REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23 000 Zadar
Poslovni broj: P-1577/2023-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
RJEŠENJE
Općinski sud u Zadru po sutkinji tog suda Jasenki Glavan u pravnoj stvari tužitelja, UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Vedrani Vitlov, odvjetnici protiv tuženice, HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, zastupane po pun. Šimi Petriću, odvjetniku u Zadru, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025. godine u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika , te objave dana 4. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba čl.1. i čl.7. kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula), a koje odredbe su sadržane u Ugovoru o kreditu br. 311666 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 7.studenog 2006.godine solemniziran i ovjeren po javnom bilježniku Veri Marčini iz Zadra dana14.studenog 2006.godine pod brojem OU-850/06.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u švicarskom franku, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 23.036,79 EUR s kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose:
Od 5.57 eur koje teku od 23.12.2006.
Od 6,95 eur koje teku od 23.03.2008
Od 3,89 eur koje teku od 23.04.2008.
Od 22,61 eur koje teku od 23.10.2008.
Od 48,53 eur koje teku od 23.11.2008.
Od 2,91 eur koje teku od 23.12.2008.
Od 64,91 eur koje teku od 23.01.2009.
Od 86,78 eur koje teku od 24.02.2009.
Od 52,09 eur koje teku od 24.03.2009.
Od 61,73 eur koje teku od 23.04.2009.
Od 64,27 eur koje teku od 23.05.2009.
Od 49,63 eur koje teku od 23.06.2009.
Od 53,15 eur koje teku od 23.07.2009.
Od 39,63 eur koje teku od 23.08.2009.
Od 57,16 eur koje teku od 23.09.2009.
Od 40,93 eur koje teku od 23.10.2009.
Od 48,76 eur koje teku od 23.11.2009.
Od 48,13 eur koje teku od 23.12.2009.
Od 75,24 eur koje teku od 23.01.2010.
Od 90,12 eur koje teku od 23.02.2010.
Od 33,32 eur koje teku od 23.03.2010.
Od 43,50 eur koje teku od 23.04.2010.
Od 47,39 eur koje teku od 23.05.2010.
Od 59,46 eur koje teku od 24.06.2010
Od 71,00 eur koje teku od 23.07.2010.
Od 58,33 eur koje teku od 24.08.2010.
Od 100,28 eur koje teku od 23.09.2010.
Od 77,59 eur koje teku od 23.10.2010.
Od 82,41 eur koje teku od 23.11.2010
Od 99,00 eur koje teku od 23.12.2010
Od 313,00 eur koje teku od 23.01.2011.
Od 241,52 eur koje teku od 23.02.2011.
Od 266,97 eur koje teku od 23.03.2011.
Od 236,10 eur koje teku od 23.04.2011.
Od 294,15eur koje teku od 24.05.2011.
Od 341,25 eur koje teku od 25.06.2011.
Od 354,59 eur koje teku od 23.07.2011.
Od 573,00 eur koje teku od 23.08.2011.
Od 367,88 eur koje teku od 23.09.2011.
Od 336,90 eur koje teku od 23.10.2011.
Od 344,14 eur koje teku od 23.11.2011.
Od 344,22 eur koje teku od 23.12.2011.
Od 376,74 eur koje teku od 23.01.2012.
Od 390,77 eur koje teku od 23.02.2012.
Od 389,16 eur koje teku od 23.03.2012.
Od 377,91 eur koje teku od 24.04.2012.
Od 385,77 eur koje teku od 23.05.2012.
Od 398,04 eur koje teku od 24.06.2012.
Od 382,69 eur koje teku od 24.07.2012.
Od 384,99 eur koje teku od 23.08.2012.
Od 360,27 eur koje teku od 23.09.2012.
Od 368,53 eur koje teku od 23.10.2012.
