Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1926/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice- specijalistice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 (OIB: 26187994862) kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža odvjetnica u Zagrebu, Radnička cesta 22, protiv tuženice DT iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) koju zastupa punomoćnica Sanja Stanić, odvjetnica u Rijeci, Fužinska 33, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-110/2020-10 od 20. travnja 2023., 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv- 110/2020-10 od 20. travnja 2023. te se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Šegvić u Rijeci, poslovni broj Ovrv-2533/2019 od 14. studenoga 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženici DT u roku od osam dana isplatiti tužitelju Croatia osiguranju d.d., iznos od 804,00 kuna/ 106,71 eura sa zateznim kamatama na taj iznos od 29. listopada 2019. do isplate, kao i iznos od 58,88 kuna/ 7,81 euro na ime zateznih kamata dospjelih do 29. listopada 2019.

II. Nalaže se tuženici DT naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 261,41 eura u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

"I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Vesne Švegović iz Rijeke poslovni broj Ovrv-2533/2019 od 14. studenog 2019. ukida se u cijelosti te se tužbeni zahtjev tužitelja Croatia osiguranja d.d. odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 (čiji je OIB: 26187994862) da tuženoj DT iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 124,43 € odnosno 937,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 20. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana dok se dok se tužena DT odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška."

2. Protiv te presude tužitelj je izjavio pravodobnu žalbu iz žalbenih razloga propisanih odredbama čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže žalbenom sudu preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 804,00 kuna/ 106,71 eura s pripadajućim kamatama na ime dospjele, a neplaćene premije osiguranja po polici dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja]. Postupak je pokrenut kao ovršni na temelju vjerodostojne isprave ali je po prigovoru tuženice nastavljen kao parnični.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda, sukladno odredbi članka 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. U dokaznom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženica s tužiteljem 31. ožujka 2016. sklopila ugovor o višegodišnjem dopunskom zdravstvenom osiguranju,

- da je taj ugovor sklopljen potpisivanjem police u poštanskom uredu, na koji način je tuženica ostvarila pravo na pogodnost jeftinije premije, ali se s njom nije pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora, pa tako nije upoznata ni o načinima raskida istoga,

- da je tuženica dvije godine, manje ili više uredno, plaćala ugovorenu premiju, čija je otplata ugovorena u 12 mjesečnih obroka,

- da je tuženica 30. ožujka 2018. podnijela pisani zahtjev za raskid ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju,

- da tuženica nije platila 12 obroka na ime premije koje je dospjela nakon podnošenja tog zahtjeva za raskid (od 3. travnja 2018. do 28. veljače 2019.) očito smatrajući da je podnošenjem zahtjeva za raskid ugovor raskinut, te

- da tužitelj zahtijeva isplatu upravo tih obroka premija, smatrajući da je ugovor raskinut tek 30. ožujka 2019.

8. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja, u čiju ocjenu ovaj sud nije ovlašten ulaziti, sud prvog stupnja je zaključio da tuženica nije u obvezi platiti tužitelju predmetnu tražbinu. Sud je smatrao da predmetni ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju predstavlja potrošački ugovor, te je odredbu čl. 16. st. 1. Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja (dalje: Opći uvjeti) kojom je reguliran raskid ugovora, ocijenio nepoštenom, odnosno ništetnom u smislu čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (41/14, 110/15; dalje: ZZP).

9. Prvostupanjski sud je, uz to, smatrao i kako tužitelj nema aktivnu legitimaciju za vođenje predmetnog spora, obrazlažući kako se polica dopunskog zdravstvenog osiguranja Croatia zdravstveno osiguranje d.d. broj 389790208163 od dana 31. ožujka 2016. razlikuje od kasnije izdane police dopunskog zdravstvenog osiguranja Croatia osiguranja d.d. broj 389790208163 od 30. ožujka 2018.

10. Sud prvog stupnja smatra da se radi o dvije različite pravne osobe, pa kako da tuženica nije potpisala policu od 30. ožujka 2018., uzima da tužitelj nije ugovorna strana i da nije aktivno legitimiran u ovom postupku.

11. Najprije je navesti da je iz same police dopunskog zdravstvenog osiguranja (list 31 spisa) razvidno da je osiguravatelj Croatia zdravstveno osiguranje d.d. Zagreb članica grupe Croatia osiguranje d.d. Zagreb. Nadalje, iz javno dostupnih podataka u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu upisano je da je društvu Croatia osiguranje d.d. pripojeno društvo Croatia zdravstveno osiguranje d.d. na temelju ugovora o pripajanju od 7. travnja 2017. i Odluke Skupštine društva od 8. svibnja 2017. koja nije pobijana.

12. Budući da je pripajanje univerzalna sukcesija u smislu odredbe čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09), tužitelj je sveopći pravni sljednik pripojenog društva Croatia zdravstveno osiguranje d.d. te je pripajanjem stupio u sve pravne odnose pripojenog društva. Zbog toga je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije te je tužitelj ovlašten voditi ovu parnicu.

13. Nadalje, iz odredbe čl. 13. st. 2. Općih uvjeta proizlazi ako je u polici naveden samo početak osiguranja, ugovor se sklapa na najmanje jednu godinu i automatski se obnavlja za svaku osigurateljnu godinu, osim ako nije otkazan u skladu s odredbama Općih uvjeta. Prema tome, za postojanje predmetne ugovorne obveze, nije odlučna okolnost je li tuženica potpisala policu koja joj je dostavljena 30. ožujka 2018. kod činjenice da je nesporno potpisala policu od 31. ožujka 2016.

14. Osim zbog nedostataka aktivne legitimacije, sud je odbio tužbeni zahtjev i iz razloga što je ocijenio nepoštenu odredbu čl. 16. st. 1. Općih uvjeta. Odredbom čl. 16. st. 1. Općih uvjeta propisano je da svaka ugovorna strana, ako ugovor nije prestao iz ugovorenih razloga, može raskinuti ugovor. Raskid ugovora obavlja se pisanim putem najmanje 3 (tri) mjeseca prije isteka tekuće godine osiguranja.

15. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i povodom tužiteljevih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je presudom prvog stupnja ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, na što tužitelj ukazuje u žalbi.

16. Naime, odredbom čl. 40. st. 1. toč. 2. mjerodavnog ZZP-a isključena je primjena odredbi ZZP-a o potrošačkim ugovorima na ugovore o korištenju zdravstvene zaštite sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj.

17. U obrazloženju prvostupanjske presude izostali su razlozi predstavlja li predmetni ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju ugovor o korištenju zdravstvene zaštite, odnosno razlozi o tome zašto sud prvog stupnja na predmetni ugovor ipak primjenjuje navedene materijalnopravne odredbe ZZP-a, pa se presuda u tom smislu ne može ispitati te je počinjena opisana bitna povreda postupovnih odredbi.

18. Ipak, unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredbi postupka, ostvarene su pretpostavke da ovaj sud primjenom odredbe čl. 373 a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a, preinači prvostupanjsku presudu.

19. Najprije je navesti da je odredba čl. 16. st. 1. Općih uvjeta sukladna odredbi čl. 946. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , dalje: ZOO), kojom je reguliran prestanak učinaka osiguranja i koja glasi: ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom, svaka strana može raskinuti ugovor s danom dospjelosti premije, obavješćujući pisanim putem drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti premije.

20. U polici dopunskog zdravstvenog osiguranja je navedeno da godišnja premija iznosi 804,00 kune, te da je osiguraniku odobreno plaćanje premije u 12 obroka. U smislu čl. 2. toč. 4. Općih uvjeta, premija je iznos koji ugovaratelj osiguranja plaća prema ugovoru o osiguranju za svaku osigurateljnu godinu.

21. Nadalje, prema odredbama čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

22. Dakle, da bi neka odredba potrošačkog ugovara bila ništetna (nepoštena) u smislu odredbi ZZP-a, potrebno je kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Točno je da se u konkretnom slučaju radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora tužitelja, a na čiji sadržaj potrošač, dakle tuženica, nije imala utjecaja. Međutim, iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, kojima je ovaj sud vezan (čl. 467. ZPP-a), čak i ako se uzme kao pravilno stajalište suda da je predmetni ugovor potrošački, nejasno je u čemu bi se točno radilo o neravnoteži u pravima i obvezama trgovca i potrošača.

23. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je iznos premije osiguranja i u utuženom razdoblju ostao isti, odnosno za tuženicu povoljniji. S druge strane, sud nije utvrdio da bi tuženici u razdoblju za kojeg tužitelj traži isplatu ovom tužbom (od travnja 2018. do ožujka 2019.) bila uskraćena koja usluga po ugovorenoj polici, a što bi ukazivalo na eventualnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

24. Drugim riječima, time što je tuženica obvezna raskinuti ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju najkasnije tri mjeseca prije isteka tekuće godine osiguranja (čl. 16. st. 1. Općih uvjeta), nije stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na tužitelja. Isti rok za raskid ugovoren je i za slučaj da osiguratelj raskida ugovor, a ako ugovor ne bude raskinut, ugovor se produljuje za još jednu osigurateljnu godinu (čl. 13. st. 2. Općih uvjeta) te prava i obveze ugovornih strana ostaju iste.

25. Kako je u konkretnom slučaju tuženica podnijela pisani zahtjev za raskid 30. ožujka 2018., odnosno jedan dan prije isteka osigurateljne godine, taj je zahtjev predan izvan roka iz čl. 16. st. 1. Općih uvjeta, pa je predmetni ugovor raskinut 31. ožujka 2019. Zbog toga je tuženica dužna isplatiti tužitelju iznose godišnje premije čija visina nije sporna, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

26. Pozivom na odredbu čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti i o troškovima postupka. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, pripada mu pravo na naknadu troškova potrebnih za vođenje parnice.

27. Tako je tužitelju, sukladno postavljenom zahtjevu, na temelju Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj: 142/12,0103/14, 118/14, 107/2015, dalje: Tarifa), valjalo priznati trošak u iznosu od 1.000,00 kuna/ 132,72 eura na ime jedinstvene nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak, 13,27 eura pristojbi na presudu te trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 280,75 kuna/ 37,26 eura. Ukupno je, dakle, tužitelju priznat trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 183,25 eura.

28. Kako je u cijelosti uspio sa žalbom, tužitelju pripada i zatraženi trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 78,16 eura i pristojbi na žalbu u iznosu od 26,54 eura. Stoga je ukupno tužitelju priznat trošak u iznosu od 261,41 eura, odnosno odlučeno kao pod točkom II. izreke.

29. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Split, 5. lipnja 2025.

SUTKINJA:

Ankica Matić