Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-375/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 389229958547, zastupanog po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika ČO iz [adresa] I, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vinku Samarđić, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P- 1631/2019 od 16. siječnja 2025., u sjednici održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-1631/2019 od 16. siječnja 2025..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mire Rubić, broj Ovrv-209/09 od 29. svibnja 2009., kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.754,11 eura sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2004. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.479,54 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi te su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava i iskaza svjedoka pa se presuda može ispitati.

5.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.754,11 eura sa zateznim kamatama, a koji temelji na tvrdnji da je tuženik vlasnik neosiguranog vozila kojim je prouzročena šteta na vozilu, koju je tužitelj naknadio oštećenoj osobi u skladu sa Zakonom o osiguranju ("Narodne novine" br. 9/94., 20/97., 46/97., 50/99., 116/99., 11/02., dalje: ZO).

7. Među strankama nije sporno da se 5. rujna 2004. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo neosigurano vozilo marke "Opel-Kadet“ kojim je upravljao vozač VO i vozilo marke "Škoda-Felicia" kojim je upravljao MO. Također, nije sporno da je u knjižici vozila marke "Opel-Kadet" tuženik upisan kao vlasnik, kao i da je tužitelj oštećenom BO isplatio materijalnu štetu na vozilu.

8. Sporno je da li je tuženik u vrijeme prometne nesreće bio vlasnik vozila marke "Opel- Kadet“ ili je to bila treća osoba, ŠO kako to tvrdi tuženik.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, cijeneći da je tuženik u vrijeme štetnog događaja u knjižici vozila koja predstavlja javnu ispravu bio upisan kao vlasnik predmetnog vozila, a da nije dokazao da je vozilo prethodno prodao trećoj osobi, pri čemu ne poklanja vjeru iskazima saslušanih svjedoka, pozivom na čl. 4. Pravilnika o registraciji vozila na motorni pogon i priključnih vozila ("Narodne novine" br. 12/93., 22/93., 19/96., 149/02., 105/04., dalje: Pravilnik) i čl. 2. toč. 82. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 105/04., dalje: ZSPC) zaključuje da je tuženik bio vlasnik vozila "Opel-Kadet“ u vrijeme prometne nesreće.

10. S obzirom na utvrđenje da je tuženik bio vlasnik neosiguranog vozila uporabom kojeg je prouzročena šteta koju je tužitelj naknadio oštećenom u visini utuženog iznosa, prvostupanjski sud pozivom na čl. 75. st. 1., čl. 82. st. 1. i čl. 91. st. 4. ZO-a, zauzima pravno shvaćanje da postoji solidarna obveza tuženika kao vlasnika neosiguranog vozila i vozača tog vozila kojim je prouzročena prometna nesreća, slijedom čega obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud ocjenom svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio odlučne činjenice.

13. Tuženik žalbom neosnovano osporava zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazao da je predmetno vozilo u vrijeme prometne nesreće bilo u vlasništvu treće osobe. Naime, točno je da se sukladno čl. 116. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. ,, 152/14., 81/15., dalje:ZVDSP) vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je prije prometne nesreće vlasništvo na predmetnom vozilu prenio na treću osobu na temelju sklopljenog kupoprodajnog ugovora, međutim, suprotno žalbenim navodima, izvedenim dokazima nije utvrđeno da bi takav ugovor bio sklopljen. Naime, upravo je tuženik u knjižici vozila upisan kao vlasnik predmetnog vozila sukladno čl. 4. st.1. Pravilnika o registraciji vozila na motorni pogon i priključnih vozila ("Narodne novine" br. 12/93., 22/93., 19/96., 149/02., 105/04., 5/05.) kojim je propisano da se vozilo registrira na ime vlasnika vozila, pa kako knjižica vozila sukladno čl. 2.toč.82. ZSPC-a predstavlja javnu ispravu, postoji oboriva zakonska presumpcija o vlasništvu tuženika, a koju tuženik u ovom postupku nije uspio osporiti, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

14. Žalbeni navodi kojima tuženik iznosi drugačiju ocijenu izvedenih dokaza nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o vlasništvu tuženika na predmetnom vozilu. Naime, prvostupanjski sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a pravilno ocijenio sve izvedene dokaze, pri čemu osnovano nije prihvatio iskaze svjedoka o prodaji vozila od strane tuženika ĐO, a isti ŠO, kao neuvjerljive i nelogične. To iz razloga jer iskazi svjedoka nisu potkrijepljeni nijednim materijalnim dokazom, dapače svjedok ĐO iskazao je da je 2001. kupio vozilo od tuženika, dok je prema podacima MUP-a iz dopisa od 13. studenog 2001. vozilo pregistrirano na tuženika na temelju kupoporodajnog ugovora od 8. studenog 2001. sklopljenog sa prijašnjim vlasnikom RO. Također, svjedok ŠO iskazao je da je vozilo kupio od tuženika, a ostali svjedoci iskazivali su da je vozilo kupio od ĐO. Pored toga, tuženik nije dostavio dokaza na okolnost ugovorene kupoprodajne cijene, a koja sukladno čl. 454. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje:ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme sporne prodaje vozila, predstavlja bitan sastojak ugovora.

15. Kako izvedenim dokazima nije utvrđeno da je tuženik sklopio sa trećom osobom ugovor o prodaji vozila, to dakle nije utvrđeno postojanje valjano očitovane volje tuženika kao dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na treću osobu kao stjecatelja, slijedom čega, suprotno žalbenim navodima, nije ispunjena jedna od pretpostavki iz čl. 116. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva treće osobe na predmetnom vozilu.

16. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17 Prema odredbi čl. 75. toč. 2. ZO-a koji je bio na snazi u vrijeme prometne nesreće obvezno se osiguravaju vlasnici odnosno korisnici motornih vozila od odgovornosti za štetu počinjenu trećim osobama.

17.1. Prema odredbi čl. 91. st. 1. ZO-a osiguranju oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev Uredu, a prema čl. 91. st. 4. ZO- a Zavod ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove.

18. U slučaju kada je šteta prouzročena upotrebom motornog vozila koje tuženik kao vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, a osiguratelj je štetu isplatio oštećenoj osobi, dolazi do prijelaza osiguranikovih prava na osiguratelja te osiguratelj ima pravo regresa prema osobi koja nije bila osigurana od odgovornosti, a u slučajevima kada je neosiguranim vozilom upravljala treća osoba postoji solidarna obveza vozača koji je upravljao vozilom i vlasnika neosiguranog osobnog vozila, te to može biti od utjecaja na međusobni odnos vlasnika motornog vozila koji je sudjelovao u prometnoj nesreći i vozača koji je upravljao u vrijeme nezgode, ali nije od značaja za odlučivanje o isplati regresnog duga prema Hrvatskom uredu za osiguranje koji je isplatio navedenu štetu.

19. Budući da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je prometna nesreća skrivljena neosiguranim vozilom u vlasništvu tuženika i da je tužitelj isplatio oštećenoj osobi LO štetu nastalu na njegovom vozilu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 75. toč.1. i čl. 91.st.1.i 4. ZO-a kada je zauzeo pravno shvaćanje da postoji solidarna obveza tuženika kao vlasnika vozila za naknadu isplaćenog iznosa tužitelju te obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju.

20. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava osnovu i visinu dosuđenog iznosa, posebice s obzirom da je tijekom postupka isticao da je vozač vozila kojim je šteta prouzročena tužitelju isplaćivao određene iznose, nisu osnovani. To iz razloga jer tuženik tijekom postupka nije osporavao krivnju vozača njegova vozila za nastanak prometne nesreće, a koja proizlazi iz priloženog Zapisnika o očevidu MUP-a, PU Splitsko-dalmatinske, PP Sinj od 5. rujna 2004., niti visinu štete nastale na vozilu oštećenog ZO, kao niti visinu ukupno isplaćenog iznosa od strane tužitelja (šteta na vozilu i troškovi), već je samo paušalno osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i to tek na glavnoj raspravi protivno čl. 299. ZPP-a. Vezano za prigovor tuženika o djelomičnoj naknadi isplaćenog iznosa tužitelju od strane vozača kao solidarnog dužnika, iz potvrde FINE od 1. travnja 2021. (list 160 spisa) proizlazi da je od istog naplaćen iznos glavnice od 1.997,71 kuna te je tužitelj podneskom od 25. travnja 2023. smanjio zatraženi iznos glavnice na iznos od 2.754,11 eura, visinu kojeg konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporio.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP-a.

21. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.

U Rijeci 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan