Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj : Kž-148/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Mladenke Paro-Rudić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1-okr. UR i dr. zbog kaznenog djela iz članka 324. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, 1- okr. UR, 2-okr. PR, 3-okr. RR, 4-okr. CR, 5-okr. ŠR i 6-okr. IR izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1982/2018 od 11. studenog 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 4.lipnja 2025. u prisutnosti branitelja 2-okr. FR, odvjetnika iz [adresa] i braniteljice u zamjeni 5-okr. OR, odvjetnice iz [adresa],

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika, 1-okrivljenog UR, 2-okrivljenog PR, 3-okrivljenog RR, 4-okrivljenog CR, 5-okrivljenog ŠR i 6-okrivljenog IR odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašeni su krivima 1-okrivljeni UR, 2-okrivljeni PR, 3-okrivljeni RR, 4- okrivljeni DR, 5-okrivljeni ŠR i 6-okrivljeni IR zbog kaznenog djela protiv javnog reda, izazivanje nereda iz članka 324. stavak 1. i 2. KZ/11 pa je na temelju članka 324. stavak 2. KZ/11 1- okrivljenom UR, 2- okrivljenom PR, 3- okrivljenom RR, 4-okrivljenom CR, 5-okrivljenom ŠR i 6-okrivljenom IR izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine svakom te je na temelju članka 56. KZ/11 1- okrivljenom UR, 2- okrivljenom PR, 3- okrivljenom RR, 4-okrivljenom CR, 5-okrivljenom ŠR i 6- okrivljenom IR primijenjena uvjetna osuda pa kazna zatvora koja je okrivljenicima izrečena neće biti izvršena ako isti u roku od 5 (pet) godina ne počine novo kazneno djelo.

1.1.Na temelju članka 54. KZ/11 1-okrivljenom UR u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. travnja 2017. do 7. travnja 2017., 2- okrivljenom PR u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. ožujka 2017. do 6. travnja 2017., 3-okrivljenom RR u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. ožujka 2017. do 7. travnja 2017. 4-okrivljenom CR u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. ožujka 2017. do 7. travnja 2017., 5-okrivljenom ŠR u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. ožujka 2017. do 7. travnja 2017. i 6-okrivljenom IR u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. ožujka 2017. do 20. ožujka 2017. godine.

1.2.Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 - okrivljenom UR, 2- okrivljenom PR, 3- okrivljenom RR, 4-okrivljenom CR, 5-okrivljenom ŠR i 6- okrivljenom IR se nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od po 134,66 kn odnosno 17,87 eura na ime troškova daktiloskopskog vještačenja, iznos od po 478,33 kn odnosno 63,49 eura s osnova troškova biološkog vještačenja, iznos od po 852,66 kn odnosno 113,17 eura na ime troškova izrade nalaza i mišljenja po stalnom sudskom vještaku Miroslavu Bači te po 4.000,00 kn odnosno 530,89 eura na ime paušalne svote.

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se 1-okr. UR, 2-okr. PR, 3-okr. RR, 4-okr. CR, 5-okr. ŠR i 6-okr. IR strože kazni.

3.Žalbu je izjavio 1-okr. UR po branitelju Davorinu Karačiću, odvjetniku iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prava, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda ili podredno da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

4.Žalbu je izjavio 2-okr. PR po branitelju FR, odvjetniku iz [adresa] zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda i obranu obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog suda.

5.Žalbu je izjavio 3-okr.RR po branitelju Marku Kezunoviću, odvjetniku iz Zagreba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i troškovima postupka, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda.

6.Žalbu je izjavio 4-okr. DR po branitelju TR, odvjetniku iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te podredno odluke o kazni, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

7.Žalbu je izjavio 5-okr. ŠR po branitelju Đorđu Anđelkoviću, odvjetniku iz Zagreba, kako navodi, iz svih žalbenih razloga iz članka 467. ZKP/08, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda ili podredno da se pobijana presuda ukine i i vrati na ponovno postupak te da se branitelj pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

8.Žalbu je podnio 6-okr. IR po branitelju Rafaelu Krešiću, odvjetniku iz Zagreba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda ili podredno da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje, a ujedno je predloženo da se branitelj obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.

9. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su 2-okr. PR po branitelju FR i 5-okr.ŠR po branitelju Đorđu Anđelkoviću, a iz istih proizlazi da ostaju kod navoda iz svojih žalbi i predlaganje da se odbije žalba državnog odvjetnika.

10. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

11.Sjednica vijeća suda drugog stupnja održana je u prisutnosti branitelja 2- okrivljenika FR i braniteljice u zamjeni 6-okrivljenika OR, odvjetnice iz [adresa] i u odsutnosti uredno obaviještenih državnog odvjetnika, 2-okrivljenog PR (koji je po navodima branitelja obaviješten o sjednici), 5-okrivljenog ŠR, 6-okrivljenika IR te branitelja 5-okr. ŽR, odvjetnika iz [adresa]. Potonji se podneskom obratio sudu i ukazao na navode iz žalbe. Prisutni branitelji okrivljenika su na sjednici drugostupanjskog suda ostali kod navoda iz žalbe s time da je branitelj 2-okr. odvjetnik FR istaknuo da dokazno nije izvršena identifikacija lica počinitelja djela, bila je bitna odjeća, ali je ista oduzeta 19 dana nakon događaja. Žalitelj da je nesporno navijač kluba "Dinamo", pa i član navijačke skupine i ima rekvizite, ali to da nije dovoljno da bi se utvrdilo da se on nalazi na snimci videonadzora i da bi ga se osudilo kao sudionika događaja, s time da iako je pripadnik navijača da nikada nije kažnjavan. Braniteljica u zamjeni 6-okr. odvjetnica OR je istaknula da su nadzorne kamere vrlo slabe rezolucije kao i da je utvrđen vrlo nizak postotak izvjesnosti da bi bio utvrđen identitet žalitelja, a i odjeća koju su osobe nosile je konfekcijska tipska odjeća. Animozitet između navijačkih skupina da postoji, ali ne može se snižavati dokazni standard zbog navedenog problema.

12.Pojedine žalbe okrivljenika podnesene su zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Tako se u žalbi 1-okrivljenog UR navodi o proturječju izreke sa stanjem spisa i nerazumljivosti razloga, pretežno kroz analizu dokaza provedenih u prvostupanjskom postupku, koje žalitelj suštinski smatra neodgovarajućim da bi se iz njih izveo zaključak o počinjenju kaznenog djela od strane 1-okrivljenog UR. U žalbi 2-okrivljenog PR upire se na istu bitnu postupovnu povredu s navodima da je obrazloženje pobijane presude nerazumljivo jer provedeni dokazi ne potvrđuju da su se okrivljenici međusobno poznavali pa time niti njihov prethodni dogovor kao ni da bi žalitelj postupao s izravnom namjerom. Potom, 3-okrivljeni RR se također u žalbi poziva na bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11.ZKP/08 jer da u obrazloženju presude nije navedeno u čemu se sastoji doprinos okrivljenika počinjenju djela i uopće njegova povezanost s kaznenim djelom, a ista povreda da je ostvarena i u nedostatku obrazloženja odluke o kazni. U svojoj žalbi i 4-okrivljeni TR navodi da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a činjenični zaključci da su proizvoljni i neutemeljeni. Zatim, 5-okrivljeni ŠR nominalno žalbu podnosi iz svih žalbenih osnova s time da se u žalbi poziva na nezakonitost određenih dokaza , dakle bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, dok druge postupovne odredbe ne precizira po zakonskim člancima ili sadržaju zakonskih članaka, ali također iznosi tvrdnje o izostanku i nejasnoći razloga obrazloženja u presudi suda prvog stupnja, dakle o obliku postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08.

13.Protivno svim žalbenim navodima vezanim za bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, koja znači proturječja, nejasnoće, nedostatnost, odnosno bitne nedostatke sastavnica presude svakih za sebe i u njihovom međusobnom odnosu, na način da je presuda nepodobna za razmatranje zbog istih, ovaj drugostupanjski sud navodi da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi iznio razloge, iako relativno sumarne, ipak dostatne i jasne o tome iz kojih dokaza je utvrdio da su okrivljenici supočinili kazneno djelo iz članka 324. stavka 1. i 2. KZ/11. Odnosno, sud je iznio iz kojih je razloga dokazno sporne činjenice utvrdio dokazanim te je dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza te kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo na strani okrivljenika te njihova krivnja. Pri tome je sud prvog stupnja u obrazloženju presude naveo o dokazima ispitivanjem svjedoka neposrednih očevidaca događaja GR, HR, ČR, NR i ER, zatim o zapisniku o očevidu policije na mjestu događaja u [adresa] u [adresa], o snimkama nadzornih kamera te naposljetku nalazu i mišljenju vještaka Miroslava Bača, stalnog sudskog vještaka za informatiku, telekomunikacije i biometriku, uz iznošenje osnovnog sadržaja ove dokazne građe i zaključaka koje je sud iz iste izveo, a dao je i u odlomku pod točkom 16. obrazloženja svoje stajalište o vjerodostojnosti obrane 5-okr. ŠR i 6-okr. IR, dok su ostali okrivljenici koristili svoje pravo ne iznositi obranu. Sve navedeno je doduše napravljeno na dosta koncizan i jezgrovit način, ali ipak dostatan te razumljiv, a ne postoje niti nejasnoće u izreci te proturječja između izreke, kojom su okrivljenici na jasan i neproturječan način proglašeni krivim, sa sadržajem obrazloženja prvostupanjske presude gdje sud obrazlaže svoje stajalište o kaznenom djelu i krivnji okrivljenika. Kroz sadržaj svojih žalbi svi žalitelji, kada upiru na bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 nisu zadovoljni argumentima suda i ustvari osporavaju pravilnost zaključaka o postojanju ili nepostojanju činjenica koje je sud izveo na temelju dokaznog postupka, a što sve predstavlja prigovore činjenične naravi te o čemu će se naknadno navesti u ovoj odluci. Stoga nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna postupovna povreda predviđena u članku 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

14.U pogledu žalbe 5-okrivljenog ŠR o tome da snimke video nadzora zgrade u [adresa]. koje su uzete u obzir i tijekom vještačenja predstavljaju nezakoniti dokaz pa je time i samo vještačenje nezakonito, jer se kršilo okrivljenikovo pravo na privatnost osobnog života, ističe se po ovome sudu, da se kod snimki video nadzora utvrđuje po svim okolnostima konkretnog slučaja je li prostor u kojem se nalazi snimana osoba zabranjen privatni prostor neke osobe i je li time povrijeđeno njezino pravo na privatnost pa da bi se u tom slučaju radilo o nezakonitom dokazu u smisli članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08. Kada se radi o snimanju putem tehničkog uređaja, kada ga poduzimaju samostalno građani ili po dogovoru više njih, doista je potrebno utvrditi je li snimanje obavljeno uz znanje i pristanak snimljene osobe, ali isto tako prema konkretnim okolnostima svakog slučaja ocijeniti je li prostor u kojem se nalazila osoba koja je snimljena javni prostor, dakle namijenjen i dostupan većem broju u pravilu neodređenih osoba ili jasno vizualno dostupan javnosti, u kome slučaju je irelevantno znanje i pristanak osobe koja je snimana. Snimke video nadzora, koji su inače građani u mogućnosti instalirati u dijelove zgrada koje služe javnoj uporabi većeg broja osoba, kao što je to u konkretnom slučaju stubište višekatne stambeno – poslovne zgrade (po zapisniku o očevidu) u kojoj djeluje i predmetna udruga navijača, predstavljaju po mišljenju ovog suda snimke javnog prostora, a nije bilo potrebno ni da bude istaknut znak ili natpis o snimanju. Pored toga u konkretnom slučaju se na strani okrivljenika ne radi o osobama koje stanuju u toj zgradi ili ju koriste, već o osobama koje su nepozvano pristupile i postupale prema drugim osobama koje koriste prostor u toj zgradi, s time da se video nadzor u pravilu i postavlja radi zaštite ljudi i imovine unutar zgrade, pa se ne radi o o narušenoj privatnosti osoba koje su se na opisani način zatekle u zgradi zbog počinjenja kaznenog djela. Stoga je suprotno stajalištu žalitelja 5- okrivljenog ŠR snimka video nadzora stubišta stambeno-poslovne zgrade zakonit dokaz te je povezano s time zakonit dokaz nalaz i mišljenje vještaka Miroslava Bača kao dokaz koji je povezan s navedenim.

15.Inače, u pobijanoj odluci nije obrazloženo stajalište suda prvog stupnja o zakonitosti ovih dokaza s time da je na raspravi pred sudom prvog stupnja održanoj 24. siječnja 2020. obrana 5-okr ŠR doista predložila izdvojiti predmetne dokaze kao nezakonite, ali je sud odlučio da će odluka donijeti naknadno. Međutim, rasprava od 11.studenog 2022. je počela ispočetka s time da su svi branitelji na toj raspravi izjavili kako ostaju kod dokaznih prijedloga, ali sa zapisnika rasprave od 18. veljače 2019. Na raspravi od 11. studenog 2022. nije stavljen prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza ili izjava da se ostaje kod tog ranije stavljenog prijedloga, štoviše prema raspravnom zapisniku (list 635.spisa) navedeno je da stranke suglasno predlažu da se pročitaju dokazi koji su izvedeni na raspravi, među kojima su i dokazi izvješća s fotografijama video nadzora te nalaz i mišljenje vještaka, u odnosu na koje dokaze su sve stranke izjavile da nemaju primjedbe. Iako sud prvog stupnja nije izričito zatražio obrazloženje o tome, za zaključiti je, s obzirom na neponavljanje prijedloga o nezakonitosti dokaza, suglasnost za provođenje tih dokaza na raspravi i ne stavljanje primjedbi na te dokaze da obrana 5-okrivljenog ŠR, nije ustrajala na prijedlogu za izdvajanje predmetnih dokaza kao nezakonitih pa sud prvog stupnja o tome nije odlučivao na raspravi, niti je o tome obrazloženo u razlozima prvostupanjske presude. Drugostupanjski sud je dužan paziti na pitanje zakonitosti dokaza, kada se presuda temelji na takvom dokazu, i po službenoj dužnosti pa je obzirom na navode žalbe 5-okrivljenog ŠR iznio kako žalitelj nije prihvatljivo ukazao na nezakonitost predmetnih dokaza.

16. Iz navedenih razloga ovaj sud ne nalazi da bi u pobijanoj presudi bile počinjene bitne postupovne povrede na koju su ukazali žalitelji kao niti druge povrede postupka na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti u okviru članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

17.U činjeničnom osporavanju prvostupanjske presude, osim što svi žalitelji osporavaju rezultate i vjerodostojnost provedenog vještačenja, pored toga, ukratko izneseno, u žalbi 1-okrivljenog UR se navodi, kako u postupku nije utvrđeno da bi se na snimci u sportskoj dvorani kao i zatim u zgradi u [adresa] isti nalazio, kao i da nema dokaza tko je uopće ušao u zgradu. Potom 2-okrivljeni PR navodi kako nema dokaza da su se okrivljenici poznavali, ni dokaza o identitetu osoba o kojima se radilo, zatim koliko osoba je ušlo u prostorije kluba jer da se po iskazu svjedoka AR radilo o samo dva napadača te da ne postoje dokazi o postupanju s izravnom namjerom. Zatim 3-okrivljeni RR u dokaznom smislu također osporava svoju povezanost s predmetnim događajem, a 4- okrivljeni DR navodi nedostatak dokaza o tome da bi se on nalazio na snimci video nadzora te navodi da je u prostor kluba došlo pet osoba, a druge osobe da su ostale izvan i nisu sudjelovale u nasilju. Potom 5-okrivljeni ŠR smatra žalbom kako nema dokaza da je djelo počinjeno iz mržnje, da se nije radilo o mnoštvu već o nekoliko osoba, ne postoje dokazi o njegovoj pripadnosti navijačkoj skupini "Bad blue boys", ali niti o postojanju udruge "Društva prijatelja Hajduka u Zagrebu", ujedno se osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka GR, ističe da svjedoci nisu prepoznali napadače, kako ne postoje dokazi da bi odjevni predmeti pripadali okrivljeniku te dokazi o prethodnom dogovoru. U činjeničnom pogledu 6- okrivljeni IR smatra da je njegovu obranu trebalo cijeniti vjerodostojnom jer da se nije radilo o otklanjanju odgovornosti kako to obrazlaže prvostupanjski sud.

18.U činjeničnom osporavanju događaja valja istaknuti da svi žalitelji u postupku suštinski ne potvrđuju da su počinitelji terećenog kaznenog djela jer se na raspravi nisu smatrali krivim, s time da su 1-okr. UR, 2-okr. PR, 3-okr. RR i 4-okr. DR koristili svoje pravo ne iznositi obranu, pa se nisu izjasnili jesu li bili prisutni na malonogometnoj utakmici koja se održavala u Domu sportova u Zagrebu 17. veljače 2017., dok 5-okr. ŠR u obrani na raspravi, a 6-okr. IR u obrani u prethodnom postupku nisu sporili svoju prisutnost na ovom sportskom događaju, dok niti jedan okrivljenik dakle nije potvrdio da bi se nalazio u zgradi u [adresa] u [adresa] u inkriminirano vrijeme.

19.Zato su u odnosu na navedene okolnosti dokazno značajni podaci video nadzora utakmice u Domu sportova, povezano s time i video nadzora stambeno poslovne zgrade u [adresa] od istog dana te svakako nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za informatiku, telekomunikaciju i biometriju prof. dr. sc. Miroslava Bača. Osim toga, postojale su i takozvane signaletičke fotografije PU Zagrebačke koje predstavljaju fotografije identiteta pohranjene u evidencijama policije pa se obzirom na žalbeno osporavanje ističe da je sud prvog stupnja u odlomku pod točkom 11. obrazloženja naznačio da su u vještačenju uzete u obzir i navedene fotografije uz odjeću koja je oduzeta okrivljenika. Nije zanemarivo da su na snimkama video nadzora utakmice, može se reći na vrlo jasan način snimljene određene osobe, o čemu postoji priloženo više fotografija na kojima se vide u potpunosti lica osoba o kojima se radi, a okrivljenici su bili prisutni na raspravi suda prvog stupnja, za koji sud, na niti jedan način nije postojala dilema u odnosu na identitet osoba s video nadzora, a prema detaljima fotografija, u odnosu na nazočne okrivljenike.

20.Što se tiče osporavanja vještačkog nalaza i mišljenja vještaka Miroslava Bača ovaj sud ističe da je prema podacima iz istog sudski vještak vršio analize slike lica osoba koje su prisutne na malonogometnoj utakmici i osoba koje su bile u [adresa] u [adresa]. Svakako je u tome relevantno da je većina osoba koje su u predmetnoj stambeno-poslovnoj zgradi zamaskirana na način da im se ne vidi lice zbog potkapa, kapuljača jakni koje su korištene i uopće nastojanja zakloniti lice te je samo u odnosu na 5-okrivljenog ŠR i 6-okrivljenog IR izvršena djelomična identifikacija lica, ali s jednim nižim stupnjem vjerojatnosti, kod ŠR od 53%, a kod IR od 60%. Iz tog razloga je u odnosu na osobe koje su nastojale prikriti svoju osnovnu prepoznatljivost kroz pokrivanje glave i time skrivanje lica, svakako bila bitna odjeća u odnosu na koju je vršena usporedba s odjećom koju su nosile osobe na sportskoj utakmici, a sve po podacima video nadzora dvaju prostora. Osim što je opisao odjeću osoba, u nadopuni nalaza i mišljenja sudski vještak je obrazložio da se njegovo vještačenje ne bazira na analizi robne marke odjeće, izgledu ili nekim karakteristikama iste, već na analizi i usporedbi boje odjevnih predmeta kroz aplikaciju koja prepoznaje boje i njihove nijanse, a naveo je i da je zaključak o "identičnoj robi" upotrijebljen u usporedbi te odjeće na dvije snimke, kada su usporedni uzorci 90 i više % identični. U tom pogledu ovaj sud drugog stupnja navodi da je u odnosu na 1-okr. UR, 2-okr. PR, 3-okr. RR, 4-okr. CR, 5-okr. ŠR i 6-okr. IR u mišljenju vještaka iznesen zaključak da su osobe "identično obučene" na snimci sportskog događaja u usporedbi s osobama iz video nadzora u [adresa]. Stručno mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliziranog za informatiku, telekomunikaciju i biometriku nije dovedeno u pitanje žalbenim tvrdnjama u kojima se uopćeno tvrdi da predmetno vještačenje nije odgovarajući dokaz za zaključke o okrivljenicima kao počiniteljima terećenog kaznenog djela.

21.Sud prvog stupnja stoga prihvatljivo zaključuje da snimke video nadzora sportske dvorane pokazuju da su 1-okr. UR, 2-okr. PR, 3-okr. RR, 4-okr. DR, 5-okr. ŠR i 6-okr. IR bili prisutni na malonogometnoj utakmici koja se održavala 17. veljače 2017. u večernjim satima u dvorani Doma sportova, a u kojoj su igrala dva zagrebačka kluba- malonogometni klub Futsal Dinamo i malonogometni klub Uspinjača. Istovremeno iz svjedočkih iskaza AR, ĐR, ČR i GR proizlazi da su se zajedno s još više drugih osoba (dvadeset do četrdeset) iste večeri nalazili u prostorijama kluba Društvo prijatelja Hajduka u Zagrebu, dakle navijača splitskog nogometnog kluba, na proslavi koja je po iskazu svjedoka AR objavljena i putem društvenih mreža i na koju su iznenada došle zamaskirane osobe.

22.Slijedom žalbenih tvrdnji u kojima žalitelji tvrde o neutvrđenom broju osoba koje su naglo pristupile u klub navijača ovaj sud navodi da svjedok AR iskazuje o pet-šest nepoznatih osoba koje su došle i pokušale ući u prostor kluba s palicama, inzistirali su na fizičkom sukobu s time da je on i zadobio udarac, svjedok ĐR vidio je jednog zamaskiranog napadača, ali je čuo buku i pretpostavlja da je bilo drugih, svjedok ČR je vidio najmanje pet maskiranih muškaraca kako fizički napadaju, neki s palicama crne boje, svjedok GR navodi o ulasku nekoliko mladića zamaskiranih maramama ili potkapama s palicama u rukama, a svjedok HR je po izlasku iz lifta u toj zgradi vidio 4 do 5 mladića koji su maskirani i bježe iz zgrade. Iz iskaza svih navedenih svjedoka (osim HR, koji nije bio prisutan u klubu) proizlazi da je njihovo druženje te večeri povezano s navijanjem za nogometni klub Hajduk, a dolazak osoba koje ulaze u prostor u kojem se odvija druženje navijača je iznenadan, nasilan, poneki s palicama te očito usmjereno prema prisutnima, uz skrivanje identiteta osoba koje postupaju na način koje svjedoci opisuju vrlo suglasno i uvjerljivo, svakako svaki od svjedoka u sklopu onoga što je vidio obzirom na poziciji u kojoj se nalazio u prostorijama kluba. Za istaknuti je da nijedan od ispitanih svjedoka ne prepoznaje osobe koja ulaze u prostorije ili dolaze do prostorija pa je prema smislu sastajanja i druženja osoba u [adresa], logično je i životno povezati opisano nasilje osoba koje tamo iznenada dolaze s ponašanjem navijača nogometnog kluba, o kojim pretpostavkama uostalom i navode osobe koje su se nalazile u u prostorijama društva. Pri tome je po mišljenju ovog suda potpuno irelevantno radi li se s jedne ili druge strane o stvarnim članovima neke od navijačkih skupina ili udruga i kojih jer se kazneno djelo ne čini u nekom formalnom statusu počinitelja ili žrtve u odnosu na sportski ili navijački klub obzirom da počinitelj može biti svaka osoba, a zaštitni objekt je javni red i mir.

23.Ovaj drugostupanjski sud ističe žaliteljima da su incidenti na i u svezi sportskih utakmica ili sportskih klubova opće poznata pojava, i to ne samo u hrvatskom društvu, te je primjerice notorno da se pojedine nogometne utakmice osiguravaju s posebnim brojem policajaca i posebnim načinom osiguranja upravo zbog ponašanja dijela navijača, uz kontrolu prije i poslije utakmica. Ove opće poznate okolnosti se ističu zbog zaključaka o konkretnim događajima jer se predmetnog dana nesporno odvijala malonogometna utakmica u kojoj su sudjelovali klubovi iz Zagreba, u odnosu na iste večeri održano druženje u prostorijama Društva navijača kluba Hajduk. Malonogometna utakmica je vremenski dovršena u kratkom vremenu prije inkriminiranog događaja, a upravo su na toj utakmici snimljeni u video nadzoru 1-okr. UR, 2-okr. PR, 3-okr. RR, 4-okr. DR, 5-okr. ŠR i 6-okr. IR pa je u tom smislu doista odlučno mišljenje vještaka, koji je kroz analizu boje odjeće utvrdio da u pogledu navedenih šest osoba koje su bile na malonogometnoj utakmici u Domu sportova, koja je inače završila oko 21,30 sati, nakon toga su, po mišljenju vještaka, koje ispravno prihvaća sud prvog stupnja, identično obučene osobe snimljene u zgradi u [adresa], odnosno po pravilnom zaključku suda te osobe su zajednički došle u prostorije navijačkog društva drugog nogometnog kluba, a što je bilo oko 22,30 sata, dakle svega jedan sat nakon utakmice, koje okolnosti povezuju okrivljenike i potvrđuju da su zajednički djelovali, bez obzira jesu li se i u kojoj mjeri ranije poznavali ili ne, što u ponašanju navijačkih skupina i nije bitno jer ih povezuje upravo to što su navijačka grupa. Na snimkama video nazora koji se u fotografijama nalaze priložene spisu i koje uzima u obzir sud prvog stupnja vrlo jasno se vidi da u hodnik zgrade u [adresa] ulaze osobe koje nastoje prikriti svoj identitet, a ulaze zajednički te se svakako radi o osobama koje će zatim pristupiti u društvo navijača nogometnog kluba i tamo se bezrazložno nasilnički ponašati prema brojnim prisutnima osobama pa i fizički ozlijediti jednu od osoba, koje sve utvrđene okolnosti događaja zajednički razmotrene potvrđuju da se radilo o stvaranju nereda s motivom navijačke skupine, ali s krajnjim motivom i ciljem remećenja javnog reda i mira njima nepoznatih građana.

24.Broj osoba koje su došle do kluba navijača doista nije precizno utvrđen, ali činjenica da je po iskazima većine svjedoka očevidaca događaja u prostorijama nasilno aktivno djelovalo pet do šest osoba, a tvrdi se da sve osobe i nisu ulazile u prostor kluba, potvrđuje da se radilo o nasilnom deliktu mnoštva koji postupanje je potpuno nemotivirano, osim što se nastoji utjecati na mir i normalan način života drugih njima nepoznatih građana. Pri tome sud prvog stupnja iz iskaza svjedoka utvrđuje da se u prostorijama kluba nalazio veći broj osoba na susretu, od osoba koje su ušle uporabljene su i palice u nasilnom ponašanju kao i da je došlo do ozljeđivanja jedne osobe, o čemu postoji i medicinska dokumentacija, slijedom čega je dovedeno u u opasnost tijelo te osobe, čime se radi o ispunjenim obilježjima terećenog kaznenog djela u kvalifikatornom obliku. Zbog žalbenih navoda 5- okrivljenog ŠR, pa i državnog odvjetnika kod odluke o kazni, ističe se da se činjeničnim i pravnim opisom kaznenog djela iz izreke presude, okrivljenicima ne stavlja na teret djelo počinjeno iz mržnje, već iz drugih, istaknutih kvalifikatornih oblika (počinjeno prema većem broju osoba, uporaba opasnog oruđa i dovođenje u opasnost tijela druge osobe) pa u postupku i presudi nije bilo potrebno razmatrati da li se radilo o deliktu iz mržnje. Također obzirom na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz članka 324. stavak 1. i 2. KZ/11 u istoj nije odlučno da su upravo okrivljenici bili osobe koje fizički nasrću na nekoga i neposredno vrše konkretne radnje nasilja prema ljudima ili stvarima, već je bitno da su sudionici takvog nereda mnoštva jer smisao kaznenog djela, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, je upravo u prostornom sudjelovanju osobe koja se pridružuje nasilnoj grupi ljudi i koja grupa upravo svojom zajedničkim postupanjem više osoba i djelovanjem "mase" narušava javni red i mir.

25.Iz svih navedenih razloga je činjenično stanje bilo pravilno te potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon kada su okrivljenici proglašeni krivima kao u izreci pobijane presude.

26.Žaleći se zbog odluke o kazni u odnosu na sve okrivljenike državni odvjetnik smatra da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti kao i okolnosti počinjenja kaznenog djela, ističući da se radilo o bezobzirnom, društveno i moralno neprihvatljivom postupanju, motiviranom isključivo netrpeljivošću prema simpatizerima HNK Hajduk. Sve navedeno da je pridonijelo nastanku osjećaja nezaštićenosti navijača sportskih klubova, čak i u zatvorenim prostorijama daleko od sportskih terena uz krajnju nesigurnost svih pripadnika drugih navijačkih skupina na području grada Zagreba. Ne prihvaća se zaključak suda da okrivljenici ranije nisu bili u sukobu sa zakonom pa se ističe da je 5-okrivljeni ŠR kažnjavan zbog prometnog prekršaja, a 6-okr. IR zbog prekršaja povezanog sa drogom, a kod svih okrivljenika radi se o kaznenom djelu s elementima nasilja s motivom mržnje i netrpeljivosti prema simpatizerima drugog nogometnog kluba uz bešćutno i bezobzirno postupanje sa znatnom količinom kriminalne volje i upornosti. Državni odvjetnik navodi kako se uvjetnom osudom ne mogu ostvariti svrhe kažnjavanja već jedino bezuvjetnom kaznom zatvora.

27. U žalbi 3-okr. RR smatra da odluka o kazni nije obrazložena u dovoljnoj mjeri, posebno s obzirom na neodređenost njegova doprinosa počinjenju djela kao i da nije u dovoljnoj mjeri cijenjena ranija kaznena i prekršajna neosuđivanost istog.

28. Zatim, 4-okr. DR smatra kaznu prestrogom jer je mlada, neosuđivana osoba koja je uredno zaposlena.

29. U žalbi zbog odluke o kazni 5-okr. ŠR smatra da kazna nije individualno određena prema osobi okrivljenika jer je svima određena u istom trajanju i pod istim uvjetom.

30. Ostali okrivljenici- 1-okr. UR i 6-okr. IR nisu podnijeli žalbu zbog odluke o kazni, dok je 2-okr. PR podnio žalbu zbog odluke o kazni, ali na način da je okrivljenika trebalo osloboditi od optužbe pa da stoga ni odluka o kazneno pravnoj sankciji nije utemeljena na dokazima. Međutim, kako svaka žalba okrivljenika podnesena zbog povrede kaznenog zakona ili pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja u sebi sadrži i žalbenu osnovu u odnosu na odluku o kazni to je sud razmotrio u odnosu na sve okrivljenike predmetnu odluku u dijelu odluke o kazni.

31.Kod donošenja odluke o kazni sud prvog stupnja je 1-okr. UR otegotim cijenio osuđivanost zbog kaznenog dijela iz članka 118. stavak 1 KZ/11, a olakotnim je preostalim okrivljenicima cijenio neosuđivanost. Ujedno obrazlaže da su 5-okr. ŠR i 6- okr. IR ranije prekršajno kažnjavani, ali zaključuje da se ne radi o osobama koje su ozbiljnije bile u sukobu sa zakonom te ističe i protek vremena od događaja do donošenja odluke (od preko pet godina) u kojem razdoblju, izuzev 1-okr. UR drugi okrivljenici nisu došli u sukob sa zakonom .

32.Iako je i u tom dijelu sud prvog stupnja ponovno vrlo sumarno iznio svoje razloge u odnosu na odluku o kazni, određeni razlozi su navedeni, a oni koji su navedeni su jasni pa nije utvrđeno da bi u tom dijelu bila učinjena bitna postupovna povreda iz članka 486. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Iz obrazloženja odluke suda prvog stupnja proizlazi da na strani 1-okr. UR nije utvrdio olakotne okolnosti, a otegotnim cijeni što je u jednom navratu osuđivan zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11. Kod drugih okrivljenika sud nije utvrdio otegotne okolnosti, a olakotnim je cijenio njihovu raniju neosuđivanost, pogotovo u kaznenom pogledu.

33.Ovaj sud drugog stupnja najprije navodi da je 1-okr. UR osuđivana osoba, ali je presuda za kazneno djelo koje predstavlja nasilni delikt, koje nasilje karakterizira i kazneno djelo iz ovog postupka, prema podacima spisa, i to izvatka iz kaznene evidencije (list 600 spisa) donesena 6.rujna 2019. i postala je pravomoćnom 1.srpnja 2020., što znači da u vrijeme počinjenja kaznenog djela iz ovog postupka nije bio osuđivana osoba, što se također treba uzeti u obzir, a što sud prvog stupnja i spominje u odlomku pod točkom 20., iako je pravilno u ocjeni njegove ličnosti ali i budućih ponašanja uzeo u obzir i da je u međuvremenu osuđen, također zbog nasilnog delikta, i to mora se navesti također na uvjetnu osudu s maksimalnim rokom provjeravanja. Pravilno sud prvog stupnja prekršajnu osuđivanost 5-okr. ŠR i 6-okr. IR za prekršaje one vrste koje se ne mogu povezati s vrstom kaznenog djela iz ovog postupka ne uzima u obzir kao otegotnu okolnost koja utječe na odluku o kazni za navedene okrivljenike.

34.U pogledu žalbe državnog odvjetnika ovaj sud navodi, da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela o kojem se radi potrebno je nasilno ili prijeteće djelovanje većeg broja osoba pa takvo postupanje predstavlja i nužni element djela . S druge strane radi se i o kvalifikatornom obliku kaznenog djela koje u sebi također kao obilježja sadrži postupanje prema većem broju osoba, postupanje s opasnim oruđem i dovođenje u opasnost tijela drugih osoba, a obilježja kaznenog djela u pravilu ne predstavljaju i otegotne okolnosti osim ako se ne radi o povećanoj kriminalnoj količini koja nadilazi kazneni okvir konkretnog kaznenog djela pa da bi se način počinjenja djela trebalo cijeniti otegotnim. Valja navesti da je sud prvog stupnja naveo kako je kod donošenja odluke o kazni cijenio način počinjenja kaznenog djela i stupanj krivnje. U ocjeni konkretne težine djela značajno je da je prema činjeničnom opisu kaznenog djela iz izreke presude ostvareno više kvalifikatornih obilježja u postupanju svih okrivljenika s izravnom namjerom kao najvišim stupnjem krivnje pa postojanje više kvalifikatornih obilježja doista potvrđuje da se radi o većoj kriminalnoj upornosti. Prema činjeničnom opisu djela osobe koje su postupale su doista došle zajednički, nepozvane pristupile na druženje drugih osoba u zatvorene prostorije zgrade u koje se ušlo nasilno pa sve navedeno ima određeni značaj povećane kriminalne težine djela. Predmetne okolnosti djela, s obzirom na njegovu težinu svakako treba uzeti u obzir kako kod izricanja kazni zatvora koja je ispravno svakom okrivljeniku istovjetno određena kao kazna zatvora od jedne godine, a obzirom na izrečenu uvjetnu osudu, i u procjeni određivanja roka provjeravanja, jer se radi o prognozi budućih ponašanja okrivljenika i vremenu koje sud prvog stupnja smatra odgovarajućim tome.

35.Ovaj sud drugog stupnja ističe da su neprihvatljiva ponašanja pa i kaznena djela povezana s nasiljem koje se odnosi na postupanje sportskih navijača učestala, u pravilu nemotivirana te potpuno suprotna smislu sporta, sportskih događanja i navijanju, kako je to i u konkretnom slučaju, pa sudbena vlast u izricanju kaznenih sankcija mora voditi brigu o specijalnoj, ali i generalnoj prevenciji kojima se treba postići svrha u suzbijanju ove društveno štetne pojave.

36. U tom smislu, razmatrajući žalbene navode ovaj drugostupanjski sud nalazi da su okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne u odnosu na okrivljenike primjereno vrednovane kako one u olakotnom tako i one u otegotnom smislu, ili izostanku istih. Istaknute olakotne okolnosti, uz žalbom 4-okr. CR potenciranu mladost (u vrijeme počinjenja djela bio je u dobi od 27 godina) i zaposlenost dok drugi okrivljenici nisu precizirali neke druge konkretne okolnosti, po mišljenju ovog suda ne opravdavaju blaže kažnjavanje jer je okrivljenicima izrečena kazna zatvora od jedne godine, a za predmetno kazneno djelo predviđena je kazna zatvora od 6 mjeseci do pet godina, s time da na strani svih okrivljenika valjalo je uzeti u obzir i istaknutu težinu djela te visoki stupanj krivnje. Isto tako sud ne nalazi opravdanim okrivljenike strože kazniti kako to predlaže državni odvjetnik jer će se upravo kroz najdulje zakonom moguće vrijeme provjeravanja provjeriti točnost sudske prognoze da se i bez izvršenja kazne može utjecati na buduća ponašanja 1-okrivljenog UR, 2- okrivljenog PR, 3- okrivljenog RR, 4-okrivljenog CR, 5-okrivljenog ŠR i 6-okrivljenog JR. Zato su po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečene kazne koje su odgovarajuće stupnju krivnje i pogibeljnosti djela o kojem se radi, te će se izrečenim kaznama zatvora i primijenjenim uvjetnim osudama s najduljim rokom provjeravanja kod svih okrivljenika ostvariti i sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. ZKP/08 koje se sastoje kako o društvenoj osudi zbog počinjenih kaznenih djela tako i utjecajem na počinitelje da u buduće ne čine kaznena djela te utjecajem na sve ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

37.Žalbu zbog odluke o troškovima podnio 3-okr RR,ali istu ne obrazlaže, a drugostupanjski sud na istu ne pazi po službenoj dužnosti, dok 5-okr. ŠR obrazlaže da se troškovi daktiloskopskog vještačenja i biološkog vještačenja nisu odnosili na njega. Međutim, svi okrivljenici odgovaraju kao supočinitelji istog kaznenog djela počinjenog zajednički pa su se troškovi koji su se odnosili na dokaze koji su provedeni zbog otkrivanja počinitelja djela nemaju razloga ne razdijeliti na sve okrivljenike.

38. Slijedom svega navedenog te kako ovaj sud nije utvrdio povreda postupka i zakona na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti u opsegu članka 476. stavka 1. ZKP/08, žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika valjalo je odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

Rijeka, 4.lipanj 2025.

Predsjednik vijeća

Sandra Juranović