Poslovni broj: Pr-1/2023-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice: PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Labura, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: REPUBLIKA HRVATSKA, kojeg zastupa ODO u Šibeniku, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 16. travnja 2025.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 4. lipnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: REPUBLIKA HRVATSKA, da isplati tužiteljici: PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.000,00 Eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od dana 1.6.2022. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve do isplate, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku: REPUBLIKA HRVATSKA, da isplati tužiteljici: PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 500,00 Eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za preostali dio potraživanja u iznosu od 7.500,00 Eura, te s viškom kamatnog potraživanja, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 550,00 Eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da djelatnik-radnik na neodređeno vrijeme, Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac, u [adresa], ul.Josipa Bana Jelačića 4, u službi njegovateljice, da je tuženik osnivač Centra za odgoj i obrazovanje, Šubićevac, [adresa], pa time pasivno legitimiran u ovom sporu, da je do štetnog događaja došlo dana 17.09.2021.godine, ujutro iza 8 sati, na radnom mjestu tužiteljice, kada da je ona vršila svoje radne obaveze, kao i obično, dakle, radila sa djecom, kada da se dječak ZH, dobi od 12 godina, ponašao agresivno i udarao drugu djecu, pa da je ona pokušala spriječiti njegovo agresivno ponašanje i u jednom momentu da je taj dječak iznenada i neočekivano udario tužiteljicu nogom u pubičnu kost, da je udarac bio jak tako da je ona imala jaku mučninu i morala odmah leći na kauč, te da je odmah pozvana medicinska sestra OH koja je došla i odvela je u ambulantu. Događaju da je bila nazočna GH, odgajateljica u Centru. Kao posljedica opisanog štetnog događaja, da je tužiteljici utvrđena ozljeda na radu, dijagnoza S 32.5 – prijelom preponske kosti - OS Pubis. Fractura Ossis, Pubis. Infractio Ossis Pubis sin. Psihički, F43.1 PTSP F41.1. Nakon provedenog liječenja, završetka ciklusa fizikalne terapije, tužiteljica da kao trajnu posljedicu trpi stalne fizičke bolove u predjelu u kojem je zadobila udarac - pubična kost, zdjelica, zatim u gornjem dijelu noge, te leđima i ti bolovi da su trajni, a prema mišljenju liječnika, ona da će imati smanjeni opseg pokreta u kuku i u svim aktivnostima/hodanje po ravnom, hodanje uz stepenište, hodanje niz stepenište, saginjanje, čučanje i sl. dakle, da će biti deficitarna u osnovnim životnim aktivnostima, jer je kretanje jedna od osnovnih životnih pojava, a njezini bolovi u zdjelici i nogama da su svakodnevni i trajni s trajnom posljedicom. Tužiteljica navodi da smatra da je izgubila do 50% snage i pokretljivosti, da ne može više obavljati svoj posao kako je obavljala prije štetnog događaja, da brzo gubi snagu jer ulaže više napora u kretanju i fizičkim radnjama koje su nužno potrebne u njezinu poslu i da zbog ograničavanja pokretljivosti, neke radnje i ne može obavljati što da se odražava i službi te svakodnevnom životu, raznim životnim procesima, a da u psihičkom statusu se osjeća tjeskobno, da je snižena raspoloženja, okupirana razmišljanjem o okolnostima na radnom mjestu koje je frustriraju, da se osjeća disfunkcionalno uslijed bolova koje osjeća na mjestu ozljede, san kao bitan dio života da joj je poremećen u vidu isprekidnog sna snovima u kojima ruminira doživljenu traumu, da je reaktivno sniženog raspoloženja, te da je kao posljedicu opisanog štetnog događaja pretrpjela intenzivan strah te fizičke bolove i kao najteže posljedice

- smanjenje životne aktivnosti, trajne životne neuklonjive posljedice, koje da će je pratiti tijekom života. Fizički bolovi da obuhvaćaju/kraću nesvjesticu, hosptalizaciju, vezanost za krevet, imoblizaciju, fiksaciju, broj operacija, infuzije, transfuzije, injekcije, previjanja i odstarnjenje šavova, bolovanje, fizioterapiju, trajanje rehabilitacije, uporabu kolica. Naknada za pretrpljeni strah da se dosuđuje prema okolnosti slučaja, ovisno o trajanju i jačini straha, dok da duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti obuhvaćaju sva ograničenja životne i radne aktivnosti, a koja obuhvaćaju i pojačane napore, pa slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu kojom će istoj dosuditi na ime naknade štete iznos od 13.000,00 Eura s pripadajućim kamatama od dana uzročenja štete i naknadu joj parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodi da tužiteljica u tužbi navodi da je djelatnik - radnik na neodređeno vrijeme Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac u službi njegovateljice, a tužena Republika Hrvatska da je osnivač Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac pa da je time pasivno legitimirana u predmetnom sporu radi naknade štete, te ističe kako je Centar za odgoj i obrazovanje "Šubićevac" ustanova u sustavu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, međutim, odredbom čl.59. st.1. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj: 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19, 151/22) izričito da je propisano kako Ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom, te st.2. istog da osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze. Konkretno to da znači da ukoliko postoji obveza ustanove, te obveza nikada ne može postati izravna obveza osnivača kako to očito tumači tužiteljica obzirom da je tužbeni zahtjev postavljen isključivo prema Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog tužena predlaže usvojiti prigovor promašene pasivne legitimacije i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a podredno tužena navodi da je tužbeni zahtjev postavljen previsoko, a da se iz dokaza priloženih uz tužbu ne može zaključiti da traženi iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu obzirom na težinu ozljede i okolnosti slučaja. Suviše, isti da nije u skladu sa postojećom sudskom praksom, orijentacijskim kriterijima VSRH, te svim okolnostima slučaja kao što su dob i spol tužitelja, te način i sve okolnosti povređivanja. Također, tužena uz tužbu priaže i policu osiguranja od nezgode iz koje je vidljivo da je ista osigurana od posljedica nesretnog slučaja, međutim ista ne navodi da li je temeljem prijave o ozljedi na radu i podnijela odštetni zahtjev prema osiguratelju, te koliki je iznos istoj eventualno isplaćen. U odnosu na sporedni zahtjev – kamate tužena ističe kako zakonske zatezne kamate teku od trenutka kada je završeno liječenje radnika koji je pretrpio ozljedu odnosno nastanak neimovinske štete, a ne od štetnog događaja kako to neosnovano potražuje tužiteljica.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Potvrde o zaposlenju za tužiteljicu, Prijedloga nagodbe od 1.6.2022.g., Podataka o poslovnom subjektu iz sudskog registra, Police osiguranja od nezgode broj 01-0000002062 od 29.12.2020.g., medicinske dokumentacije tužiteljice, nalaza dr. P, spec. kiruga od 11.2.2024.g., Rezulatat za žene Panorama đir od 19.3.2022.g., Obavijesti o donesenom nalazu i mišljenju Sektora za vještačenja od 10.3.2023.g., Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 27.7.2022.g., Prijave o ozljedi na radu od 20.9.2021.g., saslušanjem svjedoka OH, KH i SH, nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka medicinske struke dr. Vlatke Novak, spec. psihijatra i dr. UH, spec. kiruga od 4.2.2025.g., te saslušanjem istih vještaka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

5. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica zaposlenik Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac u službi njegovateljice, a tužena Republika Hrvatska da je osnivač Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac, te da je tužiteljica pri obavljanju svoje redovne dužnosti na radnom mjestu njegovateljice zadobila tjelesne ozljede dana 17.09.2021.

6. Saslušani svjedok OH iskazuje da nije bila očevidac događaja, a da je utuženog dana, dakle, 17.9.2021.g., sam radila na radnom mjestu voditeljice zdravstvene službe i u trenutku samog događaja da nije bila gdje se taj događaj dogodio nego u prizemlju kada da ju je nazvala kolegica GH i pozvala da dođe na drugi kat i kada je došla gore da je zatekla kolegicu PH na trosjedu, da ju je zatekla u bolovima, a da joj je kolegica GH rekla da je PH udario korisnik RH nogom i kako je to nju jako boljelo da su je odveli do doktorice u prizemlju, a koja je potom uputila na hitnu pomoć, a nju da je odveo njihov šofer i da joj je poznato da je zadobila prijelom stidne kosti. Tužiteljica da je zbog toga dugo bila na bolovanju, sigurno šest do sedam mjeseci nakon čega da se ona vratila na posao i dan danas radi u Centru za odgoj i obrazovanje Šubićevac, te da i dan danas zbog te ozljede ima probleme pa tako da je zna često zateći kako sjedi na podu i govori da joj je tako najlakše. Tada kad se to dogodilo tužiteljica da joj od šoka nije uspjela ništa reći, već ponavlja da joj je kolegica GH kazala što se dogodilo i naposljetku da je taj dječak RH dosta agresivan, tako da je i njih ostale znao udariti.

7. Svjedok GH, zaposlenik Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac na radnom mjestu odgajatelja, iskazuje da joj je tužiteljica kolegica na radnom mjestu njegovateljice, te da je bila očevidac događaja od 17.9.2021. kada je korisnik RH udario kolegicu PH nogom u donji dio, a ničim izazvan i on da je inače bio agresivan i znao udarati odgajatelje, ali i djecu i sve oko sebe. Kada ju je udario njoj da je bilo jako loše i tada nisu znali kakve je ozljede zadobila a odvedena je na hitnu pomoć i tamo je utvrđeno da je zadobila prijelom stidne kosti i bila na bolovanju više mjeseci.

8. Svjedok SH, ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac, kako danas tako i u vrijeme utuženog štetnog događaja od 17.9.2021. iskazuje da tom štetnom događaju nije bila očevidac, te da ju je obavijestila djelatnica OH, ali stvarno zbog proteka vremena da se ne sjeća da li je tada otišla vidjeti tužiteljicu, ali da zna što se dogodilo i da ju je tužiteljica nakon toga svega pitala što da uradi, a da je njoj bilo prirodno da u takvoj situaciji iskoristi sve što joj zakon dozvoljava. Iskazuje da je istina da je taj dječak RH udario, ali ne samo nju već i djelatnike i ostalu djecu, da je bio prosječne visine tada za svoju dob, ali izuzetno jak i po njezinoj procjeni je imao velike mentalne poteškoće i to je razloga zašto je on i premješten jer nije mogao pratiti nastavu a da su se bojali za ostalu djecu. Zbog ovog događaja tužiteljica da je morala otvoriti bolovanje a otvorila je bolovanje dana 18.9.2021., ozljedu na radu prijavila 20.9.2021. a 4.10.2021. je ozljeda priznata a na bolovanju je ostala do 31.5.2022. Inače PH da je vrsna radnica a zbog ove ozljede je u početku otežano hodala, a i zatražila je poštedu od pratnji i noćnih smjena zbog stresa i ja sam je zbog toga uputila na Medicinu rada i ona je od njih dobila poštedu na godinu dana i to je ispoštovano. Ono što je njoj bilo sporno u ovome svemu jeste odlazak tužiteljice na maraton Promina trail, a o čemu da ju je obavijestila djelatnica zaštite na radu a pošto je tada tužiteljica bila na bolovanju, ali da joj je kazala da je pusti na miru jer je vjerojatno u stresu i razumjela da se ona "ispuhuje", smanjuje stres a voli trčati i nije u tome vidjela nikakav problem. Međutim, kada je primila tužbu tužiteljice i dokaze uz istu gdje se navodilo kakve tegobe tužiteljica ima i može imati zbog ovog štetnog događaja onda da joj se pojavio upitnik i bilo joj čudno da li se radi o invaliditetu, da li je u tih mjesec dana ozdravila i nije joj bilo spojivo njezino trčanje sa tako opisanim ozljedama, pa da je zato i reagirala i o tome obavijestila Ministarstvo. Na upit pun. tužiteljice da li zna koju je dijagnozu imao korisnik RH iskazuje da bez papirologije to ne može sada odgovoriti, a ono što je naprijed navela da je samo njezina procjena, ali da nije psihijatar, s tim da kao defektolog može reći da ima umjerene intelektualne poteškoće. Na upit z.z.z. tužene kada je bio Panorama đir iskazuje da je to bilo 19.3.2022. godine, a na upit da li su djelatnici Centra osigurani, izjavljuje da jesu, te da koliko se sjeća tužiteljica nije podnijela zahtjev prema osiguranju, te naposljetku iskazuje da se nakon ozljede tužiteljica žalila na bolove, posebno za vrijeme mjesečnice, s tim da se u zadnje vrijeme njoj nije žalila na bolove, te da je tužiteljica redovno odlazila na komisije radi utvrđenja nesposobnosti odnosno sposobnosti za rad, te da nije utvrđeno da bi bila nesposobna za rad.

9. Tužiteljica u odnosu na navode da je dok je bila na bolovanju bila na Promina trailu izjavljuje da se 25 godina bavi trčanjem, da je završila sa fizikalnom terapijom 1.2.2022. i nakon toga datuma krenula kod psihijatra i nakon što je to sve završila da se javila svojoj ravnateljici i krenuti raditi, da je u tom razdoblju bila stalno kući i po terapijama a da je imala potrebu izići iz te svoje zone pa da je sa kolegicama otišla na Prominu, međutim da je šetala jer nije mogla trčati, kao što ni sada ne može trčati kako je prije mogla.

10. Odgovornost Republike Hrvatske, a osnivača Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac, kojeg je tužiteljica bila zaposlenik, za štetu koju je pretrpjela na radu, što je u konkretnom slučaj, ne utvrđuje se po odredbama Zakona zaštite na radu, već po općim propisima o odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu zaposleniku (st.1.čl.111. Zakona o radu).

11. Odredbom citiranog čl. 111. Zakona o radu (dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12. Prema općem propisu – odredba čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 125/11 i 94/13) - tko drugom uzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, ali ukoliko je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosnom opasnom djelatnosti, odgovara se bez obzira na krivnju jer se smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, pri čemu za štetu od opasne djelatnosti odgovora osoba koja se njome bavi. U konkretnom slučaju tužiteljica je obavljala poslove njegovateljice kada je od strane štićenika uslijed udarca zadobila ozljedu, zbog čega je tuženik, kao osnivač, odgovoran za štetu bez obzira na krivnju, prema načelu objektivne odgovornosti, te i odgovara za ozljede koje je tužiteljica zadobila u utuženom događaju za vrijeme radnog vremena.

13. Ovakav način nastanka nezgode, tuženik posebno ne osporava, a iz samog opisa događaja, proizlazi da kod tužiteljice nisu utvrđene okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je prouzročila štetni događaj, pa čak niti pridonijela nastanku istog, a s obzirom da ne postoje druge okolnosti koje bi tuženika ekskulpirale odgovornosti za štetu nastalu uslijed utuženog štetnog događaja, to je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici nastalu joj štetu.

14. Liječničkim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Ninu Brajkoviću, spec. kirurgu, koje sud ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato i prihvaća, utvrđeno je da je tužiteljica dana 17.9.2023. zadobila ozljede nastale fizičkim napadom na radnom mjestu pri čemu je dobila udarac nogom u donji do trbuha lijevo, da je zatražila isti dan liječničku pomoć na OHBP OB Šibenik, da je konstatiran prijelom lijeve pubične (stidne) kosti bez pomaka, a lakša tjelesna ozljeda, da joj je preporučeno konzervativno liječenje, te redovne kontrole traumatologa, subjektivno da ima otežano i bolno hodanje, penjanje, čučanje, skakanje, duže sjedenje, dizanje težih tereta, rad u nefiziološkim položajima, da nije imao uvid u karton prijašnjih bolesti, a da je mišljenja da je u št4etnom događaju tužiteljica mogla zadobiti opisane ozljede mehaničkom silom udarca u kompleksu zdjelica -kuk, da je uredno obavila adekvatno preporučeno liječenje i rehabilitaciju, da je trpjela jake bolove ukupno dva dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a lakšeg 50 dana, te da joj je bila potrebna tuđa pomoć tri sata kroz prvih dva dana od traume, te dva sata kroz narednih 20 dana i po jedan sat narednih 50 dana prilikom oblačenja, higijene, odlaska na preglede i fizikalnu terapiju, da naruženosti nema, te da je kod tužiteljice došlo do umanjenja opće životne aktivnosti do 7% po tablicama Hrvatske orijentacijske medicinske tablice za procjenu oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja, poglavlje VII.H… Zdjelica, 211. Prijelom kostiju zdjelice bez statičkih promjena … 5-10%.

14.1. Psihijatrijski pregled obavila je dr. Novak, spec. psihijatar, iz čijeg nalaza i mišljenja, a koje sud ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato i prihvaća, je utvrđeno da je u momentu samog događaja i neposredno nakon događaja tužiteljica osjećala strah jakog intenziteta koji je trajao oko 15 minuta, strah srednje jakog intenziteta 10 dana, a blažeg oko mjesec dana, da su se kod tužiteljice kao posljedica štetnog događaja razvile smetnje psihičke naravi koje su potvrđene i psihijatrijskim nalazima i psihologijskim testiranjem, da je najprije razvila akutnu reakciju na stres, koja je tijekom vremena prešla u PTSP koji se očitovao smetnjama usnivanja, razdražljivosti, afektivnom preosjetljivošću, ruminacijama sjećanja na traumatični događaj, da je adekvatno psihijatrijski liječena i sada su kod nje prisutne smetnje blaže naravi u smislu pojačane tjeskobe i povremenih smetnji usnivanja, a vezane uz svakodnevnu izloženost riziku na radnom mjestu od eventualnih novih napada i eventualnog novog ozljeđivanja, te uz osjećaj uskraćenosti u životu za ono što je ranije radila a rekreativno trčanje. S psihijatrijske strane povredu duševnog integriteta i povredu prava na osobnost kod tužiteljice vještak ocjenjuje na razini lake povrede a što kod tužiteljice da preciznije ocjenjuje sa 5%, dok je zajedničko mišljenje ovog vještaka i vještaka kirurga da je kod tužiteljice došlo do umanjenja životne aktivnosti od 10% svodno čemu će morati ulagati napore u svakodnevnom životu.

15. Dr. Vlatka Novak spec psihijatar i dr. Nino Brajković spec. kirurg saslušani na ročištu glavne rasprave navode da su zaprimili raspravni zapisnik ovog suda od 11.3.2025. sa prigovorima i primjedbama tužene, da ostaju kod svog pisanog nalaza i mišljenja dostavljenog dana 4.2.2025.g. Vještak dr. Nino Brajković vezano uz primjedbu da nije vidljivo koje posljedice tužiteljica trpi zbog ozljede izjavljuje da je vještačenje učinio na temelju medicinske dokumentacije iz spisa te liječničkim pregledom tužiteljice 25.1.2025. iz kojega se jasno vidi da je mehanizam mehaničke ozljede koji se spominje u spisu doveo do prijeloma lijeve pubične kosti i zglobne čašice zdjelice i posljedično doveo do umanjenja opće životne aktivnosti u smislu otežanog i bolnog hodanja, penjanja, čučanja, skakanja, dužeg sjedenja, dizanje teških tereta i nepovoljnog rada u nefizioloških položajima koja je dokazano pregledom i medicinskom dokumentacija nakon provedene fizikalne terapije i konzervativne terapije. S obzirom da se u tablicama Hrvatske orijentacijske medicinske tablice za procjenu oštećenja tjelesnog zdravlja u poglavlju 7 pod H pod zdjelica jasno navodi da prijelomi kostiju zdjelice bez statičkih promjena umanjuju opću životnu aktivnost za 5 do 10% te na temelju svih tih činjenica donio odluku od 7% umanjenja opće životne aktivnosti kod tužiteljice. Vještak psihijatar dr. Vlatka Novak navodi da je u suglasnosti sa vještakom kirurgom i da je donijeto zajedničko mišljenje da umanjenje opće životne aktivnosti iznosi 10%, s čime su vještaci i usuglašeni. Naime, vještaka kirurg je dao 7%, vještak psihijatar 5%, da bi se potom dobio ovaj konačni postotak od 10% budući se ti postoci ne zbrajaju aritmetički nego se donese zajednička procjena po Baltazarovoj formuli. Što se tiče sa psihijatrijske strane utvrđenog postotka od 5% ona da se temelji na obavljenom razgovoru sa tužiteljicom i uvidom u raspoloživu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je zbog posljedica predmetnog događaja ona potražila i psihijatrijsku pomoć te je utvrđeno da je najprije nakon događaja razvila akutnu reakciju na stres koja je prešla u PTSP, a otežavajući čimbenik je u njenom životu sada činjenica da ona i dalje radi na radnom mjestu koje sa sobom nosi iste rizike kao i u vrijeme kada se taj događaj dogodio, te zbog toga kontinuirano osjeća strah, nelagodu i nesigurnost, pa da je zbog toga njezina životna aktivnost odnosno kvaliteta života umanjena za 5% s psihijatrijske strane a to je na razini lake povrede duševnog integriteta i prava na osobnost koja prema tablicama iz knjige "Psihijatrijska vještačenja povrede duševnog integriteta kao oblika neimovinske štete" od ŠH može iznositi do 20%. Na upit pun. tuženika upućeno vještaku psihijatru da li bi procjena umanjenja životne aktivnosti bila manja da je tužiteljica promijenila radno mjesto nakon štetnog događaja, vještak iskazuje da se o tome ne može konkretno očitovati već bi to mogla zaključiti isključivo u slučaju da je tako i u razgovoru sa njom.

16. Gore navedenom ozljedom je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19.st.2. u vezi čl.1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i one su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO kriteriji (mjerila), odnosno, kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

17. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju vještaka, pa je tako tim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica trpjela boli jakog intenziteta 2 dana, bolove srednjeg intenziteta 20 dana, a lakšeg intenziteta 50 dana, dok boli koje povremeno osjeća su trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore, to je na ime ovog vida štete sud dosudio tužiteljici iznos od 1.500,00 Eura.

18. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljeni strah, sud je uzeo u obzir nalaz vještaka po kojem je tužiteljica u momentu same nesreće osjetila strah jakog intenziteta koji je trajao oko 15 minuta, strah srednjeg intenziteta je trajao 10 dana, a blažeg intenziteta oko mjesec dana, te na ime ovog vida štete sud dosudio tužiteljici iznos od 1.500,00 Eura.

19. Vezano uz duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila opisane ozljede, da je obavila adekvatno liječenje i rehabilitaciju, pa da je kod tužiteljice došlo do umanjenja opće životne aktivnosti za 10% i shodno čemu će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, pa je na ime ovog vida štete tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 2.000,00 Eura.

20. Vezano uz naknadu imovinske štete sud je utvrdio da je zbog utuženog štetnog događaja tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega tri sata kroz prvih dva dana od traume, te dva sata kroz narednih 20 dana i po jedan sat narednih 50 dana prilikom oblačenja, higijene, odlaska na preglede i fizikalnu terapiju, pa je stoga istoj na ime ovog vida štete dosuđen iznos od 500,00 € smatrajući isti primjerenim onom što je tužiteljica morala uložiti da bi sanirala ovu štetu (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).

21. Vodeći računa o svim okolnostima, sud je na temelju čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu za povrede prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 5.000,00 Eura, te u odnosu na imovinsku štetu u iznosu od 500,00 Eura.

22. Valja navesti da se ovaj sud pri dosudi pojedinačnih iznosa naknade štete odnosno ukupno dosuđenog iznosa iste, rukovodio orijentacijskim kriterijima VSRH-a, a posebice naputkom istih kriterija kojima je za cilj ujednačavanju sudske prakse, time, da isti ne predstavljaju golu i čistu matematičku formulu koja bi pukim automatizmom služila za izračunavanje pravične novčane naknade, jer bi u protivnom bilo izlišno sudovanje u istima, pa je ovaj sud u konkretnom slučaju pri određivanju naknade za svaki vid štete uzimao u obzir, a što je razvidno iz obrazloženja ove presude, sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova imaju tek značaj osobito važnih ali ne i jedinih okolnosti koje je ovaj sud imao na umu pri određivanju iznosa pravične naknade, s tim da zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete teku od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. 1.6.2022.g., kada je tužiteljica pozvala tuženika da joj nadoknadi štetu (čl.1103 ZOO u vezi s čl.112.st.2. ZPP), do isplate, pa je slijedom svega gore navedenog, ovaj sud uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog pojedinog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donio odluku kao u toč. I., II. i III. izreke ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 151., čl. 154. st.2., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku i Tbr. 7. 8., 9., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

23.1. Tužiteljici je priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku obzirom na postavljenu VPS od 13.000,00 Eura, i to za sastav tužbe od dana 3.1.2023.g. - 200,00 Eura, za sastav podneska od 25.3.2024.g. – 200,00 Eura, za zast na roč. dana 26.3.2024.g. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 7.5.2024.g. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 13.9.2024.g. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 13.11.2024.g. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 11.3.2025.g. - 200,00 Eura, i za zast. na roč. od 16.4.2025.g. - 200,00 Eura, što ukupno iznosi 1.600,00 Eura. Kako je uspjeh tužiteljice u postupku cca 45 %, to je valjalo istoj dosuditi parnični trošak u iznosu od 720,00 Eura, koji iznos valja uvećati za trošak vještačenja u iznosu od 600,00 Eura, jer je isti trošak bio nužan za utvrđivanje visine pripadajuće naknade štete, pa ukupno priznati parnični trošak tužiteljici iznosi 1.320,00 Eura.

23.2. Tuženiku je priznat parnični trošak zastupanja obzirom na postavljeni VPS od 13.000,00 Eura i to za sastav odgovora na tužbu od dana 7.3.2024.g. u iznosu od 200,00 Eura, za zast na roč. dana 26.3.2024.g. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 7.5.2024.g. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 13.9.2024.g. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 13.11.2024.g. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 11.3.2025.g. - 200,00 Eura, i za zast. na roč. od 16.4.2025.g. - 200,00 Eura, što ukupno iznosi 1.400,00 Eura, pa budući je tuženik uspio u postotku od cca 55 %, valjalo je istom dosuditi trošak u iznosu od 770,00 Eura.

23.3. Konačno je prebijanjem ovako dobivenih iznosa (1.320,00 Eura – 770,00 Eura) utvrđeno da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 550,00 Eura, pobliže opisano u toč. IV. izreke ove presude

U Šibeniku, 4. lipnja 2025.g.

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena