Poslovni broj: P-4422/2017-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NR iz [adresa], OIB. 46200146196, koju zastupa punomoćnik Nikola Bošković-Slivonja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene NRF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nikole Bošković-Slivonja, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Helene Aleksić, odvjetnice, dana 05. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je usmena oporuka ostavitelja MRF dana 20. prosinca 2015. godine pred svjedocima MR i ER istinita i pravovaljana, a koja oporuka je proglašena na ročištu dana 11. travnja 2017. godine i pohranjena u blagajni suda pod borjem Pi-157/16.

Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici NR iz [adresa], OIB. 46200146196 naknaditi tuženoj NRF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 9.765,91 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05. lipnja 2025. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 23.8.2017. godine navodi da je MRF iz [adresa] umro dana **.**.2015. g. u Zagrebu. Isti je jednom u životu bio u braku s ERF, a koji je brak pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u Zagrebu P2-1341/2001 dana 04.07.2002. godine. U tom braku je rođeno jedno dijete, i to tužena NRF.

Navedeni je živio u izvanbračnoj zajednici sa tužiteljicom NR od 08.10.20205. do 24.12.2015. g. odnosno do smrti.

Povodom njegove smrti pred ovim sudom je vođen ostavinski postupak gdje su dan 11.04.2017. g. saslušani svjedoci usmene oporuke ŠR i GR čije izjave su proglašene usmenom oporukom ostavitelja te pohranjen u blagajni ni ovog sud P1-157/16. Tom usmenom oporukom ostavitelj je raspolagao svojom imovinom u korist NR što su potvrdili naprijed navedeni svjedoci.

Tužena je kćer ostavitelja i zakonske nasljednica prvog nasljednog reda te je ista oporuka usmenu oporuku ostavitelja smatrajući da nisu postojali uvjeti za istu. Zbog toga je sud oporučnu nasljednicu uputio da u roku od 15 dna od pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak protiv tužene radi utvrđenja da je predmetna usmena oporuka istinita i pravovaljana što tužitelja podnošenjem ove tužbe i čini.

Nadalje, a vezano uz izvanbračni status tužiteljice i ostavitelja valja naglasiti da je u postupku pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu P Ob-161/16 vođen postupak radi utvrđenja postojanja te izvanbračne zajednice. Ovdje tužiteljica naglašava da su oko 10 godina ostavitelj i tužiteljica živjeli zajedno, zajedno išli na ljetovanje, zimovanje, putovanja, te da su intimno i emocionalno vezani te u svakom smislu pa tako i u materijalnom. S druge strane valja naglasiti da je ostavitelj nakon razvoda svog braka bio u lošim odnosima sa ERF ali i sa svojom kćeri, ovdje tuženom. Zbog toga su susreti oca i kćeri bili vrlo rijetki te loši. Ona nije imala interese za život svog oca, njega ovo zdravstveno stanje i njegove interese te je svega nekoliko dana pred njegovu smrt počela istoga obilaziti u bolnice.

Što se tiče usmene oporuke tužiteljica navodi da su svjedoci iste vjerno prenijeli riječi ostavitelja u svojoj izjavi što su ponovili i pred sudom i time su ispunili sve formalne uvjete za valjanost iste, također se u tužbi navodi da je tog dana ostavitelj bio u jako lošem fizičkom stanju te nije mogao sastaviti nikakvu drugu oporuku posebno ne onu koju je trebalo pisati. No s druge strane prema izjavama svjedoka ostavitelj je bio lucidan i ubrojiv te je jasno iskazivao u smislu svoje posljednje volje.

Slijedećom navedenog predlaže se usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

U svom odgovoru na tužbu tužena navodi da je neistinit navod da je ostavitelj zasnovao izvanbračnu zajednicu s tužiteljicom, kao što je i neistinito da je tužiteljica sa ostaviteljem živjela zajedno u stanu na adresi [adresa], obzirom da je ostavitelj u najmu imao stan u [adresa]. Dalje se navodi da je neistinito da bi ostavitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju pred navedenim svjedocima a sporova se da bi tog dna postojale izvanredne okolnosti zbog kojeg ostavitelj ne bi bio u mogućnosti napraviti oporuku u niti jednom drugom obliku.

Osporava se da MRF nije mogao pisati i koristiti se rukama a u prilog navedenom se ističe da e 19.12.2025. godine potpisao tužiteljici u nazočnosti javnog bilježnika izjavu koja je dostavljana u sudski spisa a u smislu postojanja izvanbračne zajednice ostavitelja i tužiteljice.

Navodi se da niti medicinska dokumentacija u spisu ne govori u prilog navodima tužiteljice jer se nigdje ne spominje da bi navedenog dana ostavitelj bio u takvom stanju da mu je na raspolaganju bila jedino usmena oporuka. Posebno se ističe da je sam svjedok ŠR rekao da je na dan 20.12.2015. godine ostavitelj bio u takvom stanju da se vrlo teško kretao a posebno ne da bi bio onemogućen u korištenju svojih ruku. Posebno se ističe da je slijedećih dana primao posjete svoje ranije supruge, kćeri i drugih osoba te da je pred njima koristio svoje ruke prilikom konzumiranja hrane koju su mu donijeli. Zatim se osporavaju navodi da je ostavitelj bio u lošem odnosu s tuženom, svojom kćerkom, i da su odnosi između istih bili loši. Navodi se da u pri9lig tome govore i mnogobrojne poruke koje su isprintane i dostavljene u sudski spis kao dokaz komunikacije između oca i kćeri. nas kraju se navodi da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti, predlaže se isti odbiti i potražuje se trošak parničnog postupka.

Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. O-113/16 od 26.6.2017. (list 7-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 24, 28-56, 131-137, 131-137 spisa), izjavu od 19.12.2015. (list 25-27 spisa), fotografiju (list 57 spisa), zapisnik od 11.4.2017. (list 58-60 spisa), prepiska sms poruka (list 61-61, 87-111 spisa), rukom pisane bilješke (list 63-64 spisa), zapisnik 11.4.2017. (list 65 spisa), promet po kreditu (list 66-72 spisa), ispis naloga (list 73-76 spisa), potvrda prometu po računu (list 77-79 spisa), potvrda o provedenom nalogu za plaćanje (list 80-83 spisa), račune (list 84-86 spisa), e mail korespondencija (list 112-116 spisa), iskaz svjedoka ZR dan na ročištu dana 11.9.2018. g. (list 125-126 spisa), iskaz svjedoka PR na ročištu dana 11.9.2018. g. (list 126 spisa), iskaz svjedoka TR na ročištu dana 22.1.2019. g. (list 128-129 spisa), iskaz svjedoka ŠR dan na ročištu 18.3.2019. g. (list 138-140 spisa), iskaz svjedoka HR dan na ročištu dana 18.3.2029. g. (list 140-141 spisa), iskaz svjedoka ŠRF dan na ročištu dana 18.9.2019. g. (list 143-144 spisa), iskaz svjedoka DR dan na ročištu dana 18.9.2019. g. (list 144-145 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Lidije Beketić-Orešković (list 153-155 spisa), usmeno očitovanje vještaka dr. Lidije Beketić-Orešković dan na ročištu 7.10.2020. g. (list 163-164 spisa), iskaz svjedoka AR dan na ročištu dana 3.5.2021. g. (list 171-172 spisa), iskaz svjedoka BR dan na ročištu dana 3.5.2021. g. (list 172-173 spisa), iskaz svjedoka VR dan na ročištu dana 3.5.2021. g. (list 173-174 spisa), iskaz svjedoka ERF dan na ročištu dana 2.6.2022. g. (list 175-176 spisa), iskaz svjedoka ČR dan na ročištu dana 2.6.2022. g. (list 176 spisa), iskaz svjedoka IR dan na ročištu dana 2.6.2022. g. (list 177 spisa), iskaz svjedoka FR dan na ročištu dana 2.6.2022. g. (list 177 spisa), iskaz svjedoka OR dan na ročištu 13.9.2023. (list 184-185 spisa), iskaz tužiteljice NR dan na ročištu 13.9.2023. (list 185-188 spisa), iskaz svjedoka CR dan na ročištu 13.11.2023. (list 190-191 spisa), iskaz tužiteljice NR dan na ročištu 13.11.2023. (list 191-192 spisa) i iskaz tužene NRF dan na ročištu dana 13.11.2023. (list 192-194 spisa).

Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 11. rujna 2018. svjedok ZR je iskazala da je po struci doktor te radi u Klinici za plućne bolesti Jordanovac od 1992. g., kada ju se pita za pokojnog MRF iskazuje da ona osobno nije sudjelovala u njegovom liječenju ali je ona šefica odjela na kojem je bio te ima saznanja o njegovom liječenju koje su provodili dr. PR i dr. N, da koliko se sjeća on je primljen u bolnicu zbog plućne embolije, no ne sjeća se točno koliko dugo je bio u bolnici prije trenutka smrti, možda mjesec dana, ona je s njim komunicirala za vrijeme vizite te se njena komunikacija svodila na nekih četiri ili pet rečenica u kojima je pacijent upitan kako se osjeća i da li ga boli ili slično, liječnik koji ga je liječio će znati više ispričati o njegovom tadašnjem stanju, koliko se sjeća s njim se moglo komunicirati, ali se više ne sjeća kakva je situacija bila zadnjih dva do tri dana, pacijentima nije bilo dozvoljeno da hodaju dalje od wc-a u bolnici, ali se znalo događati da pacijenti hodaju puno dalje bez znanja liječnika, za konkretnu osobu se ne sjeća koliko je bila pokretna u to vrijeme, koliko se sjeća radilo se o jednom dragom i omiljenom čovjeku kojem su dolazile posjete, ali nema točnih saznanja o tome, sjeća se da je na dan njegove smrti, a možda i par dana prije, bilo problema iz razloga što se pojavila njegova kćer i glasno negodovala zašto smo dali njegove stvari osobi koja se predstavila kao njegova supruga, zbog toga je dr. TR napravio i zapisnik u kojem je pacijent rekao da odobrava posjete i supruge i kćeri, pretpostavlja da mu je to bila supruga, ali nije vidjela vjenčani list, ne zna koji je točan uzrok naveden kao uzrok smrti g. MRF, nije vidjela g. MRF da se koristi rukama u smislu pisanja, viđala ga je samo preko vizite.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 11. rujna 2018. svjedok PR je iskazala da je ona liječnik u KB Jordanovac, gdje radi kao liječnik od 2009. g., sjeća se pokojnog g. MRF koji je zaprimljen u navedenu kliniku zbog Adeno-karcinoma, navedeni gospodin je počeo dolaziti u našu bolnicu radi liječenja u rujnu 2015. g., a zadnji put je zaprimljen dana 15.12.2015. g. te je u bolnici ostao do svoje smrti 24.12.2015. g., u tom zadnjem periodu u kojem je navedeni gospodin bio u klinici u prosincu 2015. g. nema osobnih saznanja, jer je u to vrijeme koristila godišnji odmor, a o svemu tome može iskazivati g. TR, što se tiče njegovog psiho-fizičkog stanja u zadnjem njegovom posjetu bolnici kada je bila prisutna, a to je bilo u studenom 2015. g., on je bio kontaktibilan i priseban, ali nije bio pokretljiv, jer je bio slab zbog bolesti i liječenja, ne zna točno kako je došao u bolnicu, no zna da se nije dizao iz kreveta jer je bio preslab, u tom trenutku se je još mogao koristiti rukama, npr. uzeti čašu vode i slično, na pitanje koji je uzrok smrti g. MRF, navodi da točan uzrok smrti ne zna, ali koliko vidi iz dokumentacije da je predmetni Adeno karcinom stvarao krvne ugruške od kojih je jedan evidentiran i u lijevoj pretklijetki njegovog srca, a svaki pokret može dovesti do micanja tih ugrušaka koji mogu izazvati smrt.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 22. siječnja 2019. svjedok TR je iskazao da radi kao liječnik u KB Jordanovac od 2008. g. Kada mu se navode imena svjedoka sa zadnjeg ročišta iskazuje da se radi o kolegicama doktorima u istoj bolnici, kada ga se pita za pacijenta MRF iskazuje da se radilo o pacijentu KB Jordanovac te da se s liječenjem istog susreo u dva navrata, prvi puta je to bilo 26.10.2015. g. kada mu se navedeni pacijent požalio na opću slabost u hitnom prijemu ali nakon kemoterapije, on je tada postavio navedenom pacijentu dijagnozu obostrane plućne embolije, a već je ranije imao dijagnozu adenokarcinoma pluća zbog čega je i primao kemoterapiju, drugi puta se s navedenim pacijentom susreo kroz zadnja dva dana njegova života, a pacijent je umro **.**.2015. g. i to iz razloga što je njegov liječnik dr. PR otišao na godišnji odmor. Što se tiče psihofizičkog stanja navedeno pacijenta 26.10.2015. g. iskazao je da je isti bio u cijelosti orijentiran u prostoru i vremenu, dakle priseban, ali je opće fizičko stanje tog pacijenta bilo loše. U tom trenutku se navedena osoba još mogla samostalno kretati, ali otežano, te je on sam došao u hitan prijem. Što se tiče zdravstvenog stanja navedene osobe u zadnja dva dana njegova života njegovo organsko stanje je bilo izrazito loše. Naglasio je da je navedeni pacijent prebačen 15.12.2015. g. s Rebra u KB Jordanovac te je već tada bio u septičnom stanju, a na Rebru je bio primljen 05.12.2015. g. putem hitne službe klinike zbog tegoba i znakova koji su upućivali na perifernu arterijsku emboliju prstiju oba stopala, da se zadnja dva dana navedeni pacijent sigurno nije mogao sam kretati, ali se mogao okrenuti npr. na bok u krevetu i sl. Nije siguran da li je u ta dva zadnja dana mogao pisati jer to nije vidio no grube pokrete rukom je mogao vršiti. U ta zadnja dva dana pacijent je već primao jaku terapiju protiv bolova te je bio psihomotorno usporen, ali ga je prepoznavao kao doktora. Nadalje, izjavio je da je bio priseban u tom smislu da se on nije pogubio i nije bila potrebna njegova fiksacija za ležaj s tim da je tek u terminalnoj fazi života prilikom agonije zbog smrti izgubio te svoje sposobnosti dakle zadnjih sat ili dva života. Sjeća se da su mu zadnjih dana dolazile posjete i to kći i vjenčana ili nevjenčana supruga i gđa. koja je stalno bila s njim, a to je bila NR. Misli da je pacijent prepoznavao koja mu je od navedenih osoba došla u posjet. Naglasio je da je pacijent izričito 23.12.2015. g. dao dopuštenje da ga posjećuju u bolnici sve naprijed navedene osobe. Na pitanje da li je kao rezultat pacijentove dugotrajne bolesti vezano uz kardio i plućne bolesti isti u dužem periodu imao umanjen doticaj kisika u mozak te da li je zbog toga kod pacijenta ipak došlo do značajnog smanjenja njegovih kognitivnih sposobnosti odgovara da nije došlo do značajnog smanjenja tih sposobnosti već se to može govoriti samo o blažem stupnju te je pacijent s tim mogao normalno živjeti do preterminalne faze bolesti. Na pitanje vezano uz njegove fiziološke funkcije odgovorio je da se više točno ne sjeća ali da je zbog svog zdravstvenog stanja morao imati ili kateter ili pelene. Na pitanje da li se može očitovati vezano uz navodno trovanje odgovorio je da je čovjek umro od osnovne bolesti, a ne od trovanja te da je zadnjih 48 sati njemu u posjete došla NRF te da je tražila da se obavezno izvrši obdukcija zbog sumnje na trovanje, te da je zbog neugodnog incidenta koji je tada nastao morao sam zvati i policiju koja je napravila službenu bilješku. Nakon što je uredovala policija verbalni sukob između naprijed navedene rodbine je smanjen. Stanje pacijenta od 15.12.2015. g. se progresivno pogoršavalo, te je pacijentu s medicinske strane napravljeno sve kako bi mu se pomoglo u tom periodu života.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 18. ožujka 2019. svjedok ŠR iskazao je kako je poznavao MRF dugi niz godina te da su prijatelji i kolege iz templarskog reda, zatim i privatno te su kratko vrijeme bili zajedno i u ratu, zna da je imao problema sa srcem i plućima te da je pušio a koje navike se nije mogao odreći, tijekom ljeta 2015. je sa M, njegovom suprugom te svojom suprugom išli svi zajedno na ljetovanje u Crikvenicu. Zapravo se radilo o jednodnevnim izletima. Tijekom kolovoza 2015. on je još uvijek bio solidnog fizičkog zdravlja dok je mentalno bio priseban gotovo do samog kraja života. Naglasio je da je on imao svoj stav o načinu života, principima kojih se nije htio odreći te korištenju alternativne medicine. Njemu nije ništa govorio o svojim planovima vezano uz njegovu imovinu nakon smrti, npr. o eventualnoj oporuci ili nekom ugovoru. Pred kraj njegova života ga je posjećivao u bolnici i tek tada mu je postalo jasno da ima polu reguliran pravni odnos sa ovdje tužiteljicom te da bi to trebalo nekako urediti. Ono što je bila njegova volja je da sve što ima naslijedi NR. On i drugi svjedok su bili kod E u bolnici 20.12.2015. g. te su se tada prvi puta jasno i decidirano razgovarali o njegovim imovinsko pravnim odnosima za slučaj smrti te im je on tada rekao da je njegova želja da sva njegova imovina poslije smrti pripadne ovdje tužiteljici NR. U bolničkoj sobi su bila 4 kreveta koji su bili puni te je bilo oko njih i drugih ljudi, ali taj razgovor su vodili samo njih trojica. On je nakon toga dva dana bio na putu da bi se sa drugim svjedokom našao u kafiću u srijedu te su tada na komad papira zapisali ono što je LR izrazio kao svoju posljednju volju čisto iz razloga da se to ne prepusti zaboravu. Pisali smo to pismeno u kopiji s indigom te je svako od nas dvojice zadržao svoj primjerak, a ja nisam tada znao da bi trebalo taj primjerak negdje odnijeti. Zadnjih 10-ak dana života on je fizički bio vrlo slab, a njegovo raspoloženje je bilo oscilirajuće. Tako bi ponekad veselo razgovarao s posjetom, a ponekad bi samo pratio pa ponekad i malo prispavao dok bi mu netko nešto govorio. U nedjelju 20.12.2015. je bio fizički iscrpljen te nije mogao prebaciti nogu preko noge. Mentalno je bio potpuno priseban, no nije htio govoriti u neprekidnom nizu već bi prvo nešto rekao, zatim bi napravio malu stanku pa bi nastavio tamo gdje je stao i tako redom. Nije ga trebalo podsjećati gdje je stao sa svojim usmenim navodima. Poslije njegove smrti saznao je da bi to mogla biti njegova usmena oporuka te je početkom 2016. g. to odnio na sud jer je smatrao da je to njegova dužnost prema njemu kao prijatelju. Ta izjava se negdje zagubila na sudu te je s prisutnim punomoćnikom tužiteljice ponovo donio tu izjavu 2016. u sudski spis. Na pitanje zašto je na izjavi datum 16.03.2016. g. odgovorio je da je to datum kad je ta izjava ponovo predana sudu po drugi put jer se prva negdje izgubila. Na pitanje da li je **.**.2015. godine LR bio u mogućnosti na neki drugi način napisati ili potpisati svoju oporuku odgovorio je da ne zna te dodao da je tada čuo da je par dana ranije kod njega bio javni bilježnik pa da je mislio da je tada riješio te svoje pravne probleme, nisu razgovarali o dolasku bilježnika. Na pitanje da li je znao pojedinosti iz obiteljskog života M odgovara da je znao da je bio rastavljen, da ima kćer, da živi sa NR i njenom mamom i da ima stan na [adresa]. Na pitanje da li potvrđuje navode iz zadnje rečenice izjave na listu 14 ostavinskog spisa, odgovorio je da su u toj rečenici vjerno preneseni navodi pokojnog Krune te da je on do zadnjeg trenutka vjerovao u tu alternativnu medicinu i čudesne oporavke te je čak govorio da će kad se oporavi oženiti tužiteljicu. Na pitanje tko mu je rekao za dolazak javnog bilježnika u bolnicu odgovorio je da mu je to rekao sam ĆR no ponovio je navod da nije znao što je i da li je s istim nešto dogovoreno, pokojni mu je rekao da je bilježnik bio kod njega, a na njegovo pitanje da li je regulirao svoje stvari, odgovorio je "nisam". Rekao je i da to želi učiniti pred bilježnikom. Na pitanje vezano uz navod da je ĆR bilo žao što se nije sjetio bilježniku izdiktirati svoju oporuku, odgovara da nije on razmišljao prilikom posjeta 20.12.2015. da on nazove javnog bilježnika te ponavlja da je ĆR očekivao da će se oporaviti dovoljno da će sam to napraviti. Na pitanje da li je vjerovao da će ĆR moći pozvati bilježnika odgovorio je da je vjerovao da će moći te ponovo ponovio da je tog dana on bio u fizičkom stanju "ruševina" i da nije mogao prebaciti nogu preko noge. Ponovio je da je 21. i 22.12.2015., ponedjeljak i utorak bio na putu, a da se s drugim svjedokom našao u kafiću u srijedu i da tog dana nisu išli kod ĆR ali su navečer u njegovom prostoru održali jednu meditaciju za njega. Na pitanje da li je u tu srijedu znao da li je MRF zvao javnog bilježnika i napravio oporuku odgovorio je da nije. Na pitanje da li je toj meditaciji u srijedu prisustvovala i tužiteljica osobno odgovorio je da je, ali da ju taj put nije izvijestio o onome što mu je MRF rekao 20.12.2015. g. Na pitanje da li je 20.12.2015. g. zajedno s drugim svjedokom došao kod ĆR u bolnicu odgovorio je da nisu došli zajedno, da je on došao malo prije drugog svjedoka, no da su onda bili zajedno s njim. Dodao je da su se našli pred sobom na hodniku, da je na ulazu u bolnicu malo zastao, popušio jednu cigaretu i onda otišao do bolesničke sobe gdje je sreo UR. Navodi da je kod bolesnika bio otprilike oko sat vremena u sobi te da je i UR cijelo vrijeme bio prisutan u sobi. Nakon izlaska iz sobe svjedoci su malo zajedno razgovarali i zajedno izašli iz bolnice. Na pitanje koliko dugo su od tih sat vremena posjeda razgovarali o oporuci odgovorio je da razgovor nije bio samo o toj temi te dodao da su prvo razgovarali o običnim svakodnevnim pitanjima, koliko mu je bilo posjeda i slično, zatim da mu je dodao čašu vode jer ju nije mogao primit s rukama, da su razgovarali o tome što će raditi kada se on oporavi i slično, a unutar tog razgovora je bila i tema oporučnog nasljeđivanja. Na pitanje da li je ostavitelj precizirao što želi ostaviti u nasljedstvo tužiteljici svjedok je odgovorio da ako je riječ sve preciziranje, onda je. Na pitanje kad je prvi puta obavijestio tužiteljicu o oporuci odgovorio je nakon Nove godine 2016. Objasnio je da u vrijeme kada je LR umirao i neposredno nakon toga nije želio ometati tužiteljicu u njenoj tuzi te da je tek kasnije čuo od zajedničke poznanice da Kruno ipak nije napisao oporuku pred bilježnikom pa je tada kontaktirao tužiteljicu i rekao da ima nekakav materijal koji može pomoći. na pitanje da li je izjavu o navodima ĆR imao namjeru njemu dati da ju potpiše odgovorila je da je, na pitanje da li je već davao svoje iskaze o tom pitanju u postupcima pred sudom odgovorio je da je i da mu je ovo već treći put da daje iskaz u postupcima između istih stranaka po tom pitanju.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 18. ožujka 2019. svjedok RR iskazao je da je upoznao MRF početkom 90.-ih godina te su uglavnom razgovarali o nekim zajedničkim temama jer su dijelili interese, nisu puno razgovarali o privatnim pitanjima, no zna da je bio rastavljen i da je imao kćer, on nije bio opterećen materijalnim pitanjima kao niti on, no misli da je imao neku imovinu u Brezovici, zna da su često igrali i tenis, koliko se sjeća prvi put se ozbiljnije požalio na svoje zdravlje početkom 2015., a da bi u ljeto 2015. godine krenuo njegov rak, on i prethodni svjedok ŠR su u prosincu 2015. dolazili njemu u bolnicu u posjete, pred kraj njegova života on se u bolnici otvorio prema njemu i ŠR te počeo više govoriti o svojim privatnim problemima, rekao je da je pokušao uspostaviti bolji odnos sa svojom kćerkom, no da za to s druge strane nije bilo odgovora te da ti odnosi nisu bili dobri, tijekom njihovih posjeta bolnici Kruni primijetio je da je on na očigled kopnio što se tiče fizičke snage, no da je do kraja bio lucidan u svom ponašanju, sjeća se da mu je došao u posjet u nedjelju 20.12.2015. te da je istog dana par minuta prije njega došao i ŠR, to je bilo negdje oko 16-17 sati popodne, Kruno Matijević je tada već bio skoro potpuno bez fizičke snage te nije mogao podići niti ruku da se s njima pozdravi nego je on položio svoju ruku na njegovu da ga pozdravi, i taj puta je on bio lucidan i smisleno je odgovarao na njegova pitanja, taj puta je Kruno Matijević rekao da je potpuno razočaran u odnos sa svojom kćeri, da njoj ne bi ništa ostavio te da želi sve ostaviti NR, on tom prilikom nije detaljno nabrajao što sve čini njegovu imovinu već je samo rekao da želi sve ostaviti ovdje tužiteljici, to je bila soba s 4 kreveta i sjeća se da je bilo još ljudi u sobi, nije se sjećao točno koliko dugo su ostali u sobi, možda 20 minuta ili pola sata, on se poslije toga našao sa MR 3 dana kasnije u kafiću "Darling" u Žajinoj ulici, te su se dogovorili da se tu nađu jer je bilo predbožićno vrijeme, tada su razgovarali o Kruni i njegovoj posljednjoj volji te su se dogovorili da to stave na papir i da poslije odnesu Kruni da to potpiše, koliko se sjeća Kruno nije bio u stanju da im detaljno elaborira svoje planove vezano uz nasljedstvo te se on u to vrijeme dosta oslonio na njih po tom pitanju te su mislili kasnije pozvati javnog bilježnika da on to vidi i da to potpiše, mislili su poslije Božića otići do Krune da on to potpiše, oni su taj dokument napravili i u kopiji pomoću kopirnog papira, a dokument je bio kod MR, on nije taj papir nikad osobno pokazao gđi. NR, dalje nije ništa poduzimao po tom pitanju već je sve prepustio MR, i prije ovog današnjeg iskaza je bio pozvan na sud radi davanja iskaza, nakon kafića on i MR su otišli svako na svoju stranu te je MR sreo poslije Š, a ne sjeća se da je vidio tužiteljicu tog dana kasnije, što se tiče ove izjave misli da je o njoj tužiteljici prvo rekao MR ali nije siguran, na pitanje da malo pojasni fizičko stanje Krune Matijevića u nedjelju 20.12.2015. svjedok ponavlja svoje navode te da se vidjelo da je on bio fizički iscrpljen i onemoćao ali da je mogao govoriti ali ne dugo, na pitanje da li je primijetio tijekom razgovora 20.12.2015. da bi se fizičko zdravlje Krune Matijevića ipak malo popravilo pa da bi mogao nešto pisati, uzeti nešto u ruke, npr. čašu vode i slično, svjedok odgovara da nije primijetio da bi se na taj način popravilo njegovo zdravlje, na pitanje da li je **.**.2015. ĆR mogao s rukom nešto pisati ili potpisati odgovorio je teško obzirom da nije mogao dići ruku, na pitanje tko je 20.12.2015. prvi došao u sobu u bolnici odgovorio je da je malo ranije došao MR, navodi da se s drugim svjedokom susreo tog dana u sobi kad je ušao k Kruni Matijeviću, na pitanje kako je mislio odnijeti tu izjavu da ju Kruno potpiše ako par dana ranije nije mogao dići ruku odgovara da je to bila ideja, a da je on ponekad bio bolje, ponekad loše, na pitanje zbog čega nije u danima nakon 20.12.2015. pozvao javnog bilježnika kod Krune Matijevića radi potpisa odgovorio je da o tome tada nisu razgovarali i da nije očekivao da će on tako brzo umrijeti.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 18. rujna 2019. svjedok GRF iskazala je da je poznavala MRF s kojim ju je upoznala KR, naime postojao je jedan unajmljeni stan u [adresa] gdje se jedan puta tjedno sastajala jedna grupa ljudi, kršćani i katolici, radi molitve i druženja te se najbliže istu grupu može okarakterizirati kao grupu za međusobnu potporu ili ohrabrenje ili molitvenu zajednicu, nadalje za njega zna da je bio ranjen u Domovinskom ratu i da je bio iznimno domoljubno orijentiran, radilo se o nježnom, pristojnom čovjeku, 2013. joj se obratio radi savjeta oko pravnog uređenja njegovih imovinsko pravnih odnosa vezano uz suprugu i kćer, bivša supruga se zvala ERF a kćer NRF, do tada je njega znala 2-3 godine, misli da niti jednu od njih nije osobno upoznala no gospođa koja sjedi kao tužena jako liči na svoga oca a pretpostavlja da je to njegova kćer, zna da je on otkupio stan na [adresa] gdje je stanarsko pravo imala još njegova pokojna majka, kao što zna i da je u njegovo ime pisala njegovoj bivšoj supruzi dopis radi razrješavanja njihovih imovinsko pravnih odnosa, ona je na to odgovorila dostavom svog prijedloga iz kojeg bi proizašlo da on ne bi bio vlasnik niti jedno djela tog stana s čime se on nije mogao složiti, ona je te godine izabrana u skupštinu grada na 4 godine a i nije stručnjak za stvarno već obiteljsko pravo pa ga nikada nije zastupala kao odvjetnica, za ovdje prisutnu tužiteljicu zna da je s njim živjela u stanu njene majke u blizini te da je dolazila na te sastanke pokupiti čaše i počistiti prostor, te da su živjeli zajedno do njegove smrti, za života on je želio riješiti imovinsko pravne odnose sa svojom suprugom, htio je polovicu tog stana na Jelačićevom trgu da bi isti prodao i novac iskoristio za svoje liječenje, što se tiče pitanja kome bi pripalo njegovo nasljedstvo on joj je o tome govorio da želi da sve pripadne NR, to joj je ponovio zadnji puta kada ga je vidjela 2015. u crkvi na misi patera G, on je već tada bio jako bolestan, imao je 30 kg manje, te je izgledao kao živi mrtvac, misli da je to bilo na proljeće 2015.g., on je bio potpuno lucidan u svom govoru i komunikaciji sa njom i drugima, zna da joj je rekao da je jako emotivno bilo to što ima loše odnose sa kćerkom, smatrala je da nema nikakvih razloga za te loše odnose, da on nije nikome napravio ništa zlo, na pitanje da pojasni predmetni ugovor o darovanju navodi da se sjeća da je konačni smisao da taj stan dobije njihova kćer, na pitanje da li zna je li i kada M. bio hospitaliziran odgovorila je da zna da je ali ne zna točno kada, nije dolazila njemu u posjetu u bolnicu, ne zna da li je uzeo drugog odvjetnika nakon njenog savjeta 2013. ali se sjeća da joj je rekao 2015. da još nije ništa riješio.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 18. rujna 2019. svjedok ŽR iskazao je da je liječnik, spec. onkolog te je do 1995.g. radio u KBC Zagreb a nakon toga je otvorio privatnu praksu, negdje u rujnu 2015.g. došao mu je ĆR u pratnji supruge ERF radi konzultacija iz razloga što mu je otkriven karcinom pluća, on ga nije osobno liječio ali ga je uputio u bolnici dr. Pelicarić koja ga je trebala liječiti, on je samo taj puta bio kod njega, u tom trenutku on je mogao normalno hodati i bio je potpuno lucidan u svojoj komunikaciji sa njim, razgovarao je isključivo o njegovim medicinskim problemima i što treba poduzeti u svrhu svog liječenja a nisu razgovarali o njegovim imovinsko pravnim problemima, taj njihov sastanak je trajao cca 40 minuta, on jne njemu govorio o metodama koje bi mu mogle produljiti život u smislu kemoterapija i zračenja što mu je moglo produljiti život za godinu, godinu i pol a on je živio svega 3 mj. poslije toga, zna da je bio zaprimljen u bolnici no misli da je primio jednu kemoterapiju i zatim da je odustao, isto tako zna da je rak zahvatio desno plućno krilo i nije bila moguća operacija, gđa. ERF je došla kao njegova pratnja i svi zajedno su razgovarali o naprijed navedenom, razgovor je bio ugodan i on je stekao dojam da će on napraviti ono što su se dogovorili te su razgovarali uglavnom o metodama liječenja, nisu se spominjale metastaze na mozgu ili sl. te da je zapravo on umro od iscrpljenosti organizma, u medicinskoj dokumentaciji koju mu je gđa. ERF pokazala bilo je vidljivo da je on imao problema sa kardio vaskularnim sustavom no da se nisu spominjale bolesti i metastaze koje bi ga onemogućavala u pisanju i govoru, vidio je i temperaturne liste za njegove zadnje dane života te je on dobivao uobičajenu terapiju za tu vrstu bolesti, nije vidio nikakvih razloga zbog čega on ne bi mogao pisati, iz te dokumentacije nije bilo vidljivo da je imao neke posebne smetnje, pojasnio je da je dekursus morbi dokum. u koji se upisuje stanje pacijenta, svaka promjena istog, terapija koju dobiva i sl., na pitanje da li se u taj dokument upisuje ukoliko se pacijent ne može kretati, govoriti, sam se hraniti i sl. odgovorio je da, s tim da se način hranjenja upisuje u sestrinsku knjigu, naveo je da se nemoć kod teško oboljelih pacijenata najčešće javlja u progresiji npr. da pacijent prvo padne u krevet pa tek zatim postepeno gubi mogućnost kretnji rukama i nogama te govora, sve to zavisi i od vrste bolesti, Krunu je vidio samo jedan put u rujnu 2015. i da je tada obavio jedan razgovor s dr. koja ga je trebala primiti u bolnicu na liječenje i time se njegova komunikacija završila, osim s dr. PR nije razgovarao s njegovim drugim liječnicima, iz njemu dostupne dokumentacije nije proizlazilo da bi isti imao metastaze na mozgu.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 3.5.2021. svjedok ĐR iskazao je kako je poznavao MRF negdje od 1991. godine, zna da je zadnjih 7 ili 8 godina živio sa NR na adresi [adresa], on je u ljeto 2015. godine saznao da on ima rak te zna da je umro u bolnici, on je bio kod njega u posjeti u bolnici 3 ili 4 dana prije njegove smrti, tog se dana nije mogao dići iz kreveta jer je prije toga pao u kupaoni, ali se mogao koristiti rukama, zapravo, on je kod njega u bolnici bio svaki drugi dan, u jednom od tih posjeta pitao ga je da li da nazove njegovu kćer i obavijesti ju o situaciji na što je on rekao može i tu je jako pogriješio. Naime, ona je došla s majkom te je napravila dar mar u bolnici, te je optužila NR da ga je trovala, to su kasnije nalazi pretrage pokazali da nije istina, on je sam organizirao i dolazak bilježnika jer je morao potpisati neke dozvole za NR, to je bilo negdje 10 dana prije njegove smrti, on pred njim nije davao nikakve decidirane izjave o tome kome treba pripasti imovina poslije njegove smrti, svaki puta uz njega je bila i njegova supruga, taj zadnji put kad je bio kod njega, tri-četiri dana prije njegove smrti, razgovarao je s njim te mu je on ispričao da je pao u kupaonici, te udario glavom u pločice, te da se zbog toga sad ne može dignuti, jer kad se diže da mu se počinje vrtjeti u glavi, razgovarali su s njim, supruga i on, o svemu, i njemu se činio bistar, saznao je da JR ima rak prije nego što su on i supruga išli na godišnji odmor kad ga je sreo na cesti, te misli da tada nije bio u bolnici, kao ni kada su se vratili s godišnjeg, a misli da je prvi puta zaprimljen u bolnicu u rujnu 2015. i to prvo na Jordanovac pa onda na Rebro, njegova supruga zna više o tome, zna da je JR išao na kemoterapije u jesen 2015., ne zna da li je JR koristio alternativne metode liječenja, ali zna da je on bio u tim vodama, JR se nije bojao smrti, a da nije s njim razgovarao o njegovim izgledima za ozdravljenje, on je doveo javnog bilježnika iz [adresa] JR na njegov zahtjev, ali da nije bio u sobi dok su obavljali posao, a unutra su bili JR, tužiteljica, njen brat, njena rođakinja koja je pravnica te taj javni bilježnik, koliko se sjeća dao joj je punomoć za raspolaganje računima u banci te vezano za auto, nije bio prisutan kada je tužena bila kod oca ali da je čuo što se događalo od medicinskog osoblja.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 3.5.2021. svjedok BR iskazala je da se njen muž prvo upoznao sa JR negdje u vrijeme Domovinskog rata a uskoro ga je i ona upoznala te su se često sretali na trgu i okolnim ulicama, jer su živjeli u istom kvartu, za tužiteljicu zna da je živjela sa Z 10-ak godina, a živjeli su u stanu u [adresa], ona je po struci viša medicinska sestra te je radila u bolnici za plućne bolesti, Rockefellerova 3, sjeća se da je znala da je imao problema sa srcem i venama, a u 7. mjesecu 2015., dan prije što su suprug i ona išli na more, sreli su ga na cesti, te mi je pokazao nalaz od doktora iz kojeg je bilo vidljivo da ima karcinom na plućima, te mu je rekla da ide na Jordanovac kod doktora, ali mislim da on do rujna nije išao nigdje, zna da je prvo bio u bolnici na Jordanovcu, pa na Rebru, pa je opet završio na Jordanovcu, nije bio konstantno u bolnici, već je bio i kod kuće, ona je dolazila Z u posjete i na Rebru i na Jordanovcu, a misli da je na Jordanovcu bila tri puta sa suprugom, a suprug je tada dolazio kod njega i sam, sjeća se da mu je donijela mali borić koji svijetli prije Božića, misli da je zadnji puta kod njega bila cca 3 dana prije smrti, ali nije sigurna, zadnji put kada ga je vidjela ležao je u krevetu te se mogao koristiti rukama, a suvislo je razgovarao s njima, to zna jer ga je pitala da li je jeo i pio, te joj je odgovorio da pije tekućinu ali ne može jesti jer nema apetita, on je bio čovjek koji nije želio umrijeti te je mislio da će se izliječiti, ona s njim nije nikada razgovarala što će biti s njegovom imovinom nakon njegove smrti, nije bila osobno prisutna kad je došao javni bilježnik, već samo njen suprug, misli da je Z u svrhu liječenja koristio neke prirodne pripravke, zna da joj je jednom prilikom rekao da ima problema sa bivšom suprugom i da mu se kćer neće javiti, a nju je jako volio, smatra da je JR pred kraj shvatio da će umrijeti jer joj je jednom prilikom rekao da mora ići gore jer da svi idu gore, a da nije riješio sve što treba riješiti, te da je rekao da mu je žao što je NR završila na operaciji karcinoma u bolnici isto kad je i on završio u bolnici te da je iz toga zaključila da je shvatio da se neće izliječiti.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 3.5.2021. svjedok VR je iskazala da je poznavala LR od 2008. godine a upoznali su se na vojnom hodočašću u Lourdes, inače je stanovala u [adresa], prvo je upoznala M pa zatim i NR, prvi puta je čula da JR ima veće zdravstvene probleme tijekom ljeta 2015. godine s tim da se on nije volio puno žaliti te joj je više NR rekla o tome, rekla joj je da ide na pretrage i slično, ne može se sjetiti kada je točno JR završio u bolnici ali zna da je u isto vrijeme NR završila na Institutu za tumore radi svoje bolesti, zna da je JR nosila voće i odjeću u bolnicu Jordanovac, ali se sjeća da mu je dolazila u posjete u bolnicu na Rebru, kraj života je dočekao u bolnici Jordanovac, ona je bila nekoliko puta kod njega u posjeti i zna da je nedugo prije njegove smrti bila situacija da je našla kod njega NR uplakanu jer da su došli njegova bivša supruga i kćer te je nastala neka situacija zbog čega ju je medicinska sestra tjerala van, to joj je NR ispričala, ali nije vidjela osobno, predzadnji put kad je bila kod JR ušla je u njegovu sobu te je razgovarala s njim i bio je priseban, to je bilo 5-6 dana prije njegove smrti i mogao se koristiti rukama, ali slabo, zadnji puta nije ulazila kod njega u sobu zbog prije navedene situacije, JR joj za života nikada nije govorio što će biti s njegovom imovinom nakon njegove smrti, zna da je jednom prilikom u lipnju 2015. zatekla JR jako ljutitog nakon njegovog razgovora sa bivšom ženom ili kćerkom, te da je rekao da će im uzeti sve, te se požalio da nema dovoljno novaca za lijekove, JR je bio vjernik na svoj način te da se uz službenu medicinu koristio i pripravcima narodne medicine te da su mu različite osobe to nabavljale i pomagale u plaćanju, gotovo do zadnjeg dana je vjerovao da će se spasiti i pobijediti bolest i da je zato i pribavljao te narodne pripravke, negdje 2 tjedna prije njegove smrti osjetila je u njegovim odgovorima da više nema toliku nadu u oporavak te da postoji svjestan mogućnosti da će umrijeti, u to vrijeme se još želio boriti s bolešću, zadnji put kad je bila kod njega, 5-6 dana prije smrti su razgovarali o temama koje nisu vezane za bolest, da ga je pomilovala po kosi i rekla mu da će biti dobro, no da je on bio dosta tužan, zna da su se druga dva gospodina nešto šalila vezano uz naručivanje pizze za jelo i sl., taj put kad je bila JR su u posjeti bile još dvije ženske osobe, i to jedna mlađa i druga starija osoba, misli da su bile majka i kćer, i nešto su mu donijele.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 3.5.2021. svjedok SR je iskazala da je ZRF upoznala nakon što je on počeo vezu s njenom prijateljicom NR i to je bilo negdje 12 godina prije njegove smrti, oni su živjeli zajedno kod NR u [adresa], zna da je ZRF imao problema sa srcem te dva-tri infarkta, a za bolest od koje je umro je saznala par mjeseci prije njegove smrti, ona je išla u posjete kada je imao srčani udar u Merkur, i pred smrt u Jordanovac, u to vrijeme je i NR bila bolesna pa je i njoj išla u posjete, ona je išla kod njega u posjetu u Jordanovac dva ili tri puta te je zadnji puta bila kod njega tri ili četiri dana prije njegove smrti, taj puta je vidjela i NR ali i njegovu kćer i bivšu suprugu i njihovu odvjetnicu, s njima nije razgovarala jer je završila posjetu i izlazila iz sobe kada su oni dolazili, taj zadnji puta mu je NR pomagala da ode do WC-a, a mogao se koristiti rukama te je govorio smisleno, za vrijeme njenog posjeta NR je bila uz njega, kao i inače, ZRF se smijao i šalio, ali je već bio slab, iako se taj zadnji puta smijao i šalio s njima, njen dojam je da je taj zadnji put njene posjete on već shvatio da mu nema pomoći, izričito joj je rekao da mu je namjera oženiti NR i ostaviti sve njoj.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 2.6.2022. svjedok ERF iskazala je kako je ona majka tužene te bivša supruga pok. MRF s kojim je bila u braku od 1985. -2002. godine, u prosincu 2015. godine bila je četiri puta kod njega, 21. prosinca jednom predvečer, te 22. prosinca tri puta, ujutro, sredinom dana i predvečer, nikad nije dolazila u društvu kćeri i odvjetnika ili bilježnika kod njega u posjetu, bila je u jako dobrim odnosima s njim do kraja života, u tim posjetima nisu razgovarali o njegovoj imovini ali u jednom trenutku njegove bolesti imao je ideju da se proda zajednički stan na [adresa], te da bi on svojim novcem si platio nekakvi alternativni tretman liječenja pomoću nekih žaba u Brazilu, ona mu je rekla da je to glupost, prije toga su imali dogovor da će stan pripasti njoj i kćeri obzirom da je ona plaćala sve kredite, zatim da je platila njegove dugove, te da je snosila troškove alimentacije koju on nije plaćao, osim tog stana imali su zajedničke imovine zemlju u Kumrovcu, auto i dva motora, dana 21.12.2015. godine prepoznao ih je, nju, kćer i njenu sestru kad su ušli u njegovu sobu, on je ležao u poluležećem položaju te se sjeća da joj je pružio ruku i uhvatio njenu i nije puštao dok nisu otišle, s rukom je skinuo masku za kisik. Dana 22.12.2015. godine ujutro su bili kod njega prijateljica IR, tužena i ona. On je bio u sjedećem položaju i sjeća se da se razveselio bućnici koju smo donijeli i jeo ju je rukama, a sjeća se i da je popio vode iz male plastične bočice, bio je potpuno priseban i kontaktibilan, nikada njoj nije govorio o tužiteljici, nije joj govorio ništa o tome tko ga je prije posjećivao i što je s njima radio. Između pokojnog i njegove kćeri bio je dobar odnos oca i kćeri te je pokojni M sudjelovao u odgoju svoje kćeri što je bilo važno tim više što je do razvoda došlo u vrijeme njenog puberteta, dodala je da su jedan drugome bili podrška oko odgoja. Dana 22.12.2015. godine došla je sa ocem te da se sjeća da je pokojni M uzeo gazu u ruku i u nju iskašljao tamnu krv i odložio sa strane.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 2.6.2022. svjedok ČR je iskazala da je išla na isti fakultet sa pokojnim ZRF, a ubrzo nakon toga su postali obiteljski prijatelji, nakon nekog vremena životi su im se razišli, a o njegovom teškom stanju je čula od zajedničkog poznanika, te je prije mise u nedjelju otišla do njega na Jordanovac ujutro, ne zna koji je to točno bio datum, no on je nakon par dana umro, tada kad je bila kod njega nitko drugi nije bio s njim u sobi, kad je došla kod njega u sobu on je bio u poluležećem položaju i loše je izgledao, malo se pridigao i pružio ruku te su se rukovali, pričala mu je o svom novouređenom stanu te mu je pokazala slike na mobitelu te mu ga dala u ruke, te je on svojom rukom držao mobitel i listao slike na mobitelu, zvučao je potpuno prisebno i normalno smo razgovarali, bila je kod njega u sobi cca 15 minuta, njoj nije ništa govorio o eventualnim planovima sa svojom imovinom poslije smrti, zna da se pokojni ZRF viđao sa svojom kćeri no da joj je jednom rekao da ona odbija prihvatiti njegov stil života, on je bio jako posesivan po prirodi i jako je volio svoju kćer, na pitanje kada je bila u posjeti kod pokojnog ZRF, odgovorila je rano ujutro, između 7 i 8 ujutro.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 2.6.2022. svjedok NH iskazala je kako poznaje cijelu obitelj od vremena prije sklapanja braka između M i ERF pa nadalje, bila je u posjeti kod pokojnog M nekoliko dana prije njegove smrti, te je došla s ERF i NRF, sjeća se tog puta jer je donijela bućnicu, sjeća se da je rekao da inače nema apetita no s guštom je pojeo tu bućnicu koju je pojeo rukama, sjeća se da je prilikom jela M sjedio i u krilu držao plastičnu posudu s bućnicom i rukom je uzeo komad i pojeo ga, sjeća se da su potpuno normalno s njim razgovarali i bio je jako sretan što su došli u posjetu, svi su se izgrlili i izljubili te se sjeća da je skinuo tom prilikom masku za kisik, sretala se s svo troje njih najčešće u centru grada te bi otišli na kavu i na kratko porazgovarali, njoj M nije nikad govorio da živi s nekom ženom, a ovdje prisutnu tužiteljicu je vidjela samo na jednom ročištu prije ovog na sudu i ne bi je prepoznala, taj prijašnji put je bilo isto na sudu u postupku utvrđenja izvanbračne zajednice kada je bila svjedok, nikad joj M nije govorio za planove oko imovine poslije svoje smrti, imao je svoju kćer koju je jako volio i imali su jako dobar odnos, te zna da ih je viđala kako su zajedno šetali sa psom, a on ju je iz milja zvao svoj P, toga sam se sjetila jer sam pred par dana razgovarala sa kćeri i mužem kakve smo mi davali nadimke njima dok su bili mali.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 2.6.2022. svjedok MH izjavila je kako je ona sestra blizanka ERF, majke ovdje tužene, te je sve njih znala još od kada su prohodali pa na dalje. Bila je u posjeti kod M **.**.2015. godine kada je s ERF i NRF išla kod njega u bolnicu. Ta posjeta je bila oko 7-8 sati navečer, te nema saznanja da bi neka odvjetnica dolazila kod M sa strane njegove bivše supruge i kćeri. Kada su ušli kod njega u sobu sjeća se da su se pozdravili i da je bio sretan što su došle. Pružila mu je ruke i rukovali smo se, imao je jaki stisak šake i nosio je masku za kisik. Pozdravila sam ga i rukom smo si međusobno poslali pusice i nakon toga je otišla, a ERF i NRF su ostale. Ukupno je u sobi bila možda minutu ili dvije. M i NRF imali su jako dobar odnos oca i kćeri. Često su se viđali, a jedino je ZRF ponekad previše nju zapitkivao i brinuo se o njoj te je sve htio znati, čak i o dečkima s kojima izlazi. Kada je tužena doživjela prometnu nesreću, ERF i ZRF su se zajedno brinuli o njoj, a kada ju ona nije mogla voditi na akupunkturu to je radio ZRF.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 13.9.2023. svjedok OR izjavio je kako je ZRF bio njegov zet, tj. suprug njegove kćerke ERF. Nakon 2001. godine, kada se razveo od njegove kćeri, vidio ga je koji puta, znali su se sresti na cesti. Zadnji puta su se sreli kad je on bio s ERF u bolnici kod njega u posjeti, dva dana prije njegove smrti, 22.12.2015. godine. Prije toga između 2001. i 2015. godine ga je puno puta sreo u gradu, ali ne može reći točno koliko puta. U tom razdoblju on mu nije govorio s kim živi i što radi, a razgovarali su gdje je i kako je bio u ratu. Nije čuo za NR u smislu da bi ona živjela s njim. Dana 22.12.2015. godine kad je bio kod njega u posjetu, po njegovom mišljenju je bio u dosta dobrom stanju. On je ležao u krevetu u polu ležećem položaju i pozdravio ga i pružio mi ruku. Tom prilikom razgovarali su kako se osjeća, on ga je pitao kako sam je on i kako je njegova supruga i rekao da će doći mu u posjetu za koji dan. Nije mu ništa govorio o svojim nekretninama, novcu, tj. o svojim imovinskim stvarima. Kad su se rukovali njegov stisak je bio normalan. Taj dan nije vidio da bi on išta pisao, a bio je kod njega svega 15-ak minuta. Vidio je kada se nakašljao da je pljunuo u gazu i vidio da je ispljuvak bio crn i gazu je vratio na svoje mjesto. Nije mu govorio o svom zdravlju, on ja saznao od kćerke ERF da je on bolestan. Činilo mu se da nije bio svjestan da će uskoro umrijeti. On je bio cijelo vrijeme bio u sobi dok je tamo bila njegova kćer ERF. Tom prilikom su samo njih dvoje došli u sobu. Kada su došli u posjetu tog dana pored ZRF je sjedila jedna starija gospođa koja je ubrzo otišla. Ona je nešto radila rukama iznad njega. On i kćer su zajedno izašli van i nakon toga se više nisu vraćali. Na pitanje kako zna da je točno bio 22.12.2015. godine, odgovorio je da zato jer je njegova jedna unuka rođena tog dana i on je nakon dva dana umro. Na pitanje u kakvom odnosu je bio s ZRF inače, odgovorio je da ga je upoznao kad je počeo hodati s ERF i bili su u jako dobrim odnosima i volio ga je kao sina. Uostalom uzeo je njihovo prezime i zadržao ga do smrti. Na pitanje da li mu je poznato da su NRF i ZRF imali odnosi i kakav, odgovorio je da je jako volio svoju kćer NRF i bili su u dobrim odnosima, a to zna jer mi je NRF sama tako rekla.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 13.9.2023. tužiteljica NR je izjavila kako je ZRF upoznala 2005. godine. [adresa] je adresa gdje su živjeli sa njenom majkom, a u [adresa] je on imao salon za permanentni make up, pa templari, pa duhovne radionice i sl. Počeli su živjeti zajedno krajem 2005. godine. U stanu na adresi [adresa] je ZRF živio sa svojom majkom od rođenja, a poslije je tamo živio sa suprugom ERF i kćeri NRF. Nakon rastave braka nije se mogao dogovoriti sa bivšom suprugom oko podjele imovine, pa to pitanje nije riješeno. 2013. godine ponovno je pokušao riješiti to pitanje preko odvjetnice, ali to nije uspio. Sjeća se da je u listopadu 2015. godine zadnji puta bilo pokrenuto to pitanje, tim više što je i njihova sustanarka u tom stanu željela da se stan proda jer je ZRF trebalo za liječenje. Nakon toga više nije komunicirao sa bivšom suprugom i kćeri. Kada su se razveli, u stanu na [adresa], u stanu su ostale živjeti ERF i NRF, a ZRF se odselio s dva kofera u podstanarstvo. 2015. godine ZRF je išao u vojnu mirovinu sa otpremninom, platio si školovanje i otvorio salon. Njegovi zdravstveni problemi su počeli 2009. kada je imao prvi infarkt, imao je problema s gastritisom. 2015. godine je počeo govoriti da ga bole tabani i nije mu bilo dobro, iako je bio inače dobrog zdravstvenog stanja. Tada je dobio temperaturu i počeo kašljati kada ga je doktorica poslala poslikati pluća u zaraznu bolnicu i tamo su mu rekli da nešto nije u redu s plućima. Sreo se s EH, njihovom prijateljicom, koja je bila viša medicinska sestra u plućnoj bolnici i rekla mu da se javi doktorici na Jordanovac, no on je rekao da će čekati da se EH vrati s godišnjeg. Pitala ga je kad je saznao da ima karcinom da li će se javiti NRF i ERF, rekao je da hoće. Mislila je da će ih ta bolest zbližiti, i na početku jest. Kada je poslao poruku ženi sa željom da se taj stan proda sudski, one su mu se prestale javljati. Do 2015. godine ZRF je imao srčanih problema i išao je na preglede, kada je dobio drugi srčani infarkt je počeo piti lijekove. Što se tiče problema s plućima prvo je počeo s alternativnim metodama liječenja, Ayahuasca, gljive i sl. Išao je početkom rujna do doktorice PR da se dogovore za liječenje i kemoterapiju. Budući da je imao problema s naticanjem nogu, prvo je išao na pregled nogu. Zatim je obavio prvu kemoterapiju 16.09.2015. godine ali se poslije nije osjećao dobro, bio je preslab i zamolio je doktoricu da se odgodi druga kemoterapija, zatim je dobio emboliju pluća, a nakon toga u studenome su mu odobrili pametnu kemoterapiju, na što je otišao. Poslije toga mu je bilo još gore s nogama i dobivao je trombe te su išli u preglede u više različitih bolnica. 2015. godine prije prosinca nije bilo ništa značajno oko njegovog zdravlja. Nakon što je izašao iz bolnice u studenome 2015. godine išli su na različite nemedicinske postupke da bi mu bilo bolje. Zbog problema sa zdravljem angažirao je ŠH koja se bavila theta healingom i on se nakon njenog tretmana znao bolje osjećati, a upravo je ona bila kod njega 22.12.2015. godine kada su ga posjetile bivša supruga ERF i njen otac OR. ZRF se požalio njoj i bratu i ŠH da ga boli noga i vidjeli da mu je palac skroz plav, pa ga je njen brat uz njenu pomoć odvezao na Rebro 5.12. nakon čega više nije izašao iz bolnice. Ona je 20.12.2015. bila kod ZRF u bolnici ujutro, ali nije bila popodne kad su bili prijatelji i svjedoci usmene oporuke. Tog jutra kad je bila kod njega bio je loše i mogao je malo komunicirati jer je bio pod velikom dozom kisika. ŠH je bila tamo i poslije su otišli. Tog jutra nije mogao sam jesti pa ga je ona nahranila za ručak, a dan prije je to učinila T. On je cijelo vrijeme bio priseban ali je imao masku za kisik na licu no nije mogao dugo razgovarati već samo par riječi. Mogao je napraviti par grubih radnji s rukom, ali nije mogao više raditi fine pokrete, a nije mogao držati ni žlicu pa ga je zato ona hranila. Bio je sve slabiji i slabiji. Te dane je uzela godišnji pa je svaki dan nakon 20.12.2015. godine bila kod njega cijeli dan. Zna da je **.**.2015. godine ZRF u posjet došla bivša supruga sa svojim ocem i gđa. ŠH je bila u sobi, a ona je izlazila iz te sobe. ZRF nije kontaktirao sa ocem svoje bivše supruge osim ako bi ga sreo u gradu, no zna da ga je volio i cijenio. Prije nego je završio u bolnici, namjeravao je riješiti spor oko stana i svoj dio novca iskoristiti za svoje troškove liječenja. Od 2005. do 2015. da oni žive zajedno su znali njihovi prijatelji, recimo ŠR i njegova žena H, GH, ZH, ŠH, PH, TH, njegova gazdarica D, itd. Na pitanje da objasni potvrdu o izvanbračnoj zajednici odgovorila je da je imala pravo od poslodavca HRT-a dobiti iznos od do 3.000,00 kn za lijekove člana obitelji te je zbog toga i napravljena ova izjava na listu 25 spisa koja je ovjerena od javnog bilježnika, no kad je to zatražila rekli su joj da to nije dovoljno već da mora biti rješenje suda o izvanbračnoj zajednici. Tada je napravljena i punomoć za korištenje Kruninog tekućeg računa na listu 31 spisa. Na pitanje koliko je tada imala plaću odgovorila je oko 4.500,00 kn. ZRF je tada bio u blokadi zbog neplaćanja poreza i doprinosa. Na pitanje kakva je bila Krunina promjena svijesti zadnjih 7 dana njegovog života, odgovorila je da je jedan dan je bio bolje, drugi lošije, a od nedjelje 20.12. je sve krenulo na gore kada je dobio kateter i pelene. Što se tiče njegovog psihičkog stanja, odgovorila je da se u subotu znao našaliti, u nedjelju do podne tako tako, a od ponedjeljka je počeo shvaćati da će umrijeti. 21.12. ga je pitala da li želi vidjeti kćer, prvo rekao ne, ali nakon tri puta što ga je pitala, rekao je da želi. Nazvala je AR i EH koji su nazvali NRF ili njenu mamu i obavijestili o situaciji. Krunina odluka je bila o tome da uz službeno liječenje u bolnici pokuša i sa liječenjem alternativnim metodama. On je inače bio sklon alternativnim metodama tijekom života te je sam odlučivao kako će se liječiti. ZRF je o tim alternativni metodama liječenja često razgovarao s prijateljem ŠR i svi su vjerovali da će se izliječiti. Što se tiče zadnjih dana njegovog života, ponovila je da se on nije mogao koristiti rukama za fine pokrete pa tako nije mogao držati žlicu i jesti sam, već ga je hranila, davala mu vodu i brisala mu usta. Na pitanje da li su od 2005. do 2015. ostvarivala s ZRF kakvu zajedničku imovinu, odgovara da ne. Nije razgovarala o njegovoj imovini no poticala ga je da riješi problem s bivšom suprugom i kćeri kako bi im bilo lakše u životu, no nije previše ulazila u to jer se radilo o njegovom bivšem braku i imovini koju mora podijeliti s bivšom suprugom. Na pitanje koju adresu je dao kao svoju kad je dolazio u bolnicu, odgovara da je različito dao adresu. Računi su mu dolazili na [adresa] što se tiče poslovanja. Ostali dokumenti npr. za mirovnu je nešto dolazilo na [adresa], a neki drugi npr. sudski su mu dolazili na [adresa]. Na pitanje da li joj je ZRF spominjao da bi se liječio u Amazoni, odgovorila je da je svašta pričao. On je bio prijatelj sa HH koji je bio šaman, a spominjale su se ljekovite žabe i ostale stvari, no nikada nije otišao iz financijskih razloga. Na pitanje da li je prije 2013. pokušao riješiti imovinsko pitanje sa svojom bivšom suprugom, odgovorila je da jest, ali ne zna prije. Pokušao je bivšoj ženi naći stan kad su se rastajali, ali ona na to nije pristajala. Na pitanje kakav je bio njegov kontakt s ERF i NRF do 10. mjeseca, odgovorila je da se htio sastati s NRF, ali se ona nije htjela sastati bez mame. Što se tiče ERF on je uvijek pio tablete za smirenje kada se s njom morao sastati. Nije imala ništa protiv da mu kćer pomogne i sjeća se da mu je pomogla oko kontakta s dr. A, onkologom. Na pitanje kako objašnjava da su se pobrinuli oko njegovog liječenja, odgovorila je da se vjerojatno želio zbližiti s NRF dok je bio bolestan. Na pitanje od kad do kad je bila kod njega 20.12., odgovara da oko 10 sati, i oko ručka je hranila ZRF, a otišla je oko pola 2 ili 2. Tog dana se više ne sjeća da li se vraćala. Tog dana je došla sa bratom i ŠH koja je radila sa ZRF, a ponovno je ŠH došla 22.12. do njega. 21.12. je bila cijeli dan kod ZRF, kao i 22.12., a za 19.12. odgovorila je da je došla s posla oko pola 2. Na pitanje da li je upoznala NRF, odgovorila je da nije. Što se tiče njenog odnosa sa NRF navodi da kada je ZRF 2009. godine imao srčani udar, da se NRF nije htjela javiti na njegove pozive pa ju je ona nazvala, predstavila se i rekla joj što se događa s ZRF i u kojoj je bolnici, na što je NRF rekla dobro i spustila slušalicu. Sjeća se situacije iz 2014. godine da se ona sa ZRF vraćala s placa i na uglu Amruševe i Petrinjske su naišli na NRF koja je bila s druge strane ceste te je ZRF krenuo prema njoj, na što je ona samo prošla bez riječi. Slična situacija je bila i nakon tjedan dana s tim da je tada NRF imala sa sobom svog dobermana. Odnos ZRF i NRF okarakterizirala je na način da su se rijetko viđali i da se radilo o površnom odnosu. On je o tom svom odnosu sa kćer pisao u svojem dnevniku. Zbog toga ona nije mogla imati nikakav odnos s NRF, kada se ista nije htjela vidjeti sa svojim ocem. Sjeća se da je ZRF slao kćeri poruke da ga dođe posjetiti u bolnicu i poslije za rođendan, ali se ona nije odazivala na iste. Sve se vidi iz poruka u spisu. Na pitanje da li je ZRF zadnja tri dana života sam skidao masku za kisik, odgovorila je da u nedjelju ujutro još je mogao ju sam skinuti. Tog dana kada su došli njegova bivša supruga i njegov otac, ona i ŠH su bile u sobi i ona je upravo izlazila tako da su jedno vrijeme bili njih dvoje sa ŠH u sobi, a kada je ŠH izašla ona je ponovno ušla u sobu. 21.12. je prvi puta zapravo vidjela ERF, njegovu bivšu suprugu koja je došla sa kćeri i da je tom prilikom ERF tražila da ona izađe iz sobe i da je ZRF nakon što je ona rekla ERF da kćer razgovara sama s ocem rekao „vidiš koja je to vještica“. Ona je nakon toga izašla na hodnik gdje su bile još dvije gospođe, ne zna koje. CR je doveo ĐR.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 13.9.2023. svjedok CR je iskazala kako u javnobilježničkom uredu radi od 2013.godine. Nakon što je izvršila uvid u dokumentaciju na listovima 25-27 spisa iskazuje da se sjeća da se radilo o vanjskom uredovanju 2015. godine u bolnici Jordanovac s time da su svi potpisi onog dana kada je napravljena ovjera, a to govori zato što je gospođa ovjerila svoj potpis kod njih u uredu. Zbog proteka vremena više se ne sjeća gospodina koji je bio u bolnici s time da napominje da su u više navrata išli na vanjsko uredovanje u tu bolnicu te sada više ne može taj događaj povezati s nekom konkretnom osobom. Kada stranka potpisuje dokumentaciju nastoji utvrditi da li je osoba kontaktibilna, da li razumije to što potpisuje i da se može sama potpisati, inače nema nikakve ovjere u takvim dokumentima. Na pitanje zašto u izjavu nije stavila svjedoke odgovorila je da ih stranke nazovu, oni dolaze u bolnicu i kod ovjere potpisa se ne pregledava pravna valjanost sadržaja isprave, već se utvrđuje samo identitet osobe te da li ona u osnovi razumije što radi te da ista potpiše pred javnim bilježnikom i onda se daje ovjera takvog potpisa. Na pitanje da li je sastavljala isprave na navedenim stranicama odgovorila je da nije. Tom prilikom se stranka nije potpisivala u knjigu, već u zapisnik o vanjskom uredovanju kojeg treba trajno čuvati. Svaka isprava ima svoj zapisnik. Svi dokumenti se ovjeravaju po redu i brojevi idu po redu. Broj Ov-126/15 pripada ovjerenoj preslici punomoći. U svojoj evidenciji nemaju upisano točno vrijeme kada je vanjsko uredovanje izvršeno.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu 13.11.2023. tužiteljica NR je nastavila svoj iskaz te izjavila da je ovjerenu ispravu potpisala u bolnici kao i gospodin OR te je tamo bio i ĐR koji je pozvao navedenu javnu bilježnicu jer tužiteljica ne poznaje javnu bilježnicu. Sjeća se da je DH rekao da pogleda što potpisuje. Na pitanje tko je sastavio navedene isprave odgovorila je da s lista 26-27 spisa odgovara da je ona to napisala uz pomoć jednog prijatelja koji je odvjetnik te po zahtjevu DH. Na pitanje kada ju je DH tražio da sastavi navedene isprave odgovorila je da se to dogodilo dan-dva prije samog potpisa istih te da ju je zvao ĐR koji je naveo da je to tražio DH. Napomenula je da je trebalo podići mirovinu od DH kako bi se mogli platiti lijekovi i još neke stvari obaviti kao što je plaćanje računa i slično. Na pitanje tko je preuzeo preslike isprava odgovara da misli da ih je preuzela ona i da ih je sljedeći dan nosila kod javne bilježnice na ovjeru. Na pitanje kada je javna bilježnica došla u bolnicu odgovorila je da se ne sjeća točno, ali se sjeća da je došla u bolnicu s posla i misli da je to bilo oko pola 3-3. Na pitanje da li se sjeća da je s DH razgovarala što će biti s njegovom imovinom nakon smrti odgovorila je da nije konkretno s njime razgovarala o tome te da ostaje kod svojih ranijih navoda o tome. Navela je da joj je bilo glupo s DH o tome razgovarati dok je bio u bolnici u takvoj situaciji. Na pitanje u kakvim je odnosima sa MR i HR odgovorila je da su oni bili više Krunini prijatelji, nego njeni, ispravlja se da su bili njihovi prijatelji te su se često međusobno posjećivali, išli jedni drugima na večere, na izlete izvan grada i slično. I B i ŠR su bili u templarima no nakon raskola u njihovim redovima, ZRF je od svega odustao te je vođenje grupe koja je bila uz njega preuzeo ŠR. Do kraja života ostao je član. Bila je u templarima, no izašla je kad i ZRF. DH je bio kod psihijatra nakon dolaska iz rata i još dok je bio u braku, a za poslije više nije sigurna. Na pitanje tko je dogovarao prvu Kruninu kemoterapiju odgovorila je da je razgovarala s njime o tome, da je obavijestio o tome bivšu ženu i kćer, sjeća se da je bivša supruga dogovorila da ZRF primi dr. A koji je preporučio kemoterapiju, no ZRF je htio pričekati da se EH vrati u grad i na kraju završio kod dr. PR. On je već tada bio jako slab i oticale su mu noge, na što je upozorila doktore zbog mogućih nuspojava, ali dana 16.09. ZRF je bio na prvoj kemoterapiji koju je veoma loše podnio. Na pitanje tko je organizirao dnevnu bolnicu odgovorila je da ne zna. Na pitanje da li se DH liječio alternativnim metodama odgovorila je bio kod homeopata, kod AH koja je liječnica i farmaceut koja se bavi alternativnom medicinom, zatim V ( to je određeni napitak), išli su kod nutricionista, išao je na mise ozdravljenja, pio čajeve. Na pitanje da li je podržavala alternativno liječenje odgovorila je da je podržavala alternativno liječenje. Na pitanje kada je saznala za usmenu oporuku odgovorila je negdje polovicom siječnja 2016. godine od ŠR. Na pitanje što je ŠR tada rekao odgovorila je da joj je rekao da je ZRF osjećao da mu dolazi kraj, da je bio ogorčen na svoju kćer i da je svojom usmenom oporukom sve ostavio tužiteljici. Na pitanje tko je bio BH odgovorila je da je doktor ORL struke koji je pokrenuo raskol među templarima, ali pomogao ZRF kad je imao prvi infarkt. Na pitanje da li je ZRF bio svjestan svog zdravstvenog stanja i mogućeg smrtnog ishoda kada je doznao za dijagnozu odgovorila je da je gotovo do same smrti vjerovao u svoje ozdravljenje. Na pitanje kako je znala da ZRF vjeruje u svoje ozdravljenje odgovorila je da je on stvarno u to vjerovao kao i u alternativnu medicinu, zatim da je ona vjerovala u njega te napomenula da se čuda povremeno događaju i da ljudi znaju iznenada ozdraviti. Na pitanje kako se Krunina svijest o njegovoj bolesti mijenjala odgovara u nedjelju kada su odlazili iz posjete ona i njen brat te ŠH ujutro.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 13.11.2023. tužena NRF je izjavila da je MRF njen otac. Njeni roditelji su se razveli 2002. godine i tada su prestali živjeti zajedno. Prvo se odselio na Jarun, a zatim na adresu [adresa]. Početkom 8. mjeseca je prvi put saznala za tatinu bolest. Tada je njen otac rekao da su mu našli neku sjenu na plućima, no da je to na njega prešlo prilikom iscjeljivanja druge osobe. Mama i ona su mu rekle da to može biti jako opasno. Njena mama je u to vrijeme još radila u palijativnoj skrbi i znala je dosta doktora i sestara, pa ju je otac zamolio za pomoć. Mama je tati organizirala pregled kod dr. Č koji je zatražio CT pluća, redovne preglede krvne slike i markera kako bi mogao vidjeti kako bi reagirao na kemoterapiju. Naime, tata je imao 3. A stadij raka na plućima blizu srca pa nije mogao ići na klasično zračenje. Dr. A je poslao tatu na liječenje kod dr. PR. Saznala je da je tata hospitaliziran u bolnicu Rebro zbog problema s nogama od tate osobno, a kad su tamo utvrdili da ima upalu pluća prebacili su ga na Jordanovac. Tata je u bolnicu zaprimljen 05.12. 2015. godine i misli da ju je odmah zvao da ju o tome obavijesti. ĐR ju je nazvao 21.12.2015. godine te joj rekao da tata želi da dođe kod njega u bolnicu, na što je ja odmah obavijestila mamu i zajedno su otišle kod tate u bolnicu. Mama, njena teta i ona su došle kod tate iza njenog posla, negdje oko pola 8 ili 8 sati navečer. Kada su došle prvo su otišle kod medicinskih sestara, koje su im dozvolile posjetu. Kada su ušli kod tate u sobu, u sobi je bilo nekoliko pacijenata i još neki ljudi koji su tada izašli vani. Ne zna tko su oni bili. Tata je te večeri bio iznenađen i sretan što su došli u posjet. Bio je u polusjedećem položaju, skinuo je masku i razgovarao s njima. Taj razgovor je trajao 20-ak minuta, s time da je teta izašla odmah nakon što ga je pozdravila. Sjeća se da je bio jako umoran. Rekao je da je žedan, uzeo je vodu. Molila je sestre da li može doći tati u posjet izvan vremena za posjete zbog svog posla. Bila je ponovno kod tate sljedeće jutro, 22.12.2015. godine mama, kuma i ona, te su tada razgovarali s dr. PR. Razgovarali su o njegovom stanju i daljnjem tijeku liječenja, te da dobro reagira na antibiotik za upalu pluća. Ona ih je upoznala s dr. N koji će ga liječiti dok je ona na godišnjem. Istog dana, 22.12.2015. godine došla je ponovno navečer. Tada su prvo došli prvo djed i mama kod tate, a poslije je ona bila s mamom, a mama je izašla da može biti sama s tatom. A 23.12.2015. godine je došla sama rano ujutro, a 24.12.2015. godine nije bila kod tate. Dana 23.12.2015. godine kada je došla kod tate, razgovarala je s tatom i on je bio suvisao. Sve te dane njenih dolazaka tata je sa njom razgovarao potpuno normalno o uobičajenim stvarima. Zna da ju je pitao da mu donese crteže djece iz njenog vrtića. Tata u tim danima posjeta nije imao nikakvu konfrontaciju s njenom mamom niti su razgovarali o njegovoj imovini u slučaju njegove smrti. Kada su došli 21.12.2015. godine primijetila je da je tata umoran, a zatim je sljedećeg dana primijetila da je odmorniji ujutro, nego navečer. On ništa nije govorio o mogućnosti svoje smrti i slično. Prilikom mojih posjeta razgovarali su uglavnom o njoj, njenom dečku, psu i njenom poslu, a nisu razgovarali o tome da bi on mogao umrijeti. Dr. PR joj nije govorila o mogućnosti da bi tata uskoro mogao umrijeti. Tata joj nije spominjao svoje prijatelje. Kada ju je ĐR nazvao, pitala je tatu kada mu je došla u posjetu zašto ju je AR nazvao, a ne on tata joj je odgovorio da su mu mobitele uzeli oni koji kažu da će mu pomoći da ozdravi. Nitko drugi je nije nazvao, osim AR. Svih ovih dana kada je dolazila otac joj ništa nije govorio o tome da je par dana ranije on kod javne bilježnice potpisivao javne isprave niti o čemu se tu radilo. Na pitanje da li je njezin tata uzimao u ruke crteže odgovara da jest i da ih je listao. Na pitanje da li je u danima kada je dolazila njezin otac nešto samostalno jeo odgovara da jest, 22.12.2015. godine ujutro kada je kuma donijela kolače koje su zajedno jeli. Otac je rukama uzimao iz posude koja je stajala ispred njega. Tata nije tih dana koristio mobitel jer je rekao da su mu iste uzeli. S njenim mobitelom su pokušali 22.12.2015. godine nazvati njenog bratića koji živi izvan RH i u tome su uspjeli. Na pitanje da li je s tatom razgovarala o Badnjaku i Božiću ogovorila je da je ona radila za tatu kolač za Badnjak i Božić i da kada je upravo kretala prema bolnici da ju je nazvao dr. N da je tata preminuo. To je bilo 24.12.2015. godine ujutro. Naime, ona je s tatom razgovarala o Badnjaku i Božiću te su se dogovorili da će ona napraviti kolač i da će mu ga donijeti na Badnjak i Božić. Na pitanje da li osobno poznaje ŠR i HR odgovorila je da ne, ali da je čula da je tata osobno pričao da je imao veliku svađu sa MR jer su ga ŠR i BH pokušavali izbaciti iz templara. Na pitanje da li je tata kod njihovih posjeta imao masku na licu odgovorila je da je imao masku 21. i 22.12.2015. godine, koju bi sam skinuo, a 23.12.2015. godine nije imao masku na licu.

Sud je izvršio uvid u predmet ovog suda O-113/16 te je utvrdio da je isti otvoren povodom smrti pok. MRF koji je dana 24.12.2015. godine umro u Klinici za plućne bolesti Jordanovac. U tom predmetu je dana 17. ožujka 2016. godine održano ročište na kojem je rečeno da je ŠR kao jedan od svjedoka obavijestio sud da je pokojnik sačinio usmenu oporuku. Na ročište su pristupile NRF, kćer ostavitelja te I izvanbračna suprug ostavitelja. Zadnja je u spis dostavila izjavu sačinjenu 2015. godine od strane ostavitelja i nje iz koje proizlazi da isti potvrđuju da su u izvanbračnoj zajednici od 2005. godine.

Nadalje, u tom predmetu se nalaze i pismeno s naslovom Izjava o usmenoj oporuci od 20. prosinca 32015. godine te se u sadržaju iste, u bitnom, nalazi izjava oporučitelja kojom svu svoju imovinu daje u nasljeđe svojoj izvanbračnoj supruzi NR. Nadalje, sud je utvrdio da je u tom predmetu dana 26. lipnja 2017. godine donijeto rješenje kojim se u tč. III. istog, upućuje jasna NR da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi utvrđenja da je usmena oporuka istinita i pravovaljana. Toj točki je udovoljeno podnošenjem tužbe 23.06.2017. godine, a čime je pokrenut ovaj parnični postupak.

Vezano uz pravnu osnovu u ovoj pravnoj stvari sud je utvrdio slijedeće. Odredbom čl. 4 st. 3 Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN) nasljedno pravo se stječe po odredbama ovog zakona na temelju oporuke ili na temelju zakona. Dakle, imovinu ostavitelja je moguće naslijediti isključivo po dvije osnove – oporuci ili zakonu, dok se bilo kakva zasluga po radu, žrtvi, skrb i ljubavi ne uzima u obzir.

Oporuka može biti privatna oporuka (to su Vlastoručna oporuka te Pisana oporuka pred svjedočimo), zatim javna oporuka te oporuka u izvanrednim okolnostima - Usmena oporuka.

Odredbom čl. 37 st. 1 ZN-a određeno je da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog koji nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. St. 2 istog člana je određeno ada usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanak izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena. Odredbom čl. 38 ZN-a određeno je da svjedoci usmene oporuke mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci javne oporuke, ali ne moraju znati ni moći čitati i pištati.

Odredbom čl. 39 ZN-a određeno je da svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni su bez odgode sadržaj oporučiteljevog očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju.

Radi utvrđivanja činjeničnog stanja u smislu zdravstvene sposobnosti ostavitelja da napravi oporuku sud je saslušao niz liječnika koji su radili u navedenoj bolnici i imali doticaja s ostaviteljem u prosincu 2015. godine te je su napravio i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Lidiji Beketić-Orešković specijalistu onkologije i radioterapije.

Naime, iz iskaza doktora koji su u bilo kojem dijelu tijekom prosinca 2015., godine liječili ostavitelja, sud nije mogao utvrditi točno činjenično stanje u smislu da li je ostavitelj dana 20. prosinca 2015. godine mogao napraviti bili koju drugu oporuku osim usmene.

Provedenim medicinskim vještačenjem je utvrđeno da se kod ostavitelja radilo o terminalnoj vazi maligne bolesti s multipllim teškim komplikacijama i postepenim pogoršavanjem stanja do vremena kada je preminuo **.**.2015. godine. Zatim je utvrđeno da za datum 20.12.2015. godine ne postoji medicinska dokumentacija (npr. nalaz neurologa i neurološki pregled tog dana) kojim bis e precizno mogle utvrditi motoričke sposobnosti ostavitelja te da stoga vještak nije u mogućnosti očitova se da li je pokojni ostavitelj obzirom na svoje motoričke sposobnosti na taj dan bio u takvom zdravstvenom stanju da se nije mogao koristiti rukama za potpis oporuke već je moga dati samo usmenu oporuku.

Stalni sudski vještak dr. Lidija Beketić Orešković je usmeno na ročištu 7.10.2020. iskazala kako vezano uz njen pisani nalaz i mišljenje ispravlja navod da je iz dokumentacije s lista 25-26 vidljivo da se pokojni ZRF dana 19.12.2015. mogao potpisati obzirom da iz ovjere jasno proizlazi da je ista potpisana dan ranije 18.12.2015.g., što se tiče ključnog pitanja koje je i bilo predmet njenog vještačenja može samo ponoviti navod iz mišljenja da za dan 20.12.2015. ne postoji medicinska dokumentacija kao npr. nalaz neurologa ili neurološki pregled iz kojeg bi bilo jasno vidljive motoričke sposobnosti pokojnog MRF pa da bi mogli dati jasan odgovor na postavljeno pitanje a sve ostalo bi bilo čisto nagađanje, o zadnja dva dana njegovog života je svjedočio dr. TR što je i citirala no niti on nije naveo podatak da li je pokojni mogao pisati rukom jer ga je vidio samo da radi grube pokretne rukom te da se može sam okrenuti npr. na bok, jedino što se iz njegovog iskaza može zaključiti da se pokojni zadnja dva dana nije pogubio i nije bila potrebna njegova fiksacija za ležaj te je tek sat ili dva prije smrti izgubio tu sposobnost, prepoznao ga je kao doktor tih dana, stoga je ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, na pitanje da li je u medicinskim dokumentima našla dokaz o pogoršanom stanju pokojnog od 18. do 20.12.2015.g. ista je odgovorila da takvih podatka u medicinskoj dokumentaciji nije našla a da je pacijent bio u teškom stanju tijekom cijelog 12 mj., na pitanje da li se obzirom na do sad utvrđene činjenice i medicinsku dokumentaciju te njezinog stručnog znanja i iskustva da se zdravstveno stanje pokojnika pogoršalo od 18. do 24.12.2015. kad je umro ista je odgovorila da je svaki pacijent individualan i da nema dokumentaciju koja bi točno fiksirala kakvo je i kada to pogoršanje nastupilo osim nepobitnih činjenica za naprijed navedena dva datuma.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Lidiji Beketić- Orešković, obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo kako u pisanom obliku tako i u usmenom očitovanju te je dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

Dakle, iako je saslušao sve predložene liječnike iz KB Jordanovac te proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku, su istih dokaza nije mogao utvrditi točno činjenično stanje na dan 20. prosinca 2015. godine te da li je ostavitelj bio u mogućnosti napraviti neku drugu oporuku osim usmene.

Iz iskaza stranaka te svjedoka sud je utvrdio da je ostavitelj bio u braku sa ERF od 1985-2002. godine te je u tom braku rođeno jedno dijete i to NRF. Poslije je ostavitelj bio izvanbračnoj zajednici sa NR i to od 2005. godine pa do smrti, o čemu je u ostavinski spis dostavljena Izjava ovjerene kod javnog bilježnika.

Ovdje valja istaknuti da je od strane stranaka predložen i priklop spisa P Ob-161/16 koji se vodio u isto vrijeme pa ga nije bilo moguće priklopiti. No isti je završen ranije i to pravomoćnom presudom kojom je utvrđeno da su I i MRF živjeli u izvanbračnoj zajednici koja je prestala smrću MRF. Navedeno je sud utvrdio uvidom u e-spis koji se vodi kao javni upisnik te su odluke u njemu javno dostupne pa stoga nije bilo potrebe za priklapanjem tog predmeta. Nadalje, o statusu njihove zajednice nije ovisila odluka u ovoj pravnoj stvari jer bilo koji status ne utječe direktno na ključno pitanje, a to je da li je do usmene oporuke došlo i da li je ista pravno valjana.

Tijekom postupka stranke i svjedoci su osim o naprijed navedenim ključnim podacima, govorili i o odnosu između ostavitelja te njegove kćer i izvanbračne supruge kao i o odnosu ostavitelja prema bivšoj supruzi te drugim osobama.

Ovdje sud ponovo naglašava da se u ovom postupku ne odlučuje o tome kako je tko postupao prema ostavitelju u zadnjem razdoblju njegovog života te i ranije, ali, sud je prepoznao potrebu određenih osoba da o tome iskazuju te ime je to sud u određenom stupnju i dopustio.

No, kako je to sud i naprijed naveo, imovinu ostavitelja je moguće naslijediti isključivo po dvije osnove – oporuci ili zakonu, dok se bilo kakva zasluga po radu, žrtvi, skrb i ljubavi ne uzima u obzir. Stoga niti ovaj sud nije opsežene navode stranaka i svjedoka o odnosima ostavitelja s saslušanim osobama koje izlaze izvan okvira utvrđivanja valjanosti usmene oporuke zanemario kod odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Nadalje, sud je iz iskaza saslušanih osoba utvrdio da je na dan sastavljanja usmene oporuke 20. prosinca 2015. godine kod ostavitelja u posjeti bilo nekoliko osoba. Prvo je ujutro došla NR koja je opisala da je ostavitelj bio u lošem stanju te je malo mogao komunicirati kao i da je bio pod kisikom. Tog dana ostavitelj nije mogao sam jesti pa ga je nahranila NR. Dan prije je to napravila T. NR je bila ujutro, a poslije podne su došli ŠR i VH.

Navedene osobe su u svom iskazu izjavile da su ostavitelj posjetile popodne te da je tog dana ostavitelj bio u lošem stanju. Navode da je ostavitelj bio pribran, ali da je loše izgledao te se loše osjećao. Spomenuli su i da se ostavitelj nije mogao sam okrenuti u krevetu i da nije mogao primiti čašu vode već mu je bila potrebna pomoć. Ipak, valja naglasiti da su oba ova svjedoka naveli da je ostavitelj u tom trenutku bilo lucidan te bistar u svojim kazivanjima. Tom prilikom im je ostavitelj pričao o nesporazumima i lošim odnosima da bivšom suprugom i kćerkom te da želi ostaviti sve što ima svojoj izvanbračnoj supruzi NR. Nadalje su izjavili da su osim njih i ostavitelja u sobi bili i drugi pacijenti te medicinsko osoblje koje je povremeno dolazilo. Na kraju valja naglasiti da su ova dva svjedoka napravila i svoju dužnost te dali pisanu Izjavu o posljednjoj volji ostavitelja te istu dostavili sudu, a ista se nalazi u ostavinskom predmetu kao što je to naprijed navedeno.

Vezano uz iskaze ERF, NH, MH, NRF te OR sud je iz istih utvrdio da su navedene osobe bile u posjeti kod ostavitelja 21. i 22. prosinca 2015. godine te su iste iznijele podatke o stanju ostavitelja na način da je iz isti proizlazilo da mu je tih dana zdravstveno stanje bilo bolje nego što su svjedoci opisali da je bilo 20. prosinca 2015. godine.

Naime, navedene osobe su izjavile da se ostavitelj mogao tih dana s posjetiteljima rukovati, da je sam uzimao rukom komade kolača (bućnice) i slično. Iz tih podataka sud zaključuje da je ostavitelju tih dana bilo bolje nego što je bilo stanje kako su drugi svjedoci opisali ostaviteljevo stanje na dan 20. prosinac 2015. godine.

Vezano uz istinitost navoda svjedoka usmene oporuke, sud smatra da su isti iskazivali istinito te im je sud poklonio vjeru. Naime, oba ova svjedoka nisu imali nikakvih materijalnih interesa da iskazuju lažno, odnosno tijekom postupka tim svjedocima nije utvrđeno da bi prijetvorno postupali i dali lažni iskaz.

Što se tiče navoda tužene da je ostavitelj bio u sukobu s ČH, valja naglasiti da o tome nije dala nikakav dokaza dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da je među Templarima u Hrvatskoj došlo do raskola i da je ostaviteljevu grupu (koja se odvojila od druge grupe) upravo preuzeo IH kada je ostavitelj dao ostavku na to mjesto. Naime, da je bilo sukoba među njima tada bi vjerojatno IH bio u onoj drugoj grupi, a ne u ostaviteljevoj grupi pa stoga navode o njihovom sukobu nije prihvatio. Isto tako da su ostavitelj i IH bili u sukobu, tada bi bilo očekivati da mu isti ne dolazi u posjet u bolnicu jer se u bolnicu teško bolesnim osobama idu kad je u pitanju rodbina i bliski prijatelji.

Što se tiče postupanja tih svjedoka usmene oporuke, sud je utvrdio da su ispunila svoju obvezu i sastavili pisanu Izjavu o posljednjoj volji ostavitelja te su istu dostavili ovom sudu.

Nadalje, sud upozorava da to što je sud utvrdio da ostavitelj dana 20. prosinca 2015. godine nije mogao napraviti niti jednu drugu oporuku osim usmene jer se nije mogao kretati, a posebno jer nije mogao upotrijebiti ruke za potpis s jedne strane te što je sud s druge strane utvrdio da se stanje ostavitelja popravilo 21. i 22. prosinca 2015. godine te da je bio boljeg fizičkog stanja ne čini usmenu oporuku ništetnom.

Naime, valjana usmena oporuka vrijedi 30 dana nakon što se utvrdi da su prestali razlozi za istu. U ovom slučaju to znaci da bolje zdravstveno stanje ostavioca 21. i 22. prosinca 2015. godine znači da je 21. prosinca 2015. godine prestalo postojati stanje koje je opravdavalo usmenu oporuku i ništa drugo. To je zato što prema citiranom zakonu usmena oporuka od tog datuma vrijedi još 30 dana, a kako je ostavitelj umro već 24. prosinca 2015. godine to znači da do smrti nije prestala vrijediti ta usmena oporuka od 20. prosinca 2015. godine.

Ali, navedena usmena oporuka nije valjana iz jednog drugog razloga, a to je što nisu postojale u potpunosti izvanredne okolnosti zbog kojih bi oporučitelj bio u mogućnosti jedino sastaviti usmenu oporuku. Naime, valja naglasiti da je ostavitelj dan ranije, 19. prosinca 2015. godine pred javnim bilježnikom potpisao Izjavu koju je potvrdio da je u izvanbračnoj zajednici sa ovdje tužiteljicom. Nadalje sve saslušane osobe potvrđuju da je ostavitelj i 20. ali i 21. i 22. prosinca 2015. godine mogao usmeno izražavati svoju volju i komunicirati sa drugim osobama što znači da kao što je pozvan javni bilježnik 19.12.2015. godine, tako je ostavitelj mogao pozvati ponovno javnog bilježnika radi sastavljanja javne oporuke i to bilo putem sebi poznatih osoba ili putem medicinskog osoblja koje ga je neprestano okruživalo u bolnici.

Naime, ostavitelj je već iz iskustva sa potpisom Izjave o izvanbračnoj zajednici stekao iskustvo s dolaskom javnog bilježnika u bolnicu i potpisivanjem pravnih dokumenata, tako da mu nije moglo biti nepoznato da to može učiniti još jednom za potrebe pisanja oporuke.

Stoga u takvoj situaciji kada javni bilježnik nije pozvan, a nema dokaza niti da je to pokušano, sud nalazi da u tim okolnostima ne postoje izvanredne okolnosti koje opravdavaju sastavljanje usmene oporuke, te je slijedom navedenog sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti (tako i ŽS u Splitu Gžo-65/13-2 od 15.05.2014. g., te VRSH Rev-2561/14-2 od 12.6.2018. godine).

Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

Sud je tuženiku dosudio trošak sastava odgovora na tužbu 4.10.2017. godine sa 500,00 EUR (Tbr 8/1), trošak pristupa na ročišta 2.11.2017., 8.3.2018., 11.9.2018., 22.1.2019., 18.3.2019., 8.9.2019., 13.7.2020., 7.10.2020., 3.5.2021. i 02.06.2022. godine sa 500,00 EUR za svako ročište (Tbr 9/1), trošak pristupa na ročište 15.5.2018. g. sa 100,00 EUR (Tbr 9/5) ili 5.600,00 EUR što uvećano za trošak PDV-a od 1.400,00 EUR (Tbr 46) iznosi 7.000,00 EUR.

Sud tuženoj nije priznao trošak sastavljanja podnesaka od 1.10.2019. i 17.10.2019. sa 100,00 EUR za svaki podnesak jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka. Sud je tuženoj priznao trošak pristupa na ročišta 13.9.2023., 13.11.2023., 19.12.2023., 1.10.2024., 16.4.2025. sa 500,00 EUR za svako ročište (Tbr 9/1), trošak sastava podneska od 21.11.2023. g. sa 500,00 EUR (Tbr 8/1), te trošak pristupa na ročište za objavu sa 100,00 EUR (Tbr 9/3), ili 2.600,00 EUR.

Taj iznos treba uvećati za plaćeni predujam za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 165,91 EUR pa sveukupni trošak tužene iznosi 9.765,91 EUR te je isti priznat tuženoj na teret tužiteljice.

Tuženoj je na njen zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tuženoj od 05. lipnja 2025. godine pa do isplate. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 05. lipnja 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženoj po pun.