Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-103/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja TOTAL SPORT j.d.o.o. iz Đurđevca, Đure Basaričeka 5a, OIB: 76252516418, zastupanog po punomoćnici Zorici Franković, odvjetnici u Đurđevcu, protiv tuženika NOGOMETNI KLUB ABECEDA SPORTA, Murvica, Tina Ujevića 3, OIB: 26456010504, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipanović i Dušan Miočić iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 16. travnja 2025. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, na ročištu za objavu odluke 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Josipe Zubčić iz Zadra, poslovni broj Ovrv-2888/2023 od 25. svibnja 2023. kojim je naloženo tuženiku NOGOMETNI KLUB ABECEDA SPORTA, Murvica, Tina Ujevića 3, OIB: 26456010504 tužitelju TOTAL SPORT j.d.o.o. iz Đurđevca, Đure Basaričeka 5a, OIB: 76252516418, na temelju vjerodostojne isprave i to računa br. 414/P1/2, namiriti tražbinu u iznosu od 11.376,13 eura uvećanih za zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od 24. prosinca 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je odmjerenih troškova ovršnog postupka u iznosu od 333,45 eura, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 25. svibnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 396,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Vršiteljici dužnosti javnog bilježnika Josipi Zubčić iz Zadra je tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 11.376,13 eura protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Vršiteljica dužnosti javnog bilježnika je donijela pod poslovnim brojem Ovrv-2888/2023 25. svibnja 2023. rješenje o ovrsi protiv kojega je tuženik uložio prigovor, te je dostavila predmet Općinskom sudu u Zadru na daljnje postupanje, a koji je dopisom od 23. rujna 2024., sukladno toč. 2. Zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-245/2019-3 od 27. studenoga 2019. proslijedio spis ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje.

3. U svom prigovoru, sada odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti. Istakao je prigovor promašene pasivne legitimacije, jer on nije naručio robu iz računa – otpremnice 414/P1/2 niti je ikada primio predmetnu robu. Tuženik dug iz predmetnog računa nema knjigovodstveno zaveden, niti je ikada prije rješenja o ovrsi taj račun zaprimio.

4. Ovaj sud je u nastavku postupka pod gornjim poslovnim brojem 4. listopada 2024. donio rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju sve provedene radnje te je odredio da će se postupak dalje voditi kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

5. Tužitelj je u nastavku postupka, u bitnome, naveo kako je predmet ovoga postupka prodaja sportske opreme kako je to točno specificirano u predmetnom računu. Usluga je u toj količini i vrsti naručena od tužitelja i tužitelj je u cijelosti uslugu i izvršio. Robu je od tužitelja naručio tuženik odnosno voditelj kluba UU, a robu je tužitelj tuženiku odaslao putem GLS i ista je tuženiku ispostavljena na osobnu adresu voditelja kluba UU. Prije nego što je tuženik naručio robu u količini i vrsi kako je to navedeno u predmetnom računu, tužitelj je bio sponzor tuženiku pa mu je tako kao sponzor i isporučio 10 trenirki. UU je za tužitelja preporuku dobio od ŠU. Tužitelj je u spis predmeta dostavio fotografije sa društvenih mreža iz kojih se vidi da igrači nose robu koju je tuženik naručio od tužitelja te se na toj robi nalazi logo odnosno oznaka naziva tuženika. Tužitelj je nakon što je robu isporučio tuženiku dostavio preporučenom poštom sporni račun.

6. Povodom prijedloga tužitelja sud je, sukladno odredbi čl. 221. b Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), od Porezne uprave zatražio podatak o tome je li tuženik u odnosu na predmetni račun koristio pravo na odbitak pretporeza, međutim, dopisom Porezne uprave od 29. siječnja 2025. ista je izvijestila sud kako tuženik kao porezni obveznik nije u sustavu PDV-a pa nije mogao koristiti pretporez po računu.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je saslušao UU kao svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja ĆU te zastupnika po zakonu tuženika RU, kao stranke.

8. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

9. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos na ime neplaćenog iznosa za isporučenu robu.

12. Tužitelj svoje navode temelji na činjenici da je isporučio robu UU kao voditelju kluba tuženika, da je za tu isporuku ispostavio račun kojeg tuženik još uvijek nije platio. Isto tako, tužitelj ističe da je činjenica da je njihova roba isporučena tuženiku razvidna ponajprije iz fotografija sa društvenih mreža iz kojih proizlazi kako igrači tuženika nose robu tužitelja na treninzima.

13. Tuženik svoje protivljenje tužbi temelji na prigovoru promašene pasivne legitimacije, ističući kako on nikada nije naručio robu od tužitelja.

14. Iz iskaza svjedoka UU, u bitnome, proizlazi kako on surađuje s tuženikom preko svog obrta i kod tuženika je trener. Budući da se javila potreba da djeca budu jednoobrazno obučena, stupio je u kontakt sa ĐU kao predstavnikom tužitelja i preko njega naručio opremu. Sva oprema koju je on kao fizička osoba naručio (a ne preko kluba) došla mu je na kućnu adresu i prvi dio pošiljke je platio na ruke ĐU nakon što je taj novac skupio od roditelja. Roba je bila loše kvalitete, o čemu je i izvijestio ĐU. Roba je dolazila u više pošiljki, bila je djelomično krivo isporučivana i sl. Zadnji dio robe je bio loše kvalitete i još je uvijek nalazi kod svjedoka. Tek naknadno je doznao da ĐU više ne radi kod tužitelja i da sva komunikacija ubuduće bude s njim direktno. Opremu nije vratio zato što se djelatnici tužitelja na deset poziva nisu javili. Svjedok je izjavio da se on ne sjeća da bi tužitelju ponudio 5.500,00 eura kako bi se izravnali računi, iako je račun duplo veći. Napomenuo je kako je sve novce dao ĐU, osim za ovu robu koja se još uvijek nalazi kod njega. Istakao je i kako su dresovi koje su koristili loše kvalitete i nikada nisu dobili zamjenske dresove kako im je bilo obećano. Oprema koja je loše kvalitete korištena je samo dva ili tri mjeseca, jer nisu dobivali drugu opremu.

15. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ĆU, u bitnome, proizlazi kako je on direktor tužitelja. Imaju i odjel prodaje i direktor se uključuje kada nastanu problemi. Počeli su proizvodnju 2021. sa sedam ili osam radnika, a sada imaju trideset i osam radnika i preko sto kooperanata. ĐU je bio zadovoljni kupac sa područja Zadra koji ih je onda dalje preporučio. Misli da je njegov klub MRK Višnjik. Nije mu poznato da bi plaćanja bila vršena ĐU, čak ga je i pitao i on mu je rekao da njemu nitko nije ništa plaćao. Što se tiče kvalitete robe priznao je kako je bio problem s donjim dijelom nogavice na nekoliko trenirki i oni su se raspitivali na koji način bi taj dio pojačali u proizvodnji. Tuženika su uputili da odnese to na popravak ili da im vrati. Tuženik im nikada ništa nije vratio, samo se sjeća da je jedne prigode UU poslao mu video snimak nekih desetak trenirki po policama, ali to nije bila vrijednost veća od 500,00 eura, a napominje da je njima isporučena roba u vrijednosti od 11.000,00 eura plus gratisi trenerima i seniorima koji su trebali biti popraćeni ugovorom. Djeca su uredno nosila opremu dvije ili tri godine što je bilo vidljivo iz njihovih Instagram i Facebook stranica s kojih su maknute fotografije s logom tužitelja kada je tužitelj pokrenuo ovaj postupak. Dodao je da ga je UU nazvao da se dogovore za plaćanje bez PDV-a u iznosu od 5.500,00 eura, ali tužitelj nije na to mogao pristati, jer su oni PDV već platili. Poznato mu je da je UU kontaktirao tužiteljeve djelatnice iz odjela prodaje. Tužitelj nije tužio ĐU zato što mu je on bio samo posrednik. UU im nikada ništa nije platio, a na adresu mu je stiglo 33 paketa od tužitelja.

16. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika RU, u bitnome, proizlazi kako on nije pretjerano upućen u ovu priču, jer je svu komunikaciju obavljao UU. Poznato mu je samo da je narudžba, plaćanje a i kasniji prigovori i reklamacije sve išle preko ĐU. Siguran je da je nešto od robe plaćeno, jer nije jasno kako bi netko nastavio isporučivati opremu ako ništa nije plaćeno. Smatra da je roba bila loše kvalitete, jer su to bili počeci tužitelja. Njihova je oprema bila loše kvalitete i to ne samo u dijelu nogavica kako je to opisao tužitelj, već su pucali i dresovi i rukavi i ovratnici i štucne i gaćice. Sva roba je isporučivana na Jurinu adresu, on je sve dogovarao, obavijestio je roditelje i oni su naručili prema potrebama te je onda on u tim veličinama i količinama opremu naručio od ĐU. Nisu vratili neispravne dresove, jer ne bi imali u čemu igrati, a obećali su im da će doći novi dresovi u zamjenu za nevaljale. Istakao je kako NK Abeceda sporta nije nikada naručio ni zaprimio predmetnu robu, isključiva komunikacija je bila preko UU i ĐU. Kada je naveo da je UU zadužio za nabavku opreme, to nije mislio da ga je zadužio, već mu je prepustio sve dogovore sa roditeljima po tom pitanju. Smatra da bi vrijednost opreme bila oko 5.000,00 do 6.000,00 eura, i to je vrijednost one robe koja se još uvijek nalazi zapakirana kod UU. Roditelji su bili nezadovoljni robom i nisu ju htjeli preuzeti. U odnosu na upit zašto su sa svojih društvenih mreža makli fotografije sa spornom opremom, naveo je da je to bilo vjerojatno zato što nisu htjeli reklamirati firmu s kojom su u sukobu. Dodao je da nisu skinute sve fotografije sa društvenih mreža.

17. Iskaze saslušanog svjedoka kao i zastupnika po zakonu stranaka sud smatra u cijelosti vjerodostojnima, naročito u dijelovima u kojima su isti sukladni jedni drugima odnosno ostalim dokazima provedenim u tijeku postupka. Nisu sukladni ponajviše u dijelu koji se odnosi na činjenicu komunikacije sa gosp. ĐU, gdje svjedok smatra i ističe kako je on bio posrednik između stranaka i kako se i predstavljao kao predstavnik tužitelja dok tužitelj tu činjenicu u potpunosti niječe te navodi da je ĐU bio samo jedan od zadovoljnih kupaca. Iskazi nisu sukladni ni u dijelu plaćanja predmetne robe. Međutim, u ovom trenutku odlučivanja sud neće ulaziti u posebno obrazlaganje tih dijelova i utvrđivanja činjenica po tom pitanju, jer iste činjenice nisu relevantne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a iz razloga koji će naprijed biti izneseni.

18. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka ovaj sud je utvrdio kako je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, uslijed čega je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan pa je tako valjalo odlučiti kao u izreci ove presude i isto tako, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinuti u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi.

19. Naime, iako je nesporno kako je između tužitelja i UU, kao trenera, zaposlenika kod tuženika, postojala određena poslovna suradnja, kako su isporučeni neki dresovi, pa je UU prigovarao, pa roditelji nisu pristali preuzeti ostatak robe, ovaj sud smatra kako tužitelj nije dokazao svoju poslovnu suradnju sa tuženikom. Činjenica što je roba isporučena UU i što su igrači tuženika istu robu i nosili i u istoj robi su na fotografijama tuženika na društvenim mrežama, i dalje ne dokazuje da bi upravo tuženik bio naručitelj te robe te da bi onda on, posljedično, bio dužan tu robu i platiti odnosno platiti tužitelju utuženi iznos. Isto tako tužitelj ničim ne dokazuje da je upravo tuženiku isporučio predmetnu robu, kao ni da je UU na bilo koji način bio ovlašten postupati ili postupao u ime i za račun tuženika, da je od istoga bio opunomoćen pa da bi posljedično u tom slučaju tuženik bio odgovoran za utuženo potraživanje.

20. Budući da je sud utvrdio naprijed izneseno – promašenu pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari, sud nije dalje utvrđivao niti se upuštao u raspravljanje činjenice ispravnosti isporučene robe, povrata, je li prigovor bio na vrijeme, jesu li se oni dogovorili naknadno o isplati ili ne kao i je li UU dio robe platio posredniku (odnosno osobi koju je on smatrao posrednikom), jer isto nije relevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i između ovih stranaka.

21. Slijedom svega iznesenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), te trošak zastupanja na ročištima održanim 29. studenoga 2024. i 16. travnja 2025. održanom 13. prosinca 2024. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), što uz vrijednost predmeta spora, pripadajući PDV od 25%, prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura ukupno iznosi 750,00 eura.

23. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 5. lipnja 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 160,21 eura

- Tuženiku po pun.