Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1141/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Marijanke Salopek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivana Stipčića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nicole Kwiatkowski, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koju zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2967/24-33 od 15. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2967/24- 33 od 15. listopada 2024. pod točkama 1., II. i V. izreke presude.

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u povodu žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj 628- 50-4340290 od 29. kolovoza 2007. godine sklopljenog između tužitelja SŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, koja glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 23.745,51 (dvadesettritisućesedamstočetrdesetpet švicarskih franaka i pedesetjedan centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita“, kao i dijelovi odredbe članka 7.A i 7.B Ugovora o kreditu koji glase: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, platiti tužitelju SŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 3.687,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 0,96 eura od 31. siječnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 1,79 eura od 01. ožujka 2008. godine do isplate,

- iznos od 4,79 eura od 01. travnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 0,80 eura od 01. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 1,17 eura od 01. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 0,15 eura od 01. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 12,95 eura od 01. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 4,86 eura od 29. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 13,66 eura od 31. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 14,86 eura od 31. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,99 eura od 28. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 15,62 eura od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 16,07 eura od 30. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 11,69 eura od 29. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 10,48 eura od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 11,49 eura od 28. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 12,34 eura od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 12,23 eura od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 10,72 eura od 31. listopada 2009. godine do isplate,

iznos od 13,17 eura od 28. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 15,21 eura od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 17,09 eura od 30. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 17,59 eura od 27. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 20,91 eura od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 20,22 eura od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 21,57 eura od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 33,20 eura od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 28,57 eura od 31. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 38,13 eura od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 35,31 eura od 02. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 31,83 eura od 30. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 38,88 eura od 30. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 50,59 eura od 31. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 43,30 eura od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 46,01 eura od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 42,56 eura od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 41,99 eura od 30. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 2.868,68 eura od 10. svibnja 2011. godine do ispate te na

- iznos od 87,23 eura od 10. svibnja 2011. godine do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.941,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2024. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 31. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 290,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik pod točkama I., II. i V izreke zbog "svih zakonom predviđenih razloga", uz prijedlog drugostupanjskom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima uz nadoknadu parničnog troška u povodu žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska odluka je ispitana u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP).

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda u dijelu u kojem se pobija nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a prvostupanjski sud nije počinio niti neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a prvostupanjski sud je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

9. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom, na što ukazuje prema sadržaju žalbe. Saslušan je tužitelj kao stranka, dok je osnovano prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka javnog bilježnika Marije Grozdanić- Dekleve koji nije imao ovlasti kod solemnizacije ugovora o kreditu objasniti potrošaču rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka. Iz stanja spisa ne proizlazi da tuženik nije imao kontradiktoran postupak u kojem se mogao očitovati na činjenične navode i dokazne prijedloge protivne strane, kao i iznositi svoje činjenične navode i predlagati izvođenje dokaza. Tuženiku je i za odgovoriti da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) te (članak 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka radi čega postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što ocjenom dokaza tuženik nije zadovoljan i smatra da je valjalo prihvatiti ono što on tvrdi i njegovo tumačenje činjeničnog stanja, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno njegovo pravo koje mu pripada u postupku kao stranci.

10. Predmet zahtjeva o kojem je odlučeno presudom u pobijanom dijelu je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kako je to označeno u izreci pobijane presude pod točkom I. i isplata razlike u tečaju valute CHF na temelju otplaćenog ugovora o kreditu u iznosu od 3.687,66 eura jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu (koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima).

10.1. Utvrđujući ništetnost predmetnih odredbi ugovora o kreditu kao pod točkom I. izreke pobijane presude prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 3.687,66 eura.

11. Nisu sporne činjenice: da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj: 628-50- 4340290 od 29. kolovoza 2007. kojim je tuženica tužitelju odobrila kredit u novčanom iznosu od 23.754,51 CHF protuvrijednosti u kunama, koji iznos se tužitelj obvezao vratiti za 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita i da je kredit otplaćen.

12. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07.) koji je u članku 96. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 4. navedenog članka da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Prema članku 99. tog Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema odredbi članka 102. stavka 1. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

13. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., dalje: ZZP/14.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07., na snazi tijekom ugovornog odnosa) u članku 138.a.

13.1. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

14. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su banke stranke spora, pa i tuženica, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tuženica kao trgovac nije dokazala da je tužitelj kao potrošač bio odgovarajuće obaviješten i upozoren na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze prije sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, odnosno da se o predmetnim ugovornim odredbama (koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima) u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

15. Pored navedenog, predmetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerila ponašanja procjenjuju se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Predmetnim načinom ugovaranja tuženica je maksimalno zaštitila svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacila na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

16. Nadalje, protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je odlučujući o nepoštenosti predmetnih ugovornih odredbi proveo test razmjernosti.

17. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj odluci nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi na kojima tužitelj i temelji zahtjev za isplatom iznosa od 3.687,66 eura.

18. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice prvostupanjski sud pravilno nije primjenjivao odredbu članka 326. stavka 2. ZOO jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmet tužbenog zahtjeva.

19. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 19. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15., kako bi to proizlazilo iz sadržaja žalbe), koji zakonski propis tuženik pogrešno brojčano izražava, jer se radi o članku 1. navedenog Zakona kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan između ostalog i članak 19.a koji propisuje predmet konverzije i koji članak u stavku 3. propisuje na koje se kredite ne primjenjuju odredbe u navedeni Zakon dodane glave IV.a, međutim ti su žalbeni navodi neosnovani jer u ovom konkretnom slučaju navedeni zakonski propis nije primjenjiv.

20. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

21. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

22. Budući da je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

23. Provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire MŠ, dipl. eoc i koji u nalazu od 12. veljače 2021., utvrđuje, sve kako se to i navodi prvostupanjski sud, da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema obračunu Banke po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je vještačenjem utvrđeno više plaćeni iznos iznosi tadašnjih 27.192,02 kuna.

24. Na nalaz vještaka tužitelj je imao prigovor u dijelu u kojem vještak nije izračunao više plaćeno s osnove naknade za zatvaranje kredita i koja razlika je obuhvaćena tužbenim zahtjevom, obzirom da je vještak tu naknadu od 492,42 CHF obračunao po tečaju CHF na dan 9. svibnja 2011. u iznosu od 2.861,27 tadašnjih kuna, a koja bi naknada primjenom početnog tečaja CHF iznosila 2.204,05 tadašnjih kuna, odnosno razlika primjenom početnog tečaja iznosi tadašnjih 657,22 kuna. Tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka.

25. Prema članku 253. stavku 1. ZPP vještaci su se dužni odazvati pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje.

25.1. Stoga je prvostupanjski sud saslušao vještaka na ročištu od 10. lipnja 2021. te je vještak ponovio da je vještačenjem utvrdio zbog promjene tečaja CHF više plaćeni iznos od tadašnjih 27.127,29 kuna i u koji iznos nije uključena razlika u promjeni tečaja s osnove naknade za zatvaranje kredita na iznos od 492,42 CHF, a razlika između plaćenog iznosa primjeno tečaja na dan 9. svibnja 2011. i tečaja na dan korištenja kredita bi iznosila 657,22 tadašnjih kuna.

26. Dakle, proizlazi da je vještak očitovao na prigovor tužitelja, tako da je morao izračunati koliko je više platio tužitelj naknade za prijevremeno zatvaranje kredita i to razlike između obračunate naknade po tečaju CHF na dan isplate kredita i obračunate naknade po tečaju na dan isplate kredita, a koja razlika tužitelju pripada po osnovi ništetnosti valutne klauzule i koji zahtjev za isplatu je postavio i u tužbi iznosu od 657,24 tadašnjih kuna.

27. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. U odnosu na prigovor tuženica da je kod izračuna visine tužbenog zahtjeva trebalo uzeti u obzir i pozitivne i negativne iznosa treba navesti da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (kao u Revd-158/2024-3 od 21. veljače 2024.).

29. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu u svezi ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 nastupila 14. lipnja 2018. to nedvojbeno nije istekao petogodišnji zastarni rok s obzirom da potraživanja stjecanja bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina, a tužba je u ovom postupku podnesena 27. prosinca 2019. 2022., radi čega prigovor zastare tuženice nije osnovan.

30. U odnosu na dosuđene troškove tužitelju pobijana odluka je pravilna i zakonita, a koju tuženik pobija kao posljedicu svog stava o neosnovanosti zahtjeva o kojem je odlučeno pobijanom presudom.

31. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude, a pod točkom II. primjenom članka 166. ZPP.

32. U nepobijanom dijelu presuda pod točkama III. i IV. izreke nije ispitivan.

U Sisku 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Košir Skračić