Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1040/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-443/2018-29 od 7. svibnja 20021., 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-443/2018-29 od 7. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.121,56 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude, kao i da mu naknadi panični trošak u iznosu 4.875,63 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. Protiv presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11,25/13, 28/13 , 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) nalazi u tome što je sud odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku, a što je posljedično dovelo do pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Uz navedeno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno iznijeti razlozi su proturječni i pogrešni, te presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je uredno vodio evidenciju o korištenju radnog vremena te se pisano očitovao u više navrata o samom postupku i metodologiji kako vođenja evidencije tako i obračuna plaće, a koje je sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike i provedeno, što je sud u potpunosti ignorirao. Napominje da je nalaz i mišljenje vještakinji u verziji A u iznosu od 2.121,56 kn osporio jer je vještak izračunao potraživanje po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za slobodne dane tužitelja prema podacima iz obračunskih lista umjesto pravilno iz evidencije o korištenju radnog vremena. Navodi da je tužitelj iskoristio 7 slobodnih dana za ostvarene sate prekovremenog rada u utuženom razdoblju a što je vidljivo iz evidencije o korištenju radnog vremena te u te dane nije radio te ponovno ističe da je vještakinja trebala u obračunu prekovremenih sati koristiti podatke o iskorištenim slobodnim danima iz evidencije o korištenju radnog vremena. Isto tako navodi da je vještakinja za mjesec siječanj 2018. utvrdila u Tabeli 3, stupcu 4 da je Carinska uprava tužitelju na ime slobodnih dana platila 434,76 kn ali isti iznos nije umanjila od ukupno plaćenih prekovremenih sati. Navodi da je ostvarene neiskorištene slobodne dane vještakinja bila u obvezi uzeti iz evidencije o korištenju radnog vremena službenika jer je službena evidencija javna isprava potpisana od strane pomoćnika ravnatelja i zavedena po urudžbenim brojem u informacijskom sustavu Carinske uprave te jedini relevantni pokazatelj stvarnog rada službenika u radnim satima u pojedinim mjesecima. Navodi da vještakinja pogrešno primjenjuje umanjenje neplaćenih prekovremenih sati rada tužitelja na način da umanjene prekovremen sate za slobodne dane samo na nivou jednog mjeseca iz razloga što ne postoji vremenski ograničavajući faktor za korištenje slobodnih dana niti u jednom zakonu niti u kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Suprotno tome tužitelj može koristiti slobodne dane na temelju ostvarenih neplaćenih prekovremenih sati u prethodnom razdoblju. Pogrešnim smatra zaključak suda da tuženik nije dokazao da je tužitelj koristio slobodne dane koji su mu plaćeni tj. da mu nisu odobreni na temelju prekovremenih sati. Ujedno, ističe da u evidenciji o korištenju radnog vremena evidentirani svi ostvareni sati službenika za pojedine mjesece po svim osnovama. Prigovara i odluci o parničnom trosku. Navodi da je trebalo uzeti u obzir činjenicu da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenja spora postavio zahtjev na isplatu iznosa od 50.000,00 kn dok je tužitelju dosuđen iznos od 2.121,56 kn. A pored toga tuženik i u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev je osporio djelomično dakle priznao je osnovanost zahtjev za 16 prekovremenih sati rada za koje mu pripada iznos od 761,30 kn. Stoga da je tuženik djelomično priznao tužbeni zahtjev prvostupanjski sud trebao je primijeniti odredbu čl. 157. ZPP-a. Nadalje navodi da je tužitelju neosnovano priznat trošak podneska od 17. listopada 2018., 29. ožujak 2019., 2.siječnja 2021.i 23.veljače 2021.,u iznosu od 250,00kn za svaki, te sastav podneska od 10. kolovoza 2020. u iznosu od 62,50 kn.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve navode iz žalbe, predlaže istu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije upuštanja u raspravljanje osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da je predmetni spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn (1.320,00 EUR).

8. Prema odredbi čl. 461. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 353. toč. 3. ZPP-a.

9. Prvostupanjsku presudu kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog bitne povrede iz odredbe 354. st. 1. ZPP-a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga prigovori u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

10. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni kako međusobno tako ni stanju u spisu tako da je presudu moguće ispitati.

11. Nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je prvostupanjski sud odbio izvođenje predloženih dokaza saslušanjem svjedoka Carinske uprave na okolnost rada, obračuna plaće i evidencije o radnom vremenu.

11.1. Tuženik pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njihove prijedloge za saslušanje svjedoka i da je i time što je to odbio počinio navedenu bitnu povredu parničnog postupka.

11.2. Zaključak o tome je li počinjena ova bitna povreda postupka u situaciji kad sud ne prihvati prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocijene je li takvim postupanjem sud nezakonito, u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP uskratio stranci mogućnost raspravljanja. Međutim, tuženiku je raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što im je dana prilika da predloži dokaze i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluju u njihovoj ocjeni.

12.Pazeći po službenoj dužnosti u povodu izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. toč. 2., 4. 8. i 9. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do zaključno 31. siječnja 2018.

14. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u razdoblju od kolovoza 2016. siječnja 2018. bio zaposlenik kod tuženik na radnom mjestu carinika III vrste,

- da je tužitelj u navedenom razdoblju radio u turnusima u ciklusu 12-24-12-48,

- da je vještakinja za financije i računovodstvo Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. u nalazu i mišljenju utvrdila mjesečni fond sati, mjesečni radnih sati i broj prekovremenih sati temeljem usporedbi sva tri rada iz obračunske isprave za isplatu plaće i evidencije o korištenju radnog vremena te je u Tabeli 1 prikazala mjesečni fond radnih sati i izračun neobračunatih prekovremenih sati rada u obračunskim ispravama u odnosu na evidencije o korištenju radnog vremena, a u Tabeli 2 izračun potraživanja po osnovu neobračunatih i neisplaćenih prekovremenih sati,

- da je u nalazu i mišljenju vještakinja navela da je tuženik tužitelju u Obračunskim ispravama za isplatu plaće iskazivao slobodne dane, ali iz dostupne dokumentacije nije razvidno za koje konkretno sate prekovremenog rada bi se isti odnosili,

- da je vještakinja u dopuni nalaza i mišljenja navela da bi obračunske liste trebale prikazivati što je tužitelju isplaćeno po osnovi radnog odnosa dok bi evidencija o korištenju radnog vremena trebala iskazivati kako je iskorišten mjesečni fond sati, s tim da bi obe evidencije trebale bi biti usklađene i prikazivati isti broj sati slobodnih dana, međutim u konkretnom slučaju iskazani broj sati sa slobodne dane na obračunskim listama za isplatu plaće i broj sati iskazan u evidencijama po korištenju radnog vremena se razlikuju,

- da je vještakinja izračunala potraživanje po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve slobodne dane korištene u promatranom periodu u dvije verzije tj. prema podacima iz obračunskih lista i prema podacima iz evidencije o korištenju radnog vremena pod pretpostavkom da se korišteni slobodni dani odnose na prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju te su utvrđena potraživanja zatvarana kronološki počevši od najstarijeg utvrđenog potraživanja,

- da je vještakinja u verziji A sačinila izračun prema podacima o slobodnim danima prema obračunskim listama i iste prikazala u tabeli A (list 329 spisa) pri čemu je utvrdila da se radi o iznosu od 2.121,56 kn i prema evidenciji o korištenju radnog vremena i isto prikazala u tabeli B (list 330 spisa) pri čemu je utvrdila da se radi o iznosu od 761,34 kn.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je tužitelju dosudio navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. dana u idućem mjesecu pozivom na odredbu čl. 92. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14,127/17,98/19,151/22,64/23– dalje ZR), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema odredbi čl. 14. i 45. Zakona o porezu (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 136/15).

16. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.

17. Naime, odredbom čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 - dalje:KU/13) i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20- dalje: KU/17) propisano je da će se osnovna plaća službenika ili namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog za prekovremeni rad 50 %, za rad blagdanom, neradnim danom, utvrđenim zakonom 150 %, dok prema st. 2. navedenog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno se ne isključuju. Odredbom čl. 44. st. 10. KU/13 (čl. 38. st.10 KU/17) propisano je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika organiziran u smjenama (dvije - 1. dvije -2. dvije -3.-dva dana slobodna) ili turnusima, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Odredbom čl. 44. st. 11. KU/13 (čl. 38. st. 11. KU/17) propisano je da ako je rad službenika ili namještenika organiziran na drugi način, prekovremeni rad je svaki rad duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Također, st. 12. navedenog članka propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati, čine sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati

18. Slijedom navedenog, a kako je tuženik u konkretnom slučaju tužitelju pogrešno prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU/13 (čl. 38. st.12 KU/17), pravilno je sud prvog stupnja odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, jer u konkretnom slučaju valja primijeniti obračun fonda radnih sati iz navedene odredbe Kolektivnog ugovora kojim je propisan način utvrđivanja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati.

19. Iako je točan žalbeni navod tuženika da ovdje nije moguće primijeniti načelo radnog prava o pogodovanju radniku, jer se radi o sporu o činjenicama, a ne o primjeni pravnih propisa, navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

20. U odgovoru na žalbene navode tuženika, valja navesti da su podaci broja sati slobodnih dana relevantni za odlučivanje o zahtjevu tužitelja oni podaci koji su iskazani u obračunskim listama u dokumentaciji poslodavca u situaciji kad su podaci o iskorištenim slobodnim danima različito iskazani u dokumentaciji poslodavca (različitim obračunskim listama za obračun plaće i u evidenciji rada tuženika) kao što je to u konkretnom slučaju.

21. Naime, obračunske liste su sastavljene u skladu sa Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine ("Narodne novine", broj: 32/15., 102/15. i 35/17.).

22. Prema odredbi čl. 5. ZR-a poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni (st. 1.), da evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu (st. 2.). Nadalje, člankom 135. st. 4. ZR-a određeno je da, u slučaju spora u vezi sa radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. st. 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Kako iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tuženik tijekom postupka nije dokazao da su obračunske liste nepravilno sastavljene, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio podatke o broju sati rada i slobodnih dana obračunate na obračunskim listama za plaću, za pojedine mjesece u kojima podaci iz obračunskih lista i evidencije radnog vremena nisu usklađeni.

23. Naime, obračunske liste sastavljene su sukladno čl. 93. ZR/14 i Pravilniku te je iz istih vidljiv broj iskorištenih i plaćenih slobodnih dana, dok je u evidencijama vidljiv samo broj iskorištenih slobodnih dana koji se međutim ne podudara sa plaćenim slobodnim danima prema obračunskim listama (evidentirano je više slobodnih dana od plaćenih). Osim toga, tuženik nije dokazao da je evidencije radnog vremena dostavio na uvid tužitelju, niti su iste potpisane po tužitelju, pa da bi tužitelj imao mogućnost na iste iznositi primjedbe. Kako su obje evidencije sačinjene od strane tuženika, na njemu je bilo da dokaže svoje tvrdnje da Evidencija o korištenju radnog vremena točno prikazuje podatke o iskorištenim slobodnim danima.

24.Svi ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju uglavnom činjenične prigovore, a što u žalbi (kao što već istaknuto) nije dopušteno. Međutim, neovisno o tome treba reći i kad bi se prigovori tuženika promatrali kroz pogrešnu primjenu materijalnog prava ni tada da takvim navodima zaključak suda prvog stupnja nije doveden u sumnju.

25.Naime, tuženik po prvi put u podnesku od 11. kolovoza 2020 ( list 293. – 308. spisa ) se pozvao i dostavio u spis zamolbe za korištenje slobodnih dana, što je nakon podnošenja odgovora na tužbu odnosno pripremnog ročišta, pa slijedom toga na te činjenice i dokaze u smislu čl. 461.a st. 2. ZPP-a ne može s uspjehom pozivati. Stoga iste nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presu

26.Ni žalbeni navodi kojima tuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o visini razlike plaće navodeći da vještak nije umanjio obračunate neisplaćene prekovremene sate rada za isplaćene slobodne dane po osnovi prekovremenih sati, nisu osnovani, budući da je vještakinja u varijanti A nalaza i mišljenja koju je prvostupanjski sud prihvatio obračunate neplaćene prekovremene sate umanjila za sve plaćene slobodne dane prema podacima iz obračunskih listi i slijedom toga utvrdila iznos neplaćenih prekovremenih sati u visini od 2.121,56 kn

27. U odgovoru na žalbene navode tuženika treba reći da nije odlučno što je tuženik u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora učinio nespornim zahtjev tužitelja u iznosu od 761,30 kn. Navedeno iz razloga jer tuženik time nije ispunio svoju obvezu, nije priznao tužbeni zahtjev niti je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 157. ZPP-a, ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Dakle, riječ je o dvije pretpostavke koje moraju kumulativno biti ispunjene i to da tuženik nije dao povoda za tužbu i da je priznao tužbeni zahtjev. Neovisno o tome je li tuženik dao povoda za tužbu, u konkretnom slučaju ova druga pretpostavka nije ispunjena, a to je da je tuženik prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev.

28. Konačno, neosnovano tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na podneske od 17. listopada 2018., 29. ožujka 2019. 2. siječnja 2021. i 23. veljače 2021. To iz razloga jer je prema sadržaju podnesaka riječ o obrazloženim podnescima koji su bili potrebni za vođenje parnice budući da suprotno žalbenim navodima ne sadrže samo ponavljanje ranije iznesenih navoda, pa tužitelju pripada naknada za iste sukladno Tbr.8.t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje Tarifa ) te sastav podneska od 10. kolovoza 2021. sukladno Tbr. 8.t. 3. Tarife kako je to odlučio prvostupanjski sud.

29. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

30. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žabu jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka ( čl. 155. ZPP-a ).

U Rijeci 19. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Helena Vlahov Kozomara