Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-375/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R  J  E  Š  E  N J  E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Ivici Raguž kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zdenku Krstiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Paromlinska 2, zastupan po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika Zagrebačke banke d.d. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-951/2024-13 od 4. travnja 2025., 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se odluka o troškovima sadržana u presudi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-951/2024-13 od 4. travnja 2025 pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka:

- potvrđuje do iznosa od 2.006,04 eura sa zateznom kamatom od 4. travnja 2025. do isplate;

- preinačava u dijelu koji prelazi iznos od 2.006,04 eura do iznosa od 3.006,04 eura i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja SH za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 1.000,00 eura sa zateznom kamatom od 4. travnja 2025. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Paromlinska 2, trošak žalbenog postupka u iznosu od 54,33 eura (pedesetčetirieura i tridesettri centa) sa zateznom kamatom počevši od 4. lipnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu do iznosa od 288,26 eura odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-951/2024-13 od 4. travnja 2025. pod točkom I. izreke utvrđena je djelomična ništetnost odredbi iz Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207961354 sklopljenog između tužitelja i tuženika koje odredbe se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a sadržane su u članku 1., 2. i 7. Ugovora. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 712,42 eura sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.821,66 eura sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.006,04 eura sa zateznom kamatom od 4. travnja 2025. do isplate dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 187,50 eura.

2. Protiv naprijed navedene presude i to samo u odnosu na točku IV. izreke u dijelu gdje je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.006,04 eura pravovremeno je žalbu izjavio tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži te preinači pobijani dio presude na način da se odbije zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka te troškovi parničnog postupka kao i troškovi žalbe u iznosu od 288,26 eura dosude tuženiku.

2.1. Tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka obzirom troškovnik nije predan putem e- komunikacije. Osim toga sud je tužitelju dosudio troškove koji nisu bili nužni u sporu obzirom se radi o predmetu koji je proistekao iz kolektivnog spora. Također prvostupanjski sud nije vodio računa o maksimalnom broju radnji predviđenih Tarifom o naknadi i na gradi troškova za rad odvjetnika. Podnesak tužitelja od 10. ožujka 2023. nije obrazloženi podnesak, a kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud te za navedeni podnesak tužitelja nije mogla biti priznata naknada u iznosu od 100 bodova. Također i podnesci od 10. prosinca 2019., 10. ožujka 2021. i 4. svibnja 2023. nisu nužni te ne predstavljaju opravdani trošak kao niti podnesak od 30. listopada 2020. Podnesak tužitelja od 20. siječnja 2025. ne predstavlja obrazloženi podnesak. Nadalje, ročište od 23. rujna 2019. nije održano niti ga ima u evidenciji, a ročište od 6. ožujka 2025. ne predstavlja ročište na kojem su se izvodili dokazi. Osim toga prvostupanjski sud je zanemario i tuženikov uspjeh u žalbenom postupku povodom žalbe od 3. srpnja 2023. Također pogrešno je tužitelju priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura obzirom je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

3. Kako je tuženik žalbu izjavio samo u odnosu na dio presude gdje je naložena tuženiku naknaditi troškove postupka tužitelju, to se sukladno članku 167. stavak 1. ZPP odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Obzirom tuženik nije napadao žalbom i odluku o glavnoj stvari to se žalba tuženika smatra kao žalba na rješenje o troškovima postupka.

4. Tužitelj nije dostavio očitovanje na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika djelomično je neosnovana i djelomično je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje o troškovima sadržano u istoj te postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istom nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka, pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. No u konkretnom slučaju došlo je do pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud prvog stupnja, u odnosu na troškove parničnog postupka, tužitelju je priznao naknadu troškova obzirom na vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, nastavno: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima parničnog troškova.

7.1. Prvostupanjski sud priznao je tužitelju naknadu troškova postupka za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav obrazloženih podnesaka od 10. prosinca 2019., 25. siječnja 2021., 10. ožujka 2021., 10. ožujka 2023. (pogrešno navedeno 10. ožujak 2022.) i 20. siječnja 2025. po 200,00 eura za svaki podnesak, za podnesak od 30. listopada 2020. priznao je 50,00 eura, za podnesak od 4. svibnja 2023. priznao je 100,00 eura, te za pristup na ročišta od 23. rujna 2019., 11. ožujka 2021., 16. svibnja 2023. i 6. ožujka 2025. priznao je po 200,00 eura za svako ročište, a na tako utvrđeni trošak obračunao je PDV te također priznao trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura. Prvostupanjski sud tužitelju nije priznao trošak podneska od 14. siječnja 2022., dok je trošak podneska od 4. svibnja 2023. priznao u iznosu od 100,00 eura u odnosu na traženih 200,00 eura.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud trebao odbaciti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka obzirom je zahtjev predan na glavnoj raspravi neposredno. Naime, člankom 164. stavak 3. ZPP-a propisano je da je zahtjev za naknadom troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Dakle, zahtjev za naknadu troškova tužitelj je imao mogućnost postaviti na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, a što je tužitelj i učinio. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud trebao odbaciti podnesak tužitelja kojim potražuje naknadu troškova postupka obzirom isti nije predan putem e-komunikacije.

8.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da troškovi parničnog postupka tužitelju nisu bili nužni obzirom se radi o sporu koji je proistekao iz kolektivnog spora. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je morao dokazivati jesu li vođeni pregovori s tuženikom ili ne vezano za pitanje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, morao je dokazivati svoj status potrošača, a što je sve bilo predmet utvrđivanja u konkretnoj parnici.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se podnesak tužitelja od 10. prosinca 2019. ne može po svom sadržaju smatrati nužnim za ishod postupka. Naime, podneskom od 10. prosinca 2019. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika te je stoga pravilno prvostupanjski sud za navedeni podnesak tužitelju priznao naknadu u iznosu od 100,00 bodova sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife.

9.1. Podnesak tužitelja od 4. svibnja 2023. nije bio opravdan obzirom se tužitelj na prigovor zastare istaknut od strane tuženika mogao očitovati na ročištu ili prilikom podnošenja ranijih podnesaka.

9.2. Također i podnesak tužitelja od 10. ožujka 2021. nije opravdan obzirom u istom tužitelj samo reproducira svoje navode iznijete u tužbi i u podnesku kojim se očitovao na odgovor na tužbu tuženika.

9.3. Stoga su u navedenom dijelu osnovani žalbeni navodi tuženika u odnosu na podneske od 10. ožujka 2021. i 4. svibnja 2023.

10. U odnosu na podnesak tužitelja od 10. ožujka 2023. (u prvostupanjskoj odluci pogrešno navedeno 10. ožujka 2022.) i od 20. siječnja 2025. osnovani su žalbeni navodi tuženika jer navedeni podnesci ne predstavljaju obrazložene podneske već isti sadrže samo specifikaciju tužbenog zahtjeva tužitelja te stoga za navedene podneske tužitelju pripada naknada u iznosu od 25 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. točka 4. Tarife. Ovdje se posebno navodi da je podnesak tužitelja od 20. siječnja 2025. bio opravdan obzirom je bilo provedeno dodatno vještačenje te je nakon primitka dodatnog nalaza i mišljenja vještaka tužitelj specificirao svoj zahtjev.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da ročište od 6. ožujka 2025. ne predstavlja ročište na kojem su se izvodili dokazi. Naime, na navedenom ročištu tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je proveden dokazni postupak te je stoga za navedeno ročište pravilno prvostupanjski sud tužitelju priznao naknadu u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife.

11.1. U odnosu na ročište od 23. rujna 2020. (u prvostupanjskoj odluci pogrešno navedeno 23. rujan 2019.) navodi se da je tužitelj pravilno u svom zahtjevu za trošak naznačio ročište od 23. rujna 2020. te je očito da se radi o tehničkoj pogrešci prilikom pisanja, a što nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Stoga za navedeno ročište tužitelju pripada naknada u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da su mu trebali biti priznati troškovi sastava žalbe od 3. srpnja 2023. Naime, navedenom žalbom tuženik je osporavao prvostupanjsku odluku u cijelosti i privremeno je uspio u postupku, no u konačnici tuženik sa žalbom od 3. srpnja 2023. nije uspio obzirom je tužitelj uspio u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevima. U konačnici samo neznatno razmjeran uspjeh tuženika vezan samo za troškove postupka ne opravdava dosudu troška žalbe od 3. srpnja 2023.

13. Neosnovan je i žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura. Naime, točno je da je Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23.) tužitelj u postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi no u konkretnom slučaju tužba je podnijeta 10. lipnja 2019., kojom prigodom je tužitelj odmah platio sudsku pristojbu na tužbu jer u tom trenutku tužitelj nije bio oslobođen od plaćanja sudske pristojbe. Također i člankom 4. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.), a koji zakon je bio na snazi u trenutku podnošenja tužbe, propisano je da obveza plaćanja pristojbe na tužbu nastaje u trenutku kada se ista predaje. Stoga kako je tužitelj sudsku pristojbu na tužbu platio odmah prilikom podnošenja tužbe to je pravilno prvostupanjski sud tužitelju i priznao naknadu troška sudske pristojbe u iznosu od 53,09 eura.

14. Obzirom je tužitelj ostvario pravo na naknadu troškova postupka za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife, za sastav podneska od 10. prosinca 2019. u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, za sastav podnesaka od 25. ožujka 2021., 10. ožujka 2023. i 20. siječnja 2025. u iznosu od 25 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. točka 4. Tarife, za ročišta od 23. rujna 2020., 11. ožujka 2021., 16. svibnja 2023. i 6. ožujka 2025. po 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife imajući u vidu vrijednost jednog boda u iznosu od 2 eura sukladno Tbr. 54. Tarife te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife, kao i pravo na trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu o 53,09 eura i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, to je valjalo prvostupanjsko rješenje o trošku sadržano u presudi potvrditi do ukupnog iznosa od 2.006,04 eura sa zateznim kamatama, a u preostalom dijelu tj. za iznos od 1.000,00 eura valjalo je uvažiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsko rješenje o troškovima i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

15. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku prvostupanjskog suda te djelomično uvažiti kao osnovanu i preinačiti odluku o troškovima prvostupanjskog suda, a kako je to navedeno u izreci ove odluke.

16. Sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. i člankom 154. stavak 2. ZPP-a sud je tuženiku dosudio i naknadu troškova žalbenog postupka. Naime, tuženik je žalbom osporavao ukupan iznos od 3.006.04 eura. Kako je tuženik uspio sa žalbom u visini od 1.000,00 eura to znači da uspjeh tuženika iznosi 33,27%. Tuženiku je za sastav žalbe od 18. travnja 2025. priznata naknada u iznosu od 16,64 boda (100 x 50% = 50 x 33,27% = 16,64 x 2,00 eura = 33,28 + 25% = 41,60 eura) sukladno Tbr. 10. točka 5. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika obzirom na vrijednost 1 boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife te obračunat PDV. Također tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 12,73 eura (38,26 x 33,27%). Dakle, tuženiku je priznata naknada troškova za sastav žalbe od 18. travnja 2025. u ukupnom iznosu od 54,33 eura (41,60 + 12,73). U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe od 18. travnja 2025.

17. Na dosuđeni iznos troška za sastav žalbe tuženiku je priznata i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) počevši od dana donošenja ove odluke tj. 4. lipnja 2025.

18. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 4. lipnja 2025.

Sudac:

Ivica Raguž