Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1244/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-1574/2019-26 od 03. lipnja 2022., u sjednici vijeća 05. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-1574/2019-26 od 03. lipnja 2022.

II Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-1574/2019-26 od 03. lipnja 2022. u točkama I,II,III i V izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

III Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu.

2. Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe ugovora o kreditu solemniziranog po javnoj bilježnici Nataši Jelić-Veršić iz Križevaca 1. listopada 2004. pod brojem OU-404/2004 sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak(dalje CHF).

3. Točkom II izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju preplaćeni iznos zbog ništetnosti valutne klauzule u CHF u ukupnom iznosu od 20.855,08 kn sada 2.767,94 eur s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

4. Točkom III izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.603,50 kn sada 1.407,33 eur s zateznom kamatom.

5. Točkom IV izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška.

6. Točkom V izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 3.396,75 kn, sada 450,83 eur s zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

7. Protiv te presude u točkama I,II,III i V izreke te protiv rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i prihvati kao osnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, i predmet ustupi stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci. U odnosu na presudu tuženik predlaže da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, usvajanjem njegovog potraživanja istaknutog prigovorom radi prebijanja te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Žalba tuženika protiv prvostupanjskog rješenja nije osnovana, dok je u odnosu na presudu osnovana.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 1. listopada 2004. u odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli u CHF, restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 20.855,08 kn sada 2.767,94 eur s zateznom kamatom, te potraživanje tuženika istaknuto prigovorom radi prebijanja po osnovi potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 3.396,75 kn sada 450,83 eur s zateznom kamatom.

11. Prvostupanjski sud je odlučujući o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti utvrdio da je tuženik u pisanom odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda smatrajući da je za suđenje mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci, obrazlažući da su stranke ugovorom o kreditu ugovorile za slučaj spora nadležnost suda u Rijeci.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke u ugovoru o kreditu ugovorile za slučaj spora mjesnu nadležnost Općinskog suda u Rijeci, prema sjedištu tuženika. Prvostupanjski sud je kroz primjenu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" 96/03, dalje: ZZP), uvidom u predmetni ugovor ocijenio da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi s obzirom da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, da je stoga ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a uz to utvrđuje da je predmetna ugovorna odredba formulirana unaprijed od strane tuženika na standardnom ugovoru. Cijeneći nadalje da tužitelj ima prebivalište u mjestu [adresa], da bi tužitelju u slučaju da se postupak vodi pri Općinskom sudu u Rijeci ovo prouzročilo daljnje troškove, gubitak vremena i troškove putovanja pa je zbog tih razloga tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti odbio kao neosnovan.

13. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

14. Prvostupanjski sud je, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu materijalnog prava pravilno zaključio o neosnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti, pri čemu sve razloge koje navodi sud u obrazloženju pobijanog rješenja kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a zaključci prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu ničim dovedeni u sumnju.

15. Zbog tih razloga je žalbu tuženika protiv pobijanog rješenja trebalo odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

16. U odnosu na meritum spora u ovom žalbenom postupku je sporno je li prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, ima li tužitelj slijedom toga pravo na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 20.855,08 kn. Sporna je visina tužiteljevog potraživanja, te je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja. Također je sporno je li prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju istaknuto prigovorom radi prebijanja u iznosu od 3.396,75 kn po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika.

17. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je predmetnim ugovorom o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključenim između stranaka, tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kredit u iznosu od 21.608,68 CHF u protuvrijednosti u kunama uz ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu od 5,490% godišnje, da je tužitelj u cijelosti kredit otplatio. Sud je uvidom u predmetni ugovor, te cijeneći pravne učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača ocijenio da je sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna, pa je stoga u primjeni odredbe čl. 502c ZPP-a, kao i mjerodavnih odredbi ZZP tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom sporne ugovorne odredbe prihvatio kao osnovan.

18. Ocijenio je da tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) pri čemu je na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdio da preplaćeni iznos zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznosi 2.968,43 kn a preplata zbog prijevremene otplate kredita iznosi 17.886,65 kn pa je stoga tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 20.855,08 kn s zateznom kamatom u smislu odredbe čl. 1115. ZOO prihvatio kao osnovan.

19. Ocijenio je da ne postoji tuženikovo potraživanje istaknuto prigovorom radi prebijanja po osnovi tzv. negativne tečajne razlike uz obrazloženje da tužitelj plaćanjem anuiteta nije ništa primio pa da stoga ne postoji obveza tužitelja vratiti tuženiku nešto što nije primio. Uz to prvostupanjski sud je ocijenio kao osnovan tužiteljev prigovor zastare istaknut u odnosu na tuženikovo potraživanje istaknuto prigovorom radi prebijanja utvrđujući da najstarije tuženikovo potraživanje datira od 2. studenog 2004. da je prigovor istaknut 3. siječnja 2020. pa je zbog tih razloga odlučio kao u toč. V izreke pobijane presude, a o naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

20. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je pobijana presuda donijeta uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t. 11. ZPP-a, budući da presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama a uz to nejasno je na što se odnosi tužiteljev restitucijski zahtjev u ukupnom iznosu od 20.855,08 kn pri čemu iz činjeničnih navoda tužbe i stanja u spisu proizlazi da tužitelj traži isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, dok iz obrazloženja presude proizlazi da je tužitelju pored tog iznosa dosuđen i daljnji iznos zbog prijevremene otplate kredita u iznosu od 17.886,65 kn, zbog čega presuda ima nedostataka te istu nije moguće ispitati.

21. Tuženik osnovano u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud propustio razjasniti ima li tužitelj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP/03, pri čemu sud propušta kroz ocjenu ugovornih odredbi ocijeniti u koju svrhu je tužitelju odobren predmetni kredit, a osim toga, na ovu okolnost sud je propustio provesti i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku.

22. Osnovani su i daljnji žalbeni navodi da je sud propustio u obrazloženju presude obrazložiti zbog čega nije izveo predložene personalne dokaze od strane tuženika pri čemu je tuženik prema stanju u spisu predlagao saslušanje tužitelja kao stranke u postupku, zatim saslušanje svjedoka pri čemu je na održanom pripremnom ročištu od 25. lipnja 2021. odustao od prijedloga za saslušanje svjedokinje OR međutim ustrajao je kod prijedloga za saslušanje svjedokinje FR na adresi tuženika na okolnost spornih činjenica je li se u konkretnom slučaju o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Sud je ove dokazne prijedloge tuženika prihvatio, kod ovih dokaznih prijedloga tuženik je ustrajao i na ročištu od 19. travnja 2022. na kojem je glavna rasprava zaključena, međutim ove dokazne prijedloge tuženika je odbio bez obrazloženja. . U takvim okolnostima sud je bio dužan u obrazloženju presude navesti razloge zbog kojih je ove dokazne prijedloge tuženika odbio, pa je ovime također počinjena citirana bitna povreda odredaba parničnog postupka.

23. Iz stanja u spisu proizlazi da tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, pri čemu je i sud u rješenju kojim je odredio zadaću vještaku naveo da je zadaća vještaka utvrditi je li došlo do preplate po osnovi tečajnih razlika ugovorene valute(CHF), te nepotrebno i do preplate po osnovi promjenjive kamatne stope, što nije predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu je vještak pisanim nalazom i mišljenjem utvrdio visinu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 2.968,43 kn, te preplatu zbog prijevremene otplate kredita u iznosu od 17.886,65 kn, što, također nije bila zadaća vještaka određena rješenjem suda, pri čemu je tužitelj podneskom, od 18. siječnja 2022. postavljajući konačan tužbeni zahtjev oba navedena novčana iznosa, sada u ukupnom iznosu od 20.855,08 kn utužio kao preplatu zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na ove okolnosti prvostupanjski sud u obrazloženju presude ništa ne navodi, odnosno prihvaća da se radi o preplaćenom iznosu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF(odlomak 32), slijedom čega nije jasno na što se odnosi tužiteljeva novčana tražbina, a pobijanu presudu, s navedenim obrazloženjem i u tom dijelu nije moguće ispitati.

24. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka imajući u vidu sve ukazane primjedbe. Pritom će prvostupanjski sud u odnosu na potrebu izvođenja personalnih dokaza imati u vidu odluku Ustavnog suda RH broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. iz koje proizlazi da Ustavni sud prihvaća argumentaciju banaka da bi zbog odbijanja dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita došlo do narušavanja načela jednakosti oružja, da je unatoč učinku presuda donjetih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanih odredbom čl. 502c ZPP-a, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima potrebno omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama(informiranost) a o čemu da nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu. Također treba imati u vidu da je nakon toga Ustavni sud donio odluku broj U-III-5486/22 u kojoj je dao detaljno tumačenje o okolnostima u kojima se prihvaćaju ovakvi dokazni prijedlozi.

25. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka voditi računa o pravnim stajalištima navedenim u odlukama Ustavnog suda posebno o onom iz drugo navedene odluke te ocijeniti potrebu provođenja dokaza saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka sve u svrhu pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.

26. Nadalje prvostupanjski sud će razjasniti na što se odnosi tužiteljeva novčana tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva, te će ponovnom ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i o potraživanju tuženika istaknutog prigovorom radi prebijanja. Skreće se pozornost sudu prvog stupnja da je novu odluku dužan obrazložiti u skladu s zahtjevima iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a budući da ovaj sud, nema mogućnost više(po drugi puta) ukidati prvostupanjsku odluku, te će u novoj zakonitoj odluci prvostupanjski sud izložiti sve navode parničnih stranaka, utvrditi činjenična i sporna pravna pitanja, ocjenom izvedenih dokaza ocijeniti sva sporna činjenična i pravna pitanja i za to navesti razloge kako bi se presuda mogla ispitati. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

27. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbe čl. 369. st.1. i čl. 370. ZPP-a u odnosu na pobijanu presudu odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 05. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić