Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-404/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, sudac pojedinac Tomislav Jurlina, u pravnoj stvari tužitelja PARKING-PLAC d.o.o., OIB: 48399551535, Sesvete, Dubrava 264, kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Grejić Dolenec, odvjetnica u OD Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika OPĆINE PIROVAC, OIB: 87230563759, Pirovac, Zagrebačka 23, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mijat, odvjetnik u Vodicama, radi isplate, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 23. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te zakonskog zastupnika tuženika i njegovog punomoćnika, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude, 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku OPĆINI PIROVAC, OIB: 87230563759, Pirovac, Zagrebačka 23, da tužitelju društvu PARKING-PLAC d.o.o., OIB: 48399551535, Sesvete, Dubrava 264 isplati iznos od 403.742,78 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje na rečeni iznos teku od 24. travnja 2018. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam (8) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam (8) postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 45.555,00 eura.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 25.027,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je društvo Trans auto d.o.o. Sesvete kao cedent, s tužiteljem kao cesionarom, 2. prosinca 2020. zaključilo ugovor o cesiji kojim je ugovorom tražbina cedenta prema tuženiku koja je predmet ovog postupka ustupljena upravo tužitelju. U stečajnom postupku nad društvom G.B. Gradnja d.o.o. u stečaju Zagreb, koji se postupak vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-307/11, da je društvo Trans auto d.o.o. kupilo nekretninu upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, ZK odjel Tisno, kao kčbr. [katastarska čestica], zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 1014 m2, pri čemu je stečajni sud rješenjem od 17. lipnja 2016. kupcu dosudio navedenu nekretninu.

Nadalje, tužitelj navodi da je Općinski sud u Šibeniku, ZK odjel Tisno donio rješenje poslovni broj Z-14905/2017 od 6. prosinca 2017. kojim je ispravio površinu ranije navedene nekretnine utvrdivši da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima 740 m2 umjesto do tada upisanih 1014 m2. Nakon toga da je isti sud novim rješenjem poslovni broj Z- 16074/2017 od 24. travnja 2018. ponovno smanjio površinu označene nekretnine, sada na 731 m2 pri čemu je izmijenio i upis u A listu, otpisom iz ranijeg ZK uloška u novi uložak, ujedno upisavši nekretninu kao javno dobro u općoj uporabi, u vlasništvu tuženika, zamijenivši dotadašnji upis društva Trans auto d.o.o. Do tada upisani vlasnik da je pokušao pravnim sredstvima osporiti novi upis, ali da u tome nije uspio, nakon čega je ovdje tužitelj kod ovdje tuženika zatražio naknadu za oduzeto zemljište. U odnosu na činjenične navode i sam zahtjev tužitelj se poziva na odredbu čl. 33. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst-dalje ZV) odnosno čl. 170. istog Zakona. Smatra da je, najprije umanjenjem površine, a potom promjenom upisa vlasništva na nekretnini umanjena imovina tužitelja, slijedom čega mu pripada pravo na naknadu u vrijednosti tog umanjenja, pri čemu ukazuje na odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U-I/1777-15, te praksu Europskog suda za ljudska prava i praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na čiju se odluku poslovni broj Pž-4225/2019 poziva u tužbi. Iz navedenih razloga smatra dokazanim osnovu svog zahtjeva.

Što se tiče visine tužbenog zahtjeva ukazuje da je sporna nekretnina bila predmetom prodaje u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-311/12 pred Općinskim sudom u Šibeniku kada je procijenjena na iznos od 3.042.000,00 tadašnjih kuna, slijedom čega tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu u tom iznosu. Pritom se naglašava da je tužitelj uredio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 2. travnja 2025. (str. spisa 231 i 232), uvažavajući da je od podnošenja tužbe u Republici Hrvatskoj službena valuta postao euro.

2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (ls 52-75) u cijelosti osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev. Smatra pogrešnim tužiteljev zaključak da mu je ranije spomenutim rješenjima ZK odjela Općinskog suda u Šibeniku oduzeto pravo vlasništva nad spornom nekretninom. Ukazuje da je zapravo tuženik temeljem Zakona stekao pravo vlasništva na istoj nekretnini i to stupanjem na snagu Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 – dalje ZC), konkretno na temelju odredbi čl. 131. st. 1. i čl. 101. tog Zakona. Ističe kako priloženi dokazi ukazuju da se sporna nekretnina iz ovog postupka više od 40 godina prije stupanja na snagu ZC-a koristi kao cesta.

Nadalje, osporava aktivnu legitimaciju ovdje tužitelja navodeći da bi, sve i da za to postoje uvjeti, naknadu bilo ovlašteno tražiti društvo G.B. Gradnja d.o.o., a prvenstveno iz razloga jer pravni prednik ovdje tužitelja, Trans auto d.o.o. nije univerzalni pravni slijednik društva G.B. Gradnja d.o.o. već svoje navodno potraživanje temelji na rješenju o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu.

Isto tako, tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da tuženik ne može isplatiti tužitelju nikakvu naknadu jer ni sam nije primio nikakav iznos za prijenos prava vlasništva nekretnine s društva Trans auto d.o.o., niti je to društvo platilo bilo kakvu naknadu kada mu je vlasništvo nekretnine preneseno. Tvrdi da je tužitelj kao trgovac propustio postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika prilikom sklapanja pravnih poslova na koje se poziva označavajući ih kao osnovu svog tužbenog zahtjeva. Pritom posebno ističe da je tuženik morao znati da društvo G.B. Gradnja d.o.o. nije bio vlasnik sporne nekretnine te da je to društvo personalno povezano s društvom Trans auto d.o.o., a iz svih međusobnih veza tužiteljevih prednika u ovom pravnom poslu mišljenja je da je svrha osnivanja tužitelja kao trgovačkog društva bila isključivo pokretanje ovog posla. Na takav zaključak da ga prvenstveno navodi činjenica da tužbu nije podnijelo društvo Trans auto d.o.o. već upravo tužitelj osnovan netom prije ovog postupka.

U prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva tuženik upućuje na odredbu čl. 33. st. 2. ZV-a.

Osporava i visinu utuženog potraživanja, osporavajući vještačenje i procjenu na koju se u tužbi poziva tužitelj. Također ukazuje i na nelogičnosti u promjenama površine spornog zemljišta koji se spominje u tužbi, kao i na činjenicu da je društvo Trans auto d.o.o. za kompleks nekretnina među kojima je i ovdje sporna ukupno isplatilo 5 puta manji iznos od procijenjenog.

Konačno, ističe i prigovor zastare.

3. Tijekom postupka stranke su u više navrata iznosile svoje činjenične navode i pravna shvaćanja vezano uz predmet spora.

U bitnome, tužitelj otklanja tuženikove prigovore navodeći da je aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka prvenstveno jer je to dokazao priloženim ispravama kraj činjenice da u pogledu upisane nerazvrstane ceste nije proveden nikakav postupak oduzimanja i plaćanja naknade društvima Trans auto d.o.o. ili društvu G.B. gradnja d.o.o. u stečaju, te da postoji ugovor o cesiji kojim je upravo tužitelj preuzeo tražbinu s osnove naknade za oduzetu imovinu, pri čemu ukazuje da je spomenuti ugovor o cesiji zakonit i dopušten. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelj ukazuje na činjenicu da se pravo vlasništva u Republici Hrvatskoj, uz određene pretpostavke, može ograničiti ili oduzeti, ali uz naknadu prema tržišnoj vrijednosti, zbog čega je ovdje tuženik dužan platiti naknadu s obzirom da je sporna nekretnina upisana kao opće dobro u javnoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, a temeljem činjenice da je proglašena nerazvrstanom cestom. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj upire na procjenu vrijednosti nekretnine koja je provedena u postupku ovrhe pred Općinskim sudom u Zadru i stečajnom postupku nad društvom G.B. Gradnja d.o.o. u stečaju, s tim da podredno predlaže i provođenje vještačenja i u ovom postupku.

Na kraju, a u odnosu na prigovor zastare ukazuje na njegovu neosnovanost smatrajući da zastarni rok počinje teći tek od trenutka spornog upisa u zemljišne knjige 2018.

Tuženik tijekom postupka također ustraje u svim prigovorima iznesenim u odgovoru na tužbu. Posebno ukazuje da na spornoj nekretnini niti tužitelj niti njegovi prednici na koje se poziva nikada nisu vršili vlasnička prava. Napominje da je sporna nekretnina više od 60 godina dostupna svima jer se radi o javnom putu odnosno cesti, da je upravo tuženik još 1999. proveo postupak javne nabave i izvršio asfaltiranje nekretnine, a koje je radove 2000. godine društvu ILBAU platio 29.896,54 kune. Također ukazuje i na činjenicu da je još parcelacijskim elaboratom iz 2012. kojega je u spis priložio sam tužitelj utvrđeno da je sporna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi dio Dalmatinske ulice u Pirovcu. Ustraje u prigovorima nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, iznosi prigovor zastare, prigovara visini tužbenog zahtjeva, pri čemu posebno napominje da tužitelj tijekom postupka označava veću površinu sporne nekretnine od one stvarne.

4. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka KR (str. spisa 241- 242) i zakonskog zastupnika tužitelja PR (str. spisa 226-227).

Provedeno je vještačenje po vještaku mjerničke struke Pjeru Sladoljevu (pisani nalaz i mišljenje na str. spisa 163-171 i 186) koji je vještak saslušan na ročištu od 20. ožujka 2025. (str. spisa 224-225).

Proveden je i očevid na licu mjesta uz sudjelovanje imenovanog vještaka (zapisnik na str. spisa 155-158 odnosno prijepis na str. spisa 160-161).

Pregledane su isprave u spisu, i to: rješenja Općinskog suda u Šibeniku, ZK odjela u Tisnom (l.s. 6-7, 12-20), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2016. (l.s. 8-11), nalaz i mišljenje vještaka u predmetu Općinskog suda u Šibeniku posl. broj Ovr-311/12 (l.s. 21-31), Ugovor o cesiji (l.s. 32-34), izvod iz katastarskog plana (l.s. 60-62), Zk izvadak (l.s. 63-67 i 74-75, str. spisa 119-123), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (l.s. 69-73), porezno rješenje (l.s. 85-86), posjedovni list (l.s. 88 i 135), presliku zemljišne knjige (l.s. 125-134), knjigovodstvenu karticu (l.s. 136), rješenja Županijskog suda u Varaždinu (str. spisa 139-144 i 147-152).

U odnosu na provedene dokaze, sud radi lakšeg razumijevanja navoda obrazloženja, ukazuje da je pisanom nalazu i mišljenju vještaka Sladoljeva priložena skica mjesta očevida u crno bijeloj tehnici.

S obzirom na sadržaj utvrđenja u vještačenju sud je od vještaka pribavio istu skicu u boji (str. spisa 229), a sve s obzirom da je vještak u samoj skici i tekstualnom dijelu skice dijelove sporne nekretnine označio i odvojio u crvenoj i žutoj boji. Osim spomenutih dokaza sud je odbio i nije proveo preostale dokaze predložene po strankama smatrajući da oni nisu nužni radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 403.742,78 eura s osnove naknade za oduzetu imovinu, konkretno nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je nekretnina po provedenom postupku i nakon odluke tuženika proglašena nerazvrstanom cestom i upisana kao javno dobro u općoj uporabi, sve temeljem odredbi ZC-a.

9. U ovoj fazi postupka između stranaka, zapravo, nije sporno da bi spomenuta nekretnina 2017. bila proglašena nerazvrstanom cestom, te posljedično tome bila upisana kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave. I tužitelj i tuženik navode da je to učinjeno temeljem odredbi ZC- a.

Nadalje, tuženik ne osporava niti tužiteljeve tvrdnje da je predmetni upis osporavan, a što proizlazi i iz priloženih rješenja ZK odjela Općinskog suda u Šibeniku, te rješenja Županijskog suda u Varaždinu, kao što nije sporno niti da tužitelj u tim postupcima nije uspio sa svojim pravnim lijekovima.

Konačno, između stranaka nije sporno da tuženik niti tužitelju, niti trećoj osobi nikada nije isplatio bilo kakvu naknadu za predmetnu nekretninu.

U postupku je najprije sporno je li tužitelj ovlašten za podnošenje tužbe, je li tuženik pasivno legitimiran, predstavlja li sporna nekretnina nerazvrstanu cestu u smislu odredbi ZC-a, je li za tužiteljev zahtjev nastupila zastara, te jesu li postojale pretpostavke za provođenje postupka upisane razvrstane ceste.

10. S obzirom na iznesene prigovore, sud smatra da tužitelj ima aktivnu legitimaciju za podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari, te da je tuženik pasivno legitimiran. Naime, tužitelj je u spis priložio isprave iz kojih proizlazi da je spornu nekretninu u stečaju društva G.B. Gradnja d.o.o. kupilo društvo Trans auto d.o.o., a o čemu svjedoči i rješenje o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu. Da je sporna nekretnina činila stečajnu masu spomenutog dužnika slijedi i iz priloženih ZK izvadaka odnosno posjedovnih listova. Nakon što je provedena odluka o proglašenju nekretnine nerazvrstanom cestom kupac iz stečajnog postupka, Trans auto d.o.o. je tražbinu naknade za tu nekretninu ugovorom o cesiji koji je priložen spisu prenio na ovdje tužitelja, čime je, po shvaćanju ovog suda, tužitelj postao vjerovnik ovdje tuženika, a samim tim aktivno legitimiran za vođenje postupka.

Da na strani tuženika postoji pasivna legitimacija slijedi već iz neosporene činjenice da je nekretnina u zemljišne knjige upisana kao nerazvrstana cesta i javno dobro u općoj uporabi čiji je vlasnik jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi, odnosno upravo tuženik, s tim da je druga odlučna činjenica u ovom dijelu također nesporna, a to je da za nekretninu nije plaćena naknada.

Što se tiče prigovora zastare, osim spornog početka tijeka zastarnog roka bitna je činjenica je li sporna nekretnina predstavljala nerazvrstanu cestu u trenutku stupanja na snagu ZC-a odnosno 27. srpnja 2011.

11. Svjedok KR na ročištu od 23. travnja 2025. navodi kako je bio pročelnik jedinstvenog upravnog odjela tuženika, te da je tuženik 4 ili 5 godina ranije pokrenuo postupak upisa nerazvrstanih cesta na svom području, sve temeljem ZC-a. U tom postupku da je predmetom bila i ovdje sporna nekretnina, a koja da mu je dobro poznata jer da već 44 godine živi u ulici uz koju prolazi ovdje sporna nekretnina, odnosno cesta. Opisuje kako je sporna nekretnina ulica koja se prostire u smjeru sjever-jug do morske obale, da negdje na polovici duljine ima odvojak prema istoku, a da je zapadno od nje bivše odmaralište Podravke d.d. Između tog odmarališta i sporne ceste da je oduvijek postojala ograda koja je djelomično devastirana protekom vremena. Pojašnjava i da se uz navedenu cestu nalazi 8 stambenih i 1 ugostiteljski objekt, te da svi njihovi vlasnici do tih objekata dolaze vozilima. Navodi i da se radi o asfaltiranom putu na kojem postoji i javna rasvjeta.

Na posebna pitanja navodi da on nije prisustvovao dražbi u stečajnom postupku. Odgovara i da je tuženik tek 2017. krenuo u rješavanje imovinskopravnih osnova, a da su razlog bila financijska sredstva. Na predočene parcelacijske elaborate navodi da ne zna zbog čega oni sadrže različitu površinu sporne nekretnine. Isto tako odgovara da mu nije poznato zašto je nakon prvog elaborata kao vlasnik ostalo upisano društvo Trans auto d.o.o. Nadalje navodi da je tuženik naplaćivao komunalnu naknadu. Za javnu rasvjetu uz uzduž sporne nekretnine da je siguran kako je postavljena prije 15 i više godina, a da je ulica prethodno asfaltirana.

Zakonski zastupnik tužitelja PR na ročištu od 20. ožujka 2025. (str. spisa 226-227) navodi kako je spornu nekretninu u stečajnom postupku nad društvom G.B. Gradnja d.o.o. kupilo društvo Trans auto d.o.o., a nakon čega je nekretnina, zapravo, cesijom prenesena ovdje tužitelju, sve negdje 2016. odnosno 2020. kada je zaključen Ugovor o cesiji. Napominje da je on vlasnik oba spomenuta društva, a da je Trans auto d.o.o. ovdje tužitelju iznajmljivao prostor za naplatu parkiranja u Pirovcu 2017. i to odmah uz ovdje spornu kčbr. [katastarska čestica]. Potvrđuje da je tada stanje na terenu bilo kao i na očevidu koji je proveden u ovom postupku te da je nekretnina koju je Trans auto d.o.o. iznajmio tužitelju, od kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila i tada odijeljena žičanom ogradom. U odnosu na elaborat temeljem kojeg je nekretnina upisana kao nerazvrstana cesta, da je tužitelj saznao 2018., te da je u tom postupku podnosio i pravne lijekove. Na posebna pitanja navodi da prije kupnje sporne nekretnine u stečajnom postupku nije znao kako ona u naravi izgleda te da prije kupoprodaje nije nikad bio na licu mjesta. Napominje da je Trans auto d.o.o. u posjed kupljene nekretnine stupilo nekih mjesec dana nakon dražbe, da se radilo o ruševini te da ga je u posjed uveo stečajni upravitelj. Potvrđuje da je u tom trenutku na licu mjesta postojala cesta koja je i tada od susjedne nekretnine dijelom bila ograđena žičanom ogradom, dok je dio te ograde bio srušen. Navodi kako se tom cestom moglo prolaziti vozilima, a da se zapravo radi o slijepoj ulici koja završava na morskoj obali. Na pitanje o javnoj rasvjeti odgovara kako se ne sjeća je li ona postojala u vrijeme preuzimanja nekretnine nakon dražbe u stečajnom postupku.

Vještak Pjer Sladoljev u svom iskazu na ročištu od 20. ožujka 2025. u cijelosti potvrđuje utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja od 28. travnja 2022. i pisanog očitovanja od 27. rujna iste godine. Iz tog pisanog nalaza i mišljenja priloženog uz skicu lica mjesta s očevida od 1. travnja 2022. proizlazi da ovdje sporna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastarskom elaboratu ima površinu od 731 m2, a koja površina je utvrđena na temelju skice mjerenja RN-127/2017 koja je sastavni dio geodetskog elaborata evidentiranja izvedenog stanja nerazvrstane ceste, u naravi Dalmatinske ulice u Pirovcu. U tom obliku formirana je od više čestica (kčbr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Istim nalazom i mišljenjem. Uz skicu i prednje navode vještak je priložio (stranice spisa 167 do 171) i naprijed navedeni geodetski elaborat broj RN 127/17. U ovom pisanom nalazu i mišljenju vještak je na skici slovima A,B,C,D i E posebno označio novoformiranu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je proglašene nerazvrstanom cestom i prema elaboratu izvedenog stanja nerazvrstane ceste ima površinu od 382 m2.

Nakon očitovanja stranaka (stranice spisa 176 i 177, te 181), vještak je dostavio i pisanu dopunu (stranica spisa 186). U bitnome, iz tih navoda proizlazi da je u sastav nerazvrstane ceste prema elaboratu RN 127/17 ušlo 382 m2 kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je spomenuti elaborat sastavni dio arhivske građe Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik, da je proveden u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi. Na temelju utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja i ove dopune vještak zaključuje da je površina od 740 m2 kja je bila evidentirana prije izmjere i izrade ranije označenog geodetskog elaoborata bila pogrešna, te je tim elaboratom ispravljena. Na ročištu od 20. ožujka 2025. vještak pojašnjava da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u obliku zatečenom na očevidu formirana 2017. elaboratom RN 127/2017 koji je sačinjen za potrebe ovdje tuženika. Tim elaboratom da je cijela ulica evidentirana pod tim brojem, s tim da su tako formiranoj parceli pridodane i druge parcele ili njihovi dijelovi. Kako je nekretnina izgledala prije provedbe elaborata da je na skici označeno žutom bojom (skica lica mjesta očevida na stranici spisa 229), a izgled utvrđen na očevidu, crvenom bojom, s tim da je nerazvrstanom cesto obuhvaćen dio žute boje čija je površina 382 m2.

Potvrđuje da je u trenutku izrade elaborata iz 2017. na licu mjesta postojala cesta. Pojašnjava da je princip izrade geodetskog elaborata nerazvrstane ceste da predstavnik jedinice lokalne samouprave geodetu na licu mjesta pokaže koji di nekretnine ta jedinica smatra cestom, a ti se elaborati izrađuju za nekretnine koje su se do tog trenutka koristile kao cesta ili javni put. Navodi da u slučaju konkretnog elaborata nije bilo potrebno izvlaštenje ni lokacijska dozvola.

Nadalje, na posebna pitanja odgovara da je spomenuti elaborat RN 127(2017 bio predmetom kontrole Područnog ureda za katastar Šibenik. Pojašnjava da se takav elaborat najprije dostavlja zk odjelu suda, a onda Uredu za katastar. Potvrđuje kako je utvrdio da je ovdje sporna parcela vremenom više puta mijenjala površinu, ali da se u elaboratu iz 2017. radi o digitalnim podacima, odnosno digitalnoj skici potvrđenoj od nadležnog Ureda za katastar. Potvrđuje i da je vještačenje temeljio samo na spomenutom elaboratu navodeći da je on, zapravo, sanirao ranije pogreške. Na pitanja tuženika ističe da je nužna pretpostavka označavanja neke nekretnine nerazvrstanom cestom to da se ona u naravi koristila kao cesta prije 2011. Takva evidencija da se mogla provesti temeljem geodetske podloge, saznanja ljudi ili odluke jedinice lokalne samouprave.

U odnosu na skicu lica mjesta iz 2012. u kojem stoji naziv Dalmatinska ulica pojašnjava da iz toga proizlazi da je onda i prije te godine nekretnina bila evidentirana pod tim nazivom, jer je njegovo postojanje pretpostavka za upis u katastarski operat pod točno određenim nazivom.

Vezano uz provedeno vještačenje treba istaknuti da je sud proveo očevid na licu mjesta radi neposrednog opažanja i identifikacije sporne nekretnine. Iz sadržaja zapisnika od 1. travnja 2022. proizlazi da su stranke na licu mjesta pokazale predmet spora kojega je vještak mjernik identificirao kap kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Utvrđeno je da nekretnina u naravi predstavlja asfaltiranu cestu naziva Dalmatinska ulica koja se prostire u smjeru sjever-jug, od Zagrebačke ulice do obale mora. Uz zapadni dio te nekretnine nalazi se bivše odmaralište društva Podravka d.d., a uz istočni obiteljske kuće.

Dovodeći u vezu iznesene iskaze te utvrđenja suda s očevida na licu mjesta sa ispravama priloženim u spisu zaključak je suda da je sporna nekretnina u naravi predstavljala nerazvrstanu cestu na dan stupanja na snagu ZC-a.

12. Naprijed izneseni zaključak proizlazi prvenstveno iz iskaza svjedoka KR, nalaza i mišljenja vještaka Sladoljeva te opažanja suda s očevida, ali i određenih isprava, pa i onih koje je u spis dostavio sam tužitelj.

Naime, očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da sporna nekretnina u naravi predstavlja asfaltiranu cestu. To je utvrđenje suda u potpunoj suglasnosti s iskazom svjedoka KR, koji je detaljno i okolnosno pojasnio činjenice bitne uz navedeno utvrđenje. Pritom treba naglasiti da imenovani svjedok, osim što je bio pročelnik jedinstvenog upravnog odijela tuženika u vrijeme provođenja postupka upisa nerazvrstanih cesta (među kojima i kč. br. [katastarska čestica]) sam živi neposredno uz predmet spora već 44 godine. Iz njegovog iskaza proizlazi da se sporna nekretnina kao javna cesta koristila znatno prije 2011. godine, da je bila asfaltirana i da uzduž nje postoji javna rasvjeta, a ova dva elementa čine sastavni dio javne ceste prema zakonskoj definiciji javne ceste. Pritom nije nebitan niti navod svjedoka da se uz navedenu ulicu nalaze stambeni objekti do kojih su njihovi vlasnici oduvijek dolazili vozilima, što potvrđuje i priloženi izvod iz katastarskog plana odnosno orto-foto snimke na l.s. 60- 62. Nadalje, prema skici lica mjesta, a što je utvrđeno i samim očevidom i o čemu svjedoči i svjedok KR, s navedene asfaltirane površine postoje odvojci kako za stambene zgrade, tako i za bivše odmaralište Podravke d.d. koje je također bilo predmetom prodaje u stečaju pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Dodatno tome, a što je utvrđeno očevidom, skicom lica mjesta, ali i iskazom svjedoka KR, jest to da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], asfaltirana cesta, žičanom ogradom bila odvojena od susjedne parcele na kojoj se nalazi odmaralište i to od vremena prije Domovinskog rata, što znači da se nije koristila kao dio cjeline tog odmarališta, već upravo suprotno kao pristupna cesta, kako odmaralištu tako i drugim objektima, odnosno morskoj obali. Uz to, ukazati je i na sadržaj skice lica mjesta (l.s. 30) koja je sastavni dio procjene nekretnine iz ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Šibeniku poslovni broj Ovr-311/12 na koji se, postupak, između ostalog, poziva sam tužitelj i koji je elaborat o procjeni tužitelj dostavio uz tužbu. Naime tom elaboratu prileži skica mjesta očevida kao njegov sastavni dio, a koja je skica zaprimljena pred Općinskim sudom u Šibeniku 2. svibnja 2012. U tekstualnom dijelu skice izričito se navodi kako je kč. br. [katastarska čestica] dio mjesne ulice, tj. Dalmatinske ulice u Pirovcu. Ovom utvrđenju treba dodati i tvrdnje vještaka Sladoljeva iz ovog postupka prema kojima se sporna nekretnina koristila kao cesta prije 2011. Ovakav zaključak vještak obrazlaže činjenicom da je nekretnina u katastarskom elaboratu evidentirana kao Dalmatinska ulica te je na toj nekretnini proveden postupak određivanja nerazvrstane ceste na temelju određenih pretpostavki, a da bi se takav postupak započeo i proveo, nekretnina koja je predmet postupka morala je biti korištena kao javna cesta prije stupanja na snagu ZC-a 2011. Dodatno tome, u prilog takvom zaključku svjedoči i činjenica koju je potvrdio i sam vještak da je elaborat temeljem kojeg je nekretnina upisana kao nerazvrstana cesta kontroliran i potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar Šibenik.

Konačno, u odnosu na stvarno stanje sporne nekretnine, odnosno činjenicu da se radi o asfaltiranoj cesti sud ukazuje i na neosporenu tvrdnju ovdje tuženika da je 1999. izvršeno asfaltiranje od strane društva ILBAU kojemu je taj posao plaćen nešto više od 29.000,00 kuna i u prilog koje tvrdnje je u spis priložio knjigovodstvenu karticu na l.s. 136 čiji sadržaj također nije osporen.

Sve ove okolnosti ukazuju na zaključak da je na dan stupanja na snagu ZC-a odnosno 27. srpnja 2011.

13. Odredbom čl. 131. ZC-a propisano je da ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona (koji je na snagu stupio 27. srpnja 2011.), koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona, postaju nerazvrstane ceste (st. 1.). Postojeći upis u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave (st. 2.). Nerazvrstane ceste iz st. 1. koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijamnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezina stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar (st. 3.). Nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu tog Zakona (odnosno 27. srpnja 2011.), koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom prema čl.107. tog Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda u provedbi prijamnog lista (st. 4.). Prijamni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi iz st. 4. zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste (st. 5.). Nerazvrstane ceste iz st. 1. upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (st. 6.). Nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ceste ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

Analizirajući citiranu zakonsku odredbu, te dovodeći je u vezu s očitovanima stranaka i dokazima provedenim u ovom postupku proizlazi da je u konkretnom slučaju proveden postupak i sačinjen geodetski elaborat izvedenog stanja nerazvrstane ceste s utvrđenim stvarnim stanjem nekretnine. Na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste došlo je upisa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao nerazvrstane ceste odnosno javnog dobra u općoj uporabi i kao vlasništva jedinice lokalne samouprave odnosno ovdje tuženika Općine Pirovac, jer se u naravi koristila kao cesta.

14. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka, sud smatra utvrđenom činjenicu da je sporne nekretnina u naravi predstavljala cestu prije stupanja na snagu odredbi ZC- a/2011. Ova je okolnost bitna radi ocjene osnovanosti tuženikova prigovora zastare o kojem je prigovoru potrebno odlučiti prije eventualne analize ostalih navoda i provedenih dokaza.

Naime, iz činjenice da se u naravi radilo o nekretnini koja je predstavljala cestu, proizlazi zaključak da je ovdje tuženik svoje vlasničko pravo na nekretnini upisao ex lege, dakle na temelju Zakona. To nadalje znači da za valjanost takvog upisa nisu odlučne eventualna valjanost tuženikove odluke o nerazvrstanim cestama. Što se tiče samog upisa tuženikova prava u zemljišnim knjigama, treba reći da ono nije konstitutivno. Naime, tuženik je pravo vlasništva stekao na temelju Zakona, stupanjem na snagu ZC-a (čl. 114. st. 2. i čl. 129. ZV-a), iako je vlasništvo upisano u zemljišnu knjigu 2018. Iz priloženih isprava proizlazi da je nakon stupanja na snagu ZC-a tuženik proveo postupak i poduzeo sve potrebne radnje koje za takav upis (koji nije konstitutivan) pretpostavlja navedeni zakon, posebno odredba čl. 131.

