O-1742/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mirandi Pelaić-Morić, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. AĐ, pok. AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1945., a umrlog **.**.2014., izvanraspravno, dana 5. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

U cijelosti se održava na snazi rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u Solinu Boška Jurišića broj O-808/14, UPP/OS-68/14 od 19. siječnja 2015. godine, dok se prigovor nasljednica ŠĐ i BĐ od 7. lipnja 2016. odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom dana 11. ožujka 2014. zaprimljena je smrtovnica za pok. ostavitelja AĐ, te je javnom bilježniku Bošku Jurišiću iz [adresa] povjereno provođenje ostavinskog postupka.

2. Na ročištu kod javnog bilježnika 18. lipnja 2014. sa prisutnim nasljednicima utvrđeno je rodoslovlje i to na način da je ostavitelj bio u braku sa suprugom ĆĐ, u kojem braku je rođeno troje djece i to sinovi RĐ i OĐ te kći BĐ. Sin OĐ preminuo je prije ostavitelja te iza sebe ostavio kćerku tada mal. GĐ koja je bila zastupana po svojoj majci i z.z. ŽĐ.

3. Na istom ročištu utvrđena je imovina ostavitelja i to nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] i Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina]. Od pokretnina ostavitelj je imao osobno vozilo marke Fiat Punto.

4. Na navedenom ročištu je konstatirano da iza ostavitelja postoji oporuka koju je predala supruga ostavitelja ĆĐ te je konstatirano da se radi o vlastoručnoj oporuci koja je neprovediva. Na navedenom ročištu nazočni nasljednici dali su nasljedničke izjave temeljem zakona i to u pogledu nekretnina i pokretnina, s kojima ostavitelj nije raspolagao oporukom, te je potom donijeto djelomično rješenje o nasljeđivanju temeljem kojeg su i u skladu s danim nasljedničkim izjavama raspoređene nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], Koljane i Vrlika, na način da iste nasljeđuju za po 1/3 dijela RĐ, BĐ i mal. GĐ, dok pokretnine nasljeđuje RĐ za ¾ dijela, a mal. GĐ za ¼ dijela.

5. Citirano djelomično rješenje o nasljeđivanju je postalo pravomoćno 11. srpnja 2014.

6. Na ročištu održanim kod javnog bilježnika 3. srpnja 2014. godine na koje ročište su pristupili ĆĐ s pun. Darkom Varnicom, odvj. u [adresa] koji je ujedno i pun. BĐ, te nasljednici RĐ i majka i z.z. mal. GĐ, ŽĐ, u spis je dostavljena pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu broj IIP-1039/06 te su stranke iskazale kako postoji dobra volja da se nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] rasporede na nasljednike mirnim putem, te je novo ročište u predmetu zakazano za dan 16. prosinca 2014., na kojem je ponovno predana vlastoručna oporuka ostavitelja od 14. studenog 2013. godine, u kojoj je ostavitelj zajedno sa suprugom rasporedio ostavinsku imovinu. Oporuka je pročitana te je na istu stavljena klauzula proglašenja s datumom od 16. prosinca 2014.

7. Od strane javnog bilježnika nasljednici su bili upozoreni da se jednim dijelom ostavinske imovine nije moglo raspolagati s oporukom i to baš sa stanom na 1. katu površine 90 m2, položenog u obiteljskoj kući sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], jer je isti kat po ugorovu o darovanju iz 1997. godine pripao sada pok. sinu ostavitelja OĐ, a po njegovoj smrti njegovim nasljednicama, a što je i potvrđeno pravomoćnom sudskom presudom broj IIP-1039/06 koja je potvrđena odlukom Županijskog suda broj Gž-1067/09 od 14. svibnja 2010., te je konstatirano da je nasljednicima objašnjeno da navedeni stan ne može biti predmetnom ostavinske imovine. Stoga, na zapisniku je utvrđeno da imovinu ostavitelja predstavlja ½ nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška] i to u naravi kuća, koja se sastoji od prizemlja površine 90 m2, potkrovlja od 90 m2, te okućnice od cca. 600 m2, sve na adresi anagrafske oznake [adresa]. Također, ostavinsku imovinu i predstavljaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to pravo vlasništva ostavitelja za cijelo. Potom su od nasljednika nakon što su upozoreni po zakonu uzete nasljedničke izjave, iz kojih se može zaključiti da su se nasljednici sporazumjeli, i bez obzira na postojanje oporuke, da se svi nasljednici prihvaćaju nasljedstva, svaki za svoj zakonski nasljedni dio, to jest za po ¼ dijela.

8. Slijedom gornjeg utvrđenja, javni bilježnik Boško Jurišić u [adresa] donio je rješenje o nasljeđivanju dana 19. siječnja 2015. pod brojem O-808/14 na način da je obuhvatio nekretnine za koje je ostavitelj bio upisan u zemljišnim knjigama, bez navođenja stana na 1. katu kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], jer je isti stan na 1. katu po ugovoru o darovanju iz 1997. pripao pok. sinu ostavitelja IĐ, a po njegovoj smrti njegovim nasljednicama.

9. Protiv citiranog rješenja o nasljeđivanju nasljednice BĐ i ĆĐ izjavile su prigovor 7. lipnja 2016. i to putem svog punomoćnika u kojem navodi da se prigovor podnosi iz svih žalbenih razloga jer da u tom trenutku punomoćnik nije bio u mogućnosti uspostaviti kontakt sa nasljednicama jer su se iste nalazile u SAD. Stoga je predloženo spis dostaviti sudu, razmotriti stanje spisa i sukladno istom donijeti odluku, a posebno u odnosu na činjenicu da je u postupku prikazana oporuka koja se po stavu javnog bilježnika nije mogla ispoštovati.

10. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 19. travnja 2021. punomoćnik nasljednika ŠĐ, BĐ i RĐ je istaknuo da se nasljednica GĐ tada zastupana po majci ŽĐ na raspravi od 16. prosinca 2014. godine nije izjasnila da li kao i ostali nasljednici prihvaća oporuku pok. ostavitelja kao istinitu. Opreza radi ovi nasljednici, a s obzirom na tvrdnje nasljednice GĐ da stan na 1. katu ne bi spadao u imovinu ostavitelja su naveli da ukoliko bi takva činjenica bila potvrđena, da bi na taj način tim darovanjem njihov nužni dio iz imovine ostavitelja bio povrijeđen. Također je istaknuto da u trenutku davanja nasljedničkih izjava, te nakon sastavljanja oporuke je nasljednica pod 1. ĆĐ sa svojim suprugom sklopila ugovor o diobi bračne stečevine, kojim je cjelokupna nekretnina upisana za ½ na njeno ime. Dakle, u trenutku smrti ostavitelja je mogla biti ostavina samo ½ nekretnine, koja u naravi predstavlja prizemlje, 1. kat i potkrovlje. Nasljednica pod 1. da je upisana u zemljišnim knjigama prije smrti ostavitelja, i to temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige.

11. Punomoćnik nasljednice GĐ osporio je sve iznesene navode preostalih nasljednika te je istaknuto da su u pogledu istih nasljednici ĆĐ, BĐ i RĐ prekludirani iz razloga što su isti dali neopozive nasljedničke izjave kojom su oporuku priznali kao istinitu te se u odnosu na tada utvrđenu ostavinsku imovinu prihvatili zakonskog dijela, a čime su priznali da ostavitelj tada nije mogao raspolagati stanom na 1. katu, a što je potvrdio i parnični sud presudom IIP-1039/06. Zahtjev za povredom nužnog dijela da je u zastari, jer da je oporuka proglašena još 2014. godine, a sve činjenice koje je iznio punomoćnik preostalih nasljednika da su iznesene u prednje navedenom parničnom postupku te je predloženo sudu održati na snazi doneseno rješenje od 19. siječnja 2015. u kojem je u pogledu nekretnine pod toč. 1. izostavljen stan na 1. katu, tim više što je i prigovor nasljednika protiv tog rješenja izjavljen bez obrazloženja, što je punomoćnik nasljednice istaknuo opreza radi.

12. Punomoćnik nasljednika ŠĐ, BĐ i RĐ je istaknuo da je ostavitelj upisan za ½ nekretnine, dok je na drugoj polovini bila upisana nasljednica ĆĐ. Dakle, u trenutku smrti ostavitelja da se točno znalo što predstavlja njegovu imovinu, pa da su se u tom dijelu nasljednici prihvatili i priznali oporuku te nasljedničkih dijelova određenih zakonom. Dakle, da se u trenutku donošenja pobijanog rješenja nije znalo nesporno među strankama što spada u ostavinu ostavitelja, a s obzirom na nedefiniranu izjavu nasljednice GĐ u pogledu same oporuke. Eventualni zahtjevi za nužnim dijelom da ne mogu biti u zastari, dok sud nije pravomoćno utvrdio što spada u ostavinu ostavitelja.

13. Ponovno provjeravajući pravovremenost istaknutog prigovora, sud je utvrdio da istaknuti prigovor nije pravovremen, smatrajući da je isti predan javnog bilježniku 8. lipnja 2016. te je svojim rješenjem od 16. lipnja 2021. odbacio prigovor nasljednica ŠĐ i BĐ, a protiv kojeg rješenja su nasljednici ĆĐ, RĐ i BĐ izjavili pravovremenu žalbu povodom koje žalbe je Županijski sud u Sisku pod brojem Gž-171/24 od 3. travnja 2024. ukinuo citirano rješenje, smatrajući da je prigovor nasljednika pravovremen jer je istaknut 7. lipnja 2016. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

14. Po ukidnoj odluci sud je zakazao ročište na kojem je punomoćnik nasljednika ŠĐ, BĐ i RĐ ustrajao u svim navodima istaknutim na ročištu od 19. travnja 2021. kao i u žalbi protiv rješenja od 16. lipnja 2021.

15. Punomoćnik nasljednice GĐ ustrajao je u svim svojim dosadašnjim navodima te je predložio sudu donijeti odluku po prigovoru preostalih nasljednika, a sve uvažavajući činjenicu da je prigovor paušalan te da je zahtjev za izdvajanje nužnog dijela iznesen 19. travnja 2021., nepravovremen.

16. Prigovor nasljednika ŠĐ, BĐ i RĐ nije osnovan.

17. Među strankama nije sporno da je u predmetnom postupku donijeto djelomično rješenje o nasljeđivanju u pogledu nekretnina i pokretnina s kojima ostavitelj nije raspolagao "oporukom" i koje djelomično rješenje o nasljeđivanju je postalo pravomoćno 11. srpnja 2014.

18. Po stavu ovog suda, a nakon provedenog postupka, nije točan navod punomoćnika CĐ u kojem ističe da nasljednici u trenutku davanja nasljedničkih izjava i u trenutku provođenja ostavinskog postupka nisu znali što predstavlja imovinu ostavitelja. Od strane javnog bilježnika nasljednici su bili upozoreni da se jednim dijelom ostavinske imovine nije moglo raspolagati "oporukom" i to baš upravo sa stanom na 1. katu jer je navedeni kat temeljem ugovora o darovanju pripao sada pok. sinu ostavitelja IĐ, a po njegovoj smrti njegovim nasljednicima. Uostalom i sami nasljednici u spisu su predali presudu koja je postala pravomoćna potvrđujućom odlukom Županijskog suda od 14. svibnja 2010. a koji postupak je vođen po tužbi ŠĐ kojim je kao tužiteljica tražila utvrđenje temeljem bračne stečevine za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću u [adresa]. Istovremeno ĆĐ tražila je utvrđenje ništavim ugovor o darovanju stana na 1. katu u obiteljskoj kući sagrađenoj na navedenoj čest. zem. koji je bio zaključen još 14. siječnja 1997. godine između tuženika njenog supruga AĐ kao darodavatelja i pok. MĐ, njihovog zajedničkog sina kao daroprimatelja, a kojom presudom je njen tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Dakle i prije sastavljanja same "oporuke" svi nasljednici u ovom postupku su znali da imovinu ostavitelja ne predstavlja darovani kat obiteljske kuće jer su u navedenom parničnom postupku sudjelovali ili kao stranke ili kao svjedoci. Iz samog obrazloženja prvostupanjske presude IIP-1039/06 proizišlo je da je nasljednica ĆĐ od samog početka znala za sklapanje i postojanje darovnog ugovora između njenog supruga i sina te da je na sklapanje darovnog ugovora i pristala te ga je konzumirala te da navedeni ugovor do danas nije utvrđen ništavim jer isti nije niti protivan načelima društvenog uređenja, a ni prinudnim propisima niti protivan moralu. Dakle, navedenom presudom je utvrđeno da je od strane nasljednice ŠĐ a i njenog supruga ostavitelja AĐ došlo do narušenih odnosa sa nevjestom ovdje majkom i zz mal. GĐ bilo usmjereno na to da se mal. GĐ i njena majka isele iz predmetnog stana, a daljnje opstruiranje očito se nastavilo i nakon pravomoćnog parničnog postupka u kojem ĆĐ nije uspjela, te nakon same smrti ostavitelja, a i tijekom ovog ostavinskog postupka.

19. No međutim, pregledom spisa sud je nadalje utvrdio kako su stranke sporazumno izjavile da postoji "dobra volja da se nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] rasporede na nasljednike mirnim putem", zbog čega je bilo zakazano ročište na kojem je predana "oporuka" od 14. studenog 2013. na kojem ročištu je ista i proglašena. Na navedenom ročištu nasljednici su priznali navedenu "oporuku" te su se prihvatili svog zakonskog dijela od ¼ cjelokupne ostavinske imovine, dok ŽĐ kao zz mal. GĐ se nije očitovala u pogledu oporuke, ali je istaknula da se ista prihvaća zakonskog dijela od ¼ cjelokupne ostavinske imovine. Upravo način na koji su nasljednici dali nasljedničke izjave kao i navod da postoji dobra volja da se nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] rasporede na nasljednike mirnim putem, ovaj sud zaključuje da su se nasljednici sporazumjeli te da su dali nasljedničke izjave kojim se prihvaćaju nasljedstva temeljem zakona i to svaki za po ¼ dijela. Dakle, iako su nasljednici znali za postojanje "oporuke" dali su nasljedničke izjave temeljem zakona te su se prihvatili nasljedstva, te su tako date nasljedničke izjave neopozive. Ovdje je za napomenuti da iako su nasljednici priznali "oporuku" od 14. studenog 2013., točnije da nitko od nasljednika nije osporavao navedenu "oporuku", ovom sudu je upitna i valjanost navedene "oporuke" te je upitno tko je navedenu "oporuku" napisao s obzirom da iz iste proizlazi da se radi o dvoje oporučitelja, bračnih drugova koji su pretpostavljeno oboje potpisali navedenu "oporuku". Dakle, da bi vlastoručna oporuka bila valjana ista mora biti vlastoručno napisana i potpisana od oporučitelja u skladu s odredbom čl. 30. Zakona o nasljeđivanju. Slijedom navedenog, postavlja se pitanje tko je od oporučitelja "oporuku" pisao da li sam ostavitelj ili pak njegova supruga ili netko treći, pa je i upitna valjanost "oporuke" i postupanje po istoj. No, i bez obzira na ovu opasku suda sud smatra da su nasljedničke izjave koje su date u ovom postupku neopozive te da se nakon davanja istih više ne mogu mijenjati, osim suprotno dokazivati u parnici, odnosno ukoliko nasljednici smatraju da su izjavu dali u zabludi potrebno je u posebnoj parnici konstitutivnom tužbom tražiti poništenje istih.

20. No, međutim i bez obzira na gornje navode istaknuti zahtjev punomoćnika nasljednika BĐ, RĐ i ŠĐ sa ročišta od 19. travnja 2021. a u kojima nasljednici navode da je navedenim darovanjem njihov nužni dio iz imovine povrijeđen, za navesti je da je takav zahtjev neosnovan jer je isti u zastari.

21. Naime, temeljem odredbe čl. 84. Zakona o nasljeđivanju umanjenje raspolaganja oporukom može se zahtijevati u roku od tri godine od proglašenja oporuke, a povrat dara u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti. Slijedom navedene odredbe a s obzirom da je "oporuka ostavitelja" proglašena na zapisniku kod javnog bilježnika 16. prosinca 2014. te da je ostavitelj preminuo **.**.2014., kod činjenice da je zahtjev od nasljednika ŠĐ, BĐ i RĐ postavljen na ročištu kod ovog suda 19. travnja 2021. to je zahtjev navedenih nasljednika zastario.

22. Slijedom gornjih utvrđenja, valjalo je održati na snazi rješenje javnog bilježnika Boška Jurišića, a prigovore nasljednika u cijelosti odbiti kao neosnovane, sve pozivom na odredbu čl. 187. st. 2. Zakona o nasljeđivanju.

Split, 5. lipnja 2025.

SUDAC

Miranda Pelaić-Morić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU. Protiv ovog rješenja nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od uručenja prijepisa žalbu Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. ČĐ

- pun. PĐ