Poslovni broj: 83 P-392/2023-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Marko Komorski, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. ožujka 2025. godine u prisutnosti zz tužitelja GS, savjetnice u OGDO Zagreb i punomoćnika tuženika Marka Komorskog, odvjetnika, dana 3. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o je

I./ Nalaže se tuženici ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, putem računa Državnih nekretnina d.o.o. Zagreb, OIB: 79058504140, iznos od 2.548,28 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose i to:

- na iznos od 212,36 eura od 11. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. svibnja 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. lipnja 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. srpnja 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. rujna 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. studenog 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. prosinca 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

sve to do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženici ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj trošak postupka od 1.600,00 eura sa zateznom kamatom od 04. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je vlasnica 12. suvlasničkog dijela (E-11), poslovni prostor na II. (drugom) katu, površine 147,31 m2, [adresa], na zk. čestici 3561 k. o. [katastarska općina]. Vlasništvo je stekla na temelju rješenja Z-28176/12 od 4. ožujka 2021. u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora. Poslovnim prostorima upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o. na temelju Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji. Tuženica je dio tog poslovnog prostora dala u zakup trećoj osobi za mjesečnu 2 zakupninu od 1.600,00 kn. S obzirom na to da je tuženica raspolagala poslovnim prostorom u vlasništvu tužiteljice, tužiteljica od tuženice traži isplatu primljene zakupnine otkako je utvrđena vlasnicom. Tužiteljica je podnijela tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora u skladu s člankom 186.a Zakona o parničnom postupku, međutim spor nije riješen.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Predmetni poslovni prostor koristilo je društvo AIZ d.o.o. preko 50 godina. Tuženica je bila zaposlenica društva AIZ d.o.o. koje je imalo sjedište na adresi poslovnog prostora i nakon što je nad spomenutim društvom proveden stečaj, tuženica je nastavila koristiti poslovni prostor. Za vrijeme dok je društvo AIZ d.o.o. postojalo, imalo je zaključen ugovor o zakupu sa društvom Ruben d.o.o. Dokaz – ugovor Nakon što je nad društvom AIZ d.o.o. proglašen stečaj, tuženica je, kao posjednica poslovnog prostora, zaključila ugovor o zakupu sa društvom Ruben d.o.o. Kada je i na koji način tužiteljica stekla vlasništvo poslovnog prostora na adresi [adresa], to tuženici nije poznato. Isto tako, tuženici nije poznato niti kada je tužiteljica izvijestila društvo Ruben d.o.o. o činjenici da je stekla pravo vlasništva spomenutog poslovnog prostora. Dapače, tužiteljica se je tek dopisom od 13.9.22. prvi puta obratila tuženici. Društvo Ruben d.o.o. zatražilo je raskid Ugovora negdje u veljači 2022.g. te su tuženica i društvo Ruben d.o.o. dana 28.2.22. sklopili Sporazum o raskidu ugovora o zakupu. Dokaz – saslušanje tuženice Nadalje, nesporno je da tužiteljica od društva Ruben d.o.o. potražuje iznos naknade za korištenje poslovnog prostora od dana kada je stekla vlasništvo poslovnog prostora, što znači upravo za utuženo razdoblje. Dokaz

– dopis Iz navedenog je razvidno da se tužiteljica pokušava dva puta naplatiti od dvije različite osobe, što je nedopušteno te neosnovano. Opreza radi ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije te promašene pasivne legitimacije. Obzirom na navedeno, tužba i tužbeni zahtjev nisu osnovani te stoga p r e d l a ž e odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženici.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku zahtjeva za mirno rješenje spora sa povratnicom (list 4-8 spisa), presliku rješenja zk. odjela ovog suda Z-28176/12 od 4. ožujka 2021. (list 9-14 spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovnog prosta od 3.6.2'020 (list 15-16 spisa), presliku Sporazuma o raskidu ugovora o zakupu od 28.2.2012. (list 17 spisa), izvod iz konto kartica od 1.3.2021 do 31.12.2021. (list 18 spisa), neslužbenu kopiju zk. izvatka za zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 20-21 spisa), presliku Ugovora o poslovnoj tehničkoj suradnji od 21. veljače 2014. (list 22-24 spisa), presliku izmjene istog ugovora od 2. lipnja 2014. (list 22 spisa)k presliku obavijesti i pozva za podmirenje dugova od 23. ožujka 22. (list 31 -32 spisa), presliku ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 33 spisa).

4.Nadalje proveden je dokaz saslušanjem tuženice (list 64-65 spisa) te svjedoka SS (list 59-60 spisa).

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - u daljnjem tekstu ZPP) ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

6. Među stranka je nesporno kako je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora temeljem rješenja zk odjela ovog suda Z-28176/12 od 4. ožujka 2021. a kako to proizlazi iz istog rješenja (list 9-14 spisa), te neslužbenog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 20-21 spisa), u koje je ovaj sud izvršio uvid.

7. Među stranka nije sporno kako je tuženica kao nevlasnik, te zz društva AIZ d.o.o. kao zakupodavac sa društvom Ruben d.o.o. kao zakupoprimcem zaključila Ugovor o Zakupu predmetnog prostora od 1.4.2010. u koji je sud izvršio uvid (list 32- 33 spisa), te da je tuženica u utuženom razdoblju od ožujka 2021. do veljače 2022. , kada je tužitelj već bio upisan vlasnik predmetnog prostora, kao zakupodavac naplaćivala od društva Ruben d.o.o. kao zakupoprimca mjesečni iznos u visini od 1.600,00 kn dakle sveukupno 19.200,00 kn.

8. Među stranka je nadalje nesporno kako je tuženica isti ugovor osobno raskinula sa društvom Ruben d.o.o. dana 28. veljače 2022. temeljem zaključenog Sporazuma o raskidu ugovora u koji je ovaj sud također izvršio uvid (list 17 spisa).

9. Među strankama je također nesporno da na temelju ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. veljače 2014. i izmjene istog ugovora od 2. lipnja 2014. predmetnom nekretninom upravlja u ime i za račun tužitelja društvo Državne nekretnine d.o.o. u Zagrebu, a sukladno čl. 21 Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH (NN 94/13).

10. Među strankama je također nesporno kako je tužitelj zastupan po Državnim nekretninama d.o.o. uputilo obavijest i poziv na podmirenje duga od 3. ožujka 2022., punomoćniku tvrtke Ruben d.o.o. VS u kojem ga obavještava kako je temeljem zaprimljenog prigovora kojim se osporava vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini, društvo Državne nekretnine d.o.o. izvršilo provjeru statusa predmeta i utvrdilo kako nije zaprimljen niti jedan prigovor vezan uz rješenje Z-28176/12, a niti je pokrenut postupak radi priznanja vlasništva, da je utvrđeno da je tvrtka Ruben d.o.o. koristi dio poslovnog prostora od 69,09 m2, te da će mu isto društvo od 1. travnja 22. ispostavljati račune radi naplate naknade za korištenje predmetne nekretnine u mjesečnom iznosu od 3.605,13 kn uvećano za PDV sukladno čl. 1111-1120 ZOO-a, da je sačinjen obračun dugovanja za razdoblje od stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine od strane tužitelja, tj. za period od 4. 3.2021. do 31.3.2022. kao i da se poziva društvo Ruben d.o.o. za podmirenje naknade na navedeno razbolje u iznosu od 58.147,26 kn.

11. Predmet ovog postupka je naknada koristi koju je tuženica stekla kao nepošteni posjednik naplatom zakupnine sa osnova ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenim sa društvom Ruben d.o.o. u utuženom periodu u kojem je kao vlasnik prostora utvrđen tužitelj, odnosno sporno je pitanje od kada je tuženica nesavjesni stjecatelj predmetne koristi u visini napaćene zakupnine i time je i sporno pravo naplate predmetnog potraživanja od strane tužitelja.

12. U svom iskazu tuženica ĆS navodi da je 40 god bila zaposlenik AIZ d.o.o., na radnom mjestu tajnice te je sjedište tvrtke bilo na predmetnoj adresi poslovnog prostora u Zagrebu, Kačića 9 II kat a radi se o poslovnom prostoru veličine cca 140 m2,a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, wc-a i 4 sobe. Tvrtka AIZ d.o.o. je 70 tih godina kupila taj poslovnim prostor od tužitelja, a da li je upisala vlasništvo u zemljišne knjige njoj nije poznato. Ona je 2018 god otišla u mirovinu te je i tvrtka tada napustila predmetni poslovni prostor. 2006 god. tvrtka AIZ je predmetni poslovni prostor iznajmila tvrtki Ruben d.o.o., a tvrtka je bila u tom prostoru do lipnja 2024 budući da je zgrada otišla u program protupotresne obnove. Tvrtka AIZ je naplaćivala gosp. SS, direktoru tvrtke Ruben d.o.o. najamninu za korištenje prostora. Nas nitko nikada nije smetao u korištenju tog prostora. Ona je do 2018 bila ovlaštena osoba za zastupanje tvrtke AIZ d.o.o. te je osobno potpisivala ugovore o zakupu sa tvrtkom Ruben d.o.o. Prije odlaska u mirovinu sam direktor gosp. RS je potpisivao ugovore o zakupu, a nakon toga ih je nastavila ona osobno potpisivati. Ona je osobno potpisala i sporazum o raskidu ugovora o zakupu sa tvrtkom Ruben d.o.o. u veljači 2022. Obzirom ju je konkurirao gosp. SS te ju obavijestio da je od državnih nekretnina zaprimio jedan dopis u kojem se iste legitimiraju državu kao vlasnika ovog prostora te je osobno tražio sporazumni raskid ugovora o zakupu, a što je njoj i odgovaralo te je otišla u mirovinu. Ona je od državnih nekretnina također zaprimala dopis u svibnju 2022 kada je već bio raskinut zakupni odnos sa Ruben d.o.o. u kojem ju obavještavaju da je dužna vratiti novac za korištenje ove nekretnine. Ovaj ugovor o zakupu je bio uredno prijavljen poreznoj upravi te na isti plaćen porez. Ona punomoć ne posjeduje budući su državne nekretnine izvršile iseljenje svih stvari tvrtke Ruben d.o.o., i tvrtke AIZ d.o.o. te je u tom preseljenju uzeta i sva dokumentacija. Ugovori o zakupu su sklapani od 2020 do veljače 2022. Na ugovor je plaćen porez od 200,00 kn mjesečno.

13. U svom iskazu svjedok SS navodi da je sa svojom tvrtkom Ruben d.o.o. od 2006. bio u posjedu predmetnog prostora sve do svibnja 2024. kada je započela rekonstrukcija zgrade u kojoj se predmetni prostor nalazi. ĆS je bila prethodni posjednik predmetnog prostora te je njegovo trgovačko društvo 2006. sa njezinom tvrtkom A i Z d.o.o. zaključio ugovor o zakupu predmetnog prostora sa ugovorenom zakupninom od tadašnjih cca 1.700,00 k, a zatim je 2020. nakon što je tvrtka otišla u stečaj isti ugovor zaključio sa ĆS po cijeni zakupnine od 1.600,00 kn mjesečno., te sa 2022. sa istom raskinuo ovaj ugovor. On je za cijeli utuženi period istu uredno isplatio ugovorenu zakupninu. U veljači 2022. on je počeo zaprimati račune tuženika za plaćanje predmetne zakupnine na iznos od 3.650,00 kn On nije imao saznanja da je RH vlasnik predmetnog prostora u trenutku zaključenja ugovora sa društvom ĆS već je to saznao u veljači 2022. kada je počeo zaprimati fakture RH. U ožujku 2022. on je iznose zakupnine nastavio plaćati tužitelju u iznosu od cca 3.650,00 kn. On je u jednom trenutku zatražio od tužitelja potpisivanje ugovora o zakupu međutim kako nije bio proglašen javni natječaj on ugovor nije nikad zaključio. On je njima rekao da je do tadašnju zakupninu platio ĆS. Na poseban upit pun tužitelja navodi da je ugovor sa ĆS raskinuo nakon što je počeo dobivati fakture tuženika. 2021 njega je tužitelj obavijestio da je vlasnik predmetnog prostora, no uz taj dopis mu nisu poslane fakture. Ne zna da li je tužitelj preuzeo posjed ovog prostora. 1.svibnja 2024. napravljen je zapisnik o primopredaji kada je napustio prostor.

14. Ovaj sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem navodi kako je tvrtka AIZ d.o.o. do 2006. koristila predmetni prostor, da je zatim prostor kao zz. iste tvrtke iznajmila tvrtki Ruben d.o.o. koja je isti prostor koristila do lipnja 2024.,da je do 2018. bila ovlaštena osoba za zastupanje tvrtke AIZ d.o.o. i osobno potpisivala ugovor o zakupu sa tvrtkom Ruben d.o.o., a da je iste ugovore nastavila osobno potpisivati kao i sporazum o raskidu ugovora o zakupu sa tvrtkom Ruben d.o.o. u veljači 2022. obzirom je u tom dijelu njezin iskaz suglasan prethodno analiziranoj dokumentaciji te iskazu svjedoka SS.

15. Iz iskaza svjedoka ĐS, a kojem sud poklanja vjeru proizlazi da je 2020. nakon što je tvrtka AIZ d.o.o. otišla u stečaj zaključila ugovor o zakupu sa ovdje tuženicom po cijeni zakupnine od 1.600,00 kn mjesečno, a koji ugovor je raskinuo 2022., da je istu zakupninu za taj periodu redno isplatio tuženici, a da je nakon veljače 2022. započeo od tužitelja zaprimati račune na iznos d 3.650,00 kn, te da nije imao saznanja da je tužitelj vlasnik predmetnog prostora u trenutku zaključenja ugovora o zakupu, već je to saznao u veljači 2022. kada je započeo zaprimati fakture tužitelja, te sud u tom dijelu poklanja vjeru kao logičnom i životnom i u skladu sa sadržajem dopisa od 3. ožujka 2022. upućenim od strane Državnih nekretnina punomoćniku VS.

16. Sukladno čl. 18 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ii prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo li sud u nekom drugom postupku.

17. U konkretnom slučaju tuženica u ovom postupku nije dokazala da bi njezin posjed predmetne nekretnine bio zakonit, te da bi isti koristila temeljem valjano pravnog osnova. U svom iskazu tuženica navodi kako je tvrtka AIZ d.o.o. predmetni poslovni prostor 70 godina kupio od tužitelja, a na koju okolnost ne dostavlja niti jedna relevantan dokaz, no ne osporava da je ista od tada zajedno sa tvrtkom AIZ d.o.o, a potom i nakon što je ta tvrtka otišla u stečaj, nastavila koristiti predmetni prostor, te u podnesku od 7.12.2023. navodi da je ista kao posjednica predmetnog poslovnog prostora sa društvom Ruben d.o.o. zaključila također Ugovor o zakupu, dok je iz konto kartice za utuženo razdoblje od 1.3.2021. do 31.12.2021. razvidno kako je društvo Ruben d.o.o. upravo na ime ĆS uplatio ugovorene iznose zakupnine za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 19.200,00 kn, pa je slijedom navedenog neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije koji je tuženica istaknula u odgovoru na tužbu.

18. Sukladno čl. 164. st 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati morao je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

19. Sukladno čl. 165. st. 6. istog Zakona, od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a sukladno st. 1 istog članka, nepošteni posjednik tuđe stvari morao je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te nadoknaditi sve štete koju se na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

20. Prema stavu ovog suda imajući u vidu da tuženica nije dokazala zakonitost stjecanja predmetnog prostora, a koji je očito bez znanja i dozvole tužitelja kao vlasnika dala u zakup trećoj osobi i od iste naplatila ugovoreni iznos zakupnine, bez obzira što je tuženica tek primitkom dopisa Državnih nekretnina od 13.9.2022. saznala da je tužitelj vlasnik predmetnog prostora, prema stavu ovog suda tuženica je nepošteni posjednik od dana zaključenja Ugovora o zakupu s Ruben d.o.o., tj. 03.06.2020. budući da ista ne spori da je tužitelj vlasnik predmetnog prostora i da je ona kao posjednik, a ne kao vlasnik dio prostora dala u zakup navedenim društvu i time raspolagala predmetnom nekretninom pa je s toga ostankom u posjedu predmetnog prostora nakon što je raniji posjednik trg. društvo AIZ d.o.o. prestalo postojati i brisano iz sudskog registra ista znala da nema pravni temelje tog posjedovanja, te da joj ne pripada pravo na posjed s toga je ista u smislu čl. 18. i 165 ZV u obvezi naknaditi tužitelju utuženi iznos naplaćenih zakupnine.

21. Obzirom je visina naplaćene zakupnine utvrđena iz izvoda iz konto kartice Ruben d.o.o, od 1. ožujka 2021 do 31. prosinca 2021. a koje isplate u svom iskazu potvrđuje i svjedok SS, valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

22. U odnosu na prigovor tuženice da tužitelj pokušava naplatiti dvostruku zakupninu koju je već prethodno naplatio od Ruben d.o.o. potrebno je navesti kako je iz iskaza svjedoka SS i konto kartice razvidno da je utuženi iznos zakupnine naplaćen upravo od strane tuženice, a da je račune za zakupninu predmetnog prostora od strane tužitelja počeo zaprimati tek nakon veljače 2022., pa je prigovor tuženice u tom smislu ocijenjen kao neosnovan.

23. Tužitelju je zatezna kamata dosuđena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a, a u smislu čl. 1089. ZOO-a, i to do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), a od 01. siječnja 2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

24. Budući da je u sporu tužitelj uspio u cijelosti to mu je tuženica u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak i to: za sastav tužbe 200,00 EUR, za sastav podneska od 19.1.2023., 25.9.2023., 7.2. 2024., 200,00 EUR za svaki podneska, za pristup na ročište 15.9.2023., 20.5.2024. 4.9.2024,. 8.11.2024. i 3.3.2025. 200,00 EUR za svako ročište, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15)

25. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema tužbenom zahtjevu iz tužbe.

26. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 1.600,00 EUR, dok je tuženica zbog gubitka spora odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. u svezi s čl. 163. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II i III.

26. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 04. lipnja 2025. do isplate.

U Zagrebu, 4. lipnja 2025. godine

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženici po punomoćniku