Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-46/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupana po punomoćniku Neviu Slivaru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-716/2023-19 od 4. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja SS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-716/2023-19 od 4. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 11.124,34 eura na ime otpremnine i jubilarne nagrade s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.312,50 eura (st. II. izreke).

2. Tužitelj žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.124,34 eura na ime otpremnine i jubilarne nagrade s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj tvrdi da je bio u radnom odnosu kod tuženika od 19. travnja 2002. do 16. travnja 2014., ali da je 10. veljače 2014. zaprimio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 4. veljače 2014., protiv koje je ustao tužbom, koji je radni spor okončan na način da je utvrđeno da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu nije dopuštena te je tuženiku naloženo da ga vrati natrag na poslove „Glavni ekonomist“. Po zaprimanju navedene presude tuženik je pozvao tužitelja da se vrati na rad uz napomenu da je radno mjesto „Glavni ekonomist“ na koje je tužitelj radio ukinuto te da će mu ugovor o radu biti otkazan poslovno uvjetovanim otkazom . Kako je tužitelj za vrijeme trajanja radnog spora našao drugo radno mjesto nije mu bilo prihvatljivo otkazati ugovor o radu kod drugog poslodavca te se vratiti u radni odnos kod tuženika koji bi mu odmah otkazao ugovor o radu. Zbog toga su stranke pokušale taj problem riješiti mirnim putem na način da se tužitelj ne vrati u radni odnos a da mu tuženik isplati razliku naknade plaće i pripadajuću mu otpremninu. Tada je tužitelj saznao da tuženik nije voljan sklopiti sporazum kako su ranije pregovarali te mu nije isplatio odgovarajuću otpremninu. Tužitelj bi da nije bilo odluke o otkazu ili da ga je tuženik vratio na rad i otkazao mu ugovor o radu, imao neprekinuti radni staž dulji od 15 godina. Tužitelju stoga potražuje otpremninu u iznosu od 10.858,89 eura te jubilarnu nagradu u visinu od neto 265,45 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 126. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) utvrdio da tužitelju ne pripada pravo na otpremninu jer mu ugovor o radu nije otkazan. Naime, pravilan je zaključak suda da time što je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1967/14-23 od 12. lipnja 2015. utvrđeno da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 4. veljače 2014. nije dopuštena, te je ovdje tuženiku, kao poslodavcu naloženo da tužitelja vrati natrag na poslove „Glavni ekonomist“, ugovor o radu tužitelja nije otkazan, te da mu slijedom toga ne pripada ni pravo na otpremninu. Pritom nije odlučno to što su stranke pokušale spor riješiti mirnim putem, jer tužitelj niti ne tvrdi da je postignut sporazum stranaka oko problema koji je nastao uslijed otkazivanja ugovora o radu koja je odluka kasnije utvrđena nedopuštenom, a sam pokušaj rješavanja spora mirnim putem nikog ne obvezuje pa niti tuženika.

9. Prema čl. 59. Kolektivnog ugovora tuženika, radniku za dugogodišnji radi kod poslodavca pripada pravo na isplatu nagrade i to u bruto iznosu, za 15 godina 2.000,00 kn / 265,45 eura.

10. Budući da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika od 19. travnja 2002., pravo na isplatu jubilarne nagrade za 15 godina rada kod tuženika dospjelo je u travnju 2017., a tužitelj je tužbu podnio 9. svibnja 2023., dakle, nakon proteka zastarnog roka od 5 godina (čl. 139. ZR), koji je istekao u travnju 2022. godine, pa je pravilno sud utvrdio da je tuženikov prigovor zastare osnovan.

11. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 126. st. 1. ZR i čl. 139. ZR, u vezi s čl. 59. Kolektivnog ugovora tuženika, kada je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine i jubilarne nagrade u ukupnom iznosu od 11.124,34 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

12. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu pripada mu i pravo na naknadu troškova po osnovi odvjetničkog zastupanja, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.

13. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st .1. ZPP).

14. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku koji bi bio svrsishodan za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos