli tadašnje Općine Krk od 28. listopada 1991.,

- da je od podnošenja tužbe, 2013., pa do zaključenja glavne rasprave, 2024., tuženik niskonaponski kabel postavljen na kući tužiteljice, odnosno kompletan elektroenergetski razvod, izveo sa vodonepropusnim i izoliranim spojnim priborom, čime je promijenio postojeće stanje na električnim vodovima, jer je niskonaponski kabel bio obješen za pročelje kuće i predstavljao je potencijalnu opasnost po život i zdravlje tužiteljice i njezine obitelji i gostiju

- da po suglasnim nalazima vještaka za elektrotehničku struku, Radoša Stanić i Damira Jugo, eletktroenergetski razvod više ne predstavlja opasnost za zdravlje i sigurnost osoba koje borave u predmetnoj nekretnini i osoba koje se kreću u blizini vodova.

11. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje:

- da je energetski objekt na kući, sada u vlasništvu tužiteljice, izgrađen temeljem pozitivnih pravnih propisa, nakon provedenog postupka eksproprijacije, pa je sukladno članku 51. i članku 53 stavak 1. i 2. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO), prihvatio protutužbeni zahtjev, jer prema navedenim zakonskim odredbama, stvarna služnost se odlukom suda ili drugog državnog organa, stječe na dan pravomoćnosti te odluke, dakle ne traži se upis u zemljišne knjige,

- da postavljeni elektroenergetski objekt na nekretnini tužiteljice ne predstavlja opasnost za zdravlje i sigurnost osoba koje borave na predmetnoj nekretnini, pa nema bespravnog uznemiravanja prava vlasništva tužiteljice, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 167. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV), za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

12. Tužiteljica žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da je prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva narušeno načelo pravičnosti, da se radi o zakonskom izvlaštenju koje nije bilo upisano u zemljišne knjige, što ukazuje da je tuženik zlonamjerno koristio nekretninu tužiteljice bez ikakvog stvarnog prava, a sud je propustio odrediti da je tuženik dužan obeštetiti tužiteljicu, odnosno novčano nadoknaditi prolaz kablova na njezinoj nekretnini, čime se stavio na stranu tuženika kao daleko jače strane u ovom sporu.

13. Navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su nalazi vještaka suglasni, jer je vještak Radoš Stanić iskazao da i nakon intervencije tuženika, kada su u pitanju električne instalacije, apsolutne sigurnosti nema, pa osporava zaključak prvostupanjskog suda da elektroenergetski razvod ne predstavlja opasnost za zdravlje i sigurnost osoba koje borave na nekretnini. Ističe da se radi o bespravnom uznemiravanju njezinog prava vlasništva, da je pravo vlasništva jače od prava služnosti, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno odbio njezin dokazni prijedlog za provođenje još jednog vještačenja na okolnost sigurnosti elektroenergetskog razvoda, te da je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti, jer je dokazala pretpostavke u članku 167. stavak 3. ZV.

14. Neosnovani su žalbeni navodi, da je trebalo provesti još jedno vještačenje na okolnost sigurnosti elektroenergetskog razvoda jer, iako iz iskaza vještaka Radoša Stanića proizlazi da, i nakon što je elektroenergetski razvod na kući tužiteljice izveden sa vodonepropusnim i izoliranim spojnim priborom, nema apsolutne sigurnosti kada su u pitanju električne instalacije, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da je njegov iskaz u suprotnosti sa iskazom vještaka Damira Juga iz kojeg proizlazi da elektroenergetski razvod na kući tužiteljice više ne predstavlja opasnost za zdravlje i sigurnost osoba koje borave na nekretnini.

15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio protutužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da postoji pravo služnosti na teret nekretnine vlasništvo tužiteljice za postavljeni elektroenergetski objekt, obzirom da je rješenjem Općine Krk od 7. travnja 1991., radi izgradnje niskonaponske zračne mreže sa zračnom javnom rasvjetom u staroj gradskoj jezgri grada [adresa], u korist tuženika određena eksproprijacija ustanovljenjem služnosti na više nekretnina u k. o. [katastarska općina] – Grad, između ostalih i na nekretnini, sada vlasništvo tužiteljice, a za koju izgradnju je tuženiku izdana građevinska dozvola od strane Općine [adresa] – Odjel zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva, od 28. listopada 1991.

