Poslovni broj P-1762/2019-58

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Marko Babić, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika AF iz [adresa] ( ranije [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Tiziana Paris, odvjetnica iz Pule, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 19. rujna 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnice tuženika i tuženika osobno, 4. lipnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku AF da isplati tužiteljici EF iznos od 58.398,04 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 46.452,98 eura od 24. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 11.945,05 eura od 10. lipnja 2017. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se od 24. prosinca 2014. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015.g pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.144,31 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. lipnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prednik tužiteljice, njezin suprug pok. ČF, zastupan po skrbnici EF, podnio je tužbu 1. listopada 2019. u kojoj navodi da je on osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti na temelju Rješenja Općinskog suda u Puli, posl.br. R1 Ob-585/18-14 od 13. lipnja 2019., te mu je Rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula- Pola, Klasa: UP/I-552-02/19-05/52, Ur. broj: 2168-36-10-20-19-3 od 1. rujna 2019. određen skrbnik u osobi njegove supruge. ČF da već dulji niz godina boluje od Alzheimerove demencije, zbog čega nije sposoban brinuti o svojim pravima i interesima niti raspolagati svojom imovinom, te sa njime nije moguće uspostaviti smisleni kontakt. Tuženik je nećak pok. ČF, te je u razdoblju od 2014. do 2017. u nekoliko navrata obavljao manje usluge za pok. ČF i suprugu, prvenstveno u vidu prijevoza tužitelja i njegove supruge kod doktora, za što bi mu tužitelj i njegova supruga svaki put naknadili troškove tih usluga. Sa EF, sada tužiteljicom sklopio je i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ovjeren od strane javnog bilježnika Denisa Krajcara iz [adresa], broj: OV-388/17, od dana 20. siječnja 2017., kojim ugovor je prenijela vlasništvo na svim svojim nekretninama na ime tuženika, a tuženik se zauzvrat obvezao doživotno uzdržavati ju. Nedugo nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, tuženik je prestao izvršavati svoje obveze iz tog ugovora, i nije više obavljao nikakve usluge za pok. tužitelja ni njegovu suprugu, sada ovdje tužiteljicu. Ističe da je tuženik zadržao za sebe automobil pok. tužitelja Land Rover Freelander, reg. oznake [registarska oznaka], kojeg su mu oni povjerili prvenstveno radi obavljanja usluga prijevoza te je zbog svega navedenog EF bila primorana pokrenuti sudski postupak zbog raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji se vodio pred Općinskim sudom u Puli, posl.br. P-1531/2018. te je isti u konačnici i raskinut sudskom nagodbom posl.br. P-1531/2018 od 15. svibnja 2019. godine, kojom su stranke u potpunosti riješile sva međusobna potraživanja po osnovu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Nadalje, navodi kako je 23. prosinca 2014. došlo do prijenosa novčanog iznosa od 350.000,00 kn sa bankovnog računa pok. tužitelja ČF, IBAN [broj bankovnog računa], otvorenog kod OTP banke d.d., na bankovni račun tuženika AF, IBAN [broj bankovnog računa], otvoren kod iste banke. Između pok. tužitelja i tuženika ne postoji nikakav pravni osnov za prijenos navedenog novčanog iznosa u vidu pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, te da sve usluge prijevoza pok. ČF i sada tužiteljice, koje je tuženik u nekoliko navrata obavio automobilom pok. ČF nikako ne mogu biti opravdanje za prijenos toliko velikog novčanog iznosa, niti može postojati bilo kakvo drugo smisleno opravdanje za prijenos toliko velikog novčanog iznosa sa bankovnog računa pok. tužitelja na bankovni račun tuženika. Pok. ČF u to vrijeme zbog lošeg zdravstvenog stanja nije bio sposoban za rasuđivanje, nije mogao sklapati valjane pravne poslove, i nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja, a pogotovo nije mogao shvatiti značenje naloga za prijenos iznosa od 350.000,00 kn sa svojeg računa na bankovni račun tuženika jer je pok. ČF još od početka 2014. bolovao od Alzheimerove demencije, zbog čega je njegov psihički profil bilježio smetnje u području mnestičkih funkcija (mišljenje, zapamćivanje, logičko rasuđivanje itd.) afektiviteta, orijentacije te sveopće (koja je značajno narušena kako na području efikasnosti i snalaženja, tako i u oblasti skrbi o sebi i o svojim potrebama) zbog čega nije bio u stanju brinuti se o svojim pravima i interesima, te između ostaloga nije bio sposoban samostalno raspolagati svojom imovinom, poduzimati pravne radnje niti davati poklone. Obzirom na navedeno zdravstveno stanje, pok. ČF zasigurno nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja prilikom potpisivanja naloga banci da se tuženiku bez ikakvog opravdanog za sebe razloga i bez ikakvog pravnog osnova isplati toliko velik novčani iznos, te je tuženik očito iskoristio nesposobnost za rasuđivanje tužitelja kako bi ga naveo na potpisivanje predmetnog naloga, i na taj način nepripadno stekao znatnu imovinsku korist. Stoga navedeni nalog za isplatu ne može proizvesti nikakve pravne učinke jer tužitelj očito nije bio svjestan što potpisuje, a u svakom slučaju nije imao poslovnu sposobnost potrebnu za raspolaganje svojom imovinom, zbog čega je svaka pravna radnja tužitelja kojom on raspolaže svojom imovinom bez pravnog učinka, odnosno ništetna je na temelju čl. 276. st. 1. u vezi s čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a tuženik je na temelju čl. 1111. ZOO-a dužan vratiti neosnovano stečeni iznos, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a. Ističe kako je supruga pok. ČF, EF, u više navrata pozivala tuženika da vrati neosnovano stečeni iznos, no on do danas to nije učinio.

1.1. Nadalje, tuženik je 9. lipnja 2017. kao punomoćnik tužitelja na temelju punomoći ovjerene od strane javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa], broj: OV-7070/15 od 24. studenog 2015. sklopio Ugovor o kupoprodaji motornog vozila, ovjeren od strane javnog bilježnika Divne Perković iz [adresa], broj: OV-1216/17 od 9. lipnja 2017. kojim je otuđio vozilo Land Rover Freelander, proizvedeno 2010. godine, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], za iznos od 90.000,00 kn. Tužitelj zbog svojeg zdravstvenog stanja i nesposobnosti za rasuđivanje nikada nije bio svjestan činjenice da je tuženiku potpisao punomoć kojom je on između ostaloga bio ovlašten prodati njegovo vozilo, obzirom da su on i njegova supruga smatrali da vozilo daju tuženiku isključivo na korištenje. Tek naknadno je supruga tužitelja putem punomoćnika i Ministarstva unutarnjih poslova saznala da je tuženik otuđio vozilo te da je nakon toga došlo do promjene više vlasnika na navedenom vozilu. Obzirom na navedeno, više se ne može zahtijevati povrat vozila od trećih poštenih stjecatelja, no može zahtijevati da tuženik isplati kupoprodajnu cijenu koju je ostvario prodajom navedenog vozila. Naime, tuženik nikada nije isplatio pok. ČF iznos od 90.000,00 kn koji je ostvario prodajom vozila, već je navedeni iznos zadržao za sebe. Slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od ukupno 440.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 350.000,00 kn teče od 24. prosinca 2014. do isplate, a na iznos od 90.000,00 kn od 10. lipnja 2017. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je pok. ČF u vrijeme kada je poduzimao radnje koje se u tužbi navode bio pri punoj svijesti i zdravom razumu te da je sa svime bila upoznata i supruga pok. ČF, koja mu je u to vrijeme bila skrbnica, koja je iste radnje izričito i odobravala. Osporava sve navode kao paušalne, neistinite, neosnovane i pravno neutemeljene. Istiće prigovor pravomoćno presuđene stvari obzirom su predmetna potraživanja obuhvaćena Sudskom nagodbom koju su tužiteljica i tuženik sklopili 15. svibnja 2019. u predmetu ovoga suda posl.br. P-1531/18 te su njome tada stranke razriješile sva međusobna potraživanja proizašla iz odnosa davanja i primanja uzdržavanja. Iznosi koji se spominju da su vezani prvo za kupovinu Land Rovera, a kasnije Peugeota. Ukazuje kako je supruga tužitelja, EF, ovaj postupak pokrenula odmah nakon što je supruga ČF lišila poslovne sposobnosti iako su predmetni iznosi bili obuhvaćeni zaključenom nagodbom.

2.1. Nadalje, osporava osnov i visni zahtjeva te ukazuje kako je u vrijeme poduzimanja navedenih radnji pok. ČF bio u potpunosti poslovno sposobna osoba, s punom sposobnošću rasuđivanje te da je tek 17. srpnja 2019. djelomično lišen poslovne sposobnosti u predmetu ovoga suda posl.br. R1- Ob-585/18 i to temeljem nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja od 19. travnja 2019., da je pogoršanje zdravstvenog stanja nastupilo tek 2018. Ističe da je pok. ČF sve radnje poduzimao uz znanje i suglasnost supruge EF. Tuženik nije imao punomoć na bankovnom računu pok. ČF pa nikakva transakcija nije učinjena po nalogu tuženika. Prodaja vozila Land Rover odvila se isključivo uz suglasnost EF imajući u vidu da nije htjela plaćati skupo održavanje vozila niti je bilo adekvatno za potrebe pok. ČF i EF koji s obzirom na poodmaklu životnu dob su imali poteškoće prilikom korištenja vozila (ulaza-izlaza), te su odlučili vozilo prodati. Dobivenim iznosom novca uz njihovu suglasnost kupljen je Peugeot iz čega je razvidno da tuženik nikakav iznos nije zadržao. Naveo je kako je Peugeotom što on i njegova obitelj vozila pokojnog ujaka i njegovu suprugu sve dok ona 2018. nije podigla tužbu radi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, u kojem postupku je, unatoč tvrdnji da tuženik svoje obveze nije izvršavao zaključena sudska nagodba, sada se tuženik smatra EF ponovno predomislila i nakon što je ČF lišila poslovne sposobnosti otvara pitanja neistinitih potraživanja. Tuženik se opravdano pita da li je sve navedeno prava volja EF. Tuženik i njegova obitelj su od 2015. godine skrbili o pok. ČF i EF, dakle i prije nego je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Uvijek su vodili računa da ih vode na zakazane preglede i da pok. ČF ničim nije dao naslutiti, a ni liječnici, da bi u vrijeme poduzimanja pravnih radnji isti bio nesposoban za rasuđivanje. Ističe kako je zbog nagle promjene raspoloženja sada tužiteljice ista zabranila posjete i druženja tuženika sa pok. ČF te da ga je u potpunosti odvojila od obitelji. Imajući u vidu postupanje EF i to iznenadno raskidanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju, lišenje poslovne sposobnosti ČF, da je očito kako je ona imala cilj manipulacijom pok. ČF u potpunosti odvojiti od obitelji, a upitna je i njezina poslovna sposobnost.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis ovoga suda poslovni broj P-1531/18, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka specijaliste psihijatra dr. Davorke Smoljanić, rješenje ovoga suda poslovni broj R1 Ob-585/18, rješenje Centra za socijalnu skrb Pula od 1.09.2019., potvrda banke od 23.12.2014., promet po računu s lista 16-25 spisa, medicinska dokumentacija, punomoć od 24.11.2015, ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 9.6.2017., izvatke iz zemljišnih knjiga, izvadak iz sudskog registra, odluku Društva CARLE d.o.o. od 1.4.2019., pročitana je e-mail korespondencija, dopis OTP banke, promet po računu, zdravstveni karton, rješenje Centra za socijalnu skrb Pula 2.6.2021., pročitani su iskazi tužiteljice i tuženika, svjedoka HF, LF, DF, PF, GF, VF i EFT.

4. Nakon podnošenja tužbe u ovome predmetu tužitelj ČF preminuo je 19. lipnja 2021. te je parnicu iza pok. ČF preuzela njegova nasljednica EF, o čemu je sud donio rješenje dana 25. studenog 2021.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je ČF **.**.2014. iznos od 350.000,00 kn prenio na račun tuženika te da je tuženik temeljem punomoći od 24. studenog 2015., dana 12. lipnja 2017. prodao vozilo Land Rover vlasništvo ČF.

7. Među strankama ovoga postupka sporno je da li je pok. ČF bio poslovno sposoban u vrijeme kada je tuženiku 23. prosinca 2014. prenio iznos od 350.000,00 kn te u vrijeme kada je sačinio punomoć dana 24. studenog 2015. temeljem koje je tuženik 9. lipnja 2017. prodao vozilo Land Rover u vlasništvu pok. HF. Nadalje sporno je da li je tuženik iznos od 90.000,00 kn zadržao za sebe te obveza tuženika da navedene iznose vrati. Tuženik je istakao i prigovor presuđene stvari te osporio poslovnu sposobnost EF.

8. U postupku je utvrđeno da je ČF u predmetu posl.br. R1 Ob-585/2018 koji je vođen po prijedlogu predlagateljice EF protiv protustranke ČF radi lišenja poslovne sposobnosti, rješenjem od 13. lipnja 2019. djelomično lišen poslovne sposobnosti, koje rješenje je postalo pravomoćno 17. srpnja 2019. Nadalje, rješenjem Centra za socijalnu skrb od **.**.2019. ČF stavljen je pod skrbništvo te mu je imenovana skrbnica supruga EF. Rješenje je postalo pravomoćno 11. rujna 2019.

9. Uvidom u spis ovoga suda posl.br. P-1531/2018 utvrđeno je da je isti vođen po tužbi tužiteljice EF protiv tuženika AF radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tužba je podnesena 20. rujna 2018. i u predmetu je sklopljena sudska nagodba dana 15. svibnja 2019. koja glasi:

"I. Raskida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 20. siječnja 2017. između tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja, i tuženika AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, kojeg je potvrdio javni bilježnik iz [adresa] Denis Krajcar pod brojem: OV-388/17.

II. Nalaže se tužiteljici EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 148.060,00 kn (stočetrdesetosamtisućašezdesetkuna) na broj računa otvoren u OTP banci, broj: IBAN: [broj bankovnog računa] te da mu izvrši povrat pokretnina, i to jednu inoks bačvu zapremine 300 litara, jednu inoks bačvu zapremine 200 litara, jednu staklenu boce zapremine 54 litre (bocun), jednu mašinu za mljevenje grožđa, jednu mašinu za špricanje voćaka (leđnu) i dvije plastične bačve za grožđe (tinje), sve odmah po zaključenju ove nagodbe, a najkasnije u roku od 2 dana od dana zaključenja ove nagodbe.

III. Ovlašćuje se tužiteljica EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižnog odjela Pula, ista nakon uplate iznosa iz toč. II. ove Nagodbe u cijelosti, na temelju ove Nagodbe i Potvrde o primitku cjelokupnog iznosa iz toč. II. ove Nagodbe, uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje odnosno, ishodi uknjižbu svoga prava vlasništva na nekretninama i to ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 515 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]- Ak.o. Juršići, u 2/4 dijela, kč. br. [katastarska čestica] zgr., zgr. kuća sa 187 m2 i 2/4 dijela kč. br. [katastarska čestica] zgr., zgr. dvorište, kuća sa 16 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti na kč. br. [katastarska čestica] zgr. kuća sa 56 m2, kč. br. [katastarska čestica] zgr. dvorište sa 34 m2, kč. br. [katastarska čestica] zgr. dvorište sa 18 m2, kč. br. [katastarska čestica] kuća (sa garažom i drvarnicom), [adresa], pomoćna zgrada (garaža), dvorište sa 1830 m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica sa 2040 m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica sa 2434 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

IV. Stranke su suglasne da se istovremeno, po ispunjenju uvjeta iz točke III. ove nagodbe i upisa prava vlasništva na nekretninama iz iste u korist tužiteljice EF izvrši i brisanje prava doživotnog plodouživanja i stanovanja osnovanog Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 20. siječnja 2017. u korist tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanog na temelju rješenja Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Z-1818/2017 od 23. siječnja 2017.

V. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

VI. Stranke suglasno utvrđuju da su ovom nagodbom u potpunosti riješile svoja potraživanja u svezi predmeta ovog spora te da više nemaju međusobnih potraživanja po toj osnovi."

10. S obzirom da u konkretnom slučaju između stranaka postupaka koji se vodio kod ovoga suda pod posl.br. P-1531/18 i ovoga postupka nema identiteta stranaka kao ni tužbenog zahtjeva to je prigovor presuđene stvari istaknut od strane tuženika u cijelosti neosnovan.

11. U predmetu je proveden dokaz psihijatrijskim vještačenjem po vještaku specijalisti dr. Davorki Smoljanić radi utvrđenja da li je ČF u vrijeme prijenosa iznosa od 350.000,00 kuna na račun tuženika dana 23. prosinca 2014. i potpisivanja punomoći kod javnog bilježnika dana 24. studenog 2015., bio sposoban za rasuđivanje te psihijatrijskim vještačenjem poslovne sposobnosti skrbnice tužitelja EF na dan potpisivanja punomoći 25. rujna 2019.

11.1. U odnosu na vještačenje pok. ČF dr. Davorka Smoljanić navodi kako se psihijatrijsko vještačenje ČF, odnosno njegove sposobnosti za rasuđivanje na dane 23.12.2014. (prijenos iznosa 350.000,00 kuna na račun tuženika) i 24.11.2015. (potpisivanje punomoći kod javnog bilježnika), temelji na podatcima iz spisa, medicinskoj dokumentaciji; čiji su relevantni podaci ranije detaljno citirani. Ispitanik nije ispitan, obzirom je preminuo u lipnju 2021. Po svim aktualno dostupnim podacima do 2014. gospodin ČF nije bolovao od bolesti koje bi ga psihološki invalidizirale (moždane ozljede, procesi intrakranijalno, teške sistemske bolesti…). Ordinarijus u osobni zdravstveni karton ispisuje 3.12.2014. „početni Alzheimer ?“, te je upućen neurologu; koji pak 2.2.2015. postavlja dijagnozu „Dementio“, te preporučuje nespecificiranu terapiju (Oikamid, piracetam, lijek za mišićne smetnje i za poboljšanje kognitivnih sposobnosti; ne spada u skupinu antidementiva – lijekova za liječenje neurokognitivnog poremećaja) i radiološku obradu; koja se čini isti mjesec te govori o atrofiji velikog i malog mozga (klinički znak morfoloških promjena dijelova mozga koji su važni pri kognitivnim (razumijevanje, shvaćanje, procesiranje informacije) i memorijskim funkcijama. U travnju 2015. uveden je u terapiju antidementiv donepezil, titriranjem do maksimalne doze. U rujnu 2015. test probira (koji govori orijentacijski o padu kognicija) MMT kazuje rezultat 20/30, a na kliničkom nivou zabilježeno je da je ispitaniku oštećeno kratkoročno pamćenje, pad funkcionalnosti, kao i djelomično oštećeno računanje. U siječnju 2016. MMT je 17/30 što govori o razvijenoj demenciji i značajnom padu svih kognitivnih funkcija; te se tada uvodi drugi antidementiv (memantin). U ožujku 2016. registrirano je da ispitanik je prostorno i vremenski dezorijentiran, a memantin se preporučuje u maksimalnoj dozi. Od veljače 2017., bilježi se daljnji pad u globalnoj psihološkoj funkcionlanosti (MMT 16/30); a osam mjeseci kasnije MMT je 15/30. U siječnju 2018. ordinarijus zapisuje da se radi o uznapredovaloj demenciji. U listopadu 2016., patronaža kazuje da je ČF ovisan u višem stupnju, ne razumije, ne shvaća usmene upute, nije orijentiran prostorno ni vremenski, samostalno ne zna otvoriti električni portun. U travnju 2019., provedeno je psihijatrijsko vještačenje ČF po pitanju poslovne sposobnosti, kad je i na taj način potvrđena dijagnoza neurokognitivnog poremećaja tj. dementog procesa. Dana 13.6.2019. donijeto je Rješenje o lišenju poslovne sposobnosti, djelomično (ne može raspolagati imovinom, poduzimati pravne radnje..). Neurokognitivni poremećaj, tj. dementni poremećaj po MKB-10 klasifikaciji, jest sindrom uzrokovan bolešću mozga, obično kroničnog i progresivnog tijeka u kojem postoji oštećenje viših kortikalnih funkcija (pamćenje, mišljenje, orijentacija, shvaćanje, računanje, sposobnost učenja, jezik, rasuđivanje). Svijest nije pomućena. Ova oštećenja su praćena padom i emotivne kontrole, socijalnog ponašanja i motivacije. Dementni poremećaj uzrokuje pad u intelektualnom funkcioniranju, te svakodnevnoj životnoj aktivnosti. Alzheimerova demencija (bolest) je degenerativna bolest mozga, nepoznate etiologije. Početak je obično postupan, bolest se sporo i postojano razvija tijekom nekoliko godina. Postavljena jasna dijagnoza, s preporučenom diferentnom terapijom, po učinjenoj neurološkoj obradi datira od travnja 2015. U rujnu 2015. test probira (Mini mental test s rezultatom 20/30) govori o jasnom i razvijenom padu kognitivnih funkcija, u siječnju 2016. MMT je u daljnjem padu s rezultatom 17/30. Otada se registrira daljnji pad kako po testu, tako i funkcionalno, tj. i pojedinačno u sposobnostima razumijevanja, shvaćanja, snalaženja, potom i u gubitku osnovnih funkcija. Zaključno, vezano za situaciju mogućnosti shvaćanja informacije, razumijevanja odabira svoje odluke, te naposljetku i mogućnosti jasne artikulacije svoje odluke, vezano za situaciju 24.11.2015., vještakinja smatra, po svim aktualno dostupnim podacima da pokojni ČF nije bio u zadovoljavajućem psihičkom stanju, a sve po razvijenom dementnom procesu (diferenciranom kao Alzheimerova demencija) da samostalno i lišen psihopatologije bude u mogućnosti odlučivati o svojim akcijama. Glede situacije od 23.12.2014., i s ogradom po podacima da su smetnje bile zamijećene od strane supruge u toj godini, kao da ordinarijus 3.12.2014., postavlja upitnim razvoj dementnog procesa, te ga upućuje specijalisti; koji u veljači 2015. preporučuje nediferenciranu terapiju, a diferentna biva uvedena u liječenje po učinjenoj obradi i potvrđenoj dijagnozi (travanj 2015.), nema validnih i forenzički jasnih elemenata po kojima bi zaključila da su ispitanikove mogućnosti samoodlučivanja 23.12.2014., bile u tolikoj mjeri oštećene, da on ne bi imao zadovoljavajući kapacitet glede samoodlučivanja.

11.2. U odnosu na vještačenje EF dr. Davorka Smoljanić navodi da se vještačenje temelji na podacima dobivenim uvidom u sudske spise, medicinskoj dokumentaciji i direktnom susretu s ispitanicom. Svi podaci detaljno su citirani u nalazu, a ograda kasnije danom zaključku jest činjenica da trenutno spisu ne prileži osobni zdravstveni karton ispitanice, a prema pravilima struke vještak ne bi trebao biti stavljen u poziciju dostavljača dokaza, već po podacima u spisu, kao i po podacima u razgovoru s ispitanikom i po podacima iz psihičkog statusa ocijeniti postoji li psihopatologija, te ako postoji, kakav je utjecaj ista imala na ispitanikove psihofunkcije/ sposobnosti (kognitivne, voljne). Iz svega navedenog, proizlazi da je EF osoba urednog duševnog razvitka, da nije bila opterećena značajnijim bolestima (koje bi imale reperkusije na duševno zdravlje); nema zabilježbi o psihijatrijskim tretmanima, o stanjima teških psihičkih smetnji; kao ni upotrebe diferentne psihofarmakoterapije. Podaci glede zdravlja govore o malignoj bolesti (dojka, 2017.), o operativnim zahvatima kako na dojci (2x), tako i ginekološkim operacijama, operacijama očnih katarakti; tumorozne tvorevine na koži potkoljenice desno (sve 2017.) kao i ranijim operacijama gastrointestinalnog trakta (kolecistektomirana), vena. Onkološki liječena kroz 2017/2018. Praćena i anesteziološki (predoperativno) kroz 2017., gdje nema zabilježbi glede psihičkih smetnji. Kao što ih nema niti u Liječničkim Potvrdama, ordinarijusa 2017., te 2018. Jedini dokumentirani podaci glede psihičkog stanja proizlaze iz onkološkog nalaza 12.5.2017., gdje su navedene subjektivne promjene raspoloženja, te loše spavanje, uz preporuku psihijatrijskog pregleda; te i iz psihijatrijskog nalaza 16.5.2017. gdje je jedino navedena simptomatika anksioznosti, kao i postavljena dijagnoza Poremećaja prilagodbe (F43.2), koji spada u smetnje kruga Reakcije na stres i Poremećaje prilagodbe (MKB-10 klasifikacija), a preporučena terapija je iz kruga anksiolitika (lijekovi za smirivanje nemira, tenzije, poboljšavanja prosnivanja), alprazolam i to u manjoj dnevnoj dozi kroz 5 dana, potom prema potrebi; te hipnotik (lijek za smetnje spavanja) također prema potrebi. Doticaj s psihijatrom je ispitanica imala i u travnju 2019., kad je davala heteroanamnestičke podatke vještakinji tijekom vještačenja supruga (u procesu lišenja poslovne sposobnosti); a vještakinja – psihijatar je zasigurno adekvatna osoba, koja bi bila u stanju procijeniti da li je osoba koja daje podatke u zadovoljavajuće adekvatnom psihičkom stanju i na osnovu kojih je (uz druge izvore podataka) konačno dala i svoje mišljenje o propitivanim sposobnostima ispitanika. Aktualnim vještačenjem u psihičkom statusu nije bilo prezentiranih otklona niti u sferi svijesti, orijentacije (doli u vremenskoj zoni kada govorimo o mnogim događajima u kratkom vremenu), psihomotorici, artikulaciji. Misaoni tijek je lišen psihotičnosti, raspoloženje je u granicama, afekt i voljno nagonski dinamizmi su održani. Glede kognitivno mnestičkih funkcija, one nisu bile jasno oštećene na kliničkoj razini; a provedeni testovi probira (MMT, test crtanja sata) nisu dali zaključak u smjeru jasne deterioracije razumijevanja, shvaćanja, procesiranja informacija i artikulacije odgovora, kao niti glede jasnih smetnji memorije (upamćivanje, dosjećanje). Povremeni zapor / zamor glede jasnog i detaljnog pozicioniranja događaja u vremenu zasad pripisuje protoku vremena. Kako aktualno u spisu nema podataka o drugome, zaključuje da je EF osoba zadovoljavajućeg duševnog razvitka, bez psihičke bolesti, bez ovisnosti o ikojoj psihoaktivnoj supstanci (droge, alkohol), bez jasnog i uznapredovalog neurokognitivnog poremećaja. Njen psihički status je zadovoljavajuće kompenziran; kakav je prema aktualnim podacima bio i 25.9.2019. Zaključno navodi kako EF nije prezentirala znakove psihičke destabilizacije koji bi u ikojem stupnju umanjivali njenu poslovnu sposobnost 25.9.2019.

11.3. Tužiteljica u cijelosti prihvaća psihijatrijski nalaz i mišljenje o poslovnoj sposobnosti tužiteljice EF, kao stručan i objektivan. Što se tiče nalaza i mišljenja vještaka o sposobnosti za rasuđivanje pok. ČF tužiteljica istog samo djelomično prihvaća, te djelomično osporava u dijelu u kojem je vještak izveo zaključak da je pok. ČF na dan 23.12.2014. bio u zadovoljavajućoj mogućnosti odlučivati o svojim akcijama. Navedeni zaključak vještaka u suprotnosti je sa ranijim utvrđenjima u nalazu i mišljenju vještaka, te se i sam vještak u svojem mišljenju ogradio od navedenog zaključka, s obzirom na činjenicu da je neposredno prije kritičnog događaja od 23. prosinca 2014. i sama obiteljska liječnica pok. ČF ŠF, spec. obiteljske medicine, dr. med., posumnjala u njegovu sposobnost za rasuđivanje. Predlaže da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje.

11.4. Tuženik osporava u cijelosti nalaz i mišljenje o poslovnoj sposobnosti EF kao nepotpun i kontradiktoran. Naime, i sam vještak odmah navodi kako u spisu predmeta ne prileži osobni zdravstveni karton imenovane, pa predlaže da vještak dopuni svoj nalaz nakon uvida u zdravstveni karton. Nadalje, u odnosu na nalaz i mišljenje pok. ČF istoga djelomično prihvaća te ga osporava isključivo u odnosu na zaključak vještaka da cit. „A, na dan 24.11.2015. godine, zbog razvijenog i uznapredovalog dementog procesa nije bio u zadovoljavajućoj mogućnosti odlučivati o svojim akcijama. Naime, tuženik posebno ističe kako, sve i da pok. ČF u vrijeme sačinjavanja punomoći od dana 24.11.2015.godine nije bio u mogućnosti u potpunosti shvatiti značenje svojega postupanja i vladanja svojom voljom, to se postavlja pitanje je li navedeni poremećaj kognitivnih funkcija bio izražen u tolikoj mjeri da bi isti mogao biti primjećen od strane tuženika, odnosno trećih osoba te shvaćen na način da bi pok. ČF davanjem punomoći postupao protivno svojoj volji? Smatra da je vještak, uzimajući u obzir samo i isključivo navode tužiteljice o psihičkom stanju pok. ČF, prije svega pogrešno utvrdio činjenično stanje, pa shodno navedenom i izveo pogrešne zaključke.

11.5. S obzirom na primjedbe stranaka provedena je dopuna nalaza i mišljenja vještaka nakon što su pribavljeni zdravstveni kartoni stranaka. Vještak navodi kako obje strane osporavaju nalaz i mišljenje, no selektivno, u onom dijelu koji je suprotan zagovaranim postavkama (pozicijama u sudskom procesu). Po novodostupnim informacijama, ostaje pri svim ocjenama koje je dala u prošlom vještačenju.

11.5.1. U odnosu na primjedbe tuženika AF navodi kako se zaključci donose na osnovu dostupnih informacija, ako informacije o smetnji/bolesti nema, onda se zaključak o smetnji/bolesti ne može ni donijeti. Vještak, po pravilima struke ne bi trebao biti stavljen u poziciju istražitelja/dostavljača dokaza, već dati stručno mišljenje na osnovu podatka koje u spis dostavljaju sve stranke procesa. Dana 12.5.2017. Onkološki pregled (podaci iz zdravstvenog kartona, sam nalaz psiho-onkologa citiran i u prošloj ekspertizi), kada je registrirano: „subjektivne promjene raspoloženja, loše spava“. Preporučen je Helex 0.5 – 1 mg navečer, te pregled psiho-onkologa. Potonji se odvija 16.5.2017., kad je navedeno (izdvajam smetnje) : „nesanica, tjeskoba, tendencija razvoja anksiozne simptomatologije, emocionalno labilna“. Preporučeno: „alprazolam 0,25 mg 1-0-1, nakon 5 dana pp, uz hipnotik. Prema nalazu, nema dijagnosticirane duševne bolesti / neurokognitivnog poremećaja; već se dijagnosticira reaktivno stanje (kategorija: Poremećaji vezani uz stres i Poremećaji prilagodbe), smetnje su doživljene od strane psiho-onkologa - manjeg intenziteta, obzirom na preporučenu terapiju anksiolitikom (alprazolam, Helex) 0,25 mg, dvije tbl na dan; dakle pola miligrama dnevno i to kroz pet (5) dana, potom prema potrebi. Terapijski prozor za alprazolam je 3-4miligrama dnevno, ponekad (u kraćem vremenskom periodu) i više. U zdravstvenom kartonu nema jasno navedenog psihičkog statusa ispitanice, a zabilježeni su podaci kroz MKB-10 šifru: F41 (Anksiozni poremećaj) 2009., kad je preporučen Normabel (anksiolitik dijazepam) u dozi od 1xdne, 5 mg. Tada upućena neurologu i na rtg obradu („Lumbago s ischiasom“) . Do rujna 2016. nema zabilježbe, a tada je registrirana: „Degeneratio cerebri senilis, G31.1“, uz: „drugi tjedan patronažni izvid, razgovor o mogućem smještaju u dom“. U listopadu iste godine: „potvrda za smještaj u dom“. Šifra G 31.1 predstavlja „senilnu degeneraciju mozga, nesvrstanu drugamo“, a kako u zdravstvenom kartonu nema drugih podataka, onda se o istome diferenciranije ne može izjasniti (nema opisa kliničke slike, nema farmaka koji je preporučen, a sukladan je napisanoj dijagnozi). „Razno razne psihičke tegobe“ koje spominje tuženik, nisu registrirane u zdravstvenom kartonu. Prvi se puta anksiolitik EF preporučio još 2009., (opisano: Normabel 5 mg na dan), nakon toga se anksiolitik u kombinaciji s hipnotikom (opisane doze alprazolama uz Sanval 10 mg navečer prema potrebi) preporučuju od svibnja 2017. Niti 5 mg dijazepama, niti 0,25 mg Helexa prema potrebi, kao ni Sanval 10 mg prema potrebi; ne predstavljaju forenzično značajan podatak. Lijekovi u toj dozi, spadaju u niži dnevni količinski razred. Terapijski prozor za Normabel je do 60 mg/dan, glede Helexa, već se izjasnila. Sanval, kao adjuvantni lijek služi „uvođenju u san“, te se prema preporuci uzima u slučaju nesanice isključivo navečer, sutradan koncentracija lijeka nema učinka na psihomotorne sposobnosti. Mišljenje tuženika glede „nabrojanih dijagnoza imenovane (bubrežna insuficijencija, karcinom dojke, problemi sa srcem) da su, same po sebi mogle utjecati na tužiteljičinu sposobnost rasuđivanja, mogućnost procjene poslovne sposobnosti ČF, kao i mogućnost procjene tuženikovih namjera, te shvaćanje tuženikovih postupaka“, nije argumentirano medicinskom dokumentacijom. Nadalje, „pogrešno smještanje informacija u odgovarajući vremenski okvir govori u prilog nevjerodostojnosti tužiteljice i dovodi u pitanje njezinu poslovnu sposobnost“. Vjerodostojnost ocjenjuje sud, a poslovnu sposobnost, kao i kapacitet za samoodlučivanje – psihijatar. Eventualna vremenska dezorijentiranost je jedan simptom, a ni jedna dijagnoza nije označena jednim simptomom. Vremenska dezorijentiranost može biti jedan od simptoma kognitivnog pada, kao i mnogih drugih psihičkih bolesti, no isto tako može biti i znak protoka vremena, kao i nemogućnosti prisjećanja, jer je percepcija bila osujećena (mnogo događaja u vremenskom periodu..). Percepcija poremećaja kognitivnih funkcija od strane druge osobe u ovisnosti je o kliničkoj slici same „dementne“ osobe, kao i o mogućnostima i motivima onoga koji (ne)percipira kognitivne smetnje dementnoga. Pogoršanje zdravstvenog stanja pok.ČF nastupilo je još 2014., kada ga je ordinarijus uputila na specijalistički pregled, neurologu, po uputnoj dijagnozi neurokognitivnog poremećaja; koji je 2015. i verificiran. Zaključci su prilikom vještačenja doneseni na osnovu podataka iz spisa (dakle i medicinske dokumentacije koja je bila u spisu). Zbog „šuljajućeg“ karaktera smetnji, zbog neprepoznavanja smetnji od strane najbliže okoline, te kompenzatornih strategija koje kognitivno oštećeni koriste; literaturom potkrijepljen je podatak da se prije same dijagnoze demencije ista (dakle, smetnje demencije) odvija 3-5 godina ranije; stoga zaključak da je krajem 2014., pokojni ČF mogao samoodlučivati, bazira se isključivo na (aktualno) ne registriranim smetnjama (kako kvalitativno, tako i kvantitativno) kroz medicinsku dokumentaciju. MMT je test probira, govori o smanjenim kognitivnim mogućnostima kroz nekoliko kategorija (orijentacija, dosjećanje, matematički zadaci, grafološka slika, mogućnosti percepcije i izvršnih funkcija). Uopćeno i generalno, u praktičnom životu smetnje su značajnije nego li to daje „score“ na testu. Zato je i naznačila otegotnu okolnost, kada nije provedeno ni jedno psihologijsko testiranje (neurokognitivno); koje bi dalo jasniju sliku degradacije sposobnosti. Svaki pacijent je individua, pa su tako (jednim dijelom) individualne i njegove smetnje; demencija u svom krajnjem obliku za sve pacijente ima veoma sličnu, ako ne i istu kliničku sliku; a „put“ do te konačne slike je u ovisnosti kako o početnoj poziciji osobe (početni kognitivni status), tako i o akademskom statusu (indirektno: jer se obrazovanjem kapacitet može „izvježbati“, te naposljetku i o osobinama ličnosti. Zasad medicina nema lijek za „ozdravljenje“ od demencije. Aktualnim pripravcima, proces se ne može zaustaviti, niti reverzno promijeniti. Farmakoterapija (uz ostale tehnike) djeluje u smislu možebitnog usporavanja procesa. Zaključke je donijela na osnovu neurološke dokumentacije, kada je provođena obrada (klinička slika, MMT, augmentacija i promjena terapije). Od rujna 2015., do siječnja 2016., registriran daljnji pad u MMT, po čemu se augmentira i farmakoterapija. MMT se i provodi razgovarajući s pacijentom, a u neurološkoj dokumentaciji je opisan i status. Ostaje pri ocjeni o nedovoljnoj sposobnosti funkcioniranja, na dan 24.11.2015. pa tako i kognitivnoj. Iz kliničke prakse, zaključuje da osoba koja ima „score“ na MMT 20 i niži (obzirom da je na sljedećem neurološkom pregledu registriran i manji rezultat, što govori o progresiji stanja od rujna 2015., do siječnja 2016.), ima razvijene smetnje u tolikoj mjeri da je mogućnost te osobe, razumijevanja svojeg postupanja i slobodno raspolaganje svojom voljom oštećeno u većoj mjeri. U nalazima neurologa (veljača, travanj 2015.) navedeno je da je u pratnji sestra i da gospođa navodi da pok. ČF „zaboravlja“, po tome se dade zaključiti da su uz ordinarijusa, suprugu pok. ČF i drugi ljudi (sestra) primijetili promjene u zdravlju pok. ČF i u prvoj polovini 2015. Ostajem pri ocjeni koju je dala u nalazu od prosinca 2021. da pok. ČF u studenom 2015., nije bio u mogućnosti shvatiti značenje davanja punomoći.

11.5.2. U odnosu na primjedbe tužiteljice navela je da je sama dijagnoza dementnog procesa kod pok. ČF postavljena specijalističkim pregledom (prva polovina 2015.). Dijagnoza koju postavlja ordinarijus je uputna, zato ga je i poslala kod specijaliste, također, ordinarijus piše „Alzheimer ?“, nije preporučila terapiju, već je istu propisala na preporuku specijaliste. Nema detaljnijeg opisa kliničke slike u prosincu 2014., nije proveden MMT (nepoznat je okvir tadašnjih kognitivnih sposobnosti), navedena je tek teškoća kratkoročne memorije („sve slabije pamti, ne zna dane u tjednu, što je radio jučer“.). U opciji neargumentiranih nesposobnosti, ostaje zaključak o zadovoljavajućoj sposobnosti. Vjerojatnost razumijevanja vlastitih odluka i ponašanja, u smislu kapaciteta za samoodlučivanje je dualna kategorija, dakle ili je netko održanog kapaciteta ili nije. Po aktualnim podacima, tj. nedostatku podataka da je kognitivni status pok. ČF bio u tolikoj mjeri kompromitiran da on nije mogao shvatiti opus i posljedice svojih akcija, jedino se i može donijeti zaključak da je 23.12.2014., pok.ČF mogao razumjeti (obzirom na svoje psihičko stanje) značenje svojeg postupanja, kao i sve pravne posljedice tog postupanja, odnosno prijenosa iznimno visokog novčanog iznosa na bankovni račun druge osobe tj. tuženika.

11.6. Nakon provedene dopune na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao primjedbi, niti je tužiteljica iznijela primjedbe nakon dopune nalaza i mišljenja, slijedom čega sud nije vještaka usmeno saslušao. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan i sačinjen u skladu s pravilima struke te smatra kako je vještak prilikom dopune odgovorio na sve primjedbe iznijete od strane tužiteljice i tuženika.

12. Tužiteljica je u iskazu u bitnome navela kako se sjeća da je prije Božića 2014. zvala majka tuženika i pitala da li su sami kući, imali su gošću, te ju je nazvala kada je gošća otišla. Te večeri došli su tuženik i njegova mama i njegova kćer koja je tada imala dvije godine otprilike u 23,30 sati i tuženik je molio da mu posude 350.000,00 kuna da si dovrši kuću gdje ima OPG. I prije su mu znali posuditi novac, ali to je vratio. Rekli su mu da će mu posuditi, onda je s njezinim mužem otišao u banku da prebace novac sa računa njezina muža na račun tuženika. Njezin muž ništa nije znao, bio je dementan. Kada je njezin muž trebao slaviti osamdeseti rođendan, nekoliko mjeseci unaprijed tražila je da im vrati novac kako bi napravila veliku feštu. Kada je spomenula novac tuženik je počeo vikati. Rekao je da je ona kriva da on plaće, da on ni kao dijete nije plakao, da on para nema, da je digao kredit od 1.500.000,00 kuna. Ali znao je da im je dužan. Njezin muž je bio 1936. ali ne zna reći kada je bilo to za proslavu osamdesetog rođendana, kada sud traži da pokuša izračunati kada bi to moglo biti tužiteljica odgovara da je to onda bilo 2018. Imali su i auto Land Rover kojeg je tuženik uzeo i nikada ga nije vratio. Prodao ga je, mislila je da će njoj dati pare ali joj ni kune nije dao. Tuženik da je bio dobar kada su mu pare trebale, a kada je tražila pare, para nije bilo. Tuženik može samo njoj zahvaliti da je pare dobio jer je njezin muž bio bolestan i nije rekao ni da ni ne. Kada je ona oboljela 2017. od raka dojke oni su obećali da će oni nju čuvati ako bi im prepisala imovinu. I tu ju je prevario za dosmrtno uzdržavanje. Nije ni znala da je imovina na njemu. Lukav je on. Taj ugovor zaključili su kod javnog bilježnika Denisa Krajcara. Oni su si s tim parama od auta kupili novi auto, a ona je s kolicima i sa štakama vukla špežu, a oni su pored nje prolazili sa autom. Novac je od tuženika tražila nakon što je oboljela od karcinoma. Imala je jednu staru kuću koju je htjela prodati i zamolila je prijateljicu da joj pogleda. Ona joj je rekla da ta kuća nije na njoj i da je sva njezina imovina na tuženiku. Ostala je iznenađena, onda ju je tuženikova mama došla napadati da joj kaže tko joj je rekao da je sva imovina na tuženiku. Kada je tuženik molio da mu posude novac da bi dovršio kuću prije ljeta, obećao je da kada završi sezona da će početi novac vračati. Nije bio neki rok u kojem će on taj novac vratiti, to je bilo na povjerenje jer mu je njezin suprug bio ujak. Od tuženika je tražila povrat novca samo jedanput i to je bilo to, počeo je vikati, mislila je da će je udariti ali nije i poslije toga nikada više nije došao. On je rekao da će svaku sezonu vračati pare ali to se nije desilo nije vraćao ništa. Trebao je vratiti cijeli posuđeni iznos, oni su imali ušteđevine zato što su radili oba dva. Prije dvadeset i pet godina njezin je suprug prodao jednu bošku i novac od prodaje uplaćen je na taj račun. Ne zna za koji iznos je prodao, ali s tim novcem su napravili novu kuću u [adresa]. Na taj njegov račun je stizala njegova penzija, novac od pjevanja se tu stavljao jer je on pjevao, prodavali su i ulje pa su i to štedjeli. Imala je i ona svoj račun, ali većinom se štedjelo na računu od muža. U braku su bili 52 godine. Nisu imali nikakav dogovor oko podjele bračne stečevine. Napravili su oporuku kojom u slučaju smrti imovinu puštaju onome koji nadživi. Njezin suprug nikada nije govorio da će nešto ostaviti nekome drugom, niti da će tuženiku nešto darovati. Tuženiku nisu bili dužni nikakav novac. Ona i muž su novac posuđivali i drugim ljudima, ali oni su pošteno vraćali. Nikada nisu nikome nešto poklonili. Sa njima su bili u dobrim odnosima, muž je volio svoju sestru, ali nakon što se ona razboljela sve se preokrenulo. Tuženiku nikada nisu dali odobrenje da on taj auto može prodati. Tuženik je od nje tražio 20.000,00 EUR-a da mu da da joj vrati imovinu. Oni da su ih odmah upisali u dom da ih se riješe. Njegova mama joj je naglasila da ako joj šta treba da ih nazove, a svu imovinu su joj uzeli. Kada bi objasnila odnos tuženika i njezinog pokojnog supruga može reći da ga njezin suprug nije volio, nije mu se svidjelo kako se on ponaša. Ona je voljela AF, a i njegove roditelje, imala je puno povjerenje u njih. Njezin muž nije sudjelovao kada su oni razgovarali o sklapanju ugovora. Tuženik je njezinog supruga brijao, a njegova mama ih je znala zvati na ručak. Kod doktora je njezinog supruga vozio tuženikov tata. Tuženik je bio dobar za svoj interes i samo su ga pare zanimale i zlato. Ona i muž su oporuku sastavili 2018., ne zna datum. Nakon operacije skrbila je sama o sebi osim što su je oni vozili kod doktora i nosili ručak prvih mjesec dana. Oko prodaje te šume, boške, sjeća se da im je pomogao neki dečko sa Velog vrha, kupac je bilo neko poduzeće u Rovinju i tuženik je njezinog supruga vozio u Rovinj, tamo je napravio tuženik đumbus i izbacili su ih van. To joj je ispričao suprug. Na kraju je ta šuma prodana tom poduzeću u Rovinju. Tuženik je u tu staru kuću, pošto je imovina bila na njemu, stavio podstanare, a ona nije dobila ništa. Tu staru kuću renovirao je s njihovim parama jer je ona dizala novce sa njihovih računa i davala mu za renoviranje. Zvala ga je da joj donese papire da vidi na što je novac potrošio, on je donio jednu bilježnicu u koju je sve zapisivao ali ju nije ostavio. Ne zna koliko mu je novaca dala jer to nije pisala. ZF je njezin nećak koji stanuje u prizemlju, a ona na katu. On nije imao nikakvih saznanja o posudbi iznosa od 350.000,00 kuna, o prodaji auta, o tome tko daje novac za renoviranje stare kuće, o sklapanju ugovora. O tome je ZF pričala 2019. Kuću u [adresa] je prodala, to je bila njezina kuća. Sada stanuje u [adresa] i sama brine o sebi. Danas ima zaključen novi ugovor sa svojom zrmanom MF. Želi još dodati da su oni njima dizali penzije, s njihovim parama plaćali vrtić svojoj djeci pa su znali biti u minusu što prije nikada nisu. Ugovor sa MF zaključila je 2018. godine, ne, ne, ne, to je bilo 2022. godine. