REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7013/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. BŠ i dr. zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. BŠ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-8025/2021-20 od 6. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. BŠ te potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelja.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. BŠ se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 50,00 (pedeset) eura u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. BŠ je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju istog propisa okrivljeniku izrečena kazna zatvora od 10 dana u koju kaznu se uračunava vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode pa ima 8 dana za izdržati, a primijenjena mu je uvjetna osuda tako što se izvršenje kazne zatvora odgađa na rok od jedne godine te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom te je okrivljenik oslobođen obveze naknade troška prekršajnog postupka.

1.1. Istom presudom je okr. JŠ oslobođena optužbe na temelju čl. 182. t. 3. PZ-a zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je troškovi prekršajnog postupka u odnosu na tu okrivljenicu padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv te presude je okr. BŠ pravodobno putem branitelja iz Odvjetničkog društva Ljubičić&Vrdoljak d.o.o. u Splitu, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti presudu te ga osloboditi optužbe, a podredno, ukinuti presudu vratiti na ponovno suđenje, ali i preinačiti odluku kojom je okr. JŠ oslobođena optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovano žalitelj u žalbi ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a, koja bi se sastojala u povredi prava obrane jer mu nije omogućeno pravo na branitelja pred sudom gdje je doveden odmah nakon uhićenja. Međutim, uvidom u zapisnik o glavnoj raspravi od 6. kolovoza 2021. ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik pravilno upozoren sukladno čl. 172. st. 2. PZ-a o pravu na branitelja, kojeg prava se odrekao, što je jasno i zabilježeno u zapisnik, nakon čega je iznio svoju obranu. Navedeni zapisnik je sastavljen na način koji nije suprotan odredbi čl. 169. PZ-a, kojeg je okrivljenik vlastoručno potpisao bez primjedbi.

5.1. Stoga nije ostvarena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a koju ističe okrivljenik.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okr. BŠ u žalbi podnesenoj navodi da je počinjena povreda iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni i nedostatni. Međutim, ovaj sud je utvrdio da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naprotiv, prvostupanjski je sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okr. BŠ (t. 18. do 22.), kao i razloge ne provođenja predloženog dokaza (t. 15.) pa kako dakle presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti nisu proturječni, to nije počinjena povreda koju ističe žalitelj.

7. Nadalje, ističući pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. BŠ u žalbi suštinski ističe da nije dokazano da bi počinio prekršaj za koji ga se tereti, da je okr. JŠ govorila neistinu, da se on psihijatrijski liječi te da je bio smanjeno ubrojiv jer je bio iznerviran ponašanjem susjede OŠ, ističe okolnosti koje su prethodile događaju te brojne događaje koji se tiču ponašanja susjede OŠ, a da su u Zapisniku o ispitivanju od 6. kolovoza netočno konstatirane radnje i iskazi. U žalbi ističe da se događaj nije zbio na javnom mjestu pa nisu ostvarena zakonska obilježja terećenog prekršaja.

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i pravilno točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno okr. BŠ proglasio krivim za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7.2. Prvostupanjski je sud opravdano na temelju obrane okr. BŠ koji je prvotno vrlo okolnosno priznao da je verbalno i fizički napadao okr. OŠ koja ga je „iznervirala“ da bi potom u dopuni obrane relativizirao svoje postupanje ističući da je bio smanjeno ubrojiv zbog brojnih nesuglasica koje ima s okr. OŠ pa je imao povod za napad, uspoređujući njegovu obranu s obranom te okrivljenice koja ga je teretila za verbalni i fizički napad na nju, imao dovoljno osnova za zaključak da se okr. BŠ na naročito drzak i nepristojan način ponašao na javnom mjestu. Iz tog razloga okrivljenik bezuspješno u žalbi pokušava obezvrijediti iskaz okr. OŠ dovođenjem u sumnju istinitosti njenog iskaza te relativizirajući svoje postupanje prema njoj.

7.2.1. Nadalje, ubrojivost okr. BŠ u vrijeme počinjenja prekršaja nije dovedena u sumnju tijekom postupka, pa niti žalbeni navodi i navodi obrane da je bio „isprovociran“ zbog ponašanja okr. OŠ s kojom je inače u lošim susjedskim odnosima zbog njenog psa koji učestalo vrši nuždu na njegovoj nekretnini, što je bio povod njegovog ponašanja predmetne zgode, nikako ne upućuje na zaključak da se radi o osobi koja je u vrijeme počinjenja djela bila neubrojiva, dakle da nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili vladati svojom voljom. Potrebno je istaknuti da je okr. BŠ u opisanoj situaciji imao mogućnost na drugi način iskazati revolt protiv ponašanja okr. OŠ i njenog psa odnosno prijaviti ju nadležnom komunalnom redarstvu, umjesto njegovog neprihvatljivog agresivnog ponašanja na javnom mjestu.

7.3. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da se događaj nije zbio na javnom mjestu budući da je jasno navedeno u izreci presude, a isto proizlazi i iz rezultata dokaznog postupka, da se okrivljenik naročito drsko ponašao „na ulici“, dakle, na mjestu dostupnom neograničenom broju osoba. Naime, ulica predstavlja neograničeno otvoreno javno mjesto jer je dostupna svima i u svako doba, pa se u tom slučaju podrazumijeva prisutnost drugih građana, bez potrebe posebnog utvrđivanja jesu li doista drugi građani, nešto vidjeli ili čuli.

7.4. Slijedom iznesenog, okrivljenik u žalbi preocjenjuje izvedene dokaze, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom, pritom pokušavajući umanjiti svoju prekršajnu odgovornost. Iz navedenog razloga je ovaj sud žalbene navode ocijenio paušalnim i ničim potkrijepljenim, a time i neosnovanim te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti. Naime, sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

8. Budući da je nesporno utvrđeno da je okrivljenik opisanim postupanjem počinio prekršaj naročito drskog i nepristojnog ponašanja na javnom mjestu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalnu odredbu te istoga proglasio krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa nije počinjena povreda odredbe materijalnog prekršajnog prava koju ističe okrivljenik u žalbi.

9. U odnosu na navode žalbe kojima se u biti pobija presuda u dijelu oslobađajuće odluke u odnosu na okr. OŠ, potrebno je istaknuti da optužni prijedlog protiv te okrivljenice nije podnio okr. BŠ kao eventualno oštećenik tužitelj pa isti nije ovlašteni tužitelj u smislu čl. 109. st. 1. t. 4. i čl. 113. st. 1. PZ-a te prema odredbi čl. 192. st. 3. PZ-a nije niti ovlašten podnijeti žalbu na štetu okr. OŠ, a što u konkretnom slučaju žalitelj čini kada u dijelu žalbe prigovara oslobađajućoj odluci u odnosu na tu okrivljenicu. Budući da je u tom slučaju jedino podnositelj optužnog prijedloga nadležna policijska uprava, ista je ovlaštena podnijeti žalbu, što nije učinila, pa žalbeni navodi u pogledu eventualno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zbog propuštanja utvrđivanja vikanja okr. OŠ na okr. BŠ i udaranja po ruci na javnom mjestu, ne mogu niti biti razmatrani.

10. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji izrečenoj okr. BŠ, odnosno kazni zatvora i primjeni uvjetne osude, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.

10.1. Naime, sama težina prekršaja odnosno protupravna količina u ponašanju okr. BŠ za koju je proglašen krivim (udaranje po glavi i licu OŠ, uz vrijeđanje izrazito vulgarnim izrazima) ukazuje na opravdanost izricanja kazne zatvora u navedenom trajanju, a okolnost narušenog zdravstvenog stanja, lošeg materijalnog stanja te dosadašnje neosuđivanosti okrivljenika, ukazuje na potrebu primjene uvjetne osude uslijed koje se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od godine dana od pravomoćnosti ove presude ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom presudom. Stoga, po ocijeni ovog suda, izrečena kazna zatvora i primijenjena uvjetna osuda i njeno trajanje (8 dana koliko je ostalo okrivljeniku za izdržati te vrijeme od godine dana u kojem se kazna neće izvršiti pod uvjetom da ne ponovi prekršaj za koji je izrečena ista ili teža kazne od one izrečene uvjetnom osudom), primjerena je i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika pa su po ocjeni ovog suda žalbeni navodi dovoljno cijenjeni u korist okrivljenika prilikom odmjeravanja kazne te se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići kraćim trajanjem kazne zatvora i rokom provjeravanja. Nije osnovan žalbeni navod kojim se parafrazira čl. 38. PZ-a te se sugerira da se okrivljenik oslobodi od kazne jer su ispunjeni zakonski uvjeti, budući da se u konkretnom slučaju u smislu st. 2. tog članka za isto nisu stekli uvjeti.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti domaće valute) s obzirom na složenost i trajanje postupka.

12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.