Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-871/2025-2
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužiteljice SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Vedranu Miliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Erste&Steirmärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-3928/2019-17 od 1. travnja 2025., 5. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-3928/2019-17 od 1. travnja 2025.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog potupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se odbija prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak ili da se preinači uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a jer nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
6. Odbijanjem prigovora mjesne nenadležnosti sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Tužiteljica je u ovom predmetu podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu te isplatu iznosa preplaćenog po navedenoj osnovi.
8. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti pozivajući se na sporazum o mjesnoj nadležnosti suda u mjestu sjedišta kreditora (čl. 14. Ugovora o kreditu).
9. Sud prvog stupnja polazeći od utvrđenja da je odredbom čl. 14. Ugovora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, utvrđuje da se radi o odredbi koja je sastavljane na unaprijed formuliranom sadržaju o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i na koju tužiteljica nije imala nikakav utjecaj, pa zaključuje da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna sukladno čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP/03), radi čega je i sporazum o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu banke, tj. tuženika ništetan pa stoga odbija kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti suda prvog stupnja.
10. Naime, odredbom čl. 70. st. 1. ZPP-a je propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjete da je taj sud stvarno nadležan, dok je u stavku 3. istog članka propisano da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pismenom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.
11. Sporazum o mjesnoj nadležnosti iz predmetnog ugovora o kreditu prema kojemu je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora, a to je Općinski sud u Rijeci jasan je i razumljiv i u skladu s odredbom čl. 70. ZPP-a.
12. Međutim i prema ocjeni ovog suda sklapanjem sporazuma o mjesnoj nadležnosti suda u Rijeci otežava se pravo tužiteljice kao potrošača ostvarivati svoja prava iz ugovora pred sudom. Naime, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu iz čl. 81. st. 1. ZZP-a koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te time ostvari pogodnost i bitno smanje troškovi, da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i time uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, kako je to pravilno ocijenio sud prvog stupnja.
13. Naime, tužiteljica ima prebivalište u [adresa], dakle, na području Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, dok se sjedište tuženika nalazi u Rijeci, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, cijeneći udaljenost prebivališta tužiteljice do sjedišta tuženika i potrebu ulaganja dodatnog vremena, očito je da bi financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska putovanja na sud u Rijeku mogli utjecati na inicijativu tužiteljice za vođenje ove parnice, odnosno odvratiti je od ostvarivanja njezinih prava iz ugovora pred sudom, odnosno njezina prava na pristup sudu, koji je zajamčen čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).
14. Slijedom izloženog sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti nepoštena odredba ugovora sve sukladno pravilnoj primjeni materijalnog prava u okviru odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a.
15. U odnosu na žalbeni navod tuženika da se nepoštenost odredbe ugovora o kreditu, a time i njezina ništetnost može ispitivati samo u kontradiktornom postupku, navodi se da je tužiteljica podnošenjem tužbe izabrala sud pred kojim želi ostvariti zaštitu, a tuženik je imao mogućnost da se o tome izjasni i tu mogućnost je iskoristio isticanjem prigovora mjesne nenadležnosti. Sud je omogućio i tužiteljici izjašnjenje o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika, tako što joj je dostavio odgovor na tužbu, pa je po ocjeni ovoga suda strankama omogućeno raspravljanje o prigovoru te se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da se nije raspravljalo o prigovoru mjesne nenadležnosti, odnosno da je tuženiku onemogućeno raspravljanje, slijedom čega nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju se poziva tuženik u žalbi.
16. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima navodi da tužiteljica može biti saslušana zamolbenim putem pred sudom svog prebivališta, a čime tuženik pokušava dovesti u pitanje zaključak o neravnoteži u pravima i obavezama stranaka, navodi se da tužiteljica ima pravo na neposredan pristup sudu u smislu odredbe čl. 89. ZPP-a prema kojoj stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika, a stranka je ovlaštena doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika sukladno čl. 89. st. 2. ZPP-a.
17. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se poziva na praksu drugih sudova navodi se da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. prihvaćen zaključak broj 11 po kojem je prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke o kojoj se nije posebno pregovaralo ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika – banke, mogućnost dolaska na sud u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe, opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti u svakom pojedinom slučaju.
18. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je prorogacijska klauzula ništetna mjesno nadležan mogao bi biti sud nadležan prema prebivalištu tužiteljice te je riječ o izberivoj mjesnoj nadležnosti sukladno čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 89/15, 102/15, 52/16 – dalje ZPK).
19. Nastavno se navodi da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetnu Gr 1-143/19 od 11. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojemu je za spor u svezi s ugovorom o kreditu u smislu čl. 19.l st. 1. ZPK-a mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a koja odredba se primjenjuje neovisno o tome kad je nastao ugovor o kreditu.
20. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.
21. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.
U Rijeci 5. lipnja 2025.
Sutkinja
Filka Pejković
