Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-167/2022-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja Memento ulaganja d.o.o. iz Zagreba, Pavla Hatza 3, OIB: 43539782290, protiv tuženika Pekara Sebastijan d.o.o. u stečaju iz Šibenika, Ul. I Šibenskog partizanskog odreda br. 7, OIB: 62494956823, zastupanog po punomoćniku Ivici Crnogaći, odvjetniku iz Šibenika, radi utvrđenja tražbine, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 15. travnja 2025. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja VK i zamjenice punomoćnika tuženika Vanese Banović, odvjetnice u Zadru, na ročištu za objavu odluke 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se osnovana tražbina tužitelja, stečajnog vjerovnika, Memento ulaganja d.o.o., OIB: 43539782290 iz Zagreba, Pavla Hatza 3, u iznosu od 13.270,95 eura u odnosu na tuženika, stečajnog dužnika Pekara Sebastijan d.o.o. u stečaju iz Šibenika, Ul. I Šibenskog partizanskog odreda br. 7, OIB: 62494956823, a koja tražbina spada u prvi viši isplatni red.“

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 812,50 eura, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadom troškova u preostalom iznosu od 125,00 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu, kao i kasnije tijekom postupka, u bitnome, navodi kako je ovaj sud 12. srpnja 2022. donio rješenje posl. br. St- 3/2022-30 kojim je tužitelju kao stečajnom vjerovniku osporio tražbinu drugog višeg isplatnog reda te je tužitelja uputio pokrenuti parnicu u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci posl. br. Pž- 3486/2022-2 od 25. kolovoza 2022. potvrdio prvostupanjsko rješenje te odbio žalbu stečajnog vjerovnika, ovdje tužitelja. Unatoč činjenici da je tužitelj u stečajnom postupku na nesporan način prijavio tražbinu i predočio relevantne dokaze za prijavljeno potraživanje, stečajni sudac je puno povjerenje poklonio stečajnom upravitelju koji je odbio prijavljeno potraživanje prihvatiti, iako su isprave koje su nesumnjivo relevantne provjerene kod Financijske agencije.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti. Nije sporno da je tužitelj u stečajnom postupku prijavio predmetnu tražbinu te da mu je ista pravomoćno osporena. Razlozi osporavanja predmetne tražbine su višestruki. Najprije, u poslovnim knjigama tuženika ne postoji evidentiran dug po toj osnovi. Predmetna zadužnica i poslovni odnos stečajnog dužnika, vjerovnika te s njim povezanih osoba predmet su postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. P-3486/2021 te kaznenog postupka koji su pokrenuli prednik stečajnog dužnika i bivši zastupnik po zakonu pri čemu se utvrđuje valjanost prijenosa priložene bjanko zadužnice kojom je protiv prednika dužnika prethodno bila pokrenuta ovrha, a kao pravna osnova priložen je ugovor o pozajmici na kojem je kao davatelj pozajmice navedena druga osoba – ĐK – od one navedene u ugovoru koji je priložen uz prijavu tražbine. Iznos naveden u prijavi tražbine ne odgovara iznosu na ugovoru o pozajmici. Nije isti vjerovnik naveden u prijavi tražbine i na priloženom ugovoru o pozajmici, niti je priložena isprava o prijenosu tražbine. Na priloženoj bjanko zadužnici nije naveden naziv vjerovnika. U dostupnim financijskim izvješćima iz Registra godišnjih financijskih izvješća tužitelj nema iskazana potraživanja po osnovi zajmova. Sukladno odredbama Ovršnoga zakona tuženik smatra da bi tužitelj mogao tražiti pljenidbu i prijenos po zadužnici kao što je predmetna ukoliko bi dokazao da se radi o prijenosu prava iz zadužnice a što tužitelj ovdje nije dokazao niti potkrijepio svoje pravo na naplatu tražbine odgovarajućim ispravama. Također, tužitelj nije na nedvojben način imenovao svog prethodnika koji mu je eventualno prenio tražbinu iz bjanko zadužnice u smislu odredbi Ovršnoga zakona pa ne postoji ni kauzalna povezanost zadužničkog ovlaštenja tužitelja i tražbine koja toj ispravi prethodi, budući da se bjanko zadužnica kao instrument osiguranja može podnijeti na naplatu isključivo glede osnovnog pravnog posla radi kojega je izdana.

3. Tužitelj je predložio, pored uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, provesti dokaz uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Ovr- 544/2021, uvidom u spis predmeta Fina RC Split – Podružnica Šibenik Klasa: 120-

11/21-02/14, financijsko-računovodstvenim vještačenjem te saslušanjem stranaka.

4. Tuženik je predložio, pored uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, provesti dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, te dokaz saslušanjem ranijeg zastupnika po zakonu tuženika ČK, zastupnika po zakonu tužitelja, provesti dokaz financijsko-računovodstvenim vještačenjem kao i grafološkim vještačenjem potpisa na Ugovoru o pozajmici.

5. U nastavku postupka je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga financijsko-računovodstvenog vještačenja, dok je tuženik precizirao svoj dokazni prijedlog navodeći da financijsko-računovodstveno vještačenje predlaže provesti na okolnost utvrđenja da predmetnog ugovora i zadužnice nema u poslovnim knjigama tužitelja ni tuženika.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju, spise Općinskog suda u Splitu posl. br. P-167/2022 i Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Ovr-544/2021, te je proveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja VK i svjedoka ĐK i ŽK.

7. U dokaznom postupku sud nije proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem koji su predložili i tužitelj i tuženik i to iz razloga što je tužitelj od tog dokaznog prijedloga odustao, dok je tuženik predlagao taj dokaz provesti na okolnosti koje ovom sudu nisu bile odlučujuće odnosno sporne, o čemu će više biti riječi kasnije u obrazloženju. Sud također nije provodio ni dokaz grafološkim vještačenjem, jer tuženik koji je taj dokaz predložio nije uplatio predujam po pozivu suda.

8. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

9. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem osnovanosti tražbine koju ima, kao stečajni vjerovnik, u odnosu na tuženika, stečajnog dužnika u iznosu od 13.270,95 eura.

12. Prema odredbi čl. 266. st. 1. Stečajnoga zakona (Narodne novine br. 71/15, 104/17, 36/22, 27/24; u daljnjem tekstu: SZ) ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu, sud će vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnoga dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.

13. Slijedom navedenoga, stečajni sud je u postupku koji se vodi nad tuženikom kao stečajnim dužnikom uputio ovdje tužitelja, kao stečajnog vjerovnika kojem je stečajni upravitelj osporio potraživanje, pokrenuti predmetnu parnicu i to nije sporno.

14. Nije sporno ni to da je tužitelj u stečajnom postupku (odnosno ranije u postupku izravne naplate) zatražio od tuženika isplatu tražbine u iznosu od 13.270,95 eura temeljem bjanko zadužnice izdane u [adresa] 30. prosinca 2019., ovjerene kod javne bilježnice ĆK iz [adresa] pod brojem Ov-14354/2019 30. prosinca 2019.

15. Ono što je bilo sporno i što je u ovom postupku trebalo utvrditi je činjenica je li tuženik (tuženikov prednik) izdao predmetnu zadužnicu tužitelju i je li se tužitelj ovlašten naplatiti temeljem iste.

16. Tužitelj svoje navode temelji na činjenici da je zadužnica izdana kao osiguranje potraživanja koje tužitelj ima prema tuženiku temeljem Ugovora o pozajmici u kojem je, među ostalim, navedeno i kako zajmodavac (VK) može naplatu potraživanja ustupiti trećoj osobi.

17. Tuženik svoje navode temelji na činjenici da nije nikada izdao zadužnicu radi osiguranja bilo kakvog potraživanja koja bi imao prema tužitelju, društvu Memento ulaganja d.o.o. Čak, štoviše, osporava i samo sklapanje Ugovora o pozajmici, osporava potpis ranijeg zastupnika po zakonu tuženika na njemu kao i činjenicu postojanja ikakvog poslovnog odnosa između tužitelja i prednika tuženika.

