Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: P-297/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. iz ZOU Anita Vrkić i Iva Vrkić iz Rijeke, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. iz OD Šavorić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. travnja 2025. godine u nazočnosti pun. tužitelja Ive Vrkić, odvjetnice iz Rijeke i zam. pun. tuženika Ive Hubertusa Šimića, odvjetnika iz Rijeke, objavljene dana 5. lipnja 2024., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:

- iznos od 8.403,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 1. listopada 2015. do isplate,

- iznos od 2.315,48 EUR,

- iznos od 1.770,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 1. listopada 2015. do isplate,

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 01. listopada 2015.g. do isplate po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.341,67 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio i objavu presudu 16. rujna 2024. pod posl. br. P-1741/19, koja je po žalbi tuženika ukinuta odlukom Žup. suda u Bjelovaru posl. br. Gž-970/2024 u t. I i II izreke i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Žup. sud u obrazloženju t. 21 navodi, da prvostupanjski sud nakon provedenog financijskog vještačenja utvrđuje visinu preplaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 5.840,12 EUR, zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope u iznosu od 2.563,70 EUR i zbog pogrešno obračunati glavnice po konverziji 1.770,37 EUR, koji iznos umanjuje za iznos preplate od 798,82 EUR, pa tako na ime pogrešno obračunate glavnice po konverzije obvezuje tuženika na plaćanje nepriznate glavnice u konverziji od 971,55 EUR, kojim navodima se protivi tuženi, da je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka financijske struke i ističe prigovor na matematički izračun, koji prigovor nije dostavljen knjigovodstveno financijskom vještaku da se očituje i nije sud vještaka pozvao na ročište radi usmenog obrazloženja svojeg pisanog nalaza i mišljenja kako to propisuje odredba čl. 260 st. 2 ZPP-a, pa je na takav način tuženik onemogućen u raspravljanju u postupku čime je počinjena bitna povreda odredaba čl. 354 st. 2 t. 6 ZPP-a, a i da je povrijeđen čl. 22 Ustava RH, pravo na pravično suđenje. Žup. sud dalje navodi, da su osnovani žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava kad prvostupanjski sud prihvaća dio tužbenog zahtjev kojim dosuđuje tužitelju razliku s osnova pogrešno obračunate glavnice u konverziji uvećano za zatezne kamate od 1. listopada 2015., što je protivno odredbi čl. 19.c st. 1 t. 5 ZID ZPK/15, koja odredba normira način korištenja preplate po konverziji,da je stoga potrebno naložiti vještaku, da sačini obračun preplaćenih iznosa sukladno čl. 19.c st. 1 t. 5 ZID ZPK/15, koji normira način korištenja preplate po konverziji, time da će se utvrđeni preplaćeni iznos umanjiti od utvrđenog preplaćenog iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi kako to proizlazi iz Aneksa ugovora o kreditu od 4. ožujka 2016.

2. U ponovljenom sudskom postupku tužitelj je i dalje ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, jer, da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu za kupnju nekretnine,vezano za valutnu klauzulu u CHF,da su takvi ugovori utvrđeni ništetnim u kolektivnom sporu,jer da je kamatna stopa mijenjana jednostrano odlukom banke u odnosu na prvobitno ugovorenu a da niti odredbe o promjeni tečaja nisu bile transparentno obrazložene, niti uvjeti, kada i kako može doći do promjene tečaja, zadržava pravo precizirati tužbeni zahtjev, nakon provedenog vještačenja po vještaku financijske struke.

3. Tuženik je i dalje ustrajao kod odgovora na tužbi, osporio je osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu,ističe prigovor zastare,nedostatak pravnog interesa za ovu tužbu, jer da je tužitelj obeštećen konverzijom,da se o svakoj odredbi pojedinačno pregovaralo, da su odredbe ugovora lako razumljive, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U dokaznom postupku, uz suglasan prijedlog pun. stranaka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, zaključen između tužitelja i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. (list 8-14 spisa), uvid u početni otplatni plan (list 15-16 spisa), uvid u izvod po kreditu s otplatnim planovima (list 17-30 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 31 spisa), uvid u Aneks uz Ugovoru o kreditu (list 57- 59 spisa), uvid u izračun konverzije (list 75-76 spisa), uvid u metodologiju promjene kamatnih stopa (list 143-147 spisa), uvid u pregled prometa za klijenta (list 154-194 spisa), pročitan je iskaz svjedoka ND (list 365-366 spisa), pročitan je iskaz tužitelja ID (list 364-367 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije dipl. oec. Tomislava Prpića iz Rijeke (list 379-396 spisa), dopunski se očitovao stalni sudski vještak za financije dipl. oec. Tomislav Prpić, sve prema uputi Žup. suda(list 524spisa).

4.1. Iz iskaza svjedoka ED u bitnome proizlazi, da se ne sjeća konkretnog ugovornog odnosa, stoga može govoriti samo generalno o zaključenju tih ugovora, sjeća se, da je pravna služba banke sastavljala ugovor koji bi se davao klijentu, klijenti su znali da je kamata promjenjiva, ali nisu znali koliko će se ista mijenjati, kako i pod kojim uvjetima, u ugovoru je bilo navedeno da se kamatna stopa mijenja prema odluci banke, prilikom sklapanja ugovora dobili bi otplatni plan koji je bio važeći pod pretpostavkom da ne doše do promjene kamate i tečaja, niti klijent, niti on kao osobni bankar, a niti banka nisu znali da li će i kako doći do promjene kamatne stope, on kao bankar trebao je utvrditi kreditnu sposobnost klijenta i utvrditi da li postoji sva ona dokumentacija koja je bila relevantna za zaključenje ugovora, 2005. na tržištu nije bilo u ponudi kunskih kredita i kredita s fiksnom kamatnom stopom, a od kredita koji su bili u ponudi jeftiniji je bio kredit vezan za valutnu klauzulu u CHF, oni u banci nisu uvjetovali klijenta koji će kredit izabrati, objašnjavali su klijentima što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa.

4.2. Iz iskaza tužitelja ID kao stranke u bitnome proizlazi, da je kredit podigao 2005. godine za adaptaciju kuće u kojoj stanuje na vremenski period od 15 godina, za Hypo banku odlučio se jer je vidio iz novinskih članaka da Hypo banka daje najpovoljnije kredite, kada je došao u banku rekao je službeniku kolika količina novca mu je potrebna i tada mu je službenik ponudio kredit koji je vezan za valutu CHF i izračunao anuitet od oko 2.300,00 HRK, što mu je bilo financijski prihvatljivo, međutim, u jednom periodu rata kredita narasla je na 3.600,00 HRK, zbog takvog povećanja umjesto da vrati banci iznos od oko 55.000,00 EUR, kako je trebalo biti prema početnom otplatnom planu kojeg je dobio prilikom zaključenja ugovora, na kraju je vratio skoro 72.000,00 EUR, stoga je zbog straha zaključio konverziju kredita,kako bi se "riješio švicarca“, prilikom zaključenja ugovora isti je pročitao, ali ga je zanimala samo kamatna stopa i broj godina na koji se ugovor zaključuje,vjerovao je podatcima iz početnog otplatnog plana, novcem od kredita uređen je njegov stan te podovi u stanu majke koji se nalazi iznad njegovog stana budući da su podovi u stanu njegove majke istovremeno strop u donjem stanu, stan od majke dao je pod hipoteku za osiguranje ovog kredita, vlasnik je obrta privatnog autoprijevoza i to je izvor njegovih prihoda.

4.3. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije dipl. ecc. Tomislava Prpića, sud utvrđuje, da, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, a nakon 1. siječnja 2014. uz primjenu zakonske zatezne kamate od 3,23% godišnje, tužitelj je na ime kamata do konverzije uplatio više 2.563,70 EUR,a pod pretpostavkom, da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je na ime tečajnih razlika do konverzije uplatio više 5.840,12 EUR, nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji iznosi 1.770,37 EUR, za koji iznos je tuženik manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Vještak navodi da je utvrđena preplata u glavnici na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 798,82 EUR, te da je konverzija provedena u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

4.4. Iz dopunskog očitovanja stalnog sudskog vještak za financije dipl. oec. Tomislava Prpića, u bitnome proizlazi, da vještak navodi, da je Žup. sud u Bjelovaru naložio da se u prijeboj stavi potraživanje tuženika uslijed priznate preplate u konverziji od 798,82 EUR s potraživanjem tužitelja po preplaćenim kamatama od 2.563,70 EUR i sa preplaćenim iznosom valute 5.840,12 od EUR, budući da razlika plaćenih kamata i razlika po valuti nastaje ranije u odnosu na priznatu preplatu na dan 30. rujna 2015., da je stoga potrebno sukladno čl. 171 i 172 Zakona o obveznim odnosima, obračunati zakonsku zateznu kamatu na svako pojedino potraživanje tužitelja do dana konverzije, prema izračunu vještaka zakonske zatezne kamate iznose 3.114,30 EUR, a nakon što se od njih odbije potraživanje tuženika na dan 30. rujna 2015., odnosno priznata preplata u konverziji, da ostatak zateznih kamata na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.315,48 EUR, tada ukupno glavnično potraživanje tužitelja iznosi 8.403,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate, da tužitelju osim navedenog pripada i ostatak zateznih kamata nakon zatvaranja priznatog iznosa preplatom kako je ranije utvrđeno, vještak se očitovao, da je konverzije provedena sukladno odredbama ZID ZPK/2015, ali da je o tome već iskazao u svom nalazu i mišljenju, postupio je u cijelosti prema zadaći suda i koristio kao početnu kamatu po stopi od 5,25% godišnje do 31. prosinca 2013., a nakon toga stopu od 3,23% od 1. siječnja 2014. do konverzije, kako propisuje zakonska odredba, koristio je tečaj na dan isplate kredita, onako kako mu je bila zadaća, način obračuna pojasnio je u poglavlju 2.3.1. u nalazu i mišljenju, negativne tečajne razlike iskazane su u Tablici 7 nalaza i mišljenja, a što se tiče negativnih razlika prema kamatama nisu utvrđene jer to nije niti bila zadaća.

5. Nakon provedene dopune nalaza i mišljenje vještaka, i nakon što je vještak odgovorio na sva pitanja i primjedbe stranaka ,tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kao na zapisniku na listu (525 i 526 )spisa.

5.1. Sud je dopustio preinaku tužbe, nakon provedenog dopunskog vještačenja, jer je svrhovita za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka.

6. Cijeneći provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, sud utvrđuje da je tužitelj dokazao činjenice u tužbi i tužbenom zahtjevu koji je preciziran na ročištu 28. travnja 2025., nakon provedenog dopunskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kod i dopunu nalaza i mišljenje, isto je sačinjeno po pravilima struke, znanju i umjeću i razjašnjena su sva sporna pitanja. Sud dalje utvrđuje, da je tužitelj dokazao status potrošača kroz primjenu odredbe čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) koja odredba normira, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni postao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je kredit podignut za osobne potrebe, za adaptaciju stana (čl. 2 ugovora), dok je tuženik sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljem kao potrošačem u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun mjesečne rate tijekom otplate kredita , jer, uvidom u ugovor ,sud nije utvrdio, da bi bila utvrđena metoda po kojoj su se određivali parametri i radi promjene tečaja i radi promjene kamatne stope, dakle, tuženik je nametnuo unaprijed formulirane odredbe ugovora, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,što je utvrđeno i provedenim vještačenjem, da je tuženik stekao znatno veći novčani iznos, nego je to bilo prvobitno ugovoreno prilikom zaključenja ugovora i navedeno u početnom otplatnom planu. Po utvrđenju suda,tužitelj se osnovano poziva na odluke iz kolektivnog spora,jer u kolektivnom sporu je donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku, koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 pokrenula udruga potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, među kojima je i tuženik, te je pravomoćno utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora jednostranom odlukom banke , sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne. Prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,koje utvrđenje proizlazi i iz odluke VTS-a posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u kojoj se utvrđuje "da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba, jer da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno". Ovo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci VS RH , Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u kojoj se navodi, da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništene i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu banke kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7. Po utvrđenju suda,tužitelj se u ovoj parnici osnovano poziva na utvrđenja u kolektivnom sporu, jer prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi i u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja prema Odluci banke,da se uplata vrši prema srednjem tečaju Banke na dan plaćanja. Po stavu suda, ovako stipulirana ugovorna odredba nije razumljiva, osim, što je jedino razumljivo, da visina kamatne stope ovisi isključio o odluci banke, nisu vidljivi kriteriji prema kojima će se mijenjati visina kamatne stope,niti je vidljivo , pod kojim uvjetima može doći do promjene tečaja valute CHF, stoga sud vjeruje iskazu tužitelja, da u ugovoru nije bilo navedeno, kako se mijenja kamatna stopa, niti su bile obrazložene odredbe ugovora, kako se i kada mijenja tečaj valute CHF,da mu je samo pojašnjeno od strane službenika banke,da i ako dođe do promjene ,da će to biti neznatno i da nije mogao utjecati na kasnije promjene tečaja i kamate.

8. Neosnovan je prigovor tuženika, da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem parnice, jer i Odlukom Vrhovnog suda Rev-2868/2018, propisano je, da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, nije u cijelosti podmiren dug , budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima koje propisuje čl. 326 st. 2 ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

9. Neosnovan je prigovor zastare koju ističe tuženik, jer temeljem čl. 241 ZOO- a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci posl. br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanje parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dovodi do prekida zastare pozivom na odredbu čl. 241 ZOO-a, te da zastarni rok individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ponovno u trenutku kada sudska odluka donesena u povodu te tužbe postane pravomoćna. Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 7219/13 pravomoćna je 13. lipnja 2014., pa od toga dana teče zastara za potraživanje radi preplate kamate, a za potraživanje preplate zbog rasta tečaja,radi utvrđenja ništetnosti valutne klauzule, zastarni rok počinje teći 14. lipnja 2018. prema presudi VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 , tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 10. lipnja 2019., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, stoga ne bi bio osnovan prigovor zastare koji ističe tuženik.

10. Sud je tužitelju na tako dosuđene iznose, dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema stavu suda, tužitelj je dokazao, da je tuženik postupio protivno naprijed cit. odredbama ZZP-a i ZOO-a, dakle, ponašao se kao nepošten stjecatelj, stoga je u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja preplaćenog iznosa svake izvršene uplate, pa do konačne isplate.

11. Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku na listu 439 spisa i to: trošak za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 200,00 EUR Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), trošak sastava 4 obrazložena podneska, sve sukladno Tbr. 8/1 Tarife, da za obrazložene podneske je moguća nagrada za sveukupno 4 obrazložena podneska, svaki podnesak u iznosu od 200,00 EUR (podnesci od 1. kolovoza 2019., 27. srpnja 2020., 26. veljače 2021. i 20. svibnja 2024.), trošak sastava podneska od 4. prosinca 2023., Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 30. siječnja 2024., Tbr. 8/3 Tarife u iznosu od 100,00 EUR, trošak pristupa na 4 ročišta po pun. odvjetniku, Tbr. 9/1 Tarife, 200,00 EUR za pristup na ročišta 22. ožujka 2021., 13. rujna 2023., 23. studenog 2023. i 28. kolovoza 2024., trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu do 100,00 EUR, Tbr. 9/3 Tarife, uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife, za iznos od 512,50 EUR, uvećano za trošak za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 250,00 EUR, trošak preliminarnog vještačenja od 66,36 EUR i slanja dopisa banci radi dostave dokumentacije u iznosu od 100,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 112,81 EUR, Tbr. 1/1 Tarife sudskih pristojbi, što ukupno iznosi 3.091,67 EUR, uvećano za trošak u ponovljenom sudskom postupku i to trošak pristupa na ročište po pun. odvjetniku 28. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, Tbr. 9/1 Tarife, uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife za 50,00 EUR, odnosno ukupan trošak 3.341,67 EUR.

13. Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kao u troškovniku i kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

U Opatiji 5. lipnja 2025.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika