Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. CL, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 56.Pp-2285/2021-2 od 18. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. CL je oslobođen optužbe na temelju odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ) zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s obrazloženjem da djelo nije prekršaj jer nedostaje bitno obilježje prekršaja te odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlaže usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud donio presudu kojom se okr. CL oslobađa optužbe jer činjenični opis optužnog prijedloga tužitelja ne sadrži element javnosti što je bitno obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da je navedeno da se djelo dogodilo u dvorištu kuće, a da nije naznačena refleksija u smislu da se predmetno ponašanje čulo ili vidjelo na neograničeno otvorenom javnom mjestu.

5.1. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da opisano mjesto počinjenja prekršaja iz činjeničnog opisa optužbe – dvorište kuće kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja nije javno mjesto zbog čega djelo nije prekršaj. Naime, dvorište kuće po svojoj namjeni nije neograničeno otvoreno javno mjesto već predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje pod određenim uvjetima može postati javno mjesto. Ti uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja čujnosti ili vidiku s neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanje posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Navedena odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom ili tučom na javnom mjestu remeti javni red i mir.

5.2. Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu (u konkretnom slučaju u dvorištu kuće), predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu optužnog prijedloga. Budući da se u činjeničnom opisu optužnog prijedloga ne naznačuje da se fizički napad okrivljenika na oštećenika mogao vidjeti s neograničeno otvorenog javnog mjesta (javne ulice, ceste ili puta i sl.), činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. S obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. Isto stajalište je sukladno pravnom stavu iz Zaključka sjednice Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 22. listopada 2022.

5.3. Nije osnovan navod žalbe da je prvostupanjski sud povodom ovakvog činjeničnog opisa bio dužan započeti prekršajni postupak i utvrđivati odlučnu činjenicu javnosti mjesta, a zbog toga što se događaj koji se okrivljeniku stavlja na teret ovom optužbom zbio prije donošenja navedenog stajališta Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske pa tužitelj nije niti mogao znati da je u optužnom prijedlogu trebao naznačiti i refleksiju ponašanja iz dvorišta. Prije svega, čak i kada iz rezultata dokaznog postupka proizlazi postojanje odlučnih činjenica koje čine biće nekog prekršaja (u konkretnom slučaju da je fizički napad bio vidljiv s ceste ili da je dvorište otvoreno i nalazi se uz samu cestu i sl.), sud ih nije ovlašten dodavati u činjenični opis, budući da je sud vezan onim činjeničnim opisom događaja navedenim u optužnom prijedlogu. U protivnom bi došlo do miješanja procesnih uloga suda i tužitelja te bi sud time povrijedio optužno načelo dovodeći u pitanje objektivnost suda, čime bi ujedno prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a.

5.3.1. Nadalje, činjenica što je optužni prijedlog u ovom predmetu podnesen prije donesenog pravnog stajališta Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 22. listopada 2022. u pogledu nužnosti naznake u činjeničnom opisu onih elemenata koje čine određeno ne javno mjesto, javnim, isto ne utječe na pravilnost i zakonitost presude. Naime, upravo zbog nedostatnosti činjeničnih opisa optužnog prijedloga od strane tužitelja na način da su samo neke policijske uprave pravilno naznačile i opisale o kakvom javnom mjestu se radi te pravilno opisale refleksiju kod tzv. fiktivnih javnih mjesta (da se određeno ponašanje čulo ili vidjelo s javne površine), bilo je nužno ispraviti takvo neujednačeno postupanje tužitelja, a posljedično tome i nejednako tretiranje od strane sudova takvih nedostatnih činjeničnih opisa optužnih prijedloga.

5.4. Stoga, djelo za koje se okr. CL optužuje i za koje se protiv okrivljenika vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj pa je prvostupanjski sud pravilno oslobodio okrivljenika optužbe za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na temelju čl. 182. t. 1. PZ-a. Potrebno je istaknuti da bi pravilno postupanje suda u konkretnom slučaju bilo donošenje oslobađajuće presude na temelju čl. 161. st. 6. PZ-a, dakle, odmah prilikom ispitivanja optužnog prijedloga, budući da je jasno da djelo činjenično opisano u optužnom prijedlogu, nije prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (a niti neki drugi blaži prekršaj).

6. Stoga je trebalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te je na temelju članka 205. PZ-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 4. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.