18. Uvidom u Ugovor o pozajmici utvrđeno je kako je isti sklopljen između VK, kao zajmodavca, i društva Pekara Sebastijan d.o.o., kao zajmoprimca 3. siječnja 2020. U Ugovoru je navedeno kako potpisom istoga zajmodavac osobno na ruke daje zajmoprimcu 93.000,00 kuna (12.343,22 eura). Taj iznos se zajmoprimac obvezuje na ruke vratiti najkasnije do 3. srpnja 2021., uvećan za iznos od 6.000,00 kuna (796,34 eura). Naime garancije povrata pozajmice iz čl. 1. i 2. Ugovora zajmoprimac predaje ovjerenu zadužnicu javne bilježnice ĆK iz [adresa], posl. br. Ov-14354/2019 od 30. prosinca 2019. Stranke sporazumno utvrđuju da zajmodavac zadržava pravo naplatu potraživanja ustupiti trećoj osobi, bez daljnjeg pitanja i bez traženja dodatnog obrazloženja.

19. Iz Bjanko zadužnice proizlazi da ista glasi na iznos od 100.000,00 kuna (13.272,28 eura), na istoj je kao dužnik navedeno društvo Pekara Sebastijan d.o.o., koji daje suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 100.000,00 kuna (13.272,28 eura) do dana isplate zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s izjavom sadržanom u zadužnici, izravno s računa isplate vjerovniku – društvu Memento ulaganja d.o.o. Zadužnica je izdana 30. prosinca 2019. Jamci platci navedeni na zadužnici su ČK i OK. Zadužnica je ovjerena kod javne bilježnice ĆK iz [adresa] pod posl. br. Ov-14354/2019 30. prosinca 2019.

20. Uvidom u spis Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Ovr-544/2021 utvrđeno je kako se isti vodio povodom prijedloga ovršenika (ČK i Pekara Sebastijan d.o.o.) za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava koja sredstva su zaplijenjena kod Fine temeljem Zahtjeva za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika podnesenog od strane ovrhovoditelja Memento ulaganja d.o.o., sve temeljem Bjanko zadužnice od 30. prosinca 2019. Odgodu predlaže iz razloga što se vodi postupak pred Općinskim sudom u Splitu povodom tužbe radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o pozajmici od 31. prosinca 2019. kao osnovnog pravnog posla temeljem kojeg je dana predmetna zadužnica kao instrument osiguranja. Rješenjem od 11. studenoga 2021. odbijen je prijedlog ovršenika kao neosnovan. Dok je spis predmeta povodom žalbe ovršenika bio na drugostupanjskom sudu radi odlučivanja, otvoren je stečajni postupak nad ovršenikom ad. 2. uslijed čega je 26. travnja 2022. doneseno rješenje o prekidu postupka.

21. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Splitu posl. br. P-167/2022 utvrđeno je, u bitnome, kako se isti vodi povodom tužbe tužitelja ČK Lekaja i Pekare Sebastijan d.o.o. protiv tuženika ĐK radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o pozajmici od 31. prosinca 2019. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da priznaje i prihvaća tvrdnju tužitelja da sa njima nije u nikakvom pravnom odnosu niti je sa istima ikada zaključio pravovaljani ugovor pa tako ni predmetni, ali osporava činjenične navode tužbe. U postupku je 22. veljače 2022. donesena presuda na temelju priznanja, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka određeno provođenje dokaza saslušanjem tužitelja ČK, tuženika i svjedoka VK.

22. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja VK, u bitnome, proizlazi kako je on kao fizička osoba ustupio potraživanje tužitelju i tužitelj je Fini podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice koja je priložena uz zahtjev. Budući da je zadužnica bila bjanko na njoj je nadopisan iznos od 99.000,00 kuna, tu zadužnicu je Fina prihvatila i istom je pokrenula postupak blokade prednika tuženika. Tijekom postupka prisilne naplate je nad tuženikom otvorne stečajni postupak u kojem postupku je tužitelju kao vjerovniku odbijen zahtjev za naplatu ukupnih potraživanja po blokadi. Zastupnik po zakonu tužitelja je odbio odgovoriti na pitanja o tome koji bi bili razlozi prijenosa potraživanja sa njega na tužitelja kao i na pitanje koji to posao pokriva predmetna zadužnica, odnosno iz kojeg je posla proizašla kao osiguranje – u odnosu na koje pitanje je istakao da se radi o poslovnoj tajni. Na pitanje da razjasni činjenicu razlikovanja iznosa na zadužnici, iznosa u Ugovoru o pozajmici, kao i iznosa koji je ranije u iskazu spomenuo, naveo je da zadužnica koja je predana na Finu glasi na 99.000,00 kuna, ali je izdana na 100.000,00 kuna, dok je razlika između 99.000,00 i 93.000,00 kuna upravo ona razlika iz Ugovora o pozajmici. Na pitanje poznaje li ĐK je naveo kako bi za odgovor na to pitanje bilo potrebno pročitati njegov iskaz iz spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. P-167/2022.

23. Ovaj iskaz sud smatra subjektivnim te je nužno za istaknuti očitu zainteresiranost za uspjeh u sporu tužiteljne strane, što je nesporno. Sud ne smatra vjerodostojnim ni dokazanim navode o nastanku navodne obveze prednika tuženika prema tužitelju odnosno zastupniku po zakonu tuženika, jer je isti nedosljedan u svom iskazu a za sve navode koji bi eventualno objašnjavali njegove tvrdnje ili odbija odgovoriti ili se brani procesnim ovlaštenjima kao što je npr. navod da on ne iskazuje kao svjedok pa da na pitanje neće odgovoriti ili da je neko pitanje poslovna tajna ili slično.

24. Iz iskaza svjedoka ĐK, u bitnome, proizlazi kako isti radi u Erste banci i poznavao je pok. OK s kojim je bio u dobrim odnosima. On je ranije imao pekaru Anita koja je otišla u stečaj, nakon čega je otvorio pekaru Sebastijan koju je prebacio na sina. Pok. OK je došao u banku, ali nije mogao realizirati neke kredite jer je pekara bila nova tvrtka. Sjeća se da je s OK bio na kavi i da je s njima bio i VK koji mu je predao novac, a OK je njemu predao zadužnice. Nije mu poznato o kojem iznosu novca se radilo. Nakon toga susreta je došla korona pa svjedok pretpostavlja da je to razlog zbog kojega tuženik nije mogao vratiti dugovanje. Svjedok je naveo kako je VK vidio odnosno upoznao jedne prigode prije 2011. kada je on došao interesirati se vezano za neko investicijsko kreditiranje, ali budući da mu tada nisu odgovarali uvjeti, nije više po tom pitanju komunicirao s njim. Na upit punomoćnika tuženika kako to da je zastupnik po zakonu tužitelja naveo u ovom postupku da je svjedok osoba koja ima neposredna saznanja o njegovim financijskim aranžmanima, a on navodi da ga je samo dva puta vidio, svjedok je naveo kako on to ne može znati.

25. Sam iskaz ovoga svjedoka sud ne uzima kao vjerodostojan, jer isti najprije ističe kako ništa ne zna o poslovnom odnosu tužitelja i prednika tuženika, dok u dijelovima navodi neke dosta precizne detalje (npr. prisustvo prilikom predaje novca) a istovremeno za neke općenitije stvari navod da ne zna. Nije logično ni životno da sretne jednom ili dva puta osobu i da mu ona preda tri zadužnice na iznos od po 100.000,00 kuna, da on tome bude prisutan, pa je tako isti očito puno upoznatiji sa cjelokupnim slučajem i sa samim zastupnikom po zakonu tužitelja nego što to isti navodi.

26. Iz iskaza svjedoka ČK, u bitnome, proizlazi kako je on bio direktor prednika tuženika. Otac mu je rekao da sastavi tri bjanko zadužnice i da će ih on dati gosp. ĐK da bi on po tome osigurao neka sredstva, neke kredite. Nije mu poznato da je njegov otac primio neke novce od gospodina VK niti je ikada čuo za njega dok nije došao na Finu ostaviti polog za plaću gdje je utvrdio da je blokiran. U Fini je doznao da se radi o blokadi temeljem zahtjeva gosp. VK, a naknadno se njegovoj obitelji javio i gosp. ĐK koji je također tražio da mu se plati neki dug. Dodao je kako je njegov otac, a nakon što je doznao da ne ispunjava uvjete za kredite koje je trebao dignuti preko gosp. ĐK, u više navrata ga pozivao da mu vrati zadužnice. Jedne prigode je čak i svjedok ČK bio prisutan tom traženju. Nakon nekog vremena OK je umro od posljedica korone i tada se pojavio tužitelj koji je naveo da mu je on bio dužan novac. Svjedok ističe kako je nemoguće da je otac dogovorio neki financijski aranžman bez njega, jer je on bio direktor firme i on je sve potpisivao. Nesporno je da je on potpisao sve zadužnice kod javnog bilježnika, ali on nije bio prisutan kada su one predavane ĐK. Isto tako svjedok navodi da on nije potpisao Ugovor o pozajmici.

27. Iskaz ovoga svjedoka sud cijeni vjerodostojnim u dijelu u koji je isti suglasan s ostalim dokazima provedenim u postupku. Nesporno isti nema dovoljno saznanja o predniku tuženika odnosno o njegovom poslovanju za života njegovog pok. oca OK, ali sud drži životnim i logičnim njegove navode u ovom postupku – o samom odnosu i kontaktima OK sa VK i ĐK.

28. Na ročištu održanom 6. ožujka 2024. proveden je i dokaz suočenjem saslušanih svjedoka ČK i ĐK, ali prilikom suočenja su oba ostala kod svih ranijih navoda iznesenih u svojim iskazima. Naime, svjedok ĐK je osporavao navode svjedoka ČK o tome da su njemu predane zadužnice kao i da je on obećao srediti HAMAG kredit, jer da on nije imao nikakve veze s tom vrstom kredita kao ni s tom institucijom, a da se njima zadužnice predaju tek nakon odobrenja kredita – koji, nesporno, nije odobren.

29. U nastavku postupka je tužitelj inzistirao na provođenju dokaza saslušanjem svjedokinje ĆK, na okolnosti koliko je zadužnica i na koje iznose 30. prosinca 2019. izdano i naručitelju ČK predano. Sud je odlučio da taj dokaz neće provoditi, jer je nesporno koliko je zadužnica izdano, kao i činjenica da je iste javna bilježnica ovjerila ČK, što je i on sam priznao.

30. Tuženik je pozvan na uplatu predujma za provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, međutim, budući da nije izvršio uplatu, sud je odustao od provođenja toga dokaza u ovoj pravnoj stvari.

31. Prema odredbi čl. 214. st. 1. Ovršnoga zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 ; u daljnjem tekstu: OZ) dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Stavkom 4. istoga članka je određeno da vjerovnik može svoja prava iz isprave iz stavka 1. ovoga članka prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik. Također, čl. 215. st. 3. je određeno da se, među ostalim, ove odredbe na odgovarajući način primjenjuju i na bjanko zadužnicu.

32. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude.

33. Naime, u ovom postupku nije utvrđeno da tuženik nije potpisao Ugovor o pozajmici, a što je sam tuženik isticao. Također, nesporno je kako u Ugovoru o pozajmici stoji navedeno da je zajmodavac ovlašten izvršiti prijenos potraživanja na treću osobu. Međutim, tužitelj po stavu ovoga suda nije dokazao da je taj prijenos potraživanja sa osobe VK na tužitelja i izvršio, slijedom čega svi ostali navodi po pitanju valjanosti citiranog Ugovora nisu relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Utvrđenju suda o nepostojanju utuženog potraživanja tuženika prema tuženiku doprinosi i činjenica neusklađenosti iznosa iz Ugovora koji je kao potraživanje navodno osiguran izdavanjem zadužnice sa iznosom u zadužnici. Nadalje, utvrđenju suda doprinosi i nesigurnost odnosno nedosljednost u iskazima zastupnika po zakonu tužitelja VK i svjedoka ĐK, i to kako u ovom postupku tako i u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Splitu, a u koji spis predmeta je ovaj sud izvršio uvid.

34. Sve izneseno, i pored naprijed navedenoga, navodi sud na zaključak kako tužitelj nije dokazao da prema tuženiku kao stečajnom dužniku ima osnovano potraživanje, pa je tako valjalo odlučiti kao u izreci ove presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 163. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak sastava podneska od 13. studenoga 2023. od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4.) i troška zastupanja na raspravama 14. studenoga 2023., 6. ožujka 2024. i 15. travnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. Toč.1.) prema vrijednosti spora, sukladno važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura što uvećano za PDV ukupno iznosi 812,50 eura.

36. Sud nije tuženiku priznao trošak ročišta za objavu, jer isti ne smatra potrebnim za vođenje parnice, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, kao ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer spisu predmeta ne prileži dokaz da je ista plaćena, sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a.

37. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 4. lipnja 2024.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 179,16 eura

- Tuženiku po pun.