Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1152/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Tomislavu Sopjancu, odvjetniku iz Dubrovnika, obje kao nasljednice ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Pr-50/2019- 22 od 23. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 04. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-50/2019-22 od 23. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom naloženo je tuženoj isplatiti predniku tužiteljica iznos od 151.695,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 23.187,50 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev prednika tužiteljica za naknadom parničnog troška, kao i zahtjev tužene za naknadom parničnog troška.

2. Protiv citirane presude žalbu su podnijele obje stranke; tužena protiv dosuđujućeg dijela, a prednik tužiteljica protiv odbijajućeg dijela koji se odnosi na parnični trošak, iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva (tužena), odnosno prihvaćanjem zahtjeva za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu (tužitelj).

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev prednika tužiteljica EU (dalje: tužitelj), zaposlenog u svojstvu policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2018. u utuženom iznosu.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

7. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika u Policijskoj upravi Dubrovačko-neretvanskoj, Postaja pomorske policije Dubrovnik; da je izvršavajući radne zadatke i naloge tuženika, tužitelj poslove obavljao na policijskom ophodnom brodu više dana za redom, s time da je to vrijeme neprekidno bio na radnom mjestu bez mogućnosti napuštanja broda; da se ne radi o obavljanju posla privremenog karaktera, već da se na takav način posao obavlja tijekom cijele godine; da je rad na plovilima organiziran prema mjesečnom planu Policijske postaje kroz višednevne službe, pri čemu su u radnom nalogu kojim se posada upućuje na plovidbu određeni članovi posade plovila, vrsta posla, početak i završetak plovidbe datumom i satom, mjesto obavljanja djelatnosti, oznaka plovila, radni zadaci opći i posebni i (aktivno) radno vrijeme po pojedinom danu u tijeku višednevne plovidbe, o čemu je tuženik vodio evidenciju rada; da je u utuženom razdoblju tuženik tužitelju isplatio plaću obračunatu za rad u (aktivnom) radnom vremenu u satnici određenoj u radnim nalozima uz pripadajuća uvećanja s osnove rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (za satnicu aktivnog radnog vremena) i naknadu za pasivno dežurstvo koju tuženik tužitelju priznaje kao naknadu za dežurstvo na plovilu tuženika u vrijeme izvan satnice (aktivnog) radnog vremena; da pravo na isplatu naknade za pasivno dežurstvo, a koje je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužitelju, nije od utjecaja na eventualna prava tužitelja na isplatu plaće za ukupno efektivno obavljeni rad tijekom trajanja višednevne plovidbe u predmetnom razdoblju; da tuženik za tužitelja u utuženom razdoblju nije donio pisana rješenja o preraspodjeli radnog vremena; da iz isprava koje prileže spisu SP3 evidencije rada za razdoblje od 01/2014 do 12/2018, obračunskih lista plaće za razdoblje od 01/2014 do 12/2018 i radnih naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik, izdavanih u razdoblju od 01/2014 do 12/2018 s priloženim izviješćima o radu, kao nedvojbeno proizlazi da je tužitelj opće i posebne radne zadatke obavljao za (aktivnog) radnog vremena čija je satnica točno određena u tim ispravama (u pravilu 8 ili 12 sati dnevno) te u pojedinim slučajevima i izvan određene satnice (aktivnog) radnog vremena odnosno tijekom tzv. intervencije kao aktivnog rada izvan unaprijed određene satnice radnog vremena (i satnica kojih je sati tužitelju evidentirana kao vrijeme rada za potrebe obračuna plaće); da iako iz ovih materijalnih dokaza izričito ne proizlazi da bi tužitelj u utuženom razdoblju, osim za evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, radne zadatke obavljao i za ostalog vremena trajanja višednevne plovidbe, ali cijeneći vrstu radnih (općih i posebnih) zadataka članova posade određenih u radnim nalozima, na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, u međusobnoj vezi sa sadržajem u postupku izvedenih personalnih dokaza, općepoznatih činjenica o radnjama koje članovi posade nužno moraju obavljati za vrijeme boravka na plovilu, bilo da se isto nalazi na otvorenom moru ili na vezu, posebno za potrebe osiguranja života članova posade i zaštite plovila i imovine na plovilu od oštećenja, da biološki nije moguće neprekidno aktivno i efektivno obavljati radne zadatke tijekom nekoliko dana bez fizičkog i psihičkog odmora, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta sukladno uputama i u korist tuženika još 4 sata izvan satnice aktivnog radnog vremena evidentiranog u radnim nalozima uz minimalno trajanje dnevnog odmora 8 sati; da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđena razlika plaće za prekovremeni rad koji se računa za sate izvan redovnog radnog vremena u okviru 24 sata, umanjeno za 8 sati odmora, na koji način je obračunata ukupna razlika plaće u dosuđenom iznosu, s time da su iz tog obračuna oduzeti svi dodaci koje je tuženik obračunao, tako i u odnosu na pasivno dežurstvo; naime, vještak da je obračunao onaj prekovremeni rad koji prelazi po Zakonu o radu i kolektivnom ugovoru dozvoljenu mjesečnu satnicu redovnog rada.

8. U ovoj žalbenoj fazi postupka prijeporno je da li je tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio naknadu za prekovremeni rad. Pravilno je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena tijekom rada na izdvojenom objektu - plovilu i u tu svrhu obavljao i poslove koji kao takvi nisu evidentirani kao radno vrijeme, a evidentno su ovisili o okolnostima dnevnog opsega posla u okviru kojega svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i članova posade, da svakodnevno prije isplovljavanja, odnosno prije početka evidentiranog aktivnog radnog vremena vrše kontrolu broda u smislu rade li svi brodski uređaji te ima li brod potrebnu opremu za isplovljavanje, da u okviru aktivnog radnog vremena vrše radne zadatke prema radnim nalozima. Kako je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, pravilno je prekovremenim radom tužitelja ocijenjeno razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao.

9. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbe čl. 5. st. 1., čl. 42. st. 1., čl. 43. st. 2. i čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 -dalje ZR/09) kao i odredbe čl. 7. st. 1., čl. 60. st. 1., čl. 61. st. 1. i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - ZR/14) te Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (čl. 2. toč. 1. i 2.) kojom je definirano radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme. Nadalje, čl. 33. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) propisano je da je policijski službenik dužan i izvan radnog vremena odazvati se pozivu nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća, te da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punoga radnog vremena, pa da mu u ovim slučajevima pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbu čl. 44. st. 1. i 2. KU/13 te identičnu odredbu čl. 38. st. 1. i 2. KU/17 koje određuju visinu naknade koja se ima platiti za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika da iz obrazloženja pobijane presude nije jasno temeljem kojih dokaznih sredstava je prvostupanjski sud utvrdio radno vrijeme tužitelja, za odgovoriti je da se u odnosu na ovaj prigovor tuženika u obrazloženju pobijane presude navodi da se nalaz i mišljenje angažiranog knjigovodstvo-financijskog vještaka ne temelji na pretpostavci da je tužitelj svaki dan efektivno radio 16 sati uz 8 sati odmora, već na činjenici da je tužitelj uz evidentirano aktivno radno vrijeme radio još dodatna 4 sata, uz postojanje minimalnog dnevnog odmora u trajanju od 8 sati, te da se angažirani vještak očitovao da nije točno da bi se u nalazu i mišljenju obračunalo 16 sati rada i 8 sati odmora, već su, sukladno nalogu suda, kao aktivno radno vrijeme obračunata još 4 dodatna sata, pa stoga evidentirano aktivno radno vrijeme tužitelja varira te isto nije uvijek 8 sati, odnosno uvijek 12 sati dnevno, s time da je kao trajanje dnevnog odmora vještak obračunavao minimalno 8 sati dnevno.

11. Isto tako, u odnosu na prigovor tuženika da od ukupnog iznosa utvrđenog vještačenjem nisu odbijani dodaci koji su tužitelju isplaćeni po osnovi smjenskog rada i rada u turnusu utvrđeno je da je vještak obračunavao onaj rad koji prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru prelazi dozvoljenu mjesečnu satnicu redovnog rada te da dodatak za smjenski rad i rad u turnusu ne isključuje pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 44. KU/13, odnosno čl. 38 KU/17. Vještak se očitovao i da nije ništa ponovno obračunato, pa tako niti naknada za pasivno dežurstvo, naprotiv, u nalazu je dan pregled evidencije sati za svaki mjesec i izračunato što se odnosi na koje dodatke, da bi zatim ono što je tuženik obračunao vještak oduzeo od svog obračuna. Razvidno je i da je rad u noćnim satima obračunat samo kada je to bilo apsolutno nužno s obzirom na evidentirano aktivno radno vrijeme te da su u pravilu sati dnevnog odmora računati upravo u periodu od 22:00 do 06,00 sati, a kako bi u obračun ušlo najmanje moguće sati noćnog rada tužitelja. Angažirani vještak očitovao se i da sadržaj isprava nije zanemaren, već su iste služile kao osnova za utvrđenje relevantnih činjenica, odnosno da su radni sati utvrđivani upravo i isključivo iz dokumentacije priležeće spisu.

12. Pravilan je i stav prvostupanjskog suda da tuženik neosnovano tvrdi da u radu tužitelja ne bi trebalo biti obračunatog dodatka po osnovi noćnog rada jer da je to vrijeme kompenzirano naknadom za pasivno dežurstvo, a iz razloga jer su, s obzirom na u ispravama u spisu evidentirano aktivno radno vrijeme tužitelja, dodatni efektivni sati rada tužitelja ponekad ušli u satnicu noćnog rada, budući da se u određenim prilikama vrijeme dnevnog odmora ne poklapa u cijelosti sa satnicom noćnog rada.

13. Slijedom izloženog pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo dosuđujući tužitelju utuženi iznos uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na odbijajući dio zahtjeva za naknadom parničnog troška. Pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška sudjelovanja na konferencijama i sastancima jer je ta naknada priznata u okviru dosuđene naknade parničnog troška. Pravilno je odbijen zahtjev za pristup na ročište za objavu presude jer tužitelj nije bio prisutan na ročištu za objavu presude. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio dosuditi tužitelju naknadu za sastav podneska od 03.10.2021., koji je podnesak predan na tom ročištu, stoga jer je sve navode iz navedenog podneska tužitelj mogao usmeno navesti na ročištu na kojem je navedeni podnesak predan i za zastupanje na kojem ročištu mu je dosuđena naknada. Također, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju naknadu za sastav podnesaka od 28.11.2019. i 28.11.2020. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), a ne prema Tbr. 8. t.1. Tarfe, jer se radi o tzv. ostalim podnescima.

15. Radi svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci, 04. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin