REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-7/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u parničnom predmetu tužitelja SEKUNDAR USLUGE d.o.o. Jurdani, Permani 1e, OIB: 71392384822, kojeg zastupa punomoćnik Marin Manola, odvjetnik u Rijeci, Trg Ivana Koblera 2, protiv tuženika DECO INTERIOR d.o.o. Rijeka, Trg Svete Barbare 5, OIB: 05964119715, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Bašović, odvjetnik u Rijeci, Trg sv. Barbare 5, radi isplate 7.348,60 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-19006/2024 od 11. listopada 2024. koje je donio javni bilježnik Srđan Markiš iz Opatije, Vjekoslava Spinčića 3/2, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 7.348,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na:

- 6.773,60 EUR od 16. travnja 2024. do isplate;

- 575,00 EUR od 1. lipnja 2024. do isplate, koje teku od 16. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 754,30 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku protiv tuženika kao ovršenika radi isplate 7.348,60 EUR s kamatama na temelju vjerodostojne isprave – otvorene stavke od 20.9.2024..

2. Na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije, poslovni broj Ovrv-19006/2024 od 11. listopada 2024., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je podnio prigovor. Osporio je dugovanje. Ne zna na što se odnosi utuženo potraživanje. Ističe prigovor zastare.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-688/2024-3 od 15. studenoga 2024. Općinski sud u Rijeci se proglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-7/2025-5 od 11. veljače 2025. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-19006/2024 od 11. listopada 2024. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. U daljnjem tijeku parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 5. svibnja 2025. naveo da je tužitelj za tuženika izvršio uslugu zbrinjavanja neopasnog otpada i to u više navrata za što su izdani i potpisani prateći listovi kako od strane tužitelja tako i od strane tuženika te prijevoznika. Za navedenu uslugu je tužitelj izdao tuženiku račune koje tuženik do današnjeg dana nije podmirio. Tužitelj je poslao e- mail tuženiku 17.6.2024. u kojem je upozorio tuženika na neplaćene račune te mu dostavio otvorene stavke na što je tuženik odgovorio putem e-maila 16.7.2024. godine te konkludentnom radnjom priznao predmetni dug na način da je obavijestio tužitelja da će predmetni dug biti podmiren 24.7.2024.. S obzirom da tužitelj nije podmirio predmetni dug niti u navedenom roku, tužitelj je putem svog punomoćnika dostavio tuženiku opomenu pred tužbu 10.9.2024.. Tuženik je odgovorio e-mailom od 10.9.2024. u kojem se obvezao podmiriti predmetno dugovanje u roku od 30 dana uz obvezu plaćanja manjeg dijela duga u roku od 8 dana. Prigovor tuženika je neosnovan s obzirom da je jasno iz pratećih listova, vagarskih listova te korespondencije između tužitelja i tuženika da je tužitelj izvršio navedenu uslugu što je uostalom tuženik i priznao. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

6. Tuženik je u podnesku od 26.5.2025. naveo da iz dostavljene email korespondencije nije razvidno o kojem se pravnom poslu radi, niti o kojoj se novčanoj tražbini razgovaralo, odnosno nije razvidno radi li se o neplaćenim računima koje je tužitelj u ovom postupku utužio. Stoga se korespondencija ne može smatrati tuženikovim priznanjem osnova niti visine tražbine. Podredno, tuženik ističe da je između stranaka dogovorena kompenzacija međusobnih potraživanja na način da je tužitelj za tuženika trebao izvršiti uslugu prijevoza otpada sve za cijenu željeza koju bi tuženik prodao istome. No, tužitelj je izdao predmetne račune na cijenu višu od dogovorene i time neosnovano raskinuo usmeni ugovor sklopljen među strankama. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata 7.348,60 EUR za uslugu zbrinjavanja neopasnog otpada (građevinski i glomazni otpad) prema računima 1021/1/3010 od 9.4.2024. i računu 1426/1/3010 od 15.5.2024. uz prateće listove i vagarske listove.

8. Ocjenjujući prigovorne tvrdnje tuženika proizlazi da je sporna osnovanost poslovnog odnosa, visina tražbine te da li je nastupila zastara.

9. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22). Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Iako tuženik tvrdi da mu nikako nije poznato na što se odnose utuženi računi, ipak zajednička dokumentacija u spisu pokazuje drugačije.

11. U pravu je tužitelj kada tvrdi da je tuženik u e mail korespondenciji priznao utuženi dug. Naime, upravo za dug koji je ovdje utužen od 7.348,60 EUR tuženik (odnosno zakonski zastupnik HR) odgovarajući na poziv tuženika za plaćanjem, obećava da će dug platiti kroz 30 dana, a jedan manji dio kroz 8 dana kako bi obećanje učinio ozbiljnijim (str. 61-63 spisa). Ta korespondencija se odvijala 10.9.2024.. Postojala je i ranija korespondencija od 16.7.2024. (str. 91 spisa) u kojoj je tuženik obećao platiti račun 24.7.2024.. Iako se iz tog maila doista ne vidi o kojem se dugu radi, što prigovara i sam tuženik, da se ipak radi o ovdje utuženom dugu potvrđuje kasnija korespondencija od 10.9.2024. a i činjenica da tuženik ni sam nije obrazložio i dokazao o kojem bi se to drugom dugu radilo ako ne o ovome. Da je doista postojao drugi dug sud smatra da je tuženik bio dužan barem učiniti vjerojatnim taj drugi dug, ali ne usmenim iskazom nego ispravom koja bi se mogla suprotstaviti ispravama koje je dostavio tužitelj. Tuženik je u pratećim listovima za otpad naveden kao vlasnik otpada i u tu svrhu je stavio pečat tvrtke, pa se i i toga vidi da su stranke bile u ovdje utuženom poslovnom odnosu.

12. Sud je ocijenio neosnovanim tuženikove tvrdnje kojima pokušava otkloniti svoju obvezu za izvršene usluge navodeći da je između stranaka dogovorena kompenzacija međusobnih potraživanja na način da je tužitelj za tuženika trebao izvršiti uslugu prijevoza otpada sve za cijenu željeza koju bi tuženik prodao istome, te da je tužitelj izdao predmetne račune na cijenu višu od dogovorene i time neosnovano raskinuo usmeni ugovor sklopljen među strankama.

13. Naime, iz e mailova od 10.9.2024. se jasno vidi da dug od 7.348,60 EUR postoji bez ikakvih tuženikovih prigovora, a ove ostale tvrdnje nastale u parničnom postupku su pokušaj odugovlačenja upravo tog parničnog postupka.

14. Slijedom navedenog, sud je nedvojbeno zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu ugovora o uslugama zbrinjavanja neopasnog otpada iz odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) temeljem kojeg je tužitelj za tuženika izvršio uslugu zbrinjavanja neopasnog otpada (građevinski i glomazni otpad).

15. Tuženikov prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim jer od dospijeća tražbine (15.4.2024 i 30.5.2024.) do podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu 25.9.2024.) nije prošao zastarni rok od 3 godina prema odredbi čl. 228. ZOO-a.

16. Slijedom navedenog, sud je prema odredbi čl. 590. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tako što je u točki I. pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je naložena isplata 7.348,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

17. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđenu glavnicu u točki I. izreke presude temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a teče od dospijeća prema utuženim računima, kako je to tužitelj ispravno zatražio.

18. Sud je rješenjem na ročištu 26.5.2025. odlučio da se drugi dokazi (saslušanje stranaka predloženih po tuženiku) neće izvoditi iz razloga suvišnosti. Dokumentacija u spisu odnosno elektronska korespondencija bila je dostatni dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica ovog predmeta.

19. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u postupku:

- sastava obrazloženog podneska od 30.4.2025. od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- zastupanje na ročištu 26.5.2025. od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.), odnosno ukupno 400,00 EUR.

Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na presudu od 119,94 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, te trošak javnobilježničke nagrade i troška PDV-a od 234,36 EUR obračunatom sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12 i 9/21).

20. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 754,30 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

21. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 5. lipnja 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.