Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-879/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice EŠ, iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb , radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-344/2019-45 od 14. siječnja 2022., u sjednici vijeća 05. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-344/2019-45 od 14. siječnja 2022. u točkama I, II i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 3. t. 3. i čl. 4. t. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita sklopljenog 9. veljače 2006. između tužiteljice i tuženika potvrđenog 9. veljače 2006. u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude, a u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 20.164,14 kn sada 2.676,24 eur s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

3. Točkom III izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.393,50 kn sada 2.175,79 eur s zateznom kamatom, dok je točkom IV izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška.

4. Protiv te presude u točkama I, II i III izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 3. toč. 3. i čl. 4. toč. 1. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek kao kreditora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, restitucijski zahtjev za isplatu(vraćanje) preplaćenog iznosa od 20.164,14 kn sada 2.676,24 eur s zateznom kamatom.

8. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnice kredita i Slavonske banke d.d. Osijek 9. veljače 2006. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita kojim je tužiteljici odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.400 CHF za kupnju automobila i plaćanje premije osiguranja, s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,25% godišnje, da je odredbom čl. 4. ugovora ugovoreno da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope(ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa ugovoru što korisnik kredita potvrđuje potpisom na ugovoru, da je rok vraćanja kredita bio sedam godina i da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit.

9. Sporno je je li prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi i za vraćanje preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF prihvatio kao osnovane, sporna je visina tužbenog zahtjeva, te je li nastupila zastara tužiteljičine novčane tražbine.

10. Prvostupanjski sud je uvidom u predmetni ugovor o kreditu, saslušanjem svjedoka TŠ, djelatnika tuženika, te cijeneći pravne učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kroz primjenu odredbi Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" 96/03 dalje: ZZP/03), zatim ZZP/07("Narodne novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), zatim mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) zaključio da su sporne ugovorne odredbe ništetne, uz obrazloženje da se o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pregovaralo, da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nerazumljiva, dok da tuženik prije i tijekom sklapanja ugovora tužiteljicu nije upozorio niti informirao o svim mogućim rizicima do kojih može doći uzimanjem kredita u CHF, te zaključio da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama.

11. Stoga je, kroz primjenu odredbe čl. 502. c ZPP-a tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi prihvatio kao osnovan.

12. Visinu tužbenog zahtjeva utvrdio je na temelju provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja, pri čemu je nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke ocijenio kao objektivan te izrađen u skladu s pravilima struke i dokumentacijom u spisu, te je utvrdio visinu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 4.506,31 kn, a zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 15.657,83 kn, odnosno u sveukupnom iznosu od 20.164,14 kn.

13. Ocijenio je da tužiteljica ima pravo na vraćanje preplaćenog iznosa u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pa je stoga restitucijski zahtjev tužiteljice prihvatio kao osnovan.

14. Pritom je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare utvrđujući da je predmetna tužba podnesena 10. travnja 2019., da je zastarni rok od pet godina u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počeo teći 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, slijedom čega je ocijenio da zastara nije nastupila.

15. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio kao osnovan, a o naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

16. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

17. Tuženik u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 325a st. 1. ZPP-a koju obrazlaže navodima da sud o manifestacijskom zahtjevu tužiteljice nije odlučio, odnosno donio rješenje prema odredbi čl. 325a st. 1. ZPP-a i time tako tuženiku onemogućio izjavljivanje samostalne žalbe protiv tog rješenja. Tuženik nadalje smatra da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu odredbe čl. 186b st.3. ZPP-a, te ukazuje da tek u situaciji kada bi tužitelj postavio određeni tužbeni zahtjev da je sud trebao u ovoj pravnoj stvari zaključiti prethodni postupak i zakazati glavnu raspravu, te izvesti predložene dokaze, a kako da sud u konkretnom slučaju nije tako postupio već da je odredio provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja prije nego li je kondemnatorni zahtjev tužiteljice bio postavljen, pri tom ukazujući da je tužiteljica tek podneskom od 23. ožujka 2021. postavila određeni tužbeni zahtjev, a potom podneskom od 21. listopada 2021. postavila i deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi.

18. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

19. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica 10. travnja 2019. podnjela tužbu u kojoj je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 10.001,00 kn, navodeći da će visinu kondemnatornog zahtjeva postaviti nakon što tuženik dostavi potrebne podatke i nakon što se provede vještačenje u smislu odredbe čl. 186b st. 3. ZPP-a, da je tužiteljica predložila da sud rješenjem naloži tuženiku da dostavi određenu dokumentaciju, a kojom tužiteljica ne raspolaže, pri čemu je tužiteljica uz tužbu dostavila podnesak koji je uputila tuženiku 21. ožujka 2019. za dostavu potrebne dokumentacije i to preslike predmetnog ugovora o kreditu, pregled uplata po kreditu, uz napomenu da ona tom dokumentacijom ne raspolaže, da se tuženik dopisom od 28. ožujka 2019., koji je uputio punomoćniku tužiteljice očitovao kako tužiteljici traženu dokumentaciju ne može dostaviti uz obrazloženje da je predmetni ugovor o kreditu zatvoren slijedom čega da banka ne izdaje dokumentaciju po kreditu s obzirom na pozitivne zakonske propise kojima da nije propisana obveza dostave dokumentacije vezane uz kredit po isteku ugovornog odnosa.

20. U opisanim okolnostima tužiteljica je sasvim opravdano podnijela stupnjevitu tužbu u smislu odredbe čl. 186b. st.3. ZPP-a, pri čemu razlozi tuženika zbog kojih je otklonio tužiteljici dostaviti potrebnu dokumentaciju radi podnošenja tužbe uopće nisu prihvatljivi.

21. Iz stanja u spisu proizlazi da je u ovom predmetu održano(drugo) pripremno ročište 4. prosinca 2019. da tuženik na tom ročištu, kao i prethodno u pisanom odgovoru na tužbu ničim nije dovodio u pitanje opravdanost podnošenja stupnjevite tužbe. Proizlazi da je prvostupanjski sud na tom ročištu prethodni postupak zaključio pozvao je tuženika u roku od petnaest dana dostaviti u spis predmetni ugovor o kreditu pregled(specifikaciju) svih uplata po kreditu, otplatni plan prihvatio je dokazne prijedloge tužiteljice za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja, prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka TŠ, dok je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika Lidije Perić.

22. Prema stanju u spisu tuženik je uz podnesak od 11. prosinca 2019. dostavio u spis otplatni plan, a potom, uz podnesak od 17. veljače 2020. predmetni ugovor o kreditu te predložio sudu donošenje rješenja kojim se tužiteljici nalaže postaviti određeni tužbeni zahtjev.

23. U konkretnom slučaju tužiteljica je u tužbi, opravdavajući podnošenje stupnjevite tužbe se pozvala na odredbu čl. 186b st.3. ZPP-a koja propisuje da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke odnosno tek nakon što se provede vještačenja ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka, rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

24. Odredba čl. 325a st.1. ZPP-a propisuje da u povodu tužbi iz čl. 186b st. 1.

2. ovoga zakona(što ovdje nije slučaj) sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa ovrhu. Stavak 2. propisuje ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz čl. 186b st.4 ZPP-a

25. Stavak 3. propisuje nakon što tuženik položi račun podnese pregled imovine i obveza ili se očituje o traženim podacima odnosno nakon što utvrdi da je ovrha radi pribavljanja tih podataka ostala bez uspjeha ili da njezina provedba ili nastavak nisu svrhoviti, sud može na prijedlog tužitelja, prije nego što donese rješenje iz čl. 186b st.4. ZPP-a odrediti vještačenje ili izvođenje drugih dokaza ako ocijeni da je to potrebno radi provjere i dopune predloženoga računa, podnijetoga prijedloga imovine i obveza ili danih podataka.

26. Iz stanja u spisu proizlazi da tek nakon što je tuženik po nalogu suda u spis dostavio traženu dokumentaciju, sud je rješenjem od 12. listopada 2020. odredio izvođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Bernardi Hunjadi koja je 23. studenog 2020. dostavila u spis pisani nalaz i mišljenje.

27. Tužitelj je odmah nakon zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja podneskom od 23. ožujka 2021. postavio određeni tužbeni zahtjev na isplatu ukupnog iznosa od 20.164,14 kn( list 90-91) a potom podneskom od 21. listopada 2021. (list 114-116) pored zahtjeva za isplati postavio i zahtjev za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi, u sadržaju kao u izreci presude.

28. Slijedom izloženog proizlazi da se tuženik u žalbi neosnovano poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 325a st.1. ZPP-a, jer u konkretnom slučaju odredbe čl. 325a st.1. i 2. niti ne dolaze u primjenu, pri čemu se ukazuje da je tužitelj odmah, rečenim podneskom postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu, nakon zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja vještaka, te u svemu postupio u skladu s odredbom čl. 186b st.3. ZPP-a.

29. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik ističe da tužiteljica nije mogla u takvim okolnostima preinačiti tužbu te se pozvao na odredbu čl. 190. st.2. ZPP-a, treba reći da iz stanja u spisu, kao što je to već istaknuto te budući da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu s neodređenim zahtjevom za isplatu, te budući da je tužiteljica odmah nakon zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke, podneskom od 23. ožujka 2021. postavila određeni zahtjev na isplatu, tužba nije preinačena, jer je tužiteljica tim podneskom po prvi puta postavila određeni tužbeni zahtjev nakon što joj je dostavljen pisani nalaz i mišljenje vještaka, pa se dakle suprotno žalbenim navodima tuženika ne radi o objektivnoj preinaci tužbe.

30. Međutim, prema stanju u spisu tužiteljica je narednim podneskom od 21. listopada 2021. preinačila tužbu budući da je pored zahtjeva za isplatu postavila i zahtjeve za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi, te se dakle radi o objektivnoj preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st.1. ZPP-a. S tim u vezi ističe se da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da tužiteljica navedenim podneskom tužbu nije preinačila pri čemu se sud pogrešno pozvao na odredbe čl. 187. st. 2. i 3. ZPP-a. Bez obzira na to, a budući da je ovaj sud stajališta kako se radi o objektivnoj preinaci tužbe, a budući da je sud o preinačenom tužbenom zahtjevu pobijanom presudom i odlučio, opisana preinaka tužbe bila je dopuštena u smislu odredbe čl. 190. st. 2. i st. 3. ZPP-a. Naime prema odredbi čl. 190. st.2. ZPP-a iznimno od odredbe st.1. ovoga članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok st.3. propisuje da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, pri čemu ovaj s obzirom na cjelokupno opisano stanje u spisu ocjenjuje da je opisana objektivna preinaka tužbe bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

31. Suprotno žalbenim navodima tuženika u odnosu na meritum spora pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama pri čemu je sud jasno obrazložio stajališta o spornim činjeničnim i pravnim pitanjima te suprotno žalbenim navodima presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-a.

32. Razloge prvostupanjske presude zbog kojih je sud ocijenio kao osnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF pri čemu se sud pravilno pozvao na mjerodavne odredbe ZZP/03 i ZZP/07 zatim mjerodavne odredbe ZOO, te o pravnim učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu u smislu odredbe čl. 502c ZPP-a kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a ista žalbenim navodima tuženika ničim nisu dovedena u sumnju.

33. Tuženik u žalbi navodi da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu sklopila sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, da se utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odnose na Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pa da se stoga utvrđenja iz tih presuda ne odnose i na predmetni ugovor o kreditu koji je tužiteljica sklopila sa Slavonskom bankom d.d. Osijek. Iz stanja u spisu(priloženog izvatka iz sudskog registra) proizlazi da je Slavonska banka d.d. Osijek na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-09/1533-3 od 27. veljače 2009. pripojena društvu Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb, dok je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2006. upisana promjena tvrtke(naziva) s Hypo Alpe Adria bank na novu tvrtku pod nazivom Addiko bank d.d. ovdje tuženika, pa su opisani žalbeni navodi tuženika bez ikakvog utjecaja na drugačiju odluku o tužbenom zahtjevu.

34. Prvostupanjski sud je visinu restitucijskog zahtjeva pravilno utvrdio na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja, pri čemu iz stanja u spisu proizlazi da je vještak knjigovodstvene struke, povodom primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje dostavio u spis očitovanje od 16. lipnja 2021., a osim toga, vještak je neposredno saslušan i na ročištu od 2. prosinca 2021., pri čemu je vještak sve primjedbe na njegov nalaz i mišljenje obrazložio a sud pravilno zaključio da su tuženikove primjedbe neosnovane te da je nalaz i mišljenje vještaka kao i visina preplaćenog iznosa u ukupnom iznosu od 20.164,14 kn pravilno utvrđena.

35. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora zastare, pri čemu, treba reći da zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi ne zastarijeva u smislu odredbe čl. 328. ZOO, dok restitucijski zahtjev tužiteljice s obzirom na pravilno utvrđene činjenice da je tužba podnesena 10. travnja 2019., da rok zastare iznosi pet godina, da zastara tužiteljičinog potraživanja preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći od pravomoćnosti presude donese u kolektivnom sporu odnosno od 13. lipnja 2014. a u odnosu na valutnu klauzulu u CHF od 14. lipnja 2018., tužiteljičino novčano potraživanje nije u zastari.

36. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donesena uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

37. Neosnovani su žalbeni navodi da tužiteljica nema pravo na naknadu parničnog troška za pristup ročištu za objavu presude u smislu odredbe čl. 155. ZPP- a jer se radi o parničnoj radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice a tužiteljica(punomoćnik) je pristupila na ročište za objavu presude.

38. Također su neosnovani i žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu parničnog troška predujma za financijsko knjigovodstveno vještačenje, jer je prema stanju u spisu tužiteljica u cijelosti predujmila taj trošak koji je bio potreban za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva.

39. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

40. Prvostupanjska presuda u točki IV izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 05. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić