Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-3337/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3091/2021-26 od 25. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3091/2021-26 od 25. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude na način da se sudi:

Nalaže se tuženici Croatia osiguranju d.d., OlB: 26187994862, da tužitelju HV, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 489,08 eura (preko iznosa od 1.807,02 eura dosuđenog točkom I. izreke prvostupanjske presude) sa zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se preinačava odluka o parničnom trošku sadržana u točki I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3091/2021- 26 od 25. listopada 2024., u pobijanom dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak od 476,68 eura (preko dosuđenog iznosa od 1.403,57 eura sa zateznim kamatama) na način da se nalaže tuženici da, u roku 15 dana, naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 476,68 eura.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženici naknaditi tužitelju štetu u ukupnom iznosu od 1.807,02 eura sa zateznim kamatama. Također je u istoj točki izreke prvostupanjski sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženici da isplati tužitelju 1.403,57 eura sa zateznim kamatama. Nadalje, u točki II. izreke prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa od 489,08 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude, i to u dijelu točke I. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak te u dijelu pod točkom II. izreke, tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem je odbijen te da mu dosudi i daljnji parnični trošak, odnosno podredno da ju ukine u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koja da je nastala kao posljedica ozljeđivanja tužitelja u prometnoj nesreći od 8. listopada 2018.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je 8. listopada 2018. u Zagrebu došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao i tužitelj kao vozač osobnog automobila, a za prometnu nesreću da je isključivo odgovoran vozač koji je upravljao automobilom osiguranim kod tuženice

(pasivna legitimacija tuženice nije bila sporna),

- da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio trzajnu ozljedu vrata, istegnuće donjeg dijela leđa i natučenje koljena,

- da je trpio je bolove jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg 8 dana te blažeg intenziteta tijekom 20 dana, dok su se povremeni uglavnom slabiji bolovi javljali kroz razdoblje od daljnja 4 tjedna,

- da je tužitelj pretrpio primarni strah koji je u trenutku ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, a potom sekundarni strah za svoje zdravlje i ishod liječenja koji je bio jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i blagog intenziteta tijekom daljnjih 20 dana,

- da je ozljeđivanje u ovom događaju ostavilo kod tužitelja trajne posljedice koje se očituju u dodatnom naporu pri svakodnevnim aktivnostima koje zahtijevaju promjenu položaja vrata i naprezanje vratne muskulature i to u opsegu od 5%,

- da je nakon pretrpljenog traumatskog događaja za obavljanje svakodnevnih poslova primjerenih obveza i poslova tužitelju bila potrebna tuđa pomoć po 2 sata dnevno tijekom trideset dana, a potom po jedan sat dnevno tijekom daljnjih trideset dana,

- da se smanjenje životne i radne aktivnosti manifestira u dodatnom naporu te primjeni kompenzacijskih mehanizama pri svakodnevnim aktivnostima koje zahtjevaju naglu promjenu položaja vrata i korištenje krajnjih ekskurzija vratne kralježnice (primjerice-vožnja) te radnji vezanih uz naprezanje vratne muskulature (primjerice-dizanje tereta).

- da cijena koštanja usluge pružanja nemedicinske njege i pomoći iznosi 3,50 eura za 1 sat,

- da je tuženica s osnove naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnova imovinske štete radi troškova tuđe njege i pomoći isplatila tužitelju, još prije podnošenja tužbe, ukupan iznos od 1.021,97 eura.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužitelja, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha te smanjenje njezinih životnih aktivnosti. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Danijela Rajačića, dr. med., spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije.

9. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom

10. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

11. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljeda koje je pretrpio tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, smanjenju životnih aktivnosti, naruženosti, pretrpljenom strahu, trajanju i medicinskoj prirodi liječenja, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužitelja (rođen 1997.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 3.100,00 eura.

12. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je bilo potrebno dosuditi tužitelju ovaj drugostupanjski je sud, baš kao i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), a koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

13. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud smatra kako tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pravedna satisfakcija iznosi 3.100,00 eura. S osnove naknade imovinske štete (tuđa njega i pomoć) tuženica treba isplatiti iznos od 315,00 eura (članak 1095. stavak 1. ZOO-a), koju visinu imovinske štete tužitelj ne osporava (90 sati × 3,50 eura/1h = 315,00 eura).

14. Slijedom navedenog ukupna naknada neimovinske i imovinske štete u predmetnom slučaju iznosi 3.415,00 eura. No, kako je prvostupanjski sud utvrdio, a što je uostalom i nesporno između parničnih stranaka, da je tuženica s osnova naknade neimovinske i imovinske štete već isplatila tužitelju (prije podnošenja tužbe) ukupan iznos od 1.021,97, to je za ovaj iznos trebalo smanjiti iznos koji je trebalo dosuditi tužitelju s osnova naknade sveukupne štete. Na taj način dolazi se do iznosa od 2.393,03 eura (3.415,00 - 1.021,97 = 2.393,03) po osnovu neimovinske i imovinske štete u predmetnom slučaju. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u točki II. izreke presude djelomično odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i to baš za iznos od 489,08 eura. Naime, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje ukupan iznos od 2.296,10 eura (1.807,02 iznos naknade štete dosuđen točkom I. izreke prvostupanjske presude + 489,08 eura iznos za koji je tužbeni zahtjev odbijen u točki II. izreke prvostupanjske presude = 2.296,10 eura tužbeni zahtjev).

15. Slijedom navedenog razvidno je kako je žalba tužitelja osnovana. Stoga je prvostupanjsku presudu trebalo djelomično preinačiti odnosno odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a.

16. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

17. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu u tom mu je omjeru potrebno dosuditi parnični trošak, dakle u iznosu od 1.670,92 eura, kako je to u pogledu visine parničnog troška pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Međutim, zbog pogrešne primjena materijalnog prava prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio tužiteljev omjer uspjeha u sporu. Slijedom navedenog bilo je potrebno preinačiti odluku o parničnom trošku sadržanu u točki I. izreke prvostupanjske presude u pobijanom dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak od 267,35 eura (preko dosuđenog iznosa od 1.403,57 eura).

18. Tužitelj je imao trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 bodova (vrijednost osporavanog dijela prvostupanjske presude je 589,90 eura), a ovo na temelju T. br. 10. točka 1. „Tarife“. Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (T.br. 54 "Tarife") trošak sastava žalbe iznosi 125,00 eura. Na ovaj iznos trebalo je tužiteljici priznati i trošak PDV-a od 25% (T. br. 46. "Tarife") što iznosi ukupno 156,25 eura. Tom iznosu potrebno je dodati i iznos pristojbe na žalbu 53,08 eura tako da sveukupni trošak žalbe iznosi 209,33 eura.

19. Slijedom navedenog tužiteljici je trebalo ukupno dosuditi 476,68 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, u svezi sa odredbama članaka 166. stavak 2., 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

U Splitu 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović