Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: P Ob-75/2024-33

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u skloništu za žrtve obiteljskog nasilja, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vesna Vignjević Žak i Boško Žak, odvjetnicima iz Bjelovara, protiv tuženika RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], L [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici ŠĐ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, radi spora o roditeljskoj skrbi u odnosu na mlljt. djecu JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnom skrbniku ĐĐ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, dana 4. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Maloljetna djeca stranaka i to: JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2020., VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2021. i GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2022., stanovat će s majkom LĐ iz [adresa], sada u skloništu za žrtve obiteljskog nasilja.

II. Majka LĐ ostvarivati će samostalnu roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom i to nad FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.2020., IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.2021. i NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.2022., i to u odnosu na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, određivanje mjesta stanovanja, te zastupanja djece u bitnim osobnim pravima, dok će u ostalom dijelu oba roditelja zajednički vršiti roditeljsku skrb.

III. Nalaže se tuženiku RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da za uzdržavanje maloljetnog JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mllj. VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i za uzdržavanje mllj. GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi od dana 29. veljače 2024. godine do 26. travnja 2024. godine za svakoga mjesečno u iznosu od 138,14 eura, od dana 27. travnja 2024. godine do 2. svibnja 2025. godine za svakoga u iznosu od 156,13 eura, a od dana 3. svibnja 2025. godine pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke za svakoga u iznosu od 179,20 eura, time da dospjele, a neplaćene obroke plati odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na svaki pojedini mjesečni obrok od dospijeća pa do isplate, a dospjevajuće obroke uzdržavanja će plaćati najkasnije do 25. dana u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na tekući račun majke i zakonske zastupnice LĐ, a sve to u roku od 15 dana.

IV. Osobni odnosi RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] sa maloljetnom djecom i to sa FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.2020., IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.2021. i NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.2022. neće se održavati.

V. Tuženik RĐ je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu do 500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude tj. 4. lipnja 2025. godine i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovog Suda podnijela tužbu protiv tuženog radi spora o roditeljskoj skrbi.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je u izvanbračnoj zajednici stranaka LĐ i RĐ rođeno troje zajedničke maloljetne djece i to: JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2020., VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2021. i GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2022.. Kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar vođen je postupak obveznog savjetovanja, a u kojem postupku tuženik RĐ nije sudjelovao, jer se nije odazvao pozivu te stoga nije došlo do sklapanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Do prestanka izvanbračne zajednice stranaka je došlo zbog kontinuiranog nasilja tuženika prema tužiteljici, ali i prema zajedničkoj djeci, te se tužiteljica zajedno sa svojom maloljetnom djecom od 17. kolovoza 2023. godine nalazi u skloništu za žrtve obiteljskog nasilja. Naime, tuženik je u vremenskom razdoblju od 2019. godine do 16. kolovoza 2023. godine tužiteljicu učestalo vrijeđao, govorio joj da je kurva, debela krmača, fufa, smeće, masna, poremećena, retardirana, glupa, da se ide liječiti, govorio joj je da će ju strpati u zatvor, oduzeti joj djecu, da je bolje da su djeca u domu nego s njom, da će ih sve ubiti, da će ju baciti s balkona, da će ju istući, te je na nju fizički nasrtao udarajući ju otvorenim dlanom po glavi, šakom u rame i šakom u nogu, u mjesecu lipnju 2021. godine rukama ju je gutio, stavio joj je nož pod vrat i rukom udario u nos, u mjesecu studenom 2022. godine ju je udario šakom po desnom obrazu, dok ju je u kolovozu 2023. godine pogodio upaljačem u glavu i pitao da li želi da ju istuče, da li želi da ju baci s balkona i da neka ode na balkon da se ne napreže previše. Pošto je tuženik u više navrata prijetio da će ubiti i tužiteljicu i zajedničku maloljetnu djecu, tužiteljica se uplašena za svoj život i život svoje djeca obratila Hrvatskoj zavodu za socijalni rad koji ju je smjestio u sklonište za žrtve obiteljskog nasilja. Tužiteljica je podnijela kaznenu prijavu protiv osumnjičenika RĐ zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, te je Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru 17. kolovoza 2023. godine donijelo rješenje kojim su naložene mjere opreza osumnjičeniku, a tuženiku RĐ i to zabranu približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom i to sa tužiteljicom LĐ i mjeru udaljenja iz doma na adresi u [adresa], a koji postupak se nalazi u fazi istrage, te još nije podignuta optužnica. Tužiteljica je podnijela i kaznenu prijavu dana 07. rujna 2023. godine protiv tuženika RĐ za kazneno djelo povredu djetetovih prava počinjenog na štetu maloljetne djece, a tužiteljica nema saznanja u kojoj fazi se nalazi postupanje po ovoj kaznenoj prijavi. Tužiteljica je trenutno nezaposlena, nema u vlasništvu nekretnine niti pokretnine, prima zajamčenu minimalnu naknadu od 480,00 EUR, dječji doplatak od 185,00 EUR, a sa kojim financijskim sredstvima podmiruje svakodnevne dječje potrebe za hranom i odjećom. Tuženik je po zanimanju konobar, trenutno je zaposlen u trgovačkom društvu Metal mont d.o.o., te se radi o zdravoj i radno sposobnoj osobi koja je u mogućnosti dodatno zaraditi, pa tužiteljica smatra da je tuženik u mogućnosti plaćati uzdržavanje za svako maloljetno dijete u iznosu od 172,67 EUR, odnosno 518,01 EUR ukupno. Tuženik RĐ ne pokazuje nikakav interes da viđa zajedničku djecu, a posebno da vodi brigu o zajedničkoj djeci, te od smještaja tužiteljice zajedno sa maloljetnom djecom u sklonište za žrtve obiteljskog nasilja, dakle od 17. kolovoza 2023. godine, tuženik nije vidio maloljetnu djecu, te od tada brigu i skrb za maloljetnu djecu isključivo vodi majka LĐ. S obzirom na to da se protiv tuženika vode kazneni postupci a za kaznena djela na štetu tužiteljice i zajedničke maloljetne djece, te s obzirom na to da su protiv tuženika naložene mjere opreza, tužiteljica smatra da je u najboljem interesu djece, a u skladu sa čl. 105. Obiteljskog zakona da joj se sudskom odlukom dodijeli samostalna roditeljska skrb nad maloljetnom djecom i to u odnosu na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja, te da tužiteljica zastupa djecu u bitnim osobnim pravima sama, bez suglasnosti drugog roditelja. Ujedno se predlaže sudu donijeti odluku o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djecom iz čl. 123. Obiteljskog zakona, jer se protiv oca, a tuženika vode kazneni postupci na štetu djece i majke djece, te je više puta prijetio da će ubiti djecu i bio nasilan prema majci zajedničke maloljetne djece, pa stoga bi bilo potrebno zabraniti ocu pravo na ostvarivanje osobnih odnosa sa maloljetnom djecom, jer je to nužno radi zaštite dobrobiti djece.

3. Kako tuženik nije bio dostupan Sudu, rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ured Bjelovar od 22. studenog 2024. godine mu je imenovan posebni skrbnik u osobi ŠĐ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica koja je u podnesku od 9. svibnja 2025. godine navela da se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu iz razloga što su joj nepoznate socijalne te ekonomske prilike tuženika, odnosno da li je isti zaposlen, na kojem radnom mjestu, koliku plaću prima, koliko ista iznosi, da li eventualno postoji obveza uzdržavanja druge osobe itd., sve to kako bi se utvrdila opravdanost iznosa za uzdržavanje koji se potražuje, također joj nije poznato njegovo zdravstveno stanje, a koje činjenice su nužne za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari. U prilog tome ide i službena bilješka sudskog dostavljača od 10. travnja 2025. godine iz koje proizlazi kako tuženik više nije zaposlenik poslodavca CUP UP d.o.o. [adresa] pa kako tužiteljica potražuje uzdržavanje za troje zajedničke mlt. djece predlaže odrediti uzdržavanje u polovini zakonskog minimuma za svako mlt. dijete.

4. Maloljetnoj djeci stranaka postavljen je posebni skrbnik u osobi ĐĐ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica koji u podnesku od 13. veljače 2025. godine naveo da je nakon uvida u tužbu i dostupnu dokumentaciju, u cijelosti suglasan s mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza Sud je izvršio uvid u izvješće o obveznom savjetovanju od 19. siječnja 2024. godine (list 6), potvrdu Policijske potaje Križevci od 7. rujna 2023. godine (list 7), rodne listove (list 8-10), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KP-DO-514/2023-9 od 17. kolovoza 2023. godine (list 11- 16), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 6. rujna 2023. godine (list 17-19), rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 22. travnja 2024. godine (list 28-30), socijalnu anamnezu od 17. svibnja 2024. godine (list 38-41), presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj K-9/2024-23 od 11. srpnja 2024. godine (list 47-48), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad,

Područni ured Bjelovar od 22. studenog 2024. godine (list 54-55) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 58-59).

6. Temeljem odredbi članka 346. Obiteljskog zakona i u smislu odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku Sud je ocijenio sadržaj svih izvedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, a sve iz razloga kako slijedi.

7. Naime, iz socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Bjelovar od 17. svibnja 2024. godine proizlazi da je LĐ, r. EĐ, rođena **.**.1994. u [adresa] od oca EĐ i majke LĐŽ, r. R kao starija od dvoje djece roditelja. Otac EĐ rođen je **.**.1968. u [adresa], umirovljeni je branitelj, živi sam u [adresa] u Teinom susjedstvu. Majka LĐŽ rođena je **.**.1972. u [adresa], imala je završenu frizersku školu. Umrla je 2013. godine. U zajednici roditelja rođeno je još jedno dijete, BĐ, rođen **.**.1993., po zanimanju kuhar, a zaposlen kao vozač kamiona. BĐ je razveden i iz tog braka ima dijete ĆĐ, rođenog 2013. godine. Nakon razvoda braka zasnovao je novu izvanbračnu vezu te živi s partnericom u Maglenči. Bračna zajednica roditelja EĐ i LĐŽ razvedena je kada je LĐ bila osnovnoškolske dobi, no ne zna reći točan podatak kada, prilikom čega je LĐ ostala živjeti s majkom, a BĐ je ostao s ocem. Nakon razvoda otac nije zasnivao nove bračne niti izvanbračne zajednice, dok se majka ponovno udala za HĐ, s kojim ima dvije kćeri, Teine polusestre, Š i UĐ. LĐ je završila srednju trgovačku školu i stekla zanimanje prodavača. Od završetka škole radila je kao konobarica, u pekari „Robi” te je u jednom razdoblju imala i vlastitu firmu „TS usluge", koja se bavila ugostiteljstvom. LĐ je bila vlasnica objekta „Mali spas", u kojem je za vrijeme djelovanja firme i sama radila i bila prijavljena na pola radnog vremena. Firma „TS usluge" je zatvorena, a „Mali spas” navodno je nakon toga preuzeo Tein bivši partner ŽĐ. LĐ ne zna reći koliko ukupno radnog staža je ostvarila do sada. LĐ je 2013. godine sklopila bračnu zajednicu sa ŽĐ, rođenim u siječnju 1983. godine od oca ŽĐ i majke J, koji sada živi u [adresa] u [adresa] s njihovom zajedničkom kćeri TĐ, rođenom **.**.2014.. Bračna zajednica razvedena je 2017. godine, prilikom čega je TĐ ostala živjeti s ocem. LĐ navodi kako sa ŽĐ ne kontaktira, a s TĐ osobne odnose ne održava. Ne pridonosi za Nikino uzdržavanje, jer nema redovni izvor prihoda. Nakon razvoda bračne zajednice, LĐ je 2017. godine zasnovala novu izvanbračnu zajednicu sa SĐ, rođenim **.**.1987. od oca PĐ i majke V, r. G. SĐ je rođen kao jedino dijete u izvanbračnoj zajednici svojih roditelja. Otac PĐ rođen je **.**.1953. u Makedoniji, a sa roditeljima i braćom se u vrijeme osnovnoškolskog obrazovanja doselio u [adresa], gdje je završio osnovnu školu i srednju trgovačku školu. Oženjen je sa ženom iz Makedonije i s njom ima troje djece. U [adresa] je jedno vrijeme imao ugostiteljski obrt i na gradskoj tržnici je imao kiosk za prodaju voća i povrća. Njegova supruga i djeca živjeli su u Makedoniji, a povremeno bi dolazili u Hrvatsku ili bi PĐ išao k njima. Do 2000. godine je živio u [adresa], a zatim je posao prepustio mlađem bratu i otišao u Makedoniju gdje živi uz suprugu i djecu. Majka V je rođena **.**.1956. u [adresa], gdje je odrasla uz oba roditelja, jednu sestru i četiri brata. Završila je osnovnu školu i srednjoškolsko obrazovanje nije nastavila, već je završila prekvalifikaciju za trgovca. Sa šesnaest godina se udala za ČĐ iz [adresa] i u tom je braku rođena kćer OĐ, sada Đ, rođena **.**.1977. u [adresa], završila je trgovačku školu, zaposlena u trgovini «Kaufland» u [adresa], razvedena je i nema djece. Ubrzo nakon razvoda bračne zajednice, V je doselila u [adresa] i upoznala se sa PĐ sa kojim je od 1983. godine živjela u izvanbračnoj zajednici. Zajedno su živjeli kao podstanari. V je znala da je on u braku i da ima suprugu i djecu u Makedoniji, ali njoj to nije smetalo već je upoznala članove njegove obitelji i navodno su bili u dobrim odnosima. Zajedno sa SĐ je u više navrata bila u Makedoniji gdje je boravila kod Ibrahimove supruge, koja je povremeno dolazila i u Hrvatsku te boravila kod V i njezine obitelji. SĐ po ocu ima nekoliko braće i sestara čiji nam identitet nije poznat. Nakon što je PĐ odlučio otići živjeti u [adresa], V je još neko vrijeme nastavila voditi kiosk sa voćem i povrćem na gradskoj tržnici, a kako je posao išao sve lošije bila je prinuđena zatvoriti obrt. Nakon toga često je radila u inozemstvu te je za to vrijeme na SĐ pazila starija sestra OĐ. SĐ je sa sestrom u dobrim odnosima, a s ocem nije u kontaktu. RĐ završio je srednjoškolsko obrazovanje za zanimanje kuhara. Nakon završetka obrazovanja pretežno je radio kao konobar, većinom neprijavljeno. Posljednje je radio u noćnom klubu „Vip" te mu poslodavac nije isplatio plaću, nakon čega je prekinuo rad. Trenutno je nezaposlen i prijavljen pri nadležnom Zavodu za zapošljavanje. RĐ prije LĐ nije imao prethodnih bračnih zajednica i nema djece. RĐ je poznat ovom Zavodu jer je tijekom 2005. godine kao maloljetnik imao sudsku mjeru PBINa te bio u sukobu sa zakonom zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, marihuane, koju je konzumirao i sadio. Nakon zasnivanja izvanbračne zajednice LĐ i RĐ neko vrijeme su živjeli na području Križevaca, gdje su i kupili kuću na otplatu, za koju nikada nisu dobili ugovor. Za kuću su plaćali 1400 kuna ratu na 8 godina, došli su do 6. mjeseca, a ljudi od kojih su kuću kupili još nisu dali ugovor. Tada su odustali i vratili se u [adresa] i od tada žive u podstanarstvu. Najam plaćaju od naknade koju je RĐ znao dobivati „na crno”. U izvanbračnoj zajednici LĐ i RĐ rođeno je troje djece: Leo mlljt. Ramani, rođen **.**.2020. u [adresa], ne ide u vrtić, urednog je razvoja, zdrav, Neo mlljt. Ramani, rođen **.**.2021. u [adresa], ne ide u vrtić, prije 3 mjeseca imao nešto slično epileptičnom napadaju, liječnici pretpostavili da se radi o konvulzijama, inače urednog razvoja Tin mlljt. Ramani, rođen **.**.2022. u [adresa], urednog razvoja, zdrav. LĐ, RĐ i djeca su do 16. kolovoza ove godine stanovali u podstanarskom stanu na adresi [adresa]. Stan je u vlasništvu KĐ iz [adresa]. Površina stana iznosi 74,80 m² . Najamnina za stan je iznosila 239 eura mjesečno. Stan se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, ostave, spavaće sobe, kupaonice s WC-om te sobe koja služi kao vešeraj. Stan ima i balkon, na kojem obitelj drži velikog psa. Dana **.**.2023. LĐ je pri ovom Centru podnijela zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu. U postupku je utvrđeno da kućanstvo čine LĐ i RĐ te troje maloljetne djece:

FĐ, IĐ i GĐ, da su oboje nezaposleni i prijavljeni u evidenciji nezaposlenih, da ne posjeduju imovinu, da pravo na mirovinu i redovite prihode ne ostvaruju, a ugovor o doživotnom i/ili dosmrtnom uzdržavanju nisu sklapali te im je s datumom ulaganja zahtjeva priznato pravo na ZMN u iznosu od 464,52 eura mjesečno. LĐ je dana 16. kolovoz 2023. godine došla na razgovor u prostorije ovog područnog ureda zbog toga što se RĐ nije odazvao na javne radove, prilikom kojega je utvrđeno kako je ponovno trudna, ona navodi u 5. mjesecu trudnoće, ali ne zna točno jer još uvijek nema zdravstveno osiguranje pa nije obavila još ni jedan kontrolni pregled kod ginekologa. Tada je priznala kako unazad dvije i pola godine trpi nasilje u obitelji od strane izvanbračnog partnera RĐ koji ju verbalni i psihički zlostavlja te je povremeno i fizički nasilan prema njoj, a sve u prisutnosti zajedničke mlljt. djece. LĐ je istoga dana podnijela kaznenu prijavu protiv RĐ za kazneno djelo "Nasilje u obitelji” iz čl. 179.a i "Prijetnja” iz čl.139.st.3. KZ-a. RĐ je toga dana uhićen te je nakon provedenog kriminalističkog istraživanja dana 17. kolovoza 2023. godine ispitan u svojstvu osumnjičenika temeljem čl.208.a ZKP-a RH, nakon čega je predan pritvorskom nadzorniku PU bjelovarsko-bilogorske. ODO u Bjelovaru je nakon ispitivanja RĐ pustilo na slobodu uz mjere opreza zabrane približavanja i uspostavljanja veze s LĐ na udaljenost od 100 metara te mjeru opreza udaljenja iz doma s adrese neprijavljenog prebivališta u [adresa]. Slijedećeg je dana, 17. kolovoza 2023. godine posredstvom stručnih djelatnika ovog Područnog ureda zajedno s mlljt. djecom prebačena u Sigurnu kuću. RĐ je nakon puštanja na slobodu uz mjere opreza naveo kako će boraviti kod prijatelja DĐ u [adresa]. Tamo navodno na kraju ipak nije, već kod svoje polusestre negdje u naselju kod caffe bara Speed. Zadnja prijavljena adresa je u [adresa], L [adresa]. Do danas se ovom područnom uredu nije obratio za ikakve informacije o svojoj djeci niti se odaziva na pisane i telefonske pozive ovog PU. LĐ trenutno od prihoda ima samo zajamčenu minimalnu naknadu koju prima za djecu i sebe u iznosu od 477,77 eura. Drugih izvora primanja nema. I dalje je zbrinuta u sigurnoj kući. Obzirom da RĐ ne surađuje vezano uz skrb o mlljt. djeci, mišljenja smo da LĐ treba samostalno donositi važne odluke vezane za mlljt. djecu, a prijedlog oko ostvarivanja osobnih odnosa RĐ sa djecom mlljt. FĐ, IĐ i NĐ nisu u mogućnosti napisati obzirom da s ocem nisu uspjeli obaviti razgovor o toj temi.

8. U svom iskazu tužiteljica LĐ navodi da je od 17. kolovoza 2023. godine zajedno sa djecom završila u skloništu za žrtve obiteljskog nasilja, a uslijed toga što je tuženik bio nasilan u odnosu na nju i djecu. RĐ je njoj i djeci govorio različite pogrdne riječi, djecu učio da se tuku, gledao sadržaje ispunjene nasiljem te govorio da to njega ispunjava, prijetio da će ubiti i nju i djecu, drogirao se i to između ostaloga i pred djecom, davao djeci da puše travu te im puhao u lice dim od pušenja trave. Navodi da ga je molila da se podvrgne liječenju te da ih pusti na miru, odnosno da dopusti da ona i djeca odu od njega, ali on to nije htio. Od 17. kolovoza 2023. godine tuženik ni na koji način nije pokazao nikakav interes za to kako su ona i djeca te za to da li je potrebno bilo što doprinijeti za djecu, iako je sve to mogao jer mu je njezin broj mobitela poznat i na poziv bi mu bio dostupan kontakt. Tuženik ni tijekom zajedničkog življenja nije iskazivao bilo kakvu brigu za skrb o djeci, odnosno nije se brinuo da djeca imaju bilo što za prehranu, higijenu, odgoj i obrazovanje već se namjerno nije htio ni zaposliti te je i njoj branio da se zaposli. Troškovi za uzdržavanje mlljt. djece kao i njihove potrebe jednake su prosječnim potrebama djece njihove dobi, a odnose se na stanovanje, prehranu, odjeću i obuću, higijenu te ostale stvari potrebno socijalnim kontaktima, kao i trošak boravka djece u vrtiću jer bi sada s obzirom na dob tamo trebali krenuti. Nadalje, navodi da nema u vlasništvu nikakvih nekretnina niti vrijednije pokretne imovine, poslovnih udjela, vrijednosnih papira, potraživanja prema drugim osoba i sl. Prima naknadu za stanovanje, dječji doplatak za djecu i zajamčenu minimalnu naknadu. Koliko joj je poznato tuženik u svome vlasništvu nema nikakvih nekretnina i pokretne imovine. Koliko je saznala kroz kazneni postupak tuženik je zaposlen te ostvaruje plaću od 960,00 eura mjesečno. Poznato joj je da je tuženik zaposlen u tvrtki CUP UP d.o.o. [adresa], dok na adresi u [adresa] u [adresa] živi tuženikova sestra i prema njezinim informacijama on je jedno vrijeme tamo boravio, no naknadno se odselio, ali ne zna gdje. Tijekom boravka u skloništu djeca su prošla kroz tretmane psihologa i psihijatra te u istom im nije utvrđena nikakva dijagnoza, no s obzirom na period u kojem su bili izloženi nasilju smatra da kod djece još uvijek postoji trauma koja se najbolje očituje po pričanju najstarijeg djeteta, tj. mlljt. FĐ koji još i dan danas prepričavao situacije u kojima ju je tuženik tukao te u kojima je tukao i njega pa dijete spominje situacije u kojima je ona nakon takvog tuženikovog nasilja bila krvava i kako ju je on u istima pokušao braniti. Dijete u razgovoru s njom govori da će joj kupovati stvari i braniti ju. Smatra da bi daljnja izloženost djece tuženikovom nasilju i uopće kontaktu s tuženikom produbilo traumu kod djece i dovelo do toga da bi imali dijagnozu, dok s druge pak strane smatra da je njihov život u kojem nebi bili izloženi kontaktu sa tuženikom bi doprinio da se to kod djece ne dogodi, a što sve zaključuje i kroz iskustvo stečeno u odvojenom životu u skloništu za žrtve obiteljskog nasilja. U izvanbračnoj zajednici sa tuženikom živjela je pet godina. Tijekom tih pet godina nije odlazila od tuženika, ali ne zato što je u toj izvanbračnoj zajednici bilo dobro, nego zato što joj je tuženik prijetio da ukoliko ode ili ga prijavi i on završi u zatvoru da ju bude ubio. Sa tuženikom ima sveukupno četvero djece budući je jedno dijete rođeno u sigurnoj kući te tuženik nije upisan kao otac toga djeteta iz sigurnosnih razloga. Od tuženikove rodbine jedino se njegova majka, odnosno baka njihove mlljt. djece ponekad interesirala oko djece, ali to je činila zbog sebe, a ne na zamolbu tuženika jer koliko je njoj rekla ona i tuženik nisu u dobrim odnosima.

9. Kako tuženik tijekom postupka nije bio dostupan Sudu u skladu s odredbom članka 295. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Sud je održao raspravu u njegovoj odsutnosti, odnosno nije izveo dokaz njegovim saslušanjem kao stranke.

10. Shodno svemu navedenom za istaknuti je da su sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece jer je odredbama članka 6. istog Zakona propisano da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djeci i njihovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe.

11. Tužiteljica je u tužbi, a tijekom postupka i posebni skrbnik maloljetne djece te nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad predložili su da maloljetna djeca stranaka žive s majkom i da ona samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u određenom dijelu nad mlljt. djecom jer tuženik ne pokazuje nikakav interes za mlljt. djecu, a to tužiteljici predstavlja problem budući da za svaku odluku vezanu za djecu treba odobrenje tuženika kao oca.

12. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je iskazivala o obiteljskim i socioekonomskim prilikama te o svojem odnosu s tuženikom i odnosu tuženika sa maloljetnom djecom jer navedeno proizlazi i iz stanja spisa.

13. Prema odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djece. Nadalje, odredbama članka 18. Konvencije o pravima djeteta propisano je da roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djece, te da dobrobit djece mora biti njihova temeljna briga.

14. S obzirom na sve navedeno u danim stručnim mišljenjima, očitovanju posebnog skrbnika te u iskazu tužiteljice, ovom odlukom je određeno da će maloljetna djeca stranaka živjeti sa tužiteljicom dok tuženik neće ostvarivati osobne odnose kao što je to navedeno u izreci, a sve u skladu s osnovnim načelom zaštite dobrobiti djece propisanim u odredbama čl. 5. st. 2. Obiteljskog zakona jer iz svega proizlazi da je to da djeca žive sa tužiteljicom dobra i za sada jedina opcija te bez određivanja osobnih odnosa sa tuženikom, a ovo posljednje s obzirom na nedovoljno kvalitetne (bez odgovarajućeg interesa), neprimjerene (npr. pušenje trave pred djecom i davanje njima da puše) pa i nasilne dosadašnje osobne odnose između tuženika i maloljetne djece (te nasilne odnose tuženika prema tužiteljici pred maloljetnom djecom) te potpuni izostanak osobnih odnosa kroz potonji period duži od godine i pol dana te posebice što tijekom tog perioda tuženik tužiteljici ili pred nadležnim institucijama nije pokazao nikakav interes za istim osobnim odnosima tj. kontaktima sa svojom maloljetnom djecom.

15. Ukoliko interes tuženika za navedene kontakte tj. osobne odnose bude iskren, stvaran i trajan onda je moguće da se nekom kasnijom odlukom ili temeljem sporazuma stranaka ti kontakti (odnosi) u smislu odredbi članka 95. Obiteljskog zakona odrede na primjeren način i u odgovarajućem obimu, no po ocjeni ovoga Suda, upravo je na tuženiku da učini prvi korak u tom pravcu te da na svojoj strani stvori pretpostavke da bi takvi osobni odnosi bili i u interesu maloljetne djece.

16. Što se tiče roditeljske skrbi prema maloljetnoj djeci Sud je kod odluke slijedio dana stručna mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar i posebnog skrbnika maloljetne djece te je s obzirom na konkretne okolnosti predmetnog slučaja i posve praktične razloge koji čine svakodnevne interese dobrobiti maloljetne djece u smislu odredbi članka 105. i 110. Obiteljskog zakona odredio da će tužiteljica obavljati samostalnu roditeljsku skrb u dijelu kako je to navedeno u izreci, dok će u ostalom dijelu roditelji sukladno odredbi članka 104. i 108. Obiteljskog zakona roditeljsku skrb obavljati zajednički.

17. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, Sud je također uzeo u obzir nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar te činjenicu da je tuženik tijekom postupka bio pasivnog držanja i da nije bilo moguće utvrditi njegovo stvarno imovinsko stanje tj. njegove mogućnosti da doprinosi za uzdržavanje maloljetne djece, kao niti to da li uz maloljetne FĐ, IĐ i NĐ ima zakonsku obvezu uzdržavati druge osobe (osim što je za očekivati da će imati zakonsku obvezu uzdržavati četvrto dijete koje je tužiteljica rodila u sigurnoj kući, kada se upiše, odnosno utvrdi njegovo očinstvo).

18. Prema odredbi čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka, maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom. Nadalje, prema odredbama čl. 282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. Istog Zakona međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

19. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u odredbama čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2. istog članka, pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

20. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnoj djeci i novčanog doprinosa za uzdržavanje.

21. Na temelju odredbi čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

22. Nadalje, u smislu odredbi članka 313. Obiteljskog zakona propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i općenito imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

23. Prema odredbama čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos doprinosa uzdržavanja određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene netto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

24. Dakle, opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je odredbama čl. 307. Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

25. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, tužiteljica kao roditelj s kojim djeca stanuju svoj udio u obvezi uzdržavanja djece ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djeci, a roditelj koji ne stanuje sa djecom – obvezu uzdržavanja djece ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja.

26. Nadalje, odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djece i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

27. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djece kako je navedeno u odredbama čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

28. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djece određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

29. Ocjenjujući mjesečne potrebe maloljetne djece stranaka, za utvrditi je da su njihove životne potrebe sastoje u podmirenju troškova stanovanja, prehrane, odjeće, obuće, higijenskog pribora i kozmetike, odgoja i obrazovanja i dr., odnosno kako je to u prosjeku i kod ostale djece njihove dobi.

30. Imajući u vidu odredbu čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djece donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja Sud je naložio tuženom da za uzdržavanje maloljetne djece plaća minimalno propisan iznos umanjen za 20% jer postotak kakav predlaže posebna skrbnica tuženika tj. umanjenje minimalno propisanog iznosa za 50% prema praksi ovoga Suda određuje se kod uzdržavanja pet i više djece, a tuženik je prema teretu dokazivanja bio dužan dokazati postojanje pretpostavki za veće umanjenje nego što je to ovaj Sud odredio, no on to iz svih naprijed već obrazloženih razloga nije učinio.

31. Naime, maloljetni JĐ rođen je **.**.2020. (tijekom postupka je imao 5 godina), mlljt. VĐ je rođen **.**.2021. (tijekom postupka je imao 4 godine) i mlljt. GĐ je rođen **.**.2022. (tijekom postupka je imao 3 godine). Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta propisani su novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom pa je tako za dijete do 6 godina tijekom vremena od podnošenja tužbe u ovom predmetu tj. od dana 29. veljače 2024. godine (pa i od ranije) do dana 26. travnja 20224. godine bio propisan iznos od 172,67 eura, a nakon dana 26. travnja 2024. godine bio je propisan iznos od 195,16 eura, a nakon dana 2. svibnja 2025. godine u iznosu od 224,00 eura.

32. S obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženik imao u svome vlasništvu neku značajniju imovinu ili primanja te da se radi o uzdržavanju troje djece (za koje je za sada utvrđeno postojanje obveze za uzdržavanje) u smislu odredbi članka 314. st. 3. Obiteljskog zakona, Sud je smatrao da postoji osnova za umanjenje minimalno propisanog iznosa doprinosa uzdržavanja tuženika tako da je tuženiku naloženo da doprinosi minimalne iznose uzdržavanja koji su važili kroz pojedine periode od podnošenja tužbe do dana donošenja ove presude i to umanjene za 20% tj. za period od dana 29. veljače 2024. godine do 26. travnja 2024. godine za svakoga mjesečno u iznosu od 138,14 eura, od dana 27. travnja 2024. godine do 2. svibnja 2025. godine za svakoga u iznosu od 156,13 eura, a od dana 3. svibnja 2025. godine pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke za svakoga u iznosu od 179,20 eura.

33. Tijek uzdržavanja od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu Sud je odredio sukladno odredbi članka 306. Obiteljskog zakona.

34. S obzirom da su iznosi određeni do 2. svibnja 2025. godine manji nego što je u tužbi zahtijevano te da je iznos određen od dana 3. svibnja 2025. godine nominalno veći od iznosa zahtijevanih u tužbi za napomenuti je da u smislu odredbi čl. 426. Obiteljskog zakona prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka pa Sud nije smatrao potrebnim za period do 2. svibnja 2025. godine odbijati tužbeni zahtjev kao što je smatrao da mu je dopušteno da od dana 3. svibnja 2025. godine odredi veći iznos nego što je to u tužbenom zahtjevu traženo.

35. O troškovima postupka Sud je odlučio temeljem odredbe čl. 366. Obiteljskog zakona i u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 u tekstu: Tarifa) vodeći računa o svim okolnostima slučaja i ishodu ovoga postupka pa je stoga odlučio da je tuženik dužan tužiteljici u smislu odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku naknaditi troškove parničnog postupka koji su joj bili potrebni i opravdani za vođenje ovoga postupka, a Sud je kao potrebne i opravdane troškove tužiteljice smatrao troškove zastupanja po odvjetniku i priznao joj trošak koji je nastao zastupanjem u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife), primjenjujući vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura (Tbr. 53. Tarife), uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 100,00 eura, dakle u ukupnom iznosu od 500,00 eura.

U Bjelovaru, 4. lipnja 2025. godine.

S U D A C :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Dostaviti:

- Pun. tužiteljice, odvjetnicima iz ZOU RĐŽ i CĐ

- Posebnoj skrbnici tuženika ŠĐ

- Posebnom skrbniku mlljt. djece ĐĐ

- HZZSR, PU Bjelovar