REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P-4720/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir i partneri d.o.o. u Splitu, Bihaćka 2a, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupanog odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić&Anić d.o.o. u Splitu, Lovretska 14, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 29.travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Damira Tomića, odvjetnika u OD Budimir i partneri d.o.o., i punomoćnika tuženika Tonia Marinca, odvjetnika u OD Anić&Anić d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 4.lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od ukupno 4.164,22 EUR-a (slovima: četiri tisuće stotinu šezdeset četiri eura dvadeset dva centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, po stopi od 15% do 31.prosinca 2007., od 01.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja:
na iznos od 3,23 EUR teče od 20-sij-08 pa do isplate,
na iznos od 16,01 EUR teče od 20-vlj-08 pa do isplate,
na iznos od 16,44 EUR teče od 20-ožu-08 pa do isplate,
na iznos od 16,01 EUR teče od 20-tra-08 pa do isplate,
na iznos od 15,76 EUR teče od 20-svi-08 pa do isplate,
na iznos od 13,29 EUR teče od 20-lip-08 pa do isplate,
na iznos od 29,24 EUR teče od 20-srp-08 pa do isplate,
na iznos od 29,23 EUR teče od 20-kol-08 pa do isplate,
na iznos od 29,19 EUR teče od 20-ruj-08 pa do isplate,
na iznos od 30,74 EUR teče od 20-lis-08 pa do isplate,
na iznos od 32,98 EUR teče od 20-stu-08 pa do isplate,
na iznos od 52,25 EUR teče od 20-pro-08 pa do isplate,
na iznos od 55,56 EUR teče od 20-sij-09 pa do isplate,
na iznos od 55,96 EUR teče od 20-vlj-09 pa do isplate,
na iznos od 54,25 EUR teče od 20-ožu-09 pa do isplate,
na iznos od 54,35 EUR teče od 20-tra-09 pa do isplate,
na iznos od 54,60 EUR teče od 20-svi-09 pa do isplate,
na iznos od 57,86 EUR teče od 20-lip-09 pa do isplate,
na iznos od 69,12 EUR teče od 20-srp-09 pa do isplate,
na iznos od 68,88 EUR teče od 20-kol-09 pa do isplate,
na iznos od 68,94 EUR teče od 20-ruj-09 pa do isplate,
na iznos od 68,52 EUR teče od 20-lis-09 pa do isplate,
na iznos od 69,23 EUR teče od 20-stu-09 pa do isplate,
na iznos od 69,63 EUR teče od 20-pro-09 pa do isplate,
na iznos od 70,72 EUR teče od 20-sij-10 pa do isplate,
na iznos od 71,30 EUR teče od 20-vlj-10 pa do isplate,
na iznos od 72,54 EUR teče od 20-ožu-10 pa do isplate,
na iznos od 72,47 EUR teče od 20-tra-10 pa do isplate,
na iznos od 74,21 EUR teče od 20-svi-10 pa do isplate,
na iznos od 75,18 EUR teče od 20-lip-10 pa do isplate,
na iznos od 75,90 EUR teče od 20-srp-10 pa do isplate,
na iznos od 78,00 EUR teče od 20-kol-10 pa do isplate,
na iznos od 78,22 EUR teče od 20-ruj-10 pa do isplate,
na iznos od 78,71 EUR teče od 20-lis-10 pa do isplate,
na iznos od 78,12 EUR teče od 20-stu-10 pa do isplate,
na iznos od 83,40 EUR teče od 20-pro-10 pa do isplate,
na iznos od 82,24 EUR teče od 20-sij-11 pa do isplate,
na iznos od 69,80 EUR teče od 20-vlj-11 pa do isplate,
na iznos od 57,27 EUR teče od 20-ožu-11 pa do isplate,
na iznos od 56,29 EUR teče od 20-tra-11 pa do isplate,
na iznos od 58,25 EUR teče od 20-svi-11 pa do isplate,
na iznos od 60,72 EUR teče od 20-lip-11 pa do isplate,
na iznos od 62,98 EUR teče od 20-srp-11 pa do isplate,
na iznos od 65,16 EUR teče od 20-kol-11 pa do isplate,
na iznos od 61,47 EUR teče od 20-ruj-11 pa do isplate,
na iznos od 59,35 EUR teče od 20-lis-11 pa do isplate,
na iznos od 60,11 EUR teče od 20-stu-11 pa do isplate,
na iznos od 60,86 EUR teče od 20-pro-11 pa do isplate,
na iznos od 61,94 EUR teče od 20-sij-12 pa do isplate,
na iznos od 61,65 EUR teče od 20-vlj-12 pa do isplate,
na iznos od 61,68 EUR teče od 20-ožu-12 pa do isplate,
na iznos od 62,14 EUR teče od 20-tra-12 pa do isplate,
na iznos od 62,14 EUR teče od 20-svi-12 pa do isplate,
na iznos od 61,60 EUR teče od 20-lip-12 pa do isplate,
na iznos od 61,51 EUR teče od 20-srp-12 pa do isplate,
na iznos od 61,32 EUR teče od 20-kol-12 pa do isplate,
na iznos od 60,83 EUR teče od 20-ruj-12 pa do isplate,
na iznos od 61,99 EUR teče od 20-lis-12 pa do isplate,
na iznos od 61,99 EUR teče od 20-stu-12 pa do isplate,
na iznos od 61,62 EUR teče od 20-pro-12 pa do isplate,
na iznos od 60,77 EUR teče od 20-sij-13 pa do isplate,
na iznos od 60,74 EUR teče od 20-vlj-13 pa do isplate,
na iznos od 61,38 EUR teče od 20-ožu-13 pa do isplate,
na iznos od 61,21 EUR teče od 20-tra-13 pa do isplate,
na iznos od 59,69 EUR teče od 20-svi-13 pa do isplate,
na iznos od 59,88 EUR teče od 20-lip-13 pa do isplate,
na iznos od 59,95 EUR teče od 20-srp-13 pa do isplate,
na iznos od 60,36 EUR teče od 20-kol-13 pa do isplate,
na iznos od 60,94 EUR teče od 20-ruj-13 pa do isplate,
na iznos od 61,09 EUR teče od 20-lis-13 pa do isplate,
na iznos od 61,73 EUR teče od 20-stu-13 pa do isplate,
na iznos od 61,53 EUR teče od 20-pro-13 pa do konačne isplate.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od ukupno 5.078,71 Eura (slovima: pet tisuća sedamdeset osam eura sedamdeset jedan cent), zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, po stopi od 15% do 31.prosinca 2007., od 01.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja:
na iznos od 12,97 Eura teče od 20-sij-09 pa do isplate
na iznos od 14,80 Eura teče od 20-vlj-09 pa do isplate
na iznos od 6,93 Eura teče od 20-ožu-09 pa do isplate
na iznos od 7,40 Eura teče od 20-tra-09 pa do isplate
na iznos od 8,57 Eura teče od 20-svi-09 pa do isplate
na iznos od 5,78 Eura teče od 20-lip-09 pa do isplate
na iznos od 6,29 Eura teče od 20-srp-09 pa do isplate
na iznos od 5,43 Eura teče od 20-kol-09 pa do isplate
na iznos od 5,64 Eura teče od 20-ruj-09 pa do isplate
na iznos od 4,12 Eura teče od 20-lis-09 pa do isplate
na iznos od 6,69 Eura teče od 20-stu-09 pa do isplate
na iznos od 8,12 Eura teče od 20-pro-09 pa do isplate
na iznos od 12,06 Eura teče od 20-sij-10 pa do isplate
na iznos od 14,14 Eura teče od 20-vlj-10 pa do isplate
na iznos od 18,58 Eura teče od 20-ožu-10 pa do isplate
na iznos od 18,36 Eura teče od 20-tra-10 pa do isplate
na iznos od 24,59 Eura teče od 20-svi-10 pa do isplate
na iznos od 28,09 Eura teče od 20-lip-10 pa do isplate
na iznos od 30,68 Eura teče od 20-srp-10 pa do isplate
na iznos od 38,24 Eura teče od 20-kol-10 pa do isplate
na iznos od 39,04 Eura teče od 20-ruj-10 pa do isplate
na iznos od 40,79 Eura teče od 20-lis-10 pa do isplate
na iznos od 38,67 Eura teče od 20-stu-10 pa do isplate
na iznos od 57,66 Eura teče od 20-pro-10 pa do isplate
na iznos od 52,12 Eura teče od 20-sij-11 pa do isplate
na iznos od 53,45 Eura teče od 20-vlj-11 pa do isplate
na iznos od 56,41 Eura teče od 20-ožu-11 pa do isplate
na iznos od 51,32 Eura teče od 20-tra-11 pa do isplate
na iznos od 61,51 Eura teče od 20-svi-11 pa do isplate
na iznos od 74,41 Eura teče od 20-lip-11 pa do isplate
na iznos od 86,23 Eura teče od 20-srp-11 pa do isplate
na iznos od 97,59 Eura teče od 20-kol-11 pa do isplate
na iznos od 78,33 Eura teče od 20-ruj-11 pa do isplate
na iznos od 67,26 Eura teče od 20-lis-11 pa do isplate
na iznos od 71,25 Eura teče od 20-stu-11 pa do isplate
na iznos od 75,17 Eura teče od 20-pro-11 pa do isplate
na iznos od 80,82 Eura teče od 20-sij-12 pa do isplate
na iznos od 79,30 Eura teče od 20-vlj-12 pa do isplate
na iznos od 79,45 Eura teče od 20-ožu-12 pa do isplate
na iznos od 81,84 Eura teče od 20-tra-12 pa do isplate
na iznos od 81,84 Eura teče od 20-svi-12 pa do isplate
na iznos od 79,04 Eura teče od 20-lip-12 pa do isplate
na iznos od 78,53 Eura teče od 20-srp-12 pa do isplate
na iznos od 77,56 Eura teče od 20-kol-12 pa do isplate
na iznos od 74,99 Eura teče od 20-ruj-12 pa do isplate
na iznos od 81,07 Eura teče od 20-lis-12 pa do isplate
na iznos od 81,07 Eura teče od 20-stu-12 pa do isplate
na iznos od 79,12 Eura teče od 20-pro-12 pa do isplate
na iznos od 74,72 Eura teče od 20-sij-13 pa do isplate
na iznos od 74,53 Eura teče od 20-vlj-13 pa do isplate
na iznos od 77,88 Eura teče od 20-ožu-13 pa do isplate
na iznos od 76,99 Eura teče od 20-tra-13 pa do isplate
na iznos od 69,04 Eura teče od 20-svi-13 pa do isplate
na iznos od 70,06 Eura teče od 20-lip-13 pa do isplate
na iznos od 70,43 Eura teče od 20-srp-13 pa do isplate
na iznos od 72,56 Eura teče od 20-kol-13 pa do isplate
na iznos od 75,60 Eura teče od 20-ruj-13 pa do isplate
na iznos od 70,38 Eura teče od 20-lis-13 pa do isplate
na iznos od 79,69 Eura teče od 20-stu-13 pa do isplate
na iznos od 78,66 Eura teče od 20-pro-13 pa do isplate
na iznos od 71,48 Eura teče od 20-sij-14 pa do isplate
na iznos od 75,88 Eura teče od 20-vlj-14 pa do isplate
na iznos od 75,44 Eura teče od 20-ožu-14 pa do isplate
na iznos od 72,89 Eura teče od 20-tra-14 pa do isplate
na iznos od 72,06 Eura teče od 20-svi-14 pa do isplate
na iznos od 72,48 Eura teče od 20-lip-14 pa do isplate
na iznos od 74,77 Eura teče od 20-srp-14 pa do isplate
na iznos od 75,34 Eura teče od 20-kol-14 pa do isplate
na iznos od 76,79 Eura teče od 20-ruj-14 pa do isplate
na iznos od 78,19 Eura teče od 20-lis-14 pa do isplate
na iznos od 79,75 Eura teče od 20-stu-14 pa do isplate
na iznos od 79,36 Eura teče od 20-pro-14 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-sij-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-vlj-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-ožu-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-tra-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-svi-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-lip-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-srp-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-kol-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-ruj-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-lis-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-stu-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-pro-15 pa do isplate
na iznos od 80,34 Eura teče od 20-sij-16 pa do potpune isplate.
III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.166,99 EUR, istaknuta radi prebijanja.
IV. a). Odbija se prijedlog tuženika da se utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu od 274,35 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
na iznos EUR od
1,89
20.03.2006.
2,15
20.04.2006.
1,86
20.05.2006.
2,42
20.06.2006.
4,61
20.07.2006.
5,15
20.08.2006.
1,48
20.09.2006.
2,63
20.10.2006.
5,65
20.11.2006.
5,48
20.12.2006.
7,99
20.01.2007.
8,55
20.02.2007.
6,86
20.03.2007.
8,88
20.04.2007.
14,09
20.05.2007.
14,95
20.06.2007.
16,07
20.07.2007.
10,15
20.08.2007.
13,82
20.09.2007.
16,69
20.10.2007.
10,87
20.11.2007.
15,78
20.12.2007.
8,43
20.01.2008.
9,45
20.02.2008.
3,21
20.03.2008.
9,46
20.04.2008.
13,03
20.05.2008.
11,39
20.06.2008.
12,26
20.07.2008.
12,39
20.08.2008.
12,66
20.09.2008.
0,48
20.10.2008.
1,34
20.11.2008.
2,23
20.12.2008.
b). Odbija se prijedlog tuženika da se utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu od 623,04 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
na iznos EUR od
20,53
20.1.2014.
24,91
20.2.2014.
24,87
20.3.2014.
24,66
20.4.2014.
24,59
20.5.2014.
24,63
20.6.2014.
24,82
20.7.2014.
24,87
20.8.2014.
24,99
20.9.2014.
25,10
20.10.2014.
25,23
20.11.2014.
25,20
20.12.2014.
25,28
20.1.2015.
25,28
20.2.2015.
25,28
20.3.2015.
25,28
20.4.2015.
25,28
20.5.2015.
25,28
20.6.2015.
25,28
20.7.2015.
25,28
20.8.2015.
25,28
20.9.2015.
25,28
20.10.2015.
25,28
20.11.2015.
25,28
20.12.2015.
25,28
20.1.2016.
V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.125,00 EUR (slovima: dvije tisuće stotinu dvadeset pet eura), uvećan za zatezne kamate koji teku od 4.lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. U tužbi upućenoj sudu preporučenom pošiljkom 12.lipnja 2019. navodi se da su tužiteljica kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao banka dana 2.lipnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj: 060202342579, solemniziran kod javne bilježnice Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita pod brojem OU-59/06-1 (nadalje: Ugovor), temeljem kojeg je tuženik odobrio tužiteljici namjenski stambeni kredit i isplatio joj iznos od 77.675,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem HNB-a na dan isplate. Člankom 2. Ugovora ugovoren je rok otplate od 30 godina, s time da se iznos danog kredita, uvećan za kamate iz čl.3. Ugovora pod nazivom „Kamatna stopa", ima isplatiti u 360 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje banka planom otplate. Nadalje, čl. 3. Ugovora tužiteljica se obvezala otplaćivati tuženiku kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,39 % godišnje. Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN, broj: 102/15) ponudio tužiteljici konverziju Ugovora iz valute CHF u valutu EUR, koja je prihvatila taj prijedlog i s tuženikom 25.siječnja 2016. zaključila Dodatak br.1. Ugovoru o kreditu novi broj:151109069753. Ugovorena redovna kamatna stopa se sa početnih 4,39 % godišnje tijekom otplate kredita mijenjala u više navrata na štetu tužiteljice, koja smatra da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi, pritom se pozivajući na odluku Visokog trgovačkog suda RH posl.br.Pž-7129/2013 od 16.srpnja 2014. Slijedom navedenoga, a sukladno čl.1111.ZOO-a i čl.502 c. ZPP-a, tužiteljica od tuženika potražuje isplatu iznosa koji je pretplatila na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, s tim da je postavila glavni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 7.679,92 CHF, dakle istoj valuti kao i sklopljeni ugovor, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Prvim podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje isplatu kunskog iznosa od 42.497,11 kn, a drugim podrednim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu u eurima u iznosu od 5.741,54 EUR, sve sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te potražuje naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te je istaknuo prigovor zastare. Nadalje, tuženik osporava da je ovaj sud vezan presudama Trgovačkog suda u Zagrebu donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, između ostaloga jer se u konkretnom slučaju radi o postupku radi isplate, a ne naknade štete kako propisuje čl.502.c. Zakona o parničnom postupku i čl.138.a. Zakona o zaštiti potrošača/2007. Tuženik navodi da je prije podnošenja tužbe tužiteljica pristala na konverziju predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da je s tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu, a kojim je došlo i do izmjene valutne klauzule i kamatne stope. Time je i otpala eventualna ništenost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pod uvjetom da je i postojala, tuženik se poziva se na utvrđenja iz postupka Gos-1/2019, kao i na brojne odluke županijskih sudova u RH i Europskog suda. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja iznosa od 1.166,99 EUR, koji je tužiteljici priznat Dodatkom ugovora o kreditu. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbaciti tužbeni zahtjev, podredno isti odbiti kao neosnovan i naložiti tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.
3. Podneskom od 22.travnja 2024. tuženik je istaknuo dodatni prigovor radi prebijanja iznosa od 628,00 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime tzv.negativnih razlika kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene, s tim da je tužiteljica osporila postojanje potraživanja tuženika koje predlaže utvrditi prijebojem i istaknula prigovor zastare u odnosu na prijeboj i predmet prijeboja.
4. Tužiteljica je 12.lipnja 2023. podnijela tužbu ovom sudu koja je zavedena pod poslovnim brojem P-2860/2023, kojom od tuženika potražuje isplatu pretplaćenog iznosa od 5.445,31 EUR na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz istog ugovora o kreditu. Naime, tužiteljica ističe da tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužiteljici pružio dovoljno informacija i obavijesti o značenju i rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, koje odredbe Ugovora su također ništetne (čl. 1. Ugovora u kojem se daje rečeni iznos CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, te ugovorno (vezuje) povrat tj. otplata kredita (također čl. 1 Ugovora) primjenom valutne klauzule gdje se svaki mjesečni anuitet vraća u kunama ima obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća anuiteta). Slijedom navedenoga, tužiteljica po ovoj osnovi predlaže da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 5.445,31 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dospijeća do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom.
5. U odgovoru na tužbu u predmetu posl.br. P2860/2023, tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te je istaknuo prigovor zastare. Nadalje, tuženik osporava da je ovaj sud vezan presudama Trgovačkog suda u Zagrebu donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, između ostaloga jer se u konkretnom slučaju radi o postupku radi isplate, a ne naknade štete kako propisuje čl.502.c. Zakona o parničnom postupku i čl.138.a. Zakona o zaštiti potrošača/2007. Tuženik navodi da je prije podnošenja tužbe tužiteljica pristala na konverziju predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da je s tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu, a kojim je došlo i do izmjene valutne klauzule i kamatne stope. Time je i otpala eventualna ništenost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pod uvjetom da je i postojala, tuženik se poziva se na utvrđenja iz postupka Gos-1/2019, kao i na brojne odluke županijskih sudova u RH i Europskog suda. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja iznosa od 1.166,99 EUR, koji je tužiteljici priznat Dodatkom ugovora o kreditu. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbaciti tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno isti odbiti kao neosnovan i naložiti istoj da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.
6. Podneskom od 26.lipnja 2024. u predmetnu posl.br.P-2860/2023, tuženik je istaknuo dodatni prigovor radi prebijanja iznosa od 274,35 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime tzv.negativnih razlika kada je tečaj CHF-a bio niži od početno ugovorenog, s tim da je tužiteljica osporila postojanje potraživanja tuženika koje predlaže utvrditi prijebojem i istaknula prigovor zastare u odnosu na prijeboj i predmet prijeboja.
7. Rješenjem donesenim na ročištu održanom 2.srpnja 2024. sud je prihvatio prijedlog tuženika i predmet posl.br.P-2860/2023 spojio s ovim predmetom radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.
8. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 28.listopada 2024. uredila tužbeni zahtjev na način da pod točkom I. potražuje isplatu iznosa od 4.164,22 EUR na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, pod točkom II. potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.078,71 EUR na ime pretplate po osnovi valutne klauzule, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a pod točkom III. potražuje naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
9. Podneskom od 28.travnja 2025. tuženik je nakon provedenog financijskog vještačenja, specificirao svoju tražbinu u odnosu na koju ističe prigovor radi prebijanja, i to iznos od 274,35 EUR na ime manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF-a bio niži od početno ugovorenog, i iznos od 623,04 EUR na ime manje plaćenog na ime kamatne stope, kada je ista bila manja od početno ugovorene, sve sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate.
10. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanim u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] broj: 060202342579-SN od 2.lipnja 2006. solemniziranog od strane javne bilježnice Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita pod brojem OU-59/2006 dana 13.veljače 2006., Dodatka br.1. Ugovoru o kreditu broj 151109069753 (novi broj), 060202342579 (stari broj) od 25.siječnja 2016. solemniziranog od strane javne bilježnice Nevenke Kekez iz Splita pod brojem OV- 539/2016 dana 25.siječnja 2016., prvog otplatnog plana, pregleda obveza po kreditu, obavijesti od dospijeću obroka i redovne kamate, prometa po računu kredita, novog otplatnog plana, stanja kredita na dan konverzije, financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marijanu Joviću, te saslušanjem tužiteljice.
11.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
12. Predmet spora je isplata iznosa koji je tužiteljica pretplatila na ime ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi do izvršene konverzije.
13. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da su parnične stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, kojim je predmetni kredit konvertiran u eurski, da je konverzijom utvrđen novi iznos nedospjele glavnice i pretplata priznata tužiteljici, a s koji izračunom se tužiteljica suglasila.
14. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 2.lipnja 2006. Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanim u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] broj: 060202342579-SN od 2.lipnja 2006. solemniziran od strane javne bilježnice Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita pod brojem OU-59/2006 dana 13.veljače 2006., kojim je tuženik- banka odobrila tužiteljici kao korisniku iznos kredita od 77.675,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom sednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan isplate kredita u svrhu adaptacije kuće (čl.1.Ugovora). Nije sporno da je u članku 2. ugovoreno da se kredit otplaćuje u roku 30 godina ili u 360 jednaka mjesečna anuiteta čiju visinu određuje tuženik (čl.2.ugovora), kao i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja će se mijenjati sukladno odlukama tuženika kao banke (čl.3. ugovora). Dakle, nije sporno da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene u tečaju valute CHF, kao i da je dolazilo do promjene kamatne stope. Nadalje, između strankama nije sporno da su na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. zaključili Dodatak br.1. ugovora o kreditu dana 25.siječnja 2016., tako da je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., kojim Dodatkom su utvrdili da preostala neotplaćena glavnica kredita nakon konverzije valute iznosi 42.101,64 EUR.
15. Međutim, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, osnovanost prigovora zastare, kao i osnovanost prigovora tuženika istaknutih radi prebijanja i osnovanost prigovora zastare u odnosu na te prigovore.
16. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 2.lipnja 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03, nadalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).
17. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
18. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
19. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.
20.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
21. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
22. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, između ostalog, je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
23. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, a tamo Splitska banka d.d. kao šestotuženik, u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora šestotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time šestotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom šestotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora šestotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku šestotuženika.
24. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužiteljicu, odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, 155/23, nadalje: ZPP-a) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužiteljica i poziva u tužbi.
25. I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
26. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, te imajući na umu da su sporne odredbe čl. 1., 2. i 3. Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
27. Naime, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora.
28. Čak i izvršenjem Ugovora o kreditu ne može nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. st. 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a.
29. Neosnovano tuženik navodi da zbog toga što je s tužiteljicom sklopio konverziju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015, nadalje:ZID ZPK) tužiteljica više nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, niti zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.
30. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz čl.19.c t.6. ZIDZOPK, na način kako to nalaže zakon. Stoga tzv. konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim dodacima ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke. Svrha navedenog ZIDZOPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim (ŽS u Rijeci, posl.br.Gž-42/2024 od 16.travnja 2024.).
31. Na temelju svih naprijed navedenih utvrđenja, sud je zaključio da dio odredbi čl. 1., 2. i 3. predmetnog ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne.
32. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
32.1. Člankom 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
32.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014., dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.
32.3. Dakle, kako je predmetna tužba kojom se potražuje pretplata na ime promjenjive kamatne stope podnesena 12.lipnja 2019., a tužba u spojenom predmetu posl.br.P-2860/2023 kojom se potražuje preplata na ime valutne klauzule podnesena je 12.lipnja 2023., znači da računajući od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018. pa do podnošenja citiranih tužbi nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.
33. Nadalje, sud je omogućio tuženiku dokazivanje da je u konkretnom slučaju tužiteljici kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući na umu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Međutim, tuženik na tu okolnost nije predložio izvođenje nikakvih dokaza.
34. Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice, koja u svom iskazu navodi da joj je novac bio potreban radi adaptacije obiteljske kuće, u kojoj stanuje i danas, te koju od sklapanja ugovora nije iznajmljivala. Obratila se tuženiku, koji joj je odmah ponudio kredit u CHF, nije joj nudio druge modele kredita niti se tužiteljica raspitivala o drugim modelima. Ne može se sjetiti tko je sastavio tekst ugovora o kreditu, nije ga pročitala, iako je imala vremena da je to htjela, već ga je samo potpisala. Išla je na ovjeru ugovora kod javnog bilježnika, koji je nešto govorio, tužiteljica ga nije slušala jer je s njom bio suprug. Zaposlenici tuženika nisu tužiteljicu prije sklapanja ugovora upozorili na nikakav rizik vezan za ugovaranje kredita u valuti CHF, kao niti u pogledu načina mijenjanja kamatne stope. U trenutku sklapanja ugovora nije znala da će promjenom tečaja CHF-a dolaziti i do promjene njene mjesečne rate. Tuženik je slao samo pisane obavijesti da se mijenja kamatna stopa, ali ne i na koji način. U trenutku sklapanja ugovora bila je u radnom odnosu, nije bila obrtnik ni obavljala samostalnu poslovnu djelatnost, niti je bila vlasnica poslovnih udjela, član uprave ili nadzornog odbora nekakve tvrtke. Mjesečna rata bila je sukladna ugovoru nekih godinu-godinu i pol dana, iznosila je oko 238,90 EUR/ 1.800,00 kn, da bi postepeno rasla i došla do iznosa od 3.500,00 -4.000,00 kn/464,53-530,89 EUR, koje je uredno plaćala. Nije se raspitivala kod tuženika o razlozima rasta rate, a navedeni kredit još uvijek otplaćuje. Radi konverzije tužiteljica je išla sa suprugom raspitivati se kod tuženika, te je očekivala da će joj konverzije smanjiti mjesečne rate, jer je istu bilo nemoguće plaćati. Obračun konverzije napravio je tuženik, ne sjeća se tko je sastavio tekst ugovora, tekst je pročitala prije potpisivanja i ovjere kod javnog bilježnika, te je na klapanje konverzije nije nitko prisiljavao. Stekla je dojam da ne bi s tuženikom mogla pregovarati nešto drugo o ugovoru o kreditu i konverziji, osim onog što je tuženik nudio.
35. U odnosu na status tužiteljice kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj adaptacija kuće, kako to tužiteljica navodi i u svom iskazu, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužiteljica ugovor sklopila u svrhe koje su namijenjene njenom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, niti da bi u takve svrhe utrošila novčana sredstva isplaćena na temelju ugovora o kreditu. Slijedom svega navedenoga, tužiteljicu se ima smatrati potrošačem.
36.Tuženik osporava pravo tužiteljici na obeštećenje zbog činjenice da je pristala na sklapanje Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, pozivom na odluku Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., što je u cijelosti neutemeljeno. To stoga što navedena odluka nema nikakve veze, niti je donesena u svezi navedenog spornog pitanja, jer je u tom predmetu VSRH postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?", i na to pitanje dan je odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenoj odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka ugovora o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-118/17 apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju.
37. Što se tiče visine zahtjeva, ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke Marijana Jovića, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti, te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.
38. U nalazu i mišljenju sudski vještak Marijan Jović navodi da je tuženik u razdoblju od 07.siječnja 2008. do 31.prosinca 2013. mijenjao kamatnu stopu na više u odnosu na ugovorenu, koja je tada zakonski smanjena na niže, te je za plaćanje anuiteta korišten srednji tečaj CHF/kn HNB-a važeći na dan plaćanja. Kredit je po zakonu o potrošačkom kreditiranju konvertiran u valutu EUR, pri čemu je tuženik priznao tužiteljici preplatu u iznosu od 1.166,99 Eur.
38.1. U pogledu izračuna pretplate, sudski vještak Marijan Jović je dao dvije opcije, na način da je u Opcija 1. dao izračun u koji su uključeni iznosi manje plaćenih anuiteta za vrijeme nižeg tečaja i kamate (negativne razlike). Tužiteljica je zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju otplate platila veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa u ukupnom iznosu od 3.541,18 EUR, dok je zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, u razdoblju cjelokupne otplate platila pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu od 4.965,35 Eur. Ukupan iznos preplate po obje osnove iznosi 8.506,53 EUR.
38.2. U Opciji 2. sudski vještak Marijan Jović je dao izračun u koji nisu uključene negativne razlike. Prema tom izračunu tužiteljica je zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju otplate platila veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa u ukupnom iznosu od 4.164,22 EUR, dok je zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, u razdoblju cjelokupne otplate platila pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu od 5.078,71 EUR. Ukupan iznos preplate po obje osnove iznosi 9.242,93 EUR.
39. S obzirom da je utvrđena ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke, to tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi ukoliko nije u cijelosti obeštećena izvršenom konverzijom. Na temelju provedenog financijskog vještačenja sud nedvojbeno zaključuje da tužiteljica nije u potpunosti obeštećena zaključenjem Dodatka ugovoru, odnosno izvršenom konverzijom. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije Marijana Jovića proizlazi da je tužiteljica na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj u utuženom razdoblju pretplatila prema Opciji 2. ukupan iznos od 9.242,93 EUR, od čega na ime promjene kamatne stope iznos od 4.164,22 EUR, i zbog rasta tečaja iznos od 5.078,71 EUR, a isplatu kojeg iznosa tužiteljica potražuje od tuženika. Dakle, iz financijskog vještačenja nedvojbeno proizlazi da tužiteljica provedenom konverzijom ugovora o kreditu nije obeštećena odnosno da konverzijom nije uspostavljena ekonomska ravnoteža između ugovornih stranaka. Naime, tužiteljica je od dana otplate kredita do dana konverzije 25.siječnja 2016. preplatila ukupan iznos od iznos od 9.242,93 EUR na ime ništetnih odredbi ugovora. Dakle, tužitelj potražuje pretplatu do dana sklapanja Dodatka ugovora odnosno izvršene konverzije 25.siječnja 2016. koja je predmet tužbe i tužbenog zahtjeva.
40. U konkretnom slučaju valjan je sporazum o konverziji sklopljen između tužiteljice i tuženika, te kao takav proizvodi pravne učinke između parničnih stranaka. Predmet Dodatka ugovora jest ispunjavanje zakonske obveze tuženika prema uvjetima propisanim ZID ZPK-a/2015, kojim se mijenjaju odredbe osnovanog ugovora o kreditu i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te sporazum o raspolaganju pretplatom, kako je i navedeno u čl.1.Dodataka ugovoru. Konverzijom je osnovni ugovor o kreditu u valuti CHF (realiziran u HRK) izmijenjen u kredit u valuti EUR uz redovnu kamatnu stopu, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije nedvojbeno je utvrđeno da konverzijom tužiteljica nije došala u pravnu poziciju u kojoj bi se nalazila da je bila korisnik kredita u euro, jer je vještak za financije utvrdio postojanje pretplate kako po osnovi ništenih odredbi o valutnoj klauzuli tako i po osnovi ništenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ovo je posljedica toga što ni tuženiku u trenutku izrade obračuna konverzije nije bilo poznato da će dvije godine kasnije postati pravomoćna naprijed citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule. Dakle, sklopljenom konverzijom nije uspostavljena ekonomska ravnoteža između ugovornih stranaka, odnosno između tužiteljice i tuženika.
41. Tužiteljica je nakon izvršenog vještačenja podneskom od 28.listopada 2024. uredila tužbeni zahtjev, na način da od tuženika potražuje pod točkom I. isplatu iznosa od 4.164,22 EUR na ime pretplate izvršene na temelju ništenih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok pod točkom II. potražuje isplatu iznosa od 5.078,71 EUR na ime pretplate izvršene na temelju ništenih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
42. Tužiteljica je u otplati kredita tuženiku vraćala kunske iznose radi čega joj pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
43. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.
44. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa koje je tužiteljica pretplatila na ime valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u iznosu od 9.242,93 EUR zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkama I. i II.
45. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prijeboja iznosa od 1.166,99 EUR, odnosno iznosa koji je tuženik priznao tužiteljici u konverziji na ime izvršenih pretplata. Istaknuti prigovor radi prebijanja je procesni prigovor, do kojeg tek treba doći odlukom suda sukladno čl.338.st.3.ZPP-a. Povodom prigovora radi prebijanja sud je dužan, ako su za to ispunjene pretpostavke, u izreci presude utvrditi postojanje ili nepostojanje tražbine istaknute radi prebijanja. Da bi se izvršio prijeboj, prigovor mora biti određen i tuženik je dužan dokazati osnovu i visinu svog potraživanja. Jedna od osnovnih pretpostavki kod prigovor prijeboja, bilo materijalnopravnog bilo građanskopravnog, jest postojanje istovrsnih i dospjelih potraživanja između parničnih stranaka. U konkretnom slučaju tuženik u prijeboj stavlja potraživanje tužiteljice, odnosno iznos od 1.166,99 EUR, koji je tužiteljica pretplatila tuženiku na temelju ugovora o kreditu, i koji iznos pretplate je tuženik priznao tužiteljici prilikom konverzije u svrhu otplate budućih anuiteta. Prema tome, tuženik nije dokazao da ima potraživanje prema tužiteljici koje bi moglo biti predmet prijeboja, već u prijeboj stavlja tražbinu tužiteljice (!?). Dakle, tuženik nije dokazao da ima potraživanje koje bi moglo biti predmet prijeboja s tražbinom tužiteljice, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.
46. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja i predložio da sud utvrdi da postoje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosima od 274,35 EUR i 623,04 EUR, sa zateznima kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Navedeni iznosi prema tuženiku predstavljaju manje plaćene anuitete kao posljedice manje kamate i tečaja CHF-a od početno ugovorenih. Za razliku od tužiteljice, koja svoje potraživanje u ovom postupku temelji na stjecanju bez osnove, potraživanje tuženika prema tužiteljici koje je istaknuo u prigovorima radi prebijanja može predstavljati jedino potraživanje na temelju ugovornih obveza. Budući da je tužiteljica istaknula prigovor zastare, potrebno je prije svega raspraviti istaknuti prigovor, čija osnovanost za posljedicu ima odbijanje zahtjeva stranke čije je potraživanje zastarjelo.
47. Odredbom čl.226.st.2.ZOO-a propisano je da anuiteti kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Da se u konkretnom slučaju treba primijeniti navedeni rok, doduše za potraživanje tužiteljice, potvrđuje i tuženik u odgovoru na tužbu, iako ga pogrešno tumači. Pojedinačni iznosi iz prigovora radi prebijanja na ime manje plaćenih anuiteta zbog nižeg tečaja u iznosu od 274,35 EUR imaju dospijeće od 20.ožujka 2006. do 20.prosinca 2008. Budući da je prigovor prijeboja istaknut u podnesku od 26.lipnja 2024. (u spojenom predmetu P- 2860/2023), nedvojbeno je od 20.prosinca 2008. (najkasniji datum dospijeća) do isticanja prigovora radi prebijanja istekao trogodišnji rok zastare. Slijedom navedenoga, trebalo je odbiti prijedlog tuženika da se utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužiteljici u iznosu od 274,35 EUR, kao i da se izvrši međusobno prebijanje navedenih tražbina, sve iz razloga što je potraživanje tuženika zastarjelo.
48. Iako je prigovor zastare osnovan, treba navesti da je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utvrđena jer je riječ o odredbi koja stvara znatniju neravnotežu među pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužiteljice. Svrsi i smislu te zaštite i prirodi razloga zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđena nepoštenom protive se zahtjevi tuženika da se upravo na temelju takve odredbe koju je sam unio u ugovor protivno zahtjevu dobre vjere vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao. Te je ugovorne odredbe diktirao sam tuženik, pa je na njemu da snosi posljedice uključivo i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti.
49. U razdoblju u odnosu na koje tuženik ističe prigovor radi prijeboja, tužiteljica ništa nije primila od tuženika, već je tuženiku izvršila isplatu kako je tuženik od nje zatražio i obračunao, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužiteljice da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužiteljice primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena promjenjiva kamata, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužiteljice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora s obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323 st. 2 ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužiteljica, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora.
50. Slijedom svega naprijed iznijetog, s obzirom da je navodna tražbina tuženika prema tužiteljici u visini od 274,35 eura zastarjela, iako je sud mišljenja da takva tražbina ne postoji, odlučeno je kao izreci presude pod točkom IV. a).
51. U odnosu na iznos od 623,04 EUR istaknut radi prebijanja, treba navesti da pojedinačni iznosi na ime manje plaćenih anuiteta zbog niže kamatne stope imaju dospijeće od 20.siječnja 2014. do 20.siječnja 2016. Budući da je prigovor prijeboja istaknut u podnesku od 22.travnja 2024., nedvojbeno je od 20.siječnja 2016. (najkasniji datum dospijeća) do isticanja prigovora radi prebijanja dana 22.travnja 2024., istekao trogodišnji rok zastare. Slijedom navedenoga, trebalo je odbiti prijedlog tuženika da se utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužiteljici u iznosu od 623,04 EUR, kao i da se izvrši međusobno prebijanje navedenih tražbina, sve iz razloga što je potraživanje tuženika zastarjelo. Radi izbjegavanja ponavljanja, sve što je navedeno pod točkama 48. i 49. ovog obrazloženja odnosi se i na ovaj prigovor radi prebijanja. Slijedom svega naprijed iznijetog, s obzirom da je navodna tražbina tuženika prema tužiteljici u visini od 623,04 eura zastarjela, iako je sud mišljenja da takva tražbina ne postoji, odlučeno je kao izreci presude pod točkom IV.b).
52. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.
52.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP- a. Tužiteljici koja je zastupana po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 9.242,93 EUR za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav tužbe iz spojenog predmeta P-2860/2023-100 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 2.svibnja 2024. i 28.listopada 2024. po 100 bodova za svaki podnesak (100x2), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 2.srpnja 2024. i 29.travnja 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x2), i za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima održanom 25.travnja 2024. -50 bodova, odnosno ukupno 650 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.300,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 1.625,00 EUR. Na taj iznos tužiteljici treba priznati trošak financijskog vještačenja u ovom postupku u iznosu od 500,00 EUR, tako da je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 2.125,00 EUR.
52.2. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosima od po 250,00 EUR, budući da je pregledom spisa utvrđeno da tužiteljica nije platila sudsku pristojbu za tužbe.
52.3. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu iz razloga što je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 51/23) mijenjana toč.20. članka 11.st.1. Zakona o sudskim pristojbama, prema kojoj su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, dakle u ovom sporu.
52.4. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom V.
U Splitu, 4.lipnja 2025.
SUTKINJA:
Sanja Bikić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužiteljici putem punomoćnika,
-tuženiku putem punomoćnika,
-u spis.