Ova su utvrđenja bitna s aspekta ocjene tuženikova prigovora zastare. Naime, tužiteljev tužbeni zahtjev ovisi o osnovnosti prigovora zastare, pa je i s aspekta ekonomičnosti postupka potrebno utvrditi osnovnost takvog prigovora kojeg je tuženik višekratno isticao. Protivno shvaćanju ovdje tužitelja da bi zastara počela teći od trenutka upisa nekretnine kao nerazvrstane ceste, u ovom slučaju 2018. godine sud smatra da zastarni rok od 5 godina započinje teći onog trenutka kada tužitelj više nije bio u mogućnosti tražiti povrat nekretnine, kad je faktično nerazvrstana cesta izgrađena. Pravo na povrat može se ostvariti sve dok nije promijenjena namjena nekretnine i vlasnik zemljišta stječe pravo na naknadu štete (ili eventualno naknadu zbog stjecanja bez osnove) prema pravilima obveznog prava. Odredbom čl. 214. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,041/08 i dr., dalje ZOO) zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze i počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO-a). Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, čime prestaje vjerovnikovo pravo na ostvarenje tražbine sudskim putem (čl. 216. ZOO-a).

U situaciji kada nije doneseno rješenje o izvlaštenju, zastara obveznopravnog zahtjeva za isplatu naknade za zemljište počinje teći od trenutka kada više nije moguće s uspjehom zahtijevati povrat, odnosno kada je vlasnik oduzetog zemljišta saznao za promijenjenu namjenu nekretnine (takvo je shvaćanje zauzeo i VSRH u više odluka Rev-673/22, Rev-1555/11, Rev-1924/14 i dr.).

U slučaju kada je zemljište oduzeto radi gradnje ceste to bi bio trenutak izgradnje ceste i završetka radova, ali u slučaju kada zemljište nije faktično promijenilo namjenu, nego je u stvarnosti korišteno na jednak način (kao u konkretnom slučaju), odnosno kada je u zemljišnoj knjizi izvršeno usklađivanje faktičnog stanja sa zemljišnoknjižnim stanjem, tada rok počinje teći od stjecanja tuženikova vlasništva, odnosno od stupanja na snagu ZC-a. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da namjena sporne nekretnine faktično nije izmijenjena, a što onda znači da se koristila jednako kao i prije stupanja na snagu ZC-a. Posljedično tome, tužitelj je kao nositelj prava vlasništva njenim prelaskom u pravni status općeg dobra ili javnog dobra u općoj uporabi izgubio to pravo vlasništva i ima pravo na naknadu, a koje pravo počinje od trenutka kad je nekretnina prešla u poseban pravni status.

To nadalje znači da u konkretnom slučaju nema osnove da se trenutkom dospijeća tražbine označi izrada geodetskog elaborata, odnosno upis tuženikovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Tuženik je vlasništvo stekao stupanjem na snagu ZC-a (čl. 114. st. 2. i čl. 129. ZV-a) i u odnosu na to stjecanje neodlučan je trenutak upisa u zemljišne knjige (2018. godine). Stupanjem na snagu ZC-a prestala je mogućnost povrata nekretnine, jer se radi o javnom dobru u općoj uporabi u vlasništvu tuženika. Upravo od tog trenutka je počeo teći zastarni rok od 5 godina u kojem je tužitelj mogao tržiti isplatu naknade prema pravilima obveznog prava, a koji je rok počeo teći 28. srpnja 2011. (tako i VTS RH, Pž-356/2023 od 21. veljače 2024). To konačno znači da je prigovor zastare kojeg je iznio tuženik osnovan jer je tužba u ovom predmetu podnesena 7. prosinca 2020.

U odnosu na pitanje zastare u ovakvim postupcima napomenuti je još i da je Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024., djelomično revidirao ranije stajalište u pogledu početka tijeka zastare za naknadu za oduzeto zemljište. Međutim, usprkos tome, sud je mišljenja da je u konkretnom slučaju nastupila zastara. Po shvaćanju suda, u konkretnom slučaju ne postoje specifične okolnosti na temelju kojih bi za ovdje tužitelja zastarni rok počeo teći od saznanja za provedeni postupak utvrđivanja nekretnine nerazvrstanom cestom. Ovo prvenstveno stoga jer je tužitelj mogao i morao znati za odredbe ZC-a i njegovo stupanje na snagu, a ovo uz činjenicu da je, kako je već ranije rečeno, predmetna nekretnina i prije 2011. uređena i korištena kao javna cesta dostupna za promet vozila i korištenje od strane pješaka i vozila, odnosno da značajni vremenski period udovoljava definiciji ceste, konkretno nerazvrstane ceste.

Konačno, po mišljenju suda, od utjecaja na ovakav zaključak nije ni rješenje Ustavnog suda RH od 7. veljače 2017. jer iz tog rješenja ne proizlazi da bi na cestama bilo isključeno pravo vlasništva države, odnosno jedinice lokalne samouprave, odnosno da su stjecanje prava vlasništva javnopravnih subjekata na nekretninama koje su u naravi ceste te gubitak prava vlasništva privatno pravnih subjekata na tim nekretninama na kojima se ceste nalaze nastupili prije stupanja na snagu ZC-a. Isto tako, prema shvaćanju Ustavnog suda, odredbe ZC-a nemaju utjecaja na nastanak ili prestanak vlasničkih prava, već se njihova svrha iscrpljuje u normiranju radnji i postupaka potrebnih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnina koje su zapravo ceste, kako bi se uskladilo faktično i knjižno stanje. Isto tako, Ustavni sud RH smatra kako se zakonska, konvencijska i ustavno-pravna zaštita prava vlasništva odnosi u načelu na onu vrstu odnosa vlasnika prema objektu svog vlasništva koju je moguće označiti kao mirno uživanje, a takvo uživanje isključuje, primjerice, i evidentna ustaljena opća uporaba nekretnine kao ceste.

15. Zbog ovakvog stava prema iznesenom prigovoru zastare, sud nije detaljnije obrazlagao odluku u vezi ostalih navoda stranaka.

Međutim, smatra potrebnim istaknuti da za odluku o tužbenom zahtjevu nisu od značaja tužiteljevi navodi da je sporna nekretnina prodana njegovom pravnom predniku u stečajnom postupku, te da su na javnoj dražbi bili predstavnici ovdje tuženika. Naime, odredbe ZC-a predstavljaju zakonsko uređenje načina katastarskog zemljišno knjižnog evidentiranja stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi postojeće ceste u općoj upravi i one ne propisuju da bi stvarnopravni ili obveznopravni zahtjevi vlasnika nekretnina utjecali na usklađivanje faktičnog i zemljišnoknjižnog stanja ceste. Ovo posebno stoga jer je prema odredbi čl. 101. st. 1. ZC-a nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, a odredbom st. 2. istog članka određeno je da se takva cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave, niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja sukladno odluci jedinice lokalne samouprave i to pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje te ceste. Odredbom čl. 131. st. 1. ZC-a određeno je da ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona, postaju nerazvrstane ceste. Isto tako stavkom 4. istog članka propisano je da se nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu ZC-a (srpnja 2011.) i koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji elaborat pribavlja i nadležnom geodetskom tijelu dostavlja jedinica lokalne samouprave ili pravna osoba iz čl. 107. tog zakona, te rješenja nadležnog ZK suda o provedbi prijavnog lista, dok je st. 6. tog članka određeno da će se nerazvrstane ceste iz st. 1. upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja tom javnom cestom, a bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Konačno, odredbom čl. 133. st. 1. ZC-a određeno je da nerazvrstane ceste iz čl. 131. st. 1. i čl. 132. st. 1. tog Zakona evidentiraju se u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o eventualnom postojanju upisa vlasništva ili drugih stvarnih prava treće osobe.

Također, za ovakvu ocjenu tužbenog zahtjeva nije odlučna ni površina sporne nekretnine, jer bi to bilo od utjecaja na visinu tužiteljevog zahtjeva, a koje pitanje nije razlog odluke suda.

16. Zbog navedenog, trebalo je odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom odredbi čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje Tarifa) i to Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 52. t. 1. i 2. i Tbr. 54.

Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici trebalo je priznati troškove zastupanja kako slijedi:

- zastupanje na ročištu od 9. lipnja 2021., u iznosu od 3037 bodova, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. t. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 1. travnja 2022. (očevid) u iznosu od 3037 bodova, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. t. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 20. ožujka 2025. u iznosu od 3037 bodova, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. t. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 23. travnja 2025.. u iznosu od 3037 bodova, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. t. 1. Tarife

- sastav odgovora na tužbu u iznosu od 3037 bodova, uvećano za PDV, prema Tbr. 8. t. 1. Tarife

- sastav obrazloženog podneska od 17. svibnja 2022. u iznosu od 3037 bodova uvećano za PDV prema Tbr. 8. t. 1. Tarife.

S obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura te stopu PDV od 25%, tuženiku je trebalo priznati ukupni trošak parničnog postupka od 45.555,00 eura.

U preostalom dijelu, za iznos preko dosuđenog i to za iznos od 25.027,50 eura tuženikov zahtjev za naknadu troškova nije osnovan. Naime, tuženik je potraživao naknadu troškova zastupanja zatraživši nagradu od 6.274,00 eura za svaku radnju, što predstavlja 3137 bodova po radnji, a prema vrijednost predmeta spora po Tbr. 7. Tarife pripada mu 6.074,00 eura (3037 bodova) po radnji, sve uvećano za PDV. Uz to sud trošak sastava podnesaka od 1. lipnja 2021., čiji je sadržaj mogao izložiti na ročištu od 9. lipnja 2021, i 3. travnja 2025. ne smatra nužnim za vođenja parnice.

18. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 5. lipnja 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka.

Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici uz poziv za plaćanje sudske pristojbe

- Tuženici po punomoćniku

- u spis