Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2774/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LOI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društva Špehar & Špehar & Rukavina u Zagrebu, protiv tuženika Grada Crikvenice, Kralja Tomislava 35, OIB: 81687755716, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Zagreb I, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Pn-294/2022-48 od 26. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Pn-294/2022-48 od 26. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u ukupnom iznosu od 4.664,50 eura sa zateznim kamatama. U točki II. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da plati tužiteljici po osnovu parničnog troška 2.959,24 eura sa zateznim kamatama. Konačno, u točki III. izreke prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužiteljice za isplatom daljnjeg iznosa parničnog troška od 187,50 eura

2. Protiv prvostupanjske presude, i to točki I. i II. izreke, tuženik i umješač na strani tuženika su podnijeli žalbe zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP).

Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu i odbije tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine u tom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Umješač na strani tuženika predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da ju preinači tom dijelu i odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbe tuženika i umješača na strani tuženika.

4. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika nisu osnovane.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koju trpi u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama koje je zadobila u Crikvenici 23. listopada 2021. padom na oštećenom pločniku. Tuženikova odgovornost se očituje u propustu u održavanju predmetnog pločnika.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tuženik i umješač na strani tuženika u svojim žalbama posebno ukazuju) jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica 23. listopada 2021. u Crkvenici dok je hodala javnom površinom i to pločnikom uz križanje Frankopanske i Veljančićeve ulice stala u udubljenje, izgubila ravnotežu i pala prema naprijed, dočekavši se na ruke te je tom prigodom ozlijedila lijevu ruku,

- da je navedeni pločnik uz križanje Frankopanske i Veljančićeve ulice javna površina kojom upravlja Grad Crikvenica i održava je putem svog Odjela za komunalni sustav,

- da je dakle tužiteljica pala na javnoj površini u Crikvenici zbog neravnine na pločniku koja je uzrokovana time što je na površini kojom se kreću pješaci nedostajala jedna betonska ploča tako da na tom dijelu postoji ulegnuće u koje je tužiteljica stala dok je šetala sa suprugom zbog čega je izgubila ravnotežu,

- da je tom prilikom tužiteljica imala prikladnu obuću (tenisice),

- da je prilikom pada tužiteljica ozlijedila lijevu ruku, a uzročno posljedična veza njenog pada i ozljede ruke je potvrđena nalazom i mišljenjem liječnika vještaka,

- da je tužiteljica zbog predmetne ozljede trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednje jaki bolovi trajali su 8 dana, dok su manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni 6 tjedana,

- da je tužiteljica pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume i adaptacije na nastalo stanje, a u tijeku daljnjeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana, dok je kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana bio prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućnih novih ozljeđivanja,

- da je kod tužiteljice zbog značajnog ograničenja pokretljivosti, oslabljene grube mišićne snage i razvoja početnih degenerativnih promjena došlo do smanjenja životne aktivnosti za 15 % trajno, pa će ona shodno tome morati ulagati pojačane napore,

- da je tužiteljici dok se nalazila na kućnom liječenju bila potrebna pomoć i njega druge osobe i to po 3 sata dnevno u razdoblju od 21.listopada 2021. do 18. studenog 2021. jer je nosila imobilizaciju, a nakon toga datuma pomoć joj je bila potrebna još 30 dana po 2 sata dnevno, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova i drugih težih svakodnevnih aktivnosti,

- da cijena koštanja usluge pružanja nemedicinske njege i pomoći iznosi 3,50 eura.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužiteljice, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha te smanjenje njezinih životnih aktivnosti. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. Joška Filipušića, dr. med., spec. kirurgije.

Za istaknuti je kako je sudski vještak mr. sc. Joško Filipušić, dr. med., spec. kirurgije dao kvalitetno logično i dostatno obrazloženje u pogledu umanjenja životne aktivnosti pojasnivši da se procjena bazira na zaostalom funkcionalnom statusu ramenog zgloba i da se radi o ograničenju pokretljivosti manjeg, a u nekim radnjama i srednjeg stupnja (retrofleksija i abdukcija). Nadalje, bitan je i podatak iz CT nalaza ramena koji ukazuje na razvoj početnih degenerativnih promjena. S obzirom da se radi o svježim ili početnim promjenama onda se iste mogu prihvatiti kao posljedica predmetnog ozljeđivanja te kao takve predstavljaju početak postraumatske artroze ramena što je sve obuhvaćeno navedenim postotkom smanjenja životne aktivnosti. Procjena trajanja i intenziteta bolova donijeta je u kumulativnom obliku (ukupno 53 dana), a bazira na vrsti i težini ozljede (teška tjelesne ozljeda), kao i na načinu i duljini trajanja liječenja (liječenje je trajalo nešto više od 6 mjeseci). Tijekom provođenja imobilizacije, tužiteljica se mogla služiti samo jednom rukom tako da u tom periodu nije mogla na uobičajen način obavljati sve poslove i radnje koje zahtijevaju uporabu obje ruke. Nakon skidanja imobilizacije ozlijeđeni s ovakvom vrstom ozljede kroz neko vrijeme nije u mogućnosti odmah u potpunosti i s punim opterećenjem obavljati sve svakodnevne aktivnosti već je potreban jedan određeni vremenski period kroz koji uslijedi normalizacije stanja, pa je iz tih razloga procijenjena potreba za tuđom pomoći još mjesec dana nakon skidanja imobilizacije.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika upravo je on odgovoran za nastalu štetu tužiteljici. Prvostupanjski je sud utvrdio da je pločnik na kojem je tužiteljica pala i ozlijedila se bio oštećen na način nedostajala jedna betonska ploča tako da na tom dijelu postoji ulegnuće u koje je tužiteljica stala dok je šetala sa suprugom zbog čega je izgubila ravnotežu.

10. Odredbom članka 61. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18., 110/18., 32/20., dalje ZOKG), kao materijalnog prava važeće u vrijeme nastanka predmetne štete, propisano je da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. Odredbom članka 64. stavak 1. ZOKG-a propisano je da je građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza je jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s ovim Zakonom ili posebnim zakonom. Nadalje, odredbom članka 60. stavak 2. ZOKG-a propisano je da su, pored ostalog, pločnici javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. Odredbom članka 59. stavak 1. točka 2. ZOKG-a propisano je da, pored ostalog, da komunalnu infrastrukturu čine javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila. Odredbom članka 22. stavak 1. točka 2. ZOKG-a propisano je da se komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture, pored ostalog, održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima.

11. Kako je nesporno da se predmetni pločnik nalazi u Crikvenici, te kako se istim svakodnevno kreću brojni pješaci, nema dvojbe da u smislu citiranih odredbi ZOKG-a, postoji zakonska obveza tuženika Grada Crikvenice za njegovo održavanje. Pločnik sam po sebi ne predstavlja opasnu stvar pa tuženik ne odgovara niti bi mogao odgovarati po načelu objektivne odgovornosti, ali svakako odgovara po načelu krivnje pa je iz tog razloga odgovoran za nastalu štetu tužiteljici i to zbog propuštanja svoje dužnosti da se pločnik održava u stanju koje omogućava nesmetano i sigurno kretanje ljudi – pješaka.

12. Dakle, u bitnome, kako je štetni događaj bio uzrokovan oštećenjem pločnika na način da je nedostajala jedna betonska ploča što je trebalo popraviti kako bi pločnik bio ravan i pogodan za sigurno kretanje pješaka to je propuštanjem popravka javne površine - pločnika postavljenjem betonske ploče koja nedostaje došlo do nastanka štetnog događaja, a s time i do odgovornosti tuženika Grada Crikvenice za nastalu štetu tužiteljici i to temeljem odredbi članka 1045. u svezi sa odredbom članka 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO). Za istaknuti je i to kako se u konkretnom slučaju zasigurno ne radi o iznenadnom i nepredviđenom događaju da tuženik ne bi stigao djelovati.

13. Nije osnovan prigovor da tužiteljica nije dokazala da se predmetni štetni događaj dogodio u Crikvenici na javnom pločniku. Naime, ZPP omogućava slobodu dokazivanja raspoloživim dokaznim sredstvima. Dakle, ZPP-a ne propisuje da se određene činjenice dokazuju određenim dokaznim sredstvima. U tom smislu tužiteljica je putem dokaza kojima raspolaže, dakle svjedoka LO (supruga) koji je bio očevidac predmetnog štetnog događaja, medicinskog nalaza od 23. listopada 2021. (str.9. spisa) o liječničkoj obradi lijevog ramena zbog pada i vještačenjem po sudskom vještaku, nedvojbeno dokazala da je 23. listopada 2021. pala na pločniku u Crikvenici i ozlijedila lijevo rame zbog čega se isti dan javila liječniku u Klinici za ortopediju Lovran, a sudski vještak je potvrdio da s obzirom na mehanizam nastanka ozljede uzročno-posljedična veza između pada i ozljede postoji. Nadalje, kako tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda prilikom pada nije bila životno ugrožena nije bilo potrebe pozivanja policije na mjesto događaja. Također, tužiteljica se za liječničku pomoć nije dužna obratiti hitnoj medicinskoj pomoći, jer ima slobodu izbora liječničke pomoći pa se tako tužiteljica obratila za liječničku pomoć Klinici za ortopediju Lovran. Kod takvog stanja stvari izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku prometne struke i građevinskom vještaku se ukazuje kao nepotrebno.

14. Prigovor da bi tužiteljica pridonijela nastanku predmetne štete je neosnovan. Kako je prvostupanjski sud utvrdio, tužiteljica je u predmetnom događaju imala prikladnu obuću, a iz utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu predmetnog pada ne bi proizlazio doprinos tužiteljice. S druge pak strane, tuženik i umješač nisu ni naveli na koji bi to način tužiteljica pridonijela vlastitoj šteti, a niti su tu svoju tvrdnju dokazali.

15. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

17. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, smanjenju životnih aktivnosti, pretrpljenom strahu, trajanju i medicinskoj prirodi liječenja, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužiteljice (rođena 1995.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedna satisfakcija tužiteljici radi povrede njezinog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 4.150,00 eura kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

18. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je bilo potrebno dosuditi tužiteljici ovaj drugostupanjski je sud, baš kao i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), a koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

19. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pravedna satisfakcija iznosi 4.150,00 eura, a s osnove naknade imovinske štete (tuđa njega i pomoć) kako joj je tuženik trebao isplatiti iznos od 514,50 eura (147 sati × 3,5 eura/satu = 514,50 eura), a ovo na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

20. Tuženik i umješač na strani tuženika u žalbama u bitnome ističu kako je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio odnosno zaključio da bi pravedna satisfakcija tužiteljici radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosila 4.150,00 eura. No, suprotnu mišljenju tuženika i umješača na strani tuženika ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (koje se tiče prirode, vrste i opsega ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica i posljedica istih na njezino zdravlje) pravilno zaključio kako bi tužiteljici s ovog osnova pripadala pravedna satisfakcija upravo u iznosu od 4.150,00 eura. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud cijenu jednog sata tuđenje njege i pomoći utvrdio prema iznosu prosječne dnevne plaće u Republici Hrvatskoj, a u smislu odredbe članka 223. ZPP-a. Kako prosječna dnevna plaća u Republici Hrvatskoj iznosi 42,36 eura, cijena jednog sata rada iznosi 5,29 eura. Stoga dakle, cijena jednog sata tuđe njege i pomoći od 3,5 eura po satu, koliko tužiteljica traži, ukazuje se kao osnovana.

21. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021. zauzeo je slijedeći pravni stav: „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.“ Sukladno navedenom pravnom stavu, mutatis mutandis, ovaj sud smatra kako i u predmetima naknade štete treba zauzeti pravni stav da je dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem. Stoga je neosnovan prigovor nedopuštenosti preinake tužbe.

22. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 24. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović