Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-576/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Vrkiću, odvjetniku iz Benkovca, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, pod poslovnim brojem P- 528/2022-26 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, pod poslovnim brojem P-528/2022-26 od 5. veljače 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, pod poslovnim brojem P-528/2022-26 od 5. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 2903 m2, a koji dio je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. geod. UU od 11. listopada 2023. označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-A, a koja skica je sastavni dio ove presude, a što da je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem te presude i nakon njezine pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika u roku od 15 dana.

2. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.360,53 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 5. veljače 2024. pa do isplate.

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te navodi postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje se odnose na zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

4. Smatra da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir činjenicu da tužitelj, a niti njegovi prednici nisu bili evidentirani kao posjednici predmetne nekretnine niti da je predmetna nekretnina obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju iza smrti oca i majke tužitelja jer da predmetna nekretnina nije ulazila u ostavinsku imovinu.

5. Nadalje tuženik tvrdi da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je prednik tužitelja otac NU imao troje braće i jednu sestru pa da se ne može prihvatiti obrazloženje suda prvog stupnja da nitko treći osim države nije stekao bilo kakva prava na predmetnoj nekretnini, te da uzimajući u obzir odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) nije ispunjena pretpostavka izostanka štete u odnosu na prava trećih osoba jer da tužitelj nije dostavio dokaz na okolnost diobe između NU te njegove braće i sestara.

6. Tuženik nadalje navodi u žalbi da je tijekom postupka utvrđeno da je predmetna nekretnina šumsko zemljište, da tužitelj nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva na takvoj nekretnini jer da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998, tj. od 12. siječnja 2000., a u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske je bio zastoj dosjelosti te da sud prvog stupnja u tom pravcu ne navodi niti jedan razlog. Predložio je da se prihvati žalba i preinači osporavana presuda i odbije tužbeni zahtjev tužitelja i da se tuženiku nadoknade troškovi žalbenog postupka.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na dijelu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 2903 m2, a koji dio je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. geod. UU od 11. listopada 2023. označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-A, a koja skica je sastavni dio presude i da tuženik priznaje tužitelju da uknjiži pravo vlasništva nakon pravomoćnosti presude, a kao temelj stjecanja prava vlasništva navodi dosjelost i nasljeđivanje preko svojih prednika NU i RU najmanje od 1930. godine.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da je prema izvatku iz zemljišnih knjiga za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 2903 m2, proizlazi da je upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, te da je stoga tuženik pasivno legitimiran,

-da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu (list 55) proizlazi da su zakonski nasljednici iza smrti NU pok. RU proglašeni supruga KU i sin RU, svaki u ½ dijela,

-da iz smrtnog lista od 17. svibnja 2023. (list 72) proizlazi da je RU

(djede tužitelja) preminuo **.**.1940.,

-da iz potvrde Hrvatskih šuma na listu 60 od 19. siječnja 2022. proizlazi da je predmetna nekretnina obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem benkovačkog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991.,

-da iz uporabne dozvole za građevinu izgrađenu prije 15. veljače 1968. Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Ispostave Benkovac od 25. travnja 2019. (list 49 i 50) proizlazi da je po zahtjevu RU ozakonjena stambena zgrada koja je izgrađena na predmetnoj nekretnini i da je predmetna zgrada izgrađena prije 15. veljače 1968.,

-da iz spisa Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Ispostave Benkovac, broj spisa UP/I-361-05/16- 30/000263 od 12. rujna 2023. proizlazi da je RU podnio zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za građevine koje su izgrađene do 15. veljače 1968. te da je zahtjev usvojen,

-da iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da je na predmetnoj nekretnini bila upisano vlasništvo u korist općenarodne imovine sa organom upravljanja Mjesni narodni odbor Jagodnja Gornja i da je rješenjem pod poslovnim brojem Z-805/08 od 17. srpnja 2008. izvršen otpis kč. br. [katastarska čestica] u novi zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sa uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske,

-da iz iskaza saslušanih svjedoka ŠU, starog 83 godine, JU, starog 75 godina i ŽU, starog 47 godina, proizlazi da su prednici tužitelja njegov otac NU te djed RU bili u posjedu predmetnih nekretnina više od 90 godina, da im je poznato da je tužitelj naslijedio od oca predmetnu nekretninu, a njegov otac od oca RU, da je na predmetnoj nekretnini sagrađena kuća koja je ograđena, da su na predmetnoj nekretnini tužitelj i njegovi prednici imali vrt i da su sadili bajame, da je NU imao troje braće i sestru i da se NU s braćom dogovorio i podijelio nekretnine na način da je predmetno zemljište pripadalo NU, a da njegovoj braći R i U su pripale susjedne nekretnine gdje se nalazi prizemni objekt, a da brat N i sestra K nisu polagali nikakva prava na predmetnom zemljištu.

11. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 4. ZV-a, a u kojemu je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekinuto trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. navedenog članka i to za nekretnine 40 godina. Sud prvog stupnja primjenjuje i odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a u kojoj je bio propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog dana te je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1990. ukinuta navedena odredba ZV-a. Odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZV-a koje je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i da je propisano da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije toga dana.

12. Navodi sud prvog stupnja da je navedena ukinuta odredba bila na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. pa do ukidanja 17. studenog 1999. i da u tom razdoblju je bilo moguće stjecanje prava vlasništva po sili zakona u odnosu na posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ako su do ukidanja te odredbe bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u pogledu duljine i kvalitete posjeda. Utvrđuje sud prvog stupnja da niti prema odredbama OGZ-a, a niti prema čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. nije bilo dopušteno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, a što je stavljeno izvan snage odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO-a ("Narodne novine" broj 53/91).

13. Stoga zaključuje da stupanjem na snagu čl. 388. st. 2. ZV-a 1. siječnja 1997. prednik tužitelja, njegov otac NU, odnosno njegov djed RU, koji je predmetno zemljište prije izgradnje kuće i drugih objekata i posjedovao na način da je na istom sadio voće i bajame, da je isto zemljište bilo ograđeno kamenim suhozidom u današnjim gabaritima zemljišta i na kojem je otac tužitelja posadio murve, što je utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka, kojima je sud u cijelosti prihvatio vjeru, utvrđuje da su tužitelj uključujući i posjed njegovih prednika, dosjelošću stekli pravo vlasništva s obzirom da je rok dosjelosti od 40 godina istekao prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. dana 17. studenoga 1999.

14. Utvrđuje nadalje sud prvog stupnja da nitko od trećih osoba osim države, tuženik nije stekao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini koji su tužitelj zajedno sa prednicima neometano posjedovali kao pošteni posjednici dugi niz godina i to prema stanju spisa najmanje od 1930. i na kojoj je 1962. – 1963. izgrađena kuća od strane oca tužitelja, dakle, preko 40 godina od 1. siječnja 1997. , prednici tužitelja, odnosno kasnije tužitelj su stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću s time da je vrijeme dosjelosti isteklo 1. siječnja 1997. Stoga sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev primjenjujući odredbe čl. 114., 115. i 159. st. 3. i 4. ZV-a te prihvaćajući pravna shvaća izražena u presudi Europskog suda za zaštitu ljudskih prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske, presuda od 11. lipnja 2009. broj 35290/04.

15. Budući da je tužitelj uspio u postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) sud prvog stupnja tužitelju dosuđuje troškove parničnog postupka u iznosu od 2.360,53 eura.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi nisu proturječni o odlučnim činjenicama koje se odnose na zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

17. Isto tako ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo jer je sud prvog stupnja pravilno odlučio prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka da su tužitelj i njegovi prednici bili u mirnom i istinitom, poštenom i neprekidnom posjedu predmetnih nekretnina počev od 1930., da su tu obrađivali vrt i sadili voće, da su sagradili kuću te pravilno primjenjuje paragraf 1460. i 1472. OGZ-a, 159. st. 3. i 4. ZV-a i čl. 388. st. 4. ZV-a.

19. Žalbeni navodi tuženika o tome da prednici tužitelja niti tužitelj nisu bili evidentirani kao posjednici predmetne nekretnine i da predmetna nekretnina nije obuhvaćena kao ostavinska imovina iza NU i KU, roditelja tužitelja, ne dovodi do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari budući da je sud prvog stupnja drugim dokaznim sredstvima utvrdio da su prednici tužitelja bili u posjedu predmetnih nekretnina, da ja tužitelj naslijedio oca NU, a NU oca RU, da je otac NU imao troje braće i sestru koji su se podijelili i dogovorili koje nekretnine će koristiti, da je predmetna nekretnina pripala tužitelju, dok da su ostala braća dobili druge nekretnine, dok N i sestra nisu tražili ništa od ostavinske imovine.

20. Žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da predmetna nekretnina je šumsko zemljište i da tužitelj nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva na toj nekretnini i da je rok za stjecanje vlasništva dosjelošću na šumama počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem U-I-374/1998, tj. od 12. siječnja 2020. nije osnovan jer iz provedenih dokaza tužitelj je dokazao da je zajedno sa svojim prednicima bio u samostalnom posjedu predmetne nekretnine počevši od 1930. pa nadalje, da tuženik kao vlasnik predmetne čestice nije gospodario predmetnom nekretninom niti je poduzimao ikakve posjedovne radnje na toj nekretnini na kojoj su prednici tužitelja sagradili kuću i koristili predmetnu nekretninu za potrebe svog domaćinstva, a iz dokaznog postupka i očevida kao i priloženih fotografija je vidljivo da ta nekretnina niti u naravi nije šuma, niti je kao šuma upisana u zemljišne knjige.

21. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi jer je i odluka o troškovima parničnog postupka donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao točki I izreke presude i izreke rješenja.

22. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić