REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-15/2023-13

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: MARINA PIROVAC d.o.o. (OIB: 44821931416), Zagreb, Savska cesta 32, kojeg kao zakonski zastupnik zastupa ČF, direktor, a njega punomoćnica Iva Đakulović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika: HF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Ive Brkić, odvjetnik u Zadru, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. travnja 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja sa zamjenicom zamjenice punomoćnice JF, odvjetničkom vježbenicom u Odvjetničkom uredu Vesna Rogulj u Zagrebu i tuženika s punomoćnikom, na ročištu za objavu presude održanom 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Vuletina iz Šibenika br.: Sudski predmet:

Ovrv-6851/2022, Javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-431/2022 od 30. kolovoza 2022. koji glasi:

“Nalaže se ovršeniku (sada tuženiku) HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju (sada tužitelju) MARINA PIROVAC d.o.o., OIB: 44821931416, Savska cesta 32, 10000 Zagreb:

- na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, 91-R01-1, namiri tražbinu u iznosu od 10.828,19 EUR (ranije 81.585,00 kuna) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 14.03.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja (sada tužitelja) IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, 92-R01-1, namiri tražbinu u iznosu od 1.035,24 EUR (ranije 7.800,00 kuna) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 14.03.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja (sada tužitelja) IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana“, te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu navedenih tražbina.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi trošak prouzročen mu ovim postupkom u iznosu od 1.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od donošenja ove presude (5. lipnja 2025.) do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se odbija zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka u preostalom potraživanom dijelu (na ime neodređene sudske pristojbe i u neoznačenoj visini).

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Vuletina iz Šibenika br.: Sudski predmet: Ovrv-6851/2022, Javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-431/2022 od 30. kolovoza 2022. prihvaćen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovdje tužitelja i ovdje tuženiku naloženo da ovdje tužitelju namiri tražbinu (na ime mjesečnog veza odnosno na ime korištenja travel lifta i pranja visokotlačnim peračem za razdoblja od 01.06.2019. - 30.09.2019. i 01.06.2020. - 30.09.2020.) u ukupnom iznosu od 11.863,43 EUR (ranije 89.385,00 kuna) uvećanu za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od 14.03.2022. do isplate, kao i da mu nadoknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 256,13 EUR (ranije 1.929,81 kunu) uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od donošenja rečenog rješenja do isplate, te je radi ostvarenja rečenih tražbina određena ovrha općenito na imovini ovdje tuženika.

2. Povodom prigovora ovdje tuženika - u kojem je naveo da osporava osnovanost i visinu postavljenih zahtjeva tužitelja, a budući da nema nikakvu obvezu prema tužitelju iz istaknutih osnova jer tijekom spornih razdoblja nije koristio vez ili usluge travel lifta i pranja plovila kod tužitelja; da je s tužiteljem 04.06.2018. sklopio Sporazum o poslovnoj suradnji (dalje: Sporazum) kojim da je utvrđeno da će obavljati poslove direktora tužitelja, a tužitelj mu na ime istog osigurati korištenje tri promotivna veza za plovila za dnevno iznajmljivanje u ljetnim mjesecima i usluge travel lifta, s tim da je rečeni Sporazum sklopljen na neodređeno vrijeme uz mogućnost jednostranog raskida istog uz otkazni rok od mjesec dana; da je tijekom spornih razdoblja koristio komunalne vezove položene u blizini tužiteljeve marine, i to na predjelu zv. „Starine“, odnosno ispred kuće u kojoj da prebiva, te u svezi toga uredno plaćao komunalnu naknadu u korist Lučke uprave Šibensko-kninske županije - a rješenjem ovog suda br. Povrv-15/2023-6 od 13. siječnja 2025., van snage je stavljeno uvodno citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj je u nastavku postupka ustrajao u dotadašnjim navodima, te je u očitovanju na navode tuženika istaknute u prigovoru izjavljenom protiv predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave naveo da tuženik tvrdi da je s njim navodno sklopio Sporazum, a istovremeno s Lučkom upravom Šibensko-kninske županije 25. rujna 2018. dva retroaktivna Ugovora o korištenju stalnog veza za razdoblje 01.08.2018. - 31.07.2023., sve unatoč tome što je imao mogućnost korištenja vezova kod tužitelja gdje da je obavljao posao kod tužitelja, a što da je ukazuje nelogičnim; da je nova uprava nakon promjene vlasničke i upravljačke strukture tužitelja, a nakon uvida u poslovne knjige, došla do saznanja kako Sporazum ne prileži poslovnim knjigama niti je u istima proveden, slijedom čega da je stara upravljačka i vlasnička struktura ili počinila kazneno djelo iz članka 248. Kaznenog zakona odnosno povrijedila obvezu vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga ili je, pak, predmetni Sporazum o poslovnoj suradnji fiktivan odnosno nije uopće sklopljen, čime da je počinjeno kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona ili, pak, kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. Kaznenog zakona; da u prilog njegovim tvrdnjama da su usluge u svezi kojih su izdani sporni računi izvršene proizlazi iz činjenice da su njegovi djelatnici predmetne tuženikove brodove registarskih oznaka [registarska oznaka], 57TI i 398TI nadzirali, održavali i obavljali određene usluge (travel lift i pranje visokotlačnim peračem) na istima.

4. Tuženik je, pak, u nastavku postupka naveo da s tužiteljem nije bio u poslovnom ili ugovornom odnosu iz kojeg bi proizlazilo njegovo dugovanje prema istom; da je s Lučkom upravom Šibensko-kninske županije i prije no što je s tužiteljem zaključio Sporazum imao zaključene ugovore o korištenju stalnog veza i to do zaključno 31. srpnja 2018., pa kako da u vrijeme zaključenja Sporazuma nije znao niti je mogao znati hoće li Lučka uprava Šibensko-kninske županije s njim zaključiti nove ugovore o korištenju stalnog veza, a što je u konačnici učinjeno, to da je radi osiguravanja vezova za svoje brodove s tužiteljem zaključio Sporazum, unatoč kojem da nije koristio sporne vezove, s tim da mu je tuženik bio ovlašten otkazati Sporazum u bilo koje vrijeme, pa da je i to bio razlog ugovaranja vezova s Lučkom upravom Šibensko-kninske županije; da je do ove parnice došlo isključivo zbog promjene vlasničke i upravljačke strukture kod tužitelja, zbog čega da tužitelj na sve moguće načine želi „kazniti“ one koji su ranije na bilo koji način surađivali s njihovim prethodnicima. Stoga je predložio da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i istom naloži da mu nadoknadi troškove prouzročene ovim postupkom uvećano za zakonske zatezne kamate od presuđenje do isplate.

5. Tužitelj je zaključno naveo da je Sporazum sklopljen između stranaka, od kojih je tužitelj tada bio zastupan po direktoru EF, međutim, kako da je pravomoćnom presudom ništavim utvrđen Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000. na temelju kojeg se stjecatelj SF upisao kao jedini član subjekta upisa, to da Sporazum proizlazi iz ništetnog pravnog posla te da kao takav ne proizvodi pravne učinke.

6. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Sporazuma o poslovnoj suradnji od 4. lipnja 2018., Ugovora o korištenju stalnog veza od 25. rujna 2018., računa od 4. listopada 2018., Ugovora o zakupu veza od 31. svibnja 2019. i 31. svibnja 2020., računa Lučke uprave Šibensko-kninske županije od 20. rujna 2019. i 25. rujna 2020., Izvatka o promjenama i stanju na računu izdanom od HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. 25. rujna 2019. i 1. listopada 2020., računa tužitelja br. 91- R01-1 i 92-R1-1 od 8. ožujka 2022., rješenja Županijskog državnog odvjetništva od 30. prosinca 2022., iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika, te iskaza svjedoka EF, dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka VF (vlasnika tužitelja) predloženog od strane tužitelja (na okolnosti da Sporazum nije proveden u poslovnim knjigama tužitelja odnosno da je isti fiktivan), a to stoga jer je isti imao iskazivati glede okolnosti u svezi kojih je saslušan zakonski zastupnik tužitelja. Ujedno sud konačno nije prihvatio prijedloge tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka NF, djelatnika [adresa] (na okolnosti sklapanja Ugovora o korištenju stalnog veza za razdoblje 01.08.2018. - **.**.2023.), GF, TF i AF (sviju na okolnosti pružanja predmetnih usluga tužitelju) odnosno za pribavom očitovanja od Lučke uprave Šibensko-kninske županije (u svezi okolnosti da li su se plovila registarskih oznaka [registarska oznaka] i 57TI nalazila na „komunalnim“ vezovima, te ukoliko jesu, na kojoj lokaciji i tijekom kojeg razdoblja, zatim, plovila kojih registarskih oznaka i u koje dane su se nalazila na vezovima br. P9, P14 i P15 u Luci Pirovac, šifra luke 004, I. zona, odnosno je li prije isteka razdoblja za koje bi eventualno postojeći Ugovori o zakupu stalnog veza bio podnesen zahtjev za zaključenje novih ili produljenje postojećih ugovora), a sve kod ocjene ovog suda o dovoljnoj raspravljenosti stanja stvari na temelju rezultata u postupku provedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Naime, Sporazumom (koji je, uzgred rečeno, u pogledu obveza tuženika izvršavan u razdoblju od sklapanja istog /lipanj 2018./ pa do promjene vlasničke i upravljačke strukture tužitelja /veljača 2021./ - kako to proizlazi iz iskaza svjedoka EF kojim su potvrđene tvrdnje tuženika istaknute u tom smislu, dok isto nije sa sigurnošću utvrđeno glede po tužitelju preuzetih obveza, s tim da se potonje navedena činjenica ukazuje irelevantnom za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva tužitelja) je ugovorena poslovna suradnja između stranaka ove parnice, i to na način da se tuženik obvezao obavljati poslove direktora tuženika, dok se tužitelj obvezao kao protuuslugu tuženiku tijekom ljetnih mjeseci osigurati korištenje triju promotivnih vezova i usluge travel lifta u obuhvatu marine čiji je koncesionar tužitelj (kao i usluge pranja brodova, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka EF, ranijeg direktora tužitelja, s tim da je potonje navedena usluga ujedno uobičajeno sastavni dio usluge travel lifta).

