REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9598/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Galić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici VU, dipl. iur., zaposlenici tužitelj, po gen. pun. Su-50/12 protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., po gen. pun. Su-938/15, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja VU, dipl. iur., zaposlenice tužitelja po gen. pun. Su-50/12 i zamjenika punomoćnika tuženika CU, odvjetničkog vježbenika po gen. pun. Su-938/15, dana 04. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Tuženik "Croatia osiguranje" d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623 svotu od 37.609,46 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 30.053,84 kn teče od 08.06.2021. do isplate, a na iznos od 7.555,62 kn od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.''

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04.06.2025. do isplate po godišnjoj stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 29.11.2021. tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja ŽU stradao u prometnoj nesreći dana 11.01.2001. Nesreću je skrivio LU upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Za uzrokovanje predmetne nesreće LU je pravomoćno proglašen krivim pred Općinskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj KS-293/2001. Osiguranik HZMO-a ŽU pokrenuo je i parnični postupak protiv tuženika radi naknade štete nastale povodom navedenog štetnog događaja, a koji postupak je okončan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3727/01. Rješenjem tužitelja broj 35814 od 30.04.2014. priznato je ŽU radi povrede izvan rada 80% (od toga 40% predmetna prometna nesreća te 40% druga ozljeda) i bolesti 20% pravo na invalidsku mirovinu. Isplatom navedene mirovine tužitelj trpi štetu. Za prvo razdoblje isplate mirovine odgovornosti tuženika pravomoćno je utvrđena u parnici pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-2477/16. Tužitelj je nastavio isplaćivati mirovinu svom osiguraniku i nakon 30.11.2018. te je tako u razdoblju od 01.12.2018. do 30.04.2021. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 75.134,61 kn od čega tužitelj potražuje iznos od 30.053,84 kn, budući da je predmetna ozljeda uzrok invalidnosti u omjeru od 40%. Tuženik je pozvan da predmetnu štetu podmiri u mirnom postupku, no isti je navedeno odbio. S obzirom da je odštetni zahtjev zaprimljen dana 21.05.2021., tužitelj potražuje kamate počevši od 08.06.2021. sukladno članku 165. ZOMO. Kako tuženik do podnošenja tužne nije isplatio naknadu štete tužitelju, a tužitelj je i dalje nastavio s isplatom invalidske mirovine, te dakle i dalje trpi štetu zbog predmetnog štetnog događaja, to se ovom tužbom povisuje zahtjev za isplatu naknade štete prema tuženiku za daljnjih 7.555,62 kn, što predstavlja štetu koju tužitelj trpi u nastavnom razdoblju od 01.05.2021. do 30.11.2021. odnosno 40% od ukupno isplaćenog iznosa od 18.889,04 kn. Dakle, tužitelj u ovom postupku potražuje ukupno na ime naknade štete iznos od 37.609,46 kn (30.053,84 + 7.555,62) temeljem članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) zbog štete nastale isplatom invalidske mirovine u razdoblju d 01.12.2018. do 30.11.2021.

2. Stoga tužitelj u tužbi predlaže donošenje slijedeće presude:

''Tuženik "Croatia osiguranje" d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623 svotu od 37.609,46 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 30.053,84 kn teče od 08.06.2021. do isplate, a na iznos od 7.555,62 kn od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.''

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 28.12.2021. navodi da priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak prometne nezgode od dana 11.01.2001. godine u kojoj je osiguranik tužitelja ŽU zadobio tjelesne ozljede kao vozač osobnog vozila reg. [registarska oznaka], a koju prometnu nezgodu je skrivio LU kao vozač vozila reg. [registarska oznaka] koje je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika. Tuženik osporava postojanje uzročno posljedične veze između ozljede koju je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi od 11. siječnja 2001. koju je (nesporno) skrivio LU upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika i umirovljenja tužiteljeva osiguranika, odnosno osporava činjenicu da je navedeni događaj bio uzrok invalidnosti u omjeru od 40%. S tim u vezi tuženik ujedno napominje kako je osiguranik tužitelja imao je jednu prometnu nezgodu, i to 08.02.2013. godine (pad s traktora) te da je osiguranik tužitelja u prometnoj nezgodi iz 2001. godine zadobio ozljedu iščašenja bedrene kosti i prijelom desnog kuka, dok je 2013. godine zadobio ozljedu koljena, te je tek nakon te ozljede dana 07.01.2014. pokrenut postupak radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu. Također treba napomenuti da je kod osiguranika tužitelja utvrđeno kako je psihičko funkcioniranje poremećeno tjelesnim tegobama te promjenama funkcioniranja osobnosti koje su u svezi s alkoholizmom. Odlučna činjenica o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva je postoji li uzročno posljedična veza između ozljeda koja je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi od 11. siječnja 2001. i njegova umirovljenja te (ako ta veza postoji) u kojem su omjeru ozljede tužiteljeva osiguranika nastale u toj nezgodi uzrokovale njegovo umirovljenje Na spornu okolnost tuženik predlaže obvezati tužitelja da u spis dostaviti cjelokupni invalidski spis osiguranika tužitelja te medicinsku dokumentaciju temeljem koje je utvrđena invalidnost njegova osiguranika ŽU (medicinsku dokumentaciju iz perioda liječenja ozljeda iz prometne nezgode od 11. siječnja 2001. ni medicinske nalaze koji bi ukazivali na eventualne posljedice ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u toj prometnoj nezgodi) pa da se po pribavi istog provede vještačenje po vještaku medicine rada radi utvrđivanja postoji li uzročno posljedična veza između ozljeda koja je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi od 11. siječnja 2001. i njegova umirovljenja te (ako ta veza postoji) u kojem su omjeru ozljede tužiteljeva osiguranika nastale u toj nezgodi uzrokovale njegovo umirovljenje. S tim u vezi, tuženik ističe da parnični sud u sporu za naknadu štete koju potražuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu, nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku nesposobnosti za rad i, posljedično tome, priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja.

4. Nadalje, tuženik smatra kako se na obračun štete koju bi tužena trebala isplatiti tužitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja, odnosno odredba čl. 160 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/1998, koji je u primjeni od 01.01.1999), a kojim je propisano: ''Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete u razmjernoj svoti''. Takav stav zauzima i sudska praksa, odnosno takav je stav Vrhovnog suda RH – Rev 1889/01. U obrazloženju navedenog rješenja se navodi slijedeće: ''Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju objavljen je u Narodnim novinama 20/97, a stupio je na snagu 8 dana od dana objave u Narodnim novinama (objavljen je 19. veljače 1997. godine). Navedeni Zakon nije mjerodavno pravo koje bi se primijenilo u ovom prijeporu, već su to odredbe Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 9/94) budući se štetni događaj dogodio 19. kolovoza 1995. godine, tj. u vrijeme njegova važenja, pa predmet spora treba raspraviti s aspekta odredbi ovog zakona. Ovo stoga što treba primijeniti materijalno pravo koje je bilo mjerodavno u vrijeme nastanka štetnog događaja (19. Kolovoza 1995. godine). Iznijeto znači da predmet spora treba raspraviti s aspekta odredbe čl. 81. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 9/94) kojom je propisano da kad pravna osoba koja obavlja poslove zdravstvenog, invalidskog ili mirovinskog osiguranja istakne odštetni zahtjev, društvo za osiguranje dužno je u okviru odgovornosti svojeg osiguranika platiti naknadu u visini troškova liječenja i drugih nužnih troškova koji su učinjeni u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju, odnosno razmjerni iznos doprinosa za invalidsko i mirovinsko osiguranje. Razmjerni iznos doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje određuje se u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staža i godina života fizičke osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu.'' Obzirom da je tužitelj uz tužbu dužan dostaviti sve dokaze sukladno odredbama ZPP, tuženik smatra da bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti budući nije moguće utvrditi ni osnov ni visinu štete. Zaključno, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te se stoga predlaže odbijanje tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka tuženiku.

5. Tužitelj se u podnesku od 15.02.2022. očitovao na navode odgovora na tužbu navodeći da je uz tužbu dostavio nalaz i mišljenje vještaka HZMO-a iz kojeg je jasno vidljivo da je uzrok invalidnosti kod ŽU dijelom ozljeda koja se dogodila 2001. kada je navedeni doživio prometnu nesreću, te da je uzročno posljedična veza utvrđena u prethodno zakonski predenom upravnom postupku, te da je sud vezan pravomoćnim rješenjem donesenim u upravnom postupku, kao prethodnom postupku u odnosu na ovaj. Tužitelj smatra da se u ovom postupku trebaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN157/13) koji je bio na snazi u vrijeme isplate svake pojedine invalidske mirovine osiguraniku tužitelja. Tužitelj smatra da tuženik samo paušalno osporava osnov i visinu, te da je tužitelj uz tužbu dostavio obračune isplata navedenih mirovina koje predstavljaju javnu ispravu.

