REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-5215/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice IE, [adresa], OIB. 99751796166, koju zastupa punomoćnik Irena Tušak Miletić, odvjetnik, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 koga zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. svibnja 2025. godine u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 4. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu br. 045-50- 2767965 od 14. travnja 2005. godine sklopljenog između tužiteljice IE, [adresa], OIB. 99751796166 i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 a solemniziranog dana 15. travnja 2005. godine od strane javnog bilježnika Marije Baković pod brojem OU-522/05 koja glasi: "3. Naknada – 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužitelju IE, [adresa], OIB. 99751796166, isplati iznos od 439,68 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2006. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da na ime parničnog trošak isplati tužitelju IE, [adresa], OIB. 99751796166 iznos od 388,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 14. travnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 045-50-2767965 kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.127,24 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. U čl. 3 citiranog ugovora tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje jednokratne naknade koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita od 3,30% od iznosa kredita za ulaznu naknadu u iznosu od 439,68 eura. Navedena naknada nema specifikaciju stvarnih troškova i pruženih usluga, tužitelj navodi da je citirana odredba ništetna. Slijedom toga tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnom citiranu odredbu čl. 3 Ugovora o kreditu te da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 439,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. svibnja 2005. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, tvrdi da nije vezan za utvrđenje presuda na koje se poziva tužitelj iz razloga što je predmetni ugovor sklopljen i naknada naplaćena 2005., prije nego što je RH ušla u Europsku uniju. Tuženik ističe prigovor zastare. Tvrdi da ugovaranjem jednokratnih troškova za obradu kredita nije narušeno načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz odredbe čl. 3 ZOO-a, ta odredba nije nepoštena sukladno odredbi čl. 81 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 7 do 11 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 12 do 18 spisa), potvrdu tuženika (list 19 spisa), Tarifa o naknadama u poslovima kreditiranja građana (list 20 do 29 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 48 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporan sadržaj čl. 3 Ugovora o kreditu.
6. Članak 59 Zakona o zaštiti potrošača propisuje da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora i prijevremene otplate kredita naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.
7. U članku 81 stavak 1 Zakona o zaštiti potrošača, propisano je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2 propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3 propisano činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
8. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, odnosno tužitelj, obvezuje prilikom obrade kredita platiti banci 3,30% od odobrenog kredita.
9. Prema članku 295 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
10. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je to tipski ugovor kojeg je pripremio tuženik, te da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, to proizlazi i iz iskaza tužitelja na ročištu 15. svibnja 2025. gdje je navela da je predmetni kredit podignut u svrhu kupnje automobila, da u banci nije niti bila već su sve formarlnosti obavljene u auto kući. Od dokumentacije pa nadalje te kada je automobil došao u auto kući trgovac ju je odveo na potpis ugovora kod javnog bilježnika. Nije dobila nikakve upute vezane uz pobijanu ugovornu odredbu, a da joj je uskraćen utuženi iznos shvatila je kada je došao na naploatu prvi anuitet, nije imala niti koga pitati. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 3 Ugovora platio tuženiku naknadu u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita što u konkretnom slučaju iznosi 439,68 eura, te je očito da je ta odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja, te je temeljem odredbe čl. 81 stavak 1 ZZP, nepoštena, a temeljem odredbe članka 87 stavak 1 ZZP ništetna.
11. Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi niz neosnovanih prigovora a posebno vezano uz prigovor zastare. U konkretnom slučaju zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.
12. Dakle, visina tužbenog proizlazi iz potvrde tuženika, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio upravo po toj potvrdi pa je sud tužiteljici dosudio zatraženi iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća do isplate prema odredbi čl. 29. st 1 ZOO.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.
15. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 100,00 eura, zastupanje na ročištu 24.3.2025. i 15.5.2024. prema tbr. 9 točka 1 – po 100,00 eura, što ukupno iznosi 300,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 75,00,eura, te trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, pa je sud priznao tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 388,27 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod III.
U Zagrebu, 4. lipnja 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