15.1. Prema odredbi članka 51. ZOVO (odredbe kojeg zakona su mjerodavne u ovoj pravnoj stvari temeljem članka 388. stavak 1. ZV, obzirom da je rješenje o nepotpunoj eksproprijaciji doneseno prije stupanja na snagu ZV), stvarna služnost se zasniva pravnim poslom, odlukom državnog organa i dosjelošću, a prema odredbama članka 53. stavak 1. i 2. ZOVO, stvarna služnost odlukom suda ili drugog državnog organa se stječe na dan pravomoćnosti odluke, ako zakonom nije drugačije određeno.

15.2. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da odluka o uspostavi stvarne služnosti odlukom suda ili državnog organa ima konstitutivni karakter, i valjan je način stjecanja stvarnih služnosti. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da postoji pravo služnosti na teret nekretnine vlasništvo tužiteljice za postavljene elektroenergetske objekte, i to na temelju pravomoćne odluke upravnog tijela, pa je protutužbeni zahtjev za upis prava služnosti pravilno prihvaćen.

15.3. U ovom slučaju, pravo stvarne služnosti stečeno je u trenutku pravomoćnosti odluke upravnog tijela, pa je pogrešno pobijanom presudom tužiteljici naloženo da izda tuženiku tabularnu ispravu za upis prava služnosti, kako se osnovano ukazuje žalbom, već je tužiteljica dužna trpjeti upis tog prava u zemljišnoj knjizi na njezinim nekretninama temeljem presude. Stoga je protutužbeni zahtjev, u tom dijelu, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti.

16. Zaštita vlasništva od uznemiravanja propisana je odredbom članka 167. ZV, kojom je određeno, stavkom 1. da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, stavkom 2., da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to i dokaže.

17. Tužiteljica je dokazala da su predmetne nekretnine njezino vlasništvo, kao i da je tuženik na tim nekretninama postavio elektroenergetski razvod, međutim tuženik je dokazao da se ne radi o bespravnom uznemiravanju, jer je stekao pravo služnosti na predmetnoj nekretnini i bez upisa tog prava u zemljišne knjige, i to na temelju rješenja Općine Krk, od 7. travnja 1991., donesenog na temelju Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine" broj 46/82, 28/87 i 39/88), kojim je u njegovu korist određena nepotpuna eksproprijacija ustanovljenjem služnosti na nekretnini sada vlasništvo tužiteljice, radi izgradnje niskonaponske zračne mreže sa zračnom javnom rasvjetom.

17.1. Vještačenjem je utvrđeno da elektroenergetski objekt na nekretnini tužiteljice ne predstavlja opasnost za zdravlje i sigurnost osoba koje borave u predmetnoj nekretnini, kao i osoba koje se kreću u blizini električnih vodova, pa je tuženik dokazao da uspostavom prava služnosti ima pravo na držanje elektroenergetskog razvoda na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, koji ne predstavlja opasnost za zdravlje i sigurnost osoba, odnosno da je imao pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, pa je tužbeni zahtjev odbijen pravilnom primjenom odredbe članka 167. stavak 2. ZV.

18. Zbog navedenog, žalba je djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena, te je prvostupanjska presuda, u odnosu na glavne zahtjeve, dijelom potvrđena, a dijelom preinačena, sukladno članku 368. stavak 1. i članku 373. ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci.

19. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, te naložio tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak.

20. U pravnoj situaciji kao što je ovdje, kada je tuženik dijelom uspio sa protutužbenim zahtjevom, a tužbeni zahtjev je odbijen iz razloga jer postoji pravo služnosti u korist tuženika na nekretninama tužiteljice radi postavljanja niskonaponske mreže, ali je tuženik, koji je dužan održavati elektroenergetski objekt na način da ne predstavlja opasnost za sigurnost ljudi, u tijeku postupka izmijenio postojeće stanje stvari i na elektroenergetskom razvodu postavio izolirane i vodonepropusne spojnice, tako da ne predstavlja ugrozu za osobe, može se smatrati da su stranke podjednako uspjele u postupku, zbog čega je o troškovima postupka trebalo odlučiti primjenom članka 154. stavak 4. ZPP-a.

21. Stoga je preinačeno rješenje o troškovima postupka (točka IV. izreke), sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

22. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe , jer sa istom nije uspjela u odnosu na glavni zahtjev, sukladno članku 166. stavka 1., u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

23. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zlatko Pirc