6. Tuženik u podnesku od 28.10.2024., a nakon provođenja medicinskog vještačenja u ovom predmetu, navodi da u privitku dostavlja presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 17.09.2021., posl. br. Pž—3986/20, a koja presuda je donesena u parničnom postupku između istih stranaka kao u predmetnom postupku te vezano za isti štetni događaj. Iz obrazloženja predmetne presude proizlazi da prvostupanjski sud nije mogao utvrditi je li osiguranik tužitelja umirovljen zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi 11.01.2001., a sve obzirom da tužitelj sudskom vještaku nije dostavio nikakvu medicinsku dokumentaciju koja je nastala u razdoblju ozljeđivanja 2001. niti dokumentaciju iz koje bi se moglo zaključiti da su nakon nastanka ozljeda zaostale neke trajne posljedice. Očito je da je za potrebe dokazivanja u postupku pod posl. br. P-2998/18 tužitelj dostavio samo dokumentaciju iz 2012. i 2013. godine vezanu za ozljeđivanje osiguranika tužitelja u drugoj prometnoj nesreći. Sud je u citiranom parničnom postupku primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP- a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a pravilnost koje odluke je potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. S obzirom na utvrđenja iz dostavljene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, za očekivati je da će ista situacija nastati i u predmetnom parničnom postupku. Da je tužitelj raspolagao dokumentacijom ili da je ista išla u korist tužitelja, zasigurno bi ju dostavio već u parničnom postupku pod posl. br. P-2998/18, a isto tako i uz tužbu u ovom parničnom postupku. Ovakvim radnjama tužitelj odugovlači postupak. Tuženik i dalje osporava postojanje uzročne veze između ozljede koju je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi 11.01.2001. i umirovljenja osiguranika tužitelja odnosno osporava činjenicu da je navedeni događaj bio uzrok invalidnosti u omjeru od 40%. Slijedom svega navedenog, ukoliko tužitelj po nalogu suda ne dostavi dokumentaciju pobrojanu u nalazu i mišljenju vještaka od 25.09.2024., tuženik predlaže da sud bez daljnjeg provođenja dokaza te primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan te da naloži tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Tužitelj u podnesku od 06.02.2025. u bitnome navodi da sukladno čl. 12. ZPP-a o pravu o kojem je pravomoćno odlučilo nadležno upravno tijelo sud nije ovlašten odlučivati niti kao o prethodnom pitanju, te da tužitelj ima obvezu čuvati medicinsku dokumentaciju pet godina, te dokumentacija potrebna sudskom vještaku u ovom predmetu više nije tužitelju dostupna.

8. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 5-8 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu od 21.05.2003. posl. br. Ks-293/2001 s potvrdom pravomoćnosti (list 9-13 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu od 09.03.2004. posl. br. Pn-3727/01 (list 14-17 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu od 01.06.2004. posl. br. Gžn-1294/04-2 (list 18-20 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o smanjenoj radno sposobnosti ŽU izrađen po tužiteljevom Centru za medicinsko vještačenje od 10.04.204. (list 21-23 spisa), nalaz tužiteljeva vještaka revizora za ŽU od 17.04.2014. (list 24-25 spisa), dopis Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 14.03.2016. upućen tužitelju (list 26 spisa), rješenje tužitelja od 30.04.2014. s potvrdom pravomoćnosti (list 27-28 spisa), rješenje tužitelja od 12.03.2015. s potvrdom pravomoćnosti (list 29-32 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.06.2019. posl br. Pž-80/2018-2 (list 33-36 spisa), potvrdu tužitelja od 12.05.2021. i od 25.11.2021. o isplatama ŽU (list 37 i 41 spisa), dopis tužitelja tuženiku od 17.05.2021. (list 38-39 spisa), dopis tuženika tužitelju od 15.06.2021. (list 40 spisa), povratnicu (list 42-43 spisa), u službenu bilješku od 28.06.2022. (na poleđini lista 147 spisa), u spis HZMO broj 35814 za ŽU (koji prileži ovom spisu), spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2477/16 (koji prileži ovom spisu), u dopis HZMO-a od 28.06.2023. (list 169 spisa) s prilozima (koji prilozi prileže ovom spisu u posebnom omotu), u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 17.09.2021. posl. br. Pž-3986/2020-3 (list 195-201 spisa) i u dopis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17.03.2025. s prilogom (list 210 -218 spisa). Sud je pribavio očitovanja stalnog sudskog vještaka dr. Tanje Lelas, spec. medicine rada od 05.01.2023. (list 164-165 spisa) i od 25.09.2024. (list 177-188 spisa), a nakon određivanja medicinskog vještačenja u ovom predmetu.

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Uvidom u zapisnik o očevidu (list 5-8 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu od 21.05.2003. posl. br. Ks-293/2001 s potvrdom pravomoćnosti (list 9-13 spisa) i u dopis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17.03.2025. s prilogom (list 210 -218 spisa), a s tim da ovo među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da je dana 11.01.2001. došlo do prometne nesreće u kojoj je osiguranik tužitelja ŽU zadobio tjelesne ozljede kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], a koju prometnu nezgodu je skrivio LU kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika, te da je osiguranik tuženika u kaznenom postupku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 21.05.2003. posl. br. Ks-293/2001 nađen krivim za izazivanje predmetne prometne nesreće, te je osuđen na plaćanje novčane kazne, odnosno ako istu ne plati u ostavljenom roku na kaznu zatvora, s tim da priklop spisa Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ks-293/2001 u ovom postupku nije bio moguće, jer je isti spis uništen.

11. Dakle, među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak prometne nezgode od dana 11.01.2001., kao niti odgovornost osiguranika tuženika na nastanak štetnog događaja - prometne nezgode od dana 11.01.2001. No, tuženik osporava postojanje uzročno posljedične veze između ozljede koju je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi od 11.01.2001. (koju je nesporno skrivio osiguranik tuženika) i umirovljenja tužiteljeva osiguranika, odnosno osporava činjenicu da je navedeni događaj bio uzrok invalidnosti u omjeru od 40%, a kako to tvrd tužitelj, s tim da tuženik ističe da je osiguranik tužitelja imao prometnu nezgodu i dana 08.02.2013. (pad s traktora), te da je osiguranik tužitelja u prometnoj nezgodi iz 2001. godine zadobio ozljedu iščašenja bedrene kosti i prijelom desnog kuka, dok je 2013. godine zadobio ozljedu koljena, te je tek nakon te ozljede dana 07.01.2014. pokrenut postupak radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu.

12. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu od 09.03.2004. posl. br. Pn- 3727/01 (list 14-17 spisa) i u presudu Županijskog suda u Zagrebu od 01.06.2004. posl. br. Gžn-1294/04-2 (list 18-20 spisa) sud je utvrdio da je citiranim sudskim odlukama naloženo ovdje tuženiku nakaditi osiguraniku tužitelja ŽU neimovinsku i imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege koju je ŽU pretrpio ozljeđivanjem dana 11.01.2001. prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika LU. U obrazloženjima ovih odluka ne spominje se umirovljenje tužiteljeva osiguranika ŽU, kao niti da li je njegovo umirovljenje posljedica ozljeđivanja u ovdje predmetnoj prometnoj nezgodi od dana 11.01.2001. koju je skrivio osiguranik tuženika LU.

13. Uvidom u službenu bilješku od 28.06.2022. (na poleđini lista 147 spisa) sud je utvrdio da priklop spisa ovog suda posl. br. Pn-3727/01 (a čije preklapanje je predložio tužitelj) nije moguć, jer je spis ovog suda posl. br. Pn-3727/01 škartiran.

14. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti ŽU koji je izrađen po tužiteljevom Centru za medicinsko vještačenje od 10.04.204. (list 21-23 spisa), nalaz tužiteljeva vještaka revizora za ŽU od 17.04.2014. (list 24-25 spisa), dopis Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 14.03.2016. upućen tužitelju (list 26 spisa), rješenje tužitelja od 30.04.2014. s potvrdom pravomoćnosti (list 27-28 spisa), u rješenje tužitelja od 12.03.2015. s potvrdom pravomoćnosti (list 29-32 spisa), u dopis HZMO-a od 28.06.2023. (list 169 spisa) s prilozima (koji prilozi prileže ovom spisu u posebnom omotu) i u spis HZMO broj 35814 za ŽU (koji prileži ovom spisu) sud je utvrdio:

- da se u nalazu i mišljenju vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti ŽU izrađenom po tužiteljevom Centru za medicinsko vještačenje od 10.04.204. (list 21-23 spisa), a koji je potvrđen nalazom tužiteljeva vještaka revizora za ŽU od 17.04.2014. (list 24-25 spisa), u bitnome za ovaj spor navodi da kod osiguranika tužitelja ŽU na dan izrade tog nalaza i mišljenja (10.04.2014.) postoji djelomični gubitak radne sposobnosti od čega ozljeda izvan rada sudjeluje kao uzrok ovog stanja u postotku od 80%, a bolest u postotku od 20%, kao i da je osiguranik tužitelja ŽU doživio dvije ozljede izvan rada i to prometnu nezgodu 2001. godine u kojoj je zadobio luksaciju desnog femura te prijelom desnog acetabuluma (osteosinteza pločicom i vijcima – alanteza nije izvađena), te u veljači 2013. godine nakon pada sa traktora zadobio je intraartikularnu frakturu lateralnog kondila desne tibije koja je sanirana osteosintezom, a alanteza je estrahirana u siječnju 2014. godine, s tim da se niti u nalazu i mišljenju od 10.04.2014. (list 21 – 23 spisa), a niti u mišljenju revizora od 17.04.2014. (list 24 – 25 spisa) ne navodi u kojem postotku ovdje predmetna prometna nezgoda iz 2001. godine (za nastanak koje je odgovoran osiguranik tuženika), sudjeluje u djelomičnom gubitku radne sposobnosti osiguranika tužitelja ŽU,

- da se u dopisu Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 14.03.2016. upućenom tužitelju (list 26 spisa) navodi da je kod osiguranika tužitelja ŽU nastao djelomični gubitak radne sposobnosti s danom 20.02.2014., a uzrok kojeg gubitka je u 80% ozljeda izvan rada i 20% bolest, s tim da je invalidnost uzrokovana ozljedom izvan rada u jednakom omjeru uzrokovana ozljedom nastalom u prometnoj nesreći iz 2001. godine (luksacija desnog kuka i fraktura acetabuluma), te ozljedom nastalom uslijed pada s traktora dana 08.02.2013. (intraartikularna fraktura lateralnog kondila desne tibije), odnosno da je uzrok invalidnosti 40% ozljeda izvan rada nastala 2001. godine, a 40% ozljeda izvan rada nastala 08.02.2013., a 20% bolest, s tim da ovaj dopis Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 14.03.2016. upućenom tužitelju (list 26 spisa) nije u formi odluke nadležnog tijela, već se istim dopisom samo dostavljaju traženi podaci na traženje tužitelja,

- da je tužitelj pravomoćnim rješenjem tužitelja od 30.04.2014. s potvrdom pravomoćnosti (list 27 – 28 spisa) priznao svom osiguraniku ŽU da je kod njega nastao djelomični gubitak radne sposobnosti počevši od 20.02.2014. i to uzrok kojeg gubitka je 20% bolest, a 80% ozljede izvan rada, zbog čega mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu, s tim da iz istog rješenja, i to niti iz izreke, a niti iz obrazloženja ne proizlazi u kojem opsegu (tj. postotku) ovdje predmetna prometna nezgoda iz 2001. godine sudjeluje u utvrđenom djelomičnom gubitku radne sposobnosti ŽU,

- da je tužitelj pravomoćnim rješenjem tužitelja od 12.03.2015. s potvrdom pravomoćnosti (list 29 – 32 spisa) priznao svom osiguraniku ŽU, kod kojeg je zbog 80% ozljede izvan rada i 20% bolesti nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, počevši od 20.02.2014. pravo na invalidsku mirovinu, s tim da iz istog rješenja, i to niti iz izreke, a niti iz obrazloženja ne proizlazi u kojem opsegu (tj. postotku) ovdje predmetna prometna nezgoda iz 2001. godine sudjeluje u utvrđenom djelomičnom gubitku radne sposobnosti ŽU,

- da se u dopisu HZMO-a od 28.06.2023. (list 169 spisa) s prilozima (koji prilozi prileže ovom spisu u posebnom omotu) navodi da u prilogu istog tužitelj dostavlja liječničke nalaze koji se nalaze u spisu ŽU od 28.12.2013., te da se u istom spisu ne nalazi medicinska dokumentacija koju je zatražio stalni sudski vještak u ovom predmetu dr. Tanja Lelas, s tim da tužitelj ne raspolaže zdravstvenim kartonom ŽU, prilozi ovom dopisu (koji prilozi prileže ovom spisu u posebnom omotu) sadržavaju medicinsku dokumentaciju ŽU nastalu tijekom 2012. godine i to do prosinca 2012. godine, kao i izvješće izabrane liječnice ŽU dr. ČU iz [adresa] od 28.12.2013., a koje je HZMO primio 07.01.2014., no u istoj dokumentaciji ne navodi se u kojem opsegu bi ovdje predmetna prometna nezgoda iz 2001. godine sudjelovala u utvrđenom djelomičnom gubitku radne sposobnosti ŽU,

- da se u spisu HZMO broj 35814 za ŽU (koji prileži ovom spisu) nalaze gore citirana rješenja tužitelja od 30.04.2014. (list 27-28 spisa) i od 12.03.2015. (list 29-32 spisa), kao i kasnije donesena rješenja tužitelja (donesena tijekom 2015. i 2017. godine) kojima je tužitelj odlučivao pravu na isplatu invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ŽU, kao i o visini te mirovine, te priznao ŽU postojanje tjelesnog oštećenja, ali i ranije donesena rješenja tužitelja (donesena tijekom 2003., 2004. i 2013. godine) kojima je tužitelj odbio priznati svom osiguraniku ŽU pravo na isplatu invalidske mirovine, kao i nekoliko nalaza i mišljenja vještaka tužitelja o djelomičnom gubitku radne sposobnosti ŽU koji su nastali u razdoblju od 2004. do 2017. godine, s tim da se niti u ovim ispravama tužitelja ne navodi u kojem opsegu (tj. postotku) ovdje predmetna prometna nezgoda iz 2001. godine sudjeluje u utvrđenom djelomičnom gubitku radne sposobnosti ŽU.