9. Tužitelj tijekom postupka ničim nije dokazao svoje tvrdnje da bi Sporazum (koji je opskrbljen i pečatom tužitelja kojim tuženik i svjedok SF nisu raspolagali nakon promjene vlasničke i upravljačke strukture tužitelja, a što ukazuje na zaključak da Sporazum nije fiktivno izrađen za potrebe ove parnice) predstavljao fiktivni ugovor, s tim da ostali dokazi predloženi od strane tužitelja čije izvođenje sud konačno nije prihvatio nisu ni bili predloženi u pravcu dokazivanja navedene tvrdnje, dok okolnost da se Sporazum fizički ne bi zatekao u poslovnoj dokumentaciji tužitelja prilikom promjene vlasničke i upravljačke strukture istog (kako to tvrdi tužitelj), a što bi moguće ukazivalo na počinjenje odgovarajućeg kaznenog djela od strane odgovornih osoba tužitelja, predstavlja okolnost irelevantnu za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva tužitelja.

10. Nadalje, činjenica koju tužitelj ističe u pravcu osnovanosti postavljenog zahtjeva, i to da bi ugovor o prijenosu poslovnih udjela tužitelja, a na temelju kojeg bi SF postao vlasnikom tužitelja, bio utvrđen ništetnim pravomoćnom odlukom suda (koju tužitelj, uzgred rečeno, nije priložio spisu predmeta niti predložio pribavu iste), te da potonje imenovani slijedom toga nije predstavljao ovlaštenu osobu tužitelja u vrijeme sklapanja Sporazuma, nije od utjecaja na pravnu valjanost Sporazuma i njegove pravne učinke, a to stoga jer je ništetni ugovor o prijenosu poslovnih udjela imao utjecaja isključivo na vlasničke učinke nad tužiteljem, a ne i glede valjanosti upravljanja istim odnosno poslovanja tužitelja tijekom razdoblja u kojem je SF (potpisnik Sporazuma u ime tužitelja) bio vlasnikom istog.

11. Stoga, kako je sukladno odredbama Sporazuma tuženik - sve da je stvarno i koristio usluge veza, travel lifta i pranja plovila u tužiteljevoj marini - imao pravo na nenaplatno pružanje rečenih usluga od strane tužitelja tj. kao protuuslugu na ime obavljanja poslova direktora tužitelja, to se zahtjev tužitelja kojim traži da se tuženiku naloži da mu na ime usluga veza, travel lifta i pranja njegovih brodova pruženih od strane tužitelja u razdobljima 01.06.2019. -30.09.2019. i 01.06.2020. - 30.09.2020. isplati ukupni iznos od 11.863,43 EUR (ranije 89.385,00 kuna) ukazuje neutemeljenim, pa je odbijanjem istog kao neosnovanog valjalo presuditi kao pod točkom I. izreke.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 70/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

12.1. Tuženik, koji je u cijelosti uspio u ovom postupku, je stavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetniku u ovom postupku, i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, za sastav podneska od 06.02.2023., te za zastupanje na ročištima održanima od 03.04.2025. i 22.04.2025. u visini od po 100 bodova za svaku radnju, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV, te sve uvećano za trošak „pristojbe po nalogu suda".

12.2. Sud je, polazeći od vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u visini od 11.863,43 EUR i stavljenog troškovnika, opravdanima cijenio sljedeće troškove prouzročene tuženiku zastupanjem po odvjetniku u ovom postupku:

- sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u visini od 100 bodova (Tbr. 11. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastav podneska od 06.02.2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 1. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), te zastupanje na ročištima održanima 03.04.2025. i 22.04.2025. u visini od po 100 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 400 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 800,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV (200,00 EUR) iznos od 1.000,00 EUR.

12.3. Nasuprot tome, kako zahtjev tuženika stavljen u sadržaju koji glasi: „pristojbe po nalogu suda“, nije stavljen na način propisan člankom 164. stavak 2. ZPP tj. određenim navođenjem sudske pristojbe za koju se potražuje nadoknada troška i visine potraživanja u tom dijelu, to zahtjevu tužitelja za nadoknadu troškova postupka u odgovarajućem dijelu nije ni bilo moguće udovoljiti.

12.4. Slijedom navedenog, valjalo je tužitelju naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tuženiku ovim postupkom u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja ove presude do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka u daljnjem potraživanom dijelu (na ime neodređene sudske pristojbe i u neoznačenoj visini) valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Šibenik, 5. lipnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- strankama, po punomoćnicima

- javnom bilježniku Marku Vuletinu iz Šibenika, Vladimira Nazora 15, po pravomoćnosti