Od 368,53 eur koje teku od 23.10.2012
Od 385,47 eur koje teku od 23.11.2012
Od 382,86 eur koje teku od 23.12.2012
Od 388,80 eur koje teku od 23.01.2013
Od 366,72eur koje teku od 23.02.2013
Od 360,48eur koje teku od 23.03.2013
Od 383,63eur koje teku od 23.04.2013
Od 364,82eur koje teku od 23.05.2013
Od 346,23eur koje teku od 25.06.2013
Od 332,12eur koje teku od 23.07.2013
Od 348,42eur koje teku od 23.08.2013
Od 357,62eur koje teku od 24.09.2013
Od 366,22eur koje teku od 23.10.2013
Od 370,57eur koje teku od 23.11.2013
Od 387,33eur koje teku od 24.12.2013
Od 370,43eur koje teku od 23.01.2014
Od 390,43eur koje teku od 23.02.2014
Od 394,14eur koje teku od 23.03.2014
Od 387,92eur koje teku od 23.04.2014
Od 377,80eur koje teku od 23.05.2014
Od 379,85eur koje teku od 24.06.2014
Od 391,55 eur koje teku od 23.07.2014
Od 396,20 eur koje teku od 23.08.2014
Od 399,48 eur koje teku od 23.09.2014
Od 411,67 eur koje teku od 23.10.2014
Od 414,32 eur koje teku od 23.11.2014
Od 418,67 eur koje teku od 23.12.2014
Od 419,51 eur koje teku od 23.01.2015
Od 414,95 eur koje teku od 24.02.2015
Od 414,95 eur koje teku od 24.03.2015
Od 414,95 eur koje teku od 23.04.2015
Od 414,95 eur koje teku od 23.05.2015
Od 414,95 eur koje teku od 24.06.2015
Od 414,95 eur koje teku od 23.07.2015
Od 414,95 eur koje teku od 23.08.2015
Od 414,95 eur koje teku od 23.09.2015
od dospijeća do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (NN- 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO- a (NN114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN- 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
3. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbi Ugovora o kreditu br.311666 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 7. studenog 2006.godine solemniziran i ovjeren po javnom bilježniku Veri Marčini iz Zadra dana 14. studenog 2006. godine pod brojem OU-850/06 kojom je trošak administrativne obrade kredita sadržan u čl.5.1.
Ugovora o kreditu (ulazna naknada).
4. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime povrata naknade troškova za administrativnu obradu kredita (ulazna naknada) isplatiti tužitelju iznos od 2.985,79 EUR, sve sa kamatama koje teku od dospijeća 18. studenog 2006. godine do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (NN-35/05, 41/08, 78/15, 29/18,126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbečl.29.st.2. ZOO-a (NN114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN- 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena;
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu preko dosuđenog koji glasi:
1. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredba čl.4. kojima je ugovorena kamatna stopa vezano uz švicarski franak, a koje odredbe su sadržane Ugovoru o kreditu br. 311666 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 7. studenog 2006.godine solemniziran i ovjeren po javnom bilježniku Veri Marčini iz Zadra dana 14. studenog 2006.godine pod brojem OU-850/06.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene kamatne stope u švicarskom franku, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 21.667,47 EUR/ s kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose:
Od 113,27 eur koje teku od 23.12.2007.
Od 114,63 eur koje teku od 23.1.2008.
Od 116,52 eur koje teku od 23.2.2008.
Od 118,63 eur koje teku od 23.3.2008.
Od 118,29 eur koje teku od 23.4.2008.
Od 169,29 eur koje teku od 24.5.2008.
Od 169,38 eur koje teku od 24.6.2008.
Od 222,17 eur koje teku od 24.7.2008.
Od 219,12 eur koje teku od 23.8.2008.
Od 220,86 eur koje teku od 23.9.2008.
Od 232,75 eur koje teku od 23.10.2008.
Od 238,27 eur koje teku od 23.11.2008.
Od 228,56 eur koje teku od 23.12.2008.
Od 314,85 eur koje teku od 23.1.2009.
Od 320,92 eur koje teku od 24.2.2009.
Od 311,30 eur koje teku od 24.3.2009.
Od 313,97 eur koje teku od 23.4.2009.
Od 314,68 eur koje teku od 23.5.2009.
Od 310,62 eur koje teku od 24.6.2009.
Od 311,59 eur koje teku od 23.7.2009.
Od 307,84 eur koje teku od 23.8.2009.
Od 312,71 eur koje teku od 23.9.2009.
Od 308,20 eur koje teku od 23.10.2009.
Od 310,37 eur koje teku od 24.11.2009.
Od 310,20 eur koje teku od 23.12.2009.
Od 317,72 eur koje teku od 23.1.2010.
Od 321,87 eur koje teku od 23.2.2010.
Od 423,25 eur koje teku od 23.1.2011.
Od 401,51 eur koje teku od 23.2.2011.
Od 409,25 eur koje teku od 23.3.2011.
Od 399,86 eur koje teku od 23.4.2011.
Od 417,51 eur koje teku od 24.5.2011.
Od 431,84 eur koje teku od 25.6.2011.
Od 435,89 eur koje teku od 23.7.2011.
Od 502,32 eur koje teku od 23.8.2011.
Od 439,94 eur koje teku od 23.9.2011.
Od 395,72 eur koje teku od 23.10.2011.
Od 397,74 eur koje teku od 23.11.2011.
Od 397,76 eur koje teku od 23.12.2011.
Od 406,85 eur koje teku od 24.1.2012.
Od 410,78 eur koje teku od 23.2.2012.
Od 410,33 eur koje teku od 23.3.2012.
Od 407,18 eur koje teku od 24.4.2012.
Od 409,38 eur koje teku od 23.5.2012.
Od 412,81 eur koje teku od 24.6.2012.
Od 408,52 eur koje teku od 24.7.2012.
Od 409,16 eur koje teku od 23.8.2012.
Od 402,25 eur koje teku od 23.9.2012.
Od 404,56 eur koje teku od 23.10.2012.
Od 409,29 eur koje teku od 23.11.2012.
Od 408,57 eur koje teku od 23.12.2012.
Od 410,23 eur koje teku od 23.1.2013.
Od 404,05 eur koje teku od 23.2.2013.
Od 402,31 eur koje teku od 23.3.2013.
Od 408,78 eur koje teku od 23.4.2013.
Od 403,52 eur koje teku od 23.5.2013.
Od 398,33 eur koje teku od 25.6.2013.
Od 394,38 eur koje teku od 23.7.2013.
Od 398,94 eur koje teku od 23.8.2013.
Od 401,51 eur koje teku od 24.9.2013.
Od 403,92 eur koje teku od 23.10.2013.
Od 405,13 eur koje teku od 23.11.2013.
Od 409,82 eur koje teku od 24.12.2013.
Od 9,58 eur koje teku od 23.1.2014.
Od 9,71 eur koje teku od 23.2.2014.
Od 9,73 eur koje teku od 23.3.2014.
Od 9,69 eur koje teku od 23.4.2014.
Od 9,63 eur koje teku od 23.5.2014.
Od 9,64 eur koje teku od 24.6.2014.
Od 9,72 eur koje teku od 23.7.2014.
Od 9,75 eur koje teku od 23.8.2014.
Od 9,77 eur koje teku od 23.9.2014.
Od 9,85 eur koje teku od 23.10.2014.
Od 9,87 eur koje teku od 23.11.2014.
Od 9,90 eur koje teku od 23.12.2014.
Od 9,90 eur koje teku od 23.1.2015.
Od 9,87 eur koje teku od 24.2.2015.
Od 9,87 eur koje teku od 24.3.2015.
Od 9,87 eur koje teku od 23.4.2015.
Od 9,87 eur koje teku od 23.5.2015.
Od 9,87 eur koje teku od 24.6.2015.
Od 9,87 eur koje teku od 23.7.2015.
Od 9,87 eur koje teku od 23.8.2015.
Od 9,87 eur koje teku od 23.9.2015.
od dospijeća do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (NN- 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (NN114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN- 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena;
r i j e š i o j e
1. Odbija se prigovor tuženika za mjesnu nenadležnost ovog suda kao neosnovan.
2. Odbija se istaknuti prigovor tuženika radi prijeboja uzajamnih potraživanja.
3. Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom Tužitelj je kao korisnik kredita dana 07.studenog 2006.godine zaključio Ugovor o kreditu br.311666 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama (dalje; Ugovor) s tuženikovim pravnim prednikom, danas Nova hrvatska banka, kao kreditorom. Ugovor broj 311666 solemniziran je i ovjeren po javnom bilježniku Veri Marčini iz [adresa] dana 14.studenog 2006.godine pod brojem OU-850/06. Predmetnim Ugovorom tuženik je odobrio i potom isplatio tužitelju kredit za refinanciranje kredita koji je tužitelj imao u drugoj banci te ostatak iznosa u gotovini, odnosno u ukupnom iznosu od 375.500,00 CHF (tristosedamdesetpettisućaipetsto) u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita dok se tužitelj obvezao otplatiti glavnicu i kamatu u 360 mjesečnih anuiteta. Prvi anuitet iznosi 1.834,07 CHF (tisućuosamstotridesetčetiri i 7/100 CHF) plativo u kunama po prodajnom tečaju tuženika važećem na dan dospijeća. Tužitelj i tuženik zaključuju Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu br.311666 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama dana 26.veljače 2010.godine solemniziran po javnom bilježniku Veri Marčini dana 10.ožujka 2010. godine pod brojem OV-2950/10 kojim ugovaraju poček otplate kredita maksimalno na 10 mjeseci. Tužitelj i tuženik zaključuju Aneks broj 2 Ugovoru o kreditu br.311666 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF dana 21.siječnja 2016.godine solemniziran po javnom bilježniku Veri Marčini dana9.veljače 2016. godine pod brojem OV-1265/16. Gore opisani Ugovor i pripadajući Aneksi zaključeni su kao tipski, adhezijski potrošački ugovori. Člankom 4.1. Ugovora utvrđeno je da se tužitelj obvezuje platiti tuženiku redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama tuženika, a koja na dan zaključenja Ugovora iznosi 4.19% godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva, vezana za tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu tuženika. Kamatnu stopu je tijekom otplate kredita tuženik, svojim jednostranim odlukama bez obavijesti tužitelju mijenjao i to 22.studenog 2007., 22.travnja 2008., 23. lipnja 2008., 22. prosinca 2008., 22. rujna 2011., 01.siječnja 2014., 01.travnja 2016., 01. listopada 2016., 1.travnja 2017., 01.listopada 2017., 01. travnja 2018., 01.travnja 2019.godine. Zbog izmjene kamatne stope mijenjala se i visina anuiteta otplate kredita, a što je utjecalo na visinu novčane obveze tužitelja u odnosu na početno ugovoreni anuitet te posljedično dovelo i do preplate u ovom ugovornom odnosu po navedenom osnovu. Evidentno je da je tuženik na ovakav način, kroz tipski adhezijski ugovor ugovorio nepošteno diskrecijsko pravo kojim je mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu u više navrata svojim jednostranim odlukama. Ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja sukladno Odlukama tuženika ja kao takva nepoštena i ništetna. Predmetno je pravomoćno utvrđeno presudom Visokog trgovačko suda RH od dana 4.lipnja 2018. posl.broj Pž- 6632/17 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj P-1401/12 od 14.srpnja 2013. a kojom se utvrđuje da je tuženik, između ostalih tmo navedenih banaka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja koja je tijekom postojanja ugovorne obveze po ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika i njegovim drugim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, ovdje tužitelj, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača odnosno Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, spornim Ugovorom ugovorena je i valutna klauzula vezana uz CHF. Ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula je također nepoštena i ništetna pravomoćno utvrđeno gore citiranom presudom. Činjenica da je tuženik sudjelovao u naznačenom postupku kao kolektivnom sporu te da je naznačenom presudom odlučeno o ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za ugovore o kreditu koje je upravo i tuženik zaključivao sa svojim klijentima, pa i s tužiteljem, daje tužitelju pravo pozivati se na pravna utvrđenja iz navedene presude glede tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu temeljem predmetnih utvrđenja dok je istovremeno sud vezan za ista ta pravna utvrđenja u ovoj konkretnoj parnici. Uzevši u obzir ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da je cijeli Ugovor ništetan jer bez ovih odredbi ne opstaje niti Ugovor. Osim toga, tuženik u sadržaj Ugovora nije unio, a niti je objasnio tužitelju koji je to opravdani razlog zbog kojeg je bilo nužno ugovoriti plaćanje ulaznih i administrativnih naknada i zašto visina ulazne naknade izravno ovisi o iznosu odobrenog kredita. Sama činjenica da je naknada za administrativnu obradu kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Tuženik je morao određeno popisati što čine troškove obrade kredita, a ne samo isto naplatiti u postotnom iznosu, odnosno sukladno svojim aktima, čime su zapravo korisnici kredita dovedeni u neravnopravan položaj. Prema tome, tužitelj kao potrošač nedvojbeno nije imao utjecaja na sadržaj predmetnih odredbi, već ih je je tuženik sam odredio, bez da se o tome pojedinačno pregovaralo, što rezultira time da su te ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Na osnovu naručenog iznos potraživanja prema preliminarnom izračunu tužitelja ne bi bio manji od 53.000€ i to bez potraživanih zakonskih zateznih kamata koje teku na taj iznos, a koji će se konačni iznosi utvrditi provedenim financijskim vještačenjem. Predlaže da nadležni sud donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda, ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje navode da među strankama koje su prihvatili konverziju je nastala potpuno nova pravna osnova koja onemogućuje potrošače u ostvarivanju zahtjeva s naslova stjecanja bez osnove jer se konverzijom trajno i potpuno određuje odnos između potrošača i banke, neovisno o odnosu stranaka iz prvotnog ugovora stoga tužbeni zahtjev tužitelja u kojem ističe i nepostojanje to jest utvrđenje ništetnosti svih aneksa Ugovora o kreditu je također neosnovan. Tuženik ističe u odgovoru na tužbu da sve kada bi i presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva da bi ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, te da svoje tvrdnje za osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelj nije potkrijepio niti jednim dokazom. Nadalje da nema nikakvog zakonskog uporišta da ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo promijeniti visinu kamatne stope bude ništetna osobito imajući u vidu da promjena visine kamatne stope može značiti i sniženje kamatne stope. Tužitelj da nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Nadalje u odgovoru na tužbu tuženik navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule tuženik da ukazuje da je tužitelj prije sklapanja ugovora kao savjesna ugovorna strana sam se bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora. Tužitelj da nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Također tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu su neosnovane i neutemeljene. Tuženik prigovara načinu utvrđivanja utuženog iznosa na temelju samostalnog izračuna visine navodnog potraživanja. Podredno u slučaju da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja tuženik ističe prigovor prijeboja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu, otplatnu tablicu, proveo financijsko vještačenje, izvršio uvid u nalaz i mišljenje, saslušao tužitelja.
4. Iz ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka proizlazi da je isti odobren u kunskoj protuvrijednosti CHF 375.500,00 sa promjenjivom kamatnom stopom 4,19%, a rok otplate 360 mjesečnih anuiteta radi refinanciranja kredita kod Zagrebačke banke d.d.
5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je prvi stambeni kredit podigao 2005. godine kod Zagrebačke banke d.d. koji je i realiziran. Nadalje iskazuje da s ne može sjetiti u kojoj valuti je bio prvi kredit koji je podigao u Zagrebačkoj banci i da mu je trebao za kupnju i adaptaciju kuće. Kako iznos kredita nije bio dovoljan da je odlučio refinancirati prijašnji kredit putem kredita kod prednika tuženika tako da je ostanak novca bio isplaćen na njegov račun u gotovini koji novac je bio korišten za adaptaciju kuće u kojoj i danas živi. Kredit za refinanciranje da je podigao u CHF a što da mu je tada po ponudi banke bilo povoljnije. Kredit da je bio na 30 god., a kad je CHF počeo rasti da mu se sa 6.000,00 tadašnjih HRK povećala na 14.000,00 HRK. U tom trenutku to više nije mogao financijski kontrolirati obzirom na svoja primanja. U 2010. godini da je sa bankom zaključio aneks ugovora kojim je ugovoru je poček u otplati u trajanju od 10 mjeseci a nakon toga 2016. godine da je sklopio aneks broj 2 iz razloga štio je u konverziji, sada u eurima, dobio manju ratu. Onda nije pročitao ugovor jer da je išao po principu dobre vjere, a da što znači promjenjiva kamata da može pretpostaviti ali da budući nije ekonomist da mu je nepoznat kamatni račun kao takav. Isto tako da nije bio svjestan rizika ugovora sa promjenjivom kamatnom stopom. Nadalje da je primao obavijesti gdje je pisalo da se kamatna stopa mijenja, ali da nije u potpunosti razumio to što je zaprimao, da ne zna što je ulazna naknada, da donji dio kuće iznajmljuje kao fizička osoba zadnjih 4 do 5 god., a na upit da li je vlasni trg ili obrtničkog društva isti iskazuje da radi kao liječnik-specijalist i da nema dr. dohodaka.
6. Sudski vještak za računovodstvo i financije Leon Bataljaku , dipl. oec. u svom nalazu i mišljenju navodi da tužitelj je zbog promjene tečaja švicarskog franka tuženici preplatio ukupno 169.409,83 HRK/22.484,61 EUR. Navedeni iznos uključuje i pozitivnu i negativnu tečajnu razliku anuiteta, odnosno predstavlja zbroj i pozitivne i negativne tečajne razlike pojedinačno po mjesecima. Ukoliko se zbroje samo pozitivne tečajne razlike anuiteta po mjesecima, tada se dolazi do zaključka da je tužitelj tuženici zbog promjene tečaja švicarskog franka preplatio ukupno 173.570,42 HRK/23.036,79 EUR. b) Nedospjela glavnica po početno ugovorenom otplatnom planu na dan dospijeća zadnjeg anuiteta prije 30. rujna 2015. iznosi 312.638,11 CHF, a po primijenjenom otplatnom planu 319.377,96 CHF. To je ujedno iznos glavnice u CHF koji je konvertiran na dan 30. rujna 2015. u valutu EUR. Razlika između ta dva iznosa iznosi 6.739,85 CHF, što po tečaju 1 CHF = 6,39 HRK koji je vrijedio na navedeni datum iznosi 43.067,64 HRK/5.716,06 EUR. c) Tuženica preplatom koja se stvarala zbog promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita nije zatvarala nedospjelu glavnicu po početnom otplatnom planu. d) Tuženica je tužitelju na dane isplate kredita naplatila ukupnu ulaznu naknadu u iznosu od 22.496,42 HRK/2.985,79 EUR. Izlazna naknada nije naplaćena jer je kredit i dalje u otplati. e) Tužitelj je zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita tuženici preplatio sveukupno 163.253,17 HRK/21.667,47 EUR. Navedeni iznos jednak je i ukupnoj pozitivnoj razlici, dok negativna razlika ne postoji. f) Zadatak je identičan 1. b) zadatku. Stoga odgovor na ovo pitanje da je sadržano pod odgovorom 1. b) 2. zadatak a) Negativna razlika zbog promjene tečaja švicarskog franka iznosi -4.160,59 HRK/- 552,18 EUR. Negativna razlika zbog promjene kamatne stope ne postoji. b) Uz uvjet da se preplata iz konverzije ne može koristiti u punom iznosu kod sva tri izračuna istovremeno, već se ista može uzeti u obzir isključivo u njenom maksimalnom iznosu od 107.187,19 HRK/14.226,18 EUR, da se može konstatirati sljedeće: - da preplata u iznosu od 169.409,83 HRK/22.484,61 EUR, umanjena za preplatu iz konverzije u iznosu od 107.187,19 HRK/14.226,18 EUR, sada iznosi 62.222,64 HRK/8.258,36 EUR, ili Leon Bataljaku, dipl. oec. - da preplata zbog pozitivne tečajne razlike u iznosu od 173.570,42 HRK/23.036,79 EUR, umanjena za preplatu iz konverzije u iznosu od 107.187,19 HRK/14.226,18 EUR, sada iznosi 66.383,23 HRK/8.810,57 EUR, ili - da preplata zbog promjene kamatne stope u iznosu od 163.253,17 HRK/21.667,47 EUR, umanjena za preplatu iz konverzije u iznosu od 107.187,19 HRK/14.226,18 EUR, sada iznosi 56.065,98 HRK/7.441,23 EUR.
7. Tužitelj je u odnosu na zaprimljeno vještvo zatražio dopunu vještače kako je to navedeno u podnesku od 15.trvnja 2024. (ls 230).
8. Vještak Leo Bataljaku je u pogledu navedene predložene dopune istu dostavio podneskom 19. svibnja 2024., te navodi da je u vještačenju u 1. d) zadatku navedeno je da je tužitelj platio ulaznu naknadu u iznosu od 22.496,42 HRK/2.985,79 EUR, a ovom dopunom navodi da je ista naplaćena dana 16. studenog 2006. godine.
2. Dopuna se odnosi na iznos glavnice plus kamata do dana konverzije i shodno tome iznos umanjenja apsolutnog iznosa po valuti i po kamati. Iz ove dopune da je nejasno je što tužitelj točno traži – misli li se na dospjelu ili nedospjelu glavnicu plus kamatu do dana konverzije te na koji apsolutni iznos, preplate po valuti i kamati ili nešto drugo. Napominje da ukoliko će se tražiti dodatni izračuni koji već nisu izrađeni osnovnim vještačenjem, isto će predstavljati dodatni trošak za tužitelja. Ovisno o složenosti dodatnih izračuna, trošak može varirati do polovice troška izrade osnovnog vještačenja. 3. Dopuna: Iznos preplate zbog pozitivne tečajne razlike te kamata do dana konverzije. U 1. a) zadatku navedeno je da je, ukoliko zbrojimo samo pozitivne tečajne razlike anuiteta po mjesecima, tužitelj tuženici zbog promjene tečaja švicarskog franka preplatio ukupno 173.570,42 HRK/23.036,79 EUR. Također, u 1. e) zadatku navedeno je da je ukupna preplata zbog promjene kamatne stope jednaka ukupnoj pozitivnoj razlici pa tako ukupna preplata, pa samim time i ukupna pozitivna razlika iznose 163.253,17 HRK/21.667,47 EUR.
9. Tužitelj je podneskom od 13. kolovoza 2024. godine ponovno zatražio da se napravi dopuna vještačenja (ls. 236)
10. Stalni sudski vještak je dostavio dopunu kako je i to tužitelj zatražio gore navedenim podneskom u kojoj navodi da što se tiče 1. dopune je trebalo utvrditi ukupan dug tužitelja s osnova preplaćene valutne klauzule, odnosno utvrditi obračun zatezne kamate na iznos pretplate s osnova preplaćene valutne klauzule, do dana konverzije. U vještačenju u 1. a) zadatku napravljen je izračun preplate s osnova preplaćene valutne klauzule u tablici br. 2 (str. 6 - 8). Slijedom toga u nastavku u tablici br. 1 prikazan je obračun zatezne kamate na sve mjesečne iznose preplate do 30. rujna 2015. godine, do kojeg datuma je i obračunata zatezna kamata. Nadalje nastavlja da je potrebno utvrditi ukupan dug tuženice s osnova preplaćene kamate, odnosno utvrditi obračun zatezne kamate na iznos pretplate s osnova preplaćene kamate, do dana konverzije. U vještačenju u 1. e) zadatku prikazan je izračun preplate s osnova preplaćene kamate u tablici br. 6 (str. 16 - 18). Slijedom toga u nastavku u tablici br. 3 da je prikazan obračun zatezne kamate na sve mjesečne iznose preplate do 30. rujna 2015. godine, do kojeg datuma je i obračunata zatezna kamata.
11. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
12. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
13. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
15. U ovom konkretnom slučaju sud zaključuje da su odredbe u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene što ih čini ništetnima, kao i odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako ugovorena je kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, formulirala banka, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužitelja, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru nalazeći njegov iskaz uvjerljivim, istinitim i životnim.
16. Kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
17. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora.
18. Stoga u predmetnom slučaju analizom spornog ugovora ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što isti ne osporava. Ovakva ugovorena odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena. Također, sud nalazi utvrđenim da tuženik nije na transparentan način informirao potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzulu i EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
19. Nadalje, odredba o valutnoj klauzuli, koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje ZOO), nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što predmetni ugovor o namjenskom kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa, a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO. Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/11 od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.
20. Ovdje valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U- III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.
21. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku
– trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.
22. Međutim, ništavost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
23. Tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je tužitelj s tuženom bankom sklopio predmetni ugovor o namjenskom kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
24. Nalaz i mišljenje vještaka Leona Bataljaku stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije ovaj sud je prihvatio u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju.
25. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
26. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
27. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.
28. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
29. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.
30. Tuženik također ističe prigovor mjesne nenadležnosti koji prigovor ovaj sud smatra neosnovanim. Naime iz priloženog ugovora o kreditu razvidno je da je predmetni ugovor zaključen u [adresa] u poslovnoj jedinici tuženika pa stoga bi ovaj sud sukladno odredbi članka 59. Zakona o parničnom postupku pored suda u Zagrebu također bi bio nadležan suditi u ovoj pravnoj stvari je u konkretnom slučaju nije riječ o isključivoj nadležnosti.
31. Tuženik je istakao prigovor prijeboja, a kako po mišljenju ovog suda tuženik nema potraživanja prema tužitelju koje bi stavio u prijeboj sa potraživanjem tužitelja, to je taj prigovor također neosnovan.
32. Obzirom na sve prethodno izneseno odnosi se i na ugovorne odredbe po kojima je predviđena ulazna i izlazna naredba jer su unaprijed određene standardnim (tipskim) ugovorom tuženika, te su prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obveza u ugovornim stranama na štetu potrošača, st. 1 i ZPP-a, te ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a, te je odlučeno kao u toč. I. izreke toč. 3. i toč. 4.
33. Na kraju tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.
34. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
35. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule. Kako je predmetna tužba podnesena 13. lipnja 2023. to je ista podnesena prije nastupa zastare jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.
36. Što se tiče potraživanja s osnova preplaćene kamate zastara je počela u konkretnom slučaju teći 13. lipnja 2014. godine trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13 u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj odredbi kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 13. lipnja 2023. to je ista podnesena nakon proteka gore navedenog roka pa je u konkretnom slučaju za potraživanje s naslova preplaćene kamate nastupila zastara potraživanja, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan u tom dijelu.
37. Slijedom iznesenog, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kako je to dosuđeno u toč. I. izreke presude, te obzirom na prethodno navedene razloge tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu valjalo je odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.
38. Obzirom na postignuti uspjeh stranaka u sporu, svaka stranka snosi svoj trošak sukladno čl. 154, st.4. Zakona o parničnom postupku (NN Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22).
Zadar, 4. lipnja 2025.
Sutkinja
Jasenka Glavan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, za nadležni Županijski sud.
DNA: 1. Tužitelju po pun.
2. Tuženici po pun.