15. Dakle, a suprotno tvrdnji tužitelja, niti u rješenjima tužitelja od 30.04.2014. (list 27-28 spisa) i od 12.03.2015. (list 29-32 spisa), a niti u nalazu i mišljenju vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti ŽU izrađenom po tužiteljevom Centru za medicinsko vještačenje od 10.04.204. (list 21-23 spisa), a koji je potvrđen nalazom tužiteljeva vještaka revizora za ŽU od 17.04.2014. (list 24-25 spisa), ne navodi se, niti u izrekama ovih odluka, a niti u obrazloženjima ovih odluka, u kojem opsegu (tj. postotku) ovdje predmetna prometna nezgoda iz 2001. godine sudjeluje u utvrđenom djelomičnom gubitku radne sposobnosti ŽU, a sve stoga jer se u istim odlukama samo navodi da kod osiguranika tužitelja ŽU postoji djelomični gubitak radne sposobnosti od čega ozljeda izvan rada sudjeluje kao uzrok ovog stanja u postotku od 80%, a bolest u postotku od 20%, no da je ŽU zadobio dvije ozljede izvan rada - i to prometnu nezgodu 2001. godine (za nastanak koje je odgovoran osiguranik tuženika), u kojoj je zadobio luksaciju desnog femura te prijelom desnog acetabuluma (osteosinteza pločicom i vijcima – alanteza nije izvađena), te da je u veljači 2013. godine nakon pada sa traktora zadobio je intraartikularnu frakturu lateralnog kondila desne tibije koja je sanirana osteosintezom, a alanteza je estrahirana u siječnju 2014. godine.

16. Sud napominje da se dopis Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 14.03.2016. upućen tužitelju (list 26 spisa), u kojem se u bitnome navodi da je djelomični gubitak radne sposobnosti kod osiguranika tužitelja ŽU uzrokovan 40% ozljedom izvan rada nastalom 2001. godine, a 40% ozljedom izvan rada nastalom 08.02.2013., a 20% bolesti, ne može smatrati odlukom nadležnog tijela, a jer isti dopis nije sastavljen i donesen u formi odluke nadležnog tijela, a niti je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, za razliku od tužitelja, tijelo koje je nadležno o za donošenje odluke o tome koji će uzrok invalidnosti i u kojem postotku biti relevantan za priznanje prava na invalidsku mirovinu, a kako to proizlazi iz svih relevantnih odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 i 119/22) i Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja (''Narodne novine'' br. 85/14 i 95/15) kojima se regulirane nadležnost i ovlasti tužitelja, te nadležnost i ovlasti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

17. Stoga, a iako je tužitelj u okviru svoje nadležnosti rješenjima od 30.04.2014. (list 27-28 spisa) i od 12.03.2015. (list 29-32 spisa) odlučio o pravu svog osiguranika ŽU na invalidsku mirovinu uslijed njegovog djelomičnoga gubitka radne sposobnosti, pa sud temeljem odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a nije ovlašten u ovom postupku ponovno odlučivati o istome, ovaj sud ističe da tužitelj niti gore citiranim rješenjima od 30.04.2014. (list 27-28 spisa) i od 12.03.2015. (list 29-32 spisa), a niti nalazom i mišljenjem vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti ŽU izrađenom po tužiteljevom Centru za medicinsko vještačenje od 10.04.204. (list 21-23 spisa), a koji je potvrđen nalazom tužiteljeva vještaka revizora za ŽU od 17.04.2014. (list 24-25 spisa), nije utvrdio u kojem opsegu (tj. postotku) ovdje predmetna prometna nezgoda iz 2001. godine sudjeluje u utvrđenom djelomičnom gubitku radne sposobnosti ŽU.

18. Uvidom u potvrdu tužitelja od 12.05.2021. i od 25.11.2021. o isplatama ŽU (list 37 i 41 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj isplatio svom osiguraniku ŽU na ime invalidske mirovine u razdoblju od 01.12.2018. do 30.04.2021. iznos od ukupno 75.134,61 kn, a u razdoblju od 01.05.2021. do 30.11.2021. ukupan iznos od 18.889,04 kn. No, ovo među strankama i nije sporno.

19. Uvidom u dopis tužitelja tuženiku od 17.05.2021. (list 38-39 spisa), dopis tuženika tužitelju od 15.06.2021. (list 40 spisa) i u povratnicu (list 42-43 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj dopisom od 17.05.2021. koji je tuženik primio 21.05.2021. pozvao tuženika na isplatu razmjernog dijela (od 40%) od iznosa koji tužitelj isplaćuje ŽU na ime invalidske mirovine u razdoblju od 01.12.2018. do 30.04.2021. u ukupnom iznosu od 30.053,84 kn, a koji zahtjev za isplatom tužitelja je tuženik otklonio dopisom od 15.06.2021.

20. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2477/16 (koji prileži ovom spisu) i u presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.06.2019. posl br. Pž-80/2018-2 (list 33-36 spisa) sud je utvrdio da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2477/16 od 24.11.2017., a koja je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.06.2019. posl br. Pž-80/2018-2, naloženo ovdje tuženiku isplatiti ovdje tužitelju iznos od 31.174,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a na ime naknade štete koju čini 40% isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ŽU za razdoblje od 01.06.2014. do 31.08.2017.

21. Uvidom u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 17.09.2021. posl. br. Pž-3986/2020-3 (list 195-201 spisa) sud je utvrdio da je istom odlukom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-2998/18-27 od 24.08.2020. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja za isplatu iznosa od 13.831,85 kn sa zateznim kamatama na teret ovdje tuženika, a na ime isplate s naslova 40% isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ŽU, s tim da iz obrazloženja ove odluke proizlazi da ovdje tužitelj nije dokazao postojanje uzročno posljedične veze između ozljede koju je osiguranik tužitelja ŽU zadobio u prometnoj nezgodi od 11.01.2021. koju je nesporno skrivio osiguranik ovdje tuženika i umirovljenja ŽU, odnosno da je uzrok njegovog umirovljenja upravo u omjeru od 40% ovdje predmetna prometna nezgoda iz 2001. godine za nastanak koje je odgovoran osiguranik ovdje tuženika.

22. Sud je u ovom predmetu odredio provođenje medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Tanji Lelas, spec. medicine rada od 05.01.2023. (list 164-165 spisa) i od 25.09.2024. (list 177-188 spisa), a sa zadatkom vještaku da se na temelju uvida u svu priloženu medicinsku dokumentaciju očituje na okolnost postoji li uzročno posljedična veza između ozljeda koje je ŽU zadobio u prometnoj nezgodi od 11.01.2001. i njegova umirovljenja, te ako ta veza postoji, u kojem su omjeru ozljede ŽU iz nezgode od 11.01.2001. uzrokovale njegovo umirovljenje. U svojim pisanim očitovanjima od 05.01.2023. (list 164-165 spisa) i od 25.09.2024. (list 177-188 spisa) stalni sudski vještak dr. Tanja Lelas u bitnome navodi da je uvidom u ovaj sudski spis (posl.br. P-9598/2021) i u njemu dostupne podatke i priloženu dokumentaciju, utvrdila da je potrebna nadopuna dokumentacije, te da je potrebno dostaviti sljedeću medicinsku dokumentaciju: medicinsku dokumentaciju navedenu u nalazu i mišljenju vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom gubitku ili potpunom gubitku radne sposobnosti od 20.02.2014., broj dnevnika: 25/14/2628, Otpusno pismo OB Zabok, Služba za kirurgiju od 14.01.2014., nalaze kirurga, zadnji nalaz 29.08.2013., otpusno pismo OB Zabok, Služba za kirurgiju od 14.02.2013., nalaz anesteziologa 02.01.2014., nalazi fizijatra, zadnji nalaz 22.08.2013., otpusno pismo SB Stubičke toplice od 16.05. do 06.06.2013., nalaz neurokirurga od 20.09.2013., nalaz neurologa od 16.05.2013., RTG snimka desnog koljena od 20.06.2013., obrazac 1-IN, kao i presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona ŽU, te medicinsku dokumentaciju vezanu uz ozljede zadobivene u prometnoj nesreći od 11.01.2001., te da će vještak medicine rada tek po dostavi tražene dokumentacije moći donijeti svoje stručno mišljenje.

23. Tuženik je podneskom od 14.04.2023. obavijestio sud da ne raspolaže dokumentacijom koju traži sudski vještak dr. Lelas, te je predložio da istu dostavi tužitelj, dok se tužitelj gore citiranim dopisom od 28.06.2023. s prilozima (list 169 spisa) očitovao da osim dokumentacije koju je dostavio uz taj dopis (a koja spisu prileži u posebnom omotu) ne posjeduje daljnju medicinsku dokumentaciju ŽU potrebnu za izradu nalaza i mišljenja u ovom predmetu.

24. Sud je u cijelosti prihvatio kao stručna, savjesna i objektivna očitovanja vještaka dr. Lelas od 05.01.2023. (list 164 – 165 spisa) i od 25.09.2024. (list 177 – 188 spisa) o tome zašto bez tražene dokumentacije nije moguće provođenje medicinskog vještačenja u ovom predmetu, a sve imajući u vidu među strankama nespornu činjenicu da je osiguranik tužitelja ŽU zadobio dvije ozljede izvan rada – u prometnoj nesreći 2001. godine (za nastanak koje je odgovoran osiguranik tuženika) i prilikom pada s traktora 2013. godine, te da su obje ove ozljede izvan rada uzrokovale umirovljenje ŽU ukupno u omjeru od 80%.

25. Slijedom ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a sud je utvrdio da tužitelju ovom postupku nije dokazao da je ozljeda koju je zadobio osiguranik tužitelja ŽU u prometnoj nezgodi od 11.01.2001. (a za nastanak koje prometne nezgode je nesporno odgovoran osiguranik tuženika LU) uzrokovala umirovljenje tužitelja upravo u omjeru od 40 %, a kako to tvrdi tužitelj. Naime, a kako je gore obrazloženo, niti u rješenjima tužitelja od 30.04.2014. (list 27-28 spisa) i od 12.03.2015. (list 29-32 spisa) u kojima je odlučeno o pravu tužiteljeva osiguranika ŽU na invalidsku mirovinu uslijed njegovog djelomičnoga gubitka radne sposobnosti, a niti u nalazu i mišljenju vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti ŽU izrađenom po tužiteljevom Centru za medicinsko vještačenje od 10.04.204. (list 21-23 spisa), a koji je potvrđen nalazom tužiteljeva vještaka revizora za ŽU od 17.04.2014. (list 24-25 spisa), nije utvrđeno, odnosno nije odlučeno o tome u kojem opsegu (tj. postotku) ovdje predmetna prometna nezgoda iz 2001. godine sudjeluje u utvrđenom djelomičnom gubitku radne sposobnosti ŽU, a među strankama je nesporno (a isto proizlazi i iz citiranih isprava) da je osiguranik tužitelja ŽU zadobio dvije ozljede izvan rada – u prometnoj nesreći 2001. godine (za nastanak koje je odgovoran osiguranik tuženika) i prilikom pada s traktora 2013. godine, te da su obje ove ozljede izvan rada uzrokovale umirovljenje ŽU ukupno u omjeru od 80%, a sud je obrazložio zašto kao dokaz na ovu okolnost ne prihvaća dopis Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 14.03.2016. upućen tužitelju (list 26 spisa), odnosno zašto nije bilo moguće provođenje medicinskog vještačenja na ovu okolnost.

26. Stoga, a kako tužitelj nije dokazao da je ozljeda koju je zadobio osiguranik tužitelja ŽU u prometnoj nezgodi od 11.01.2001. (a za nastanak koje prometne nezgode je nesporno odgovoran osiguranik tuženika LU) uzrokovala umirovljenje tužitelja upravo u omjeru od 40 %, to je sud, nadalje, utvrdio da nema mjesta primjeni odredbi čl. 161. st. 1. i 2., čl. 162. st. 1., čl. 164. st. 1. i čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 i 119/22), kao niti odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) u korist tužitelja , a na teret tuženika. Stoga, sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I.

27. Odluka o naknadi parničnog troška tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tuženik uspio u ovom sporu u cijelosti. Tuženiku je kao potreban priznat i dosuđen trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Trošak zastupanja tuženika koji mu je priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od sastava podneska od 28.10.2024. (Tbr. 8/1) i zastupanja na ročištu od 04.04.2025. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 200 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 400,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 100,00 EUR, to ukupno iznosi 500,00 EUR, pa je upravo ovaj iznos sud dosudio tuženiku s naslova naknade parničnog troška, kao u izreci ove presude u točci II. Na ovaj iznos tuženiku je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), a jer se radi o "ostalim" odnosima.

28. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tuženiku nije dosudio naknadu za predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 265,44 EUR, a jer medicinsko vještačenje u ovom predmetu i nije provedeno, te će uplaćeni predujam na zahtjev tuženika biti vraćen tuženiku. Također, sud tuženiku primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosudio niti naknadu za sudsku pristojbu u iznosu od 96,88 EUR, a jer tuženik koji je uspio u ovom sporu temeljem odredbi Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP) nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u ovom sporu, a niti je istu pristojbu platio.

U Zagrebu, dana 04. lipnja 2025. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjerka.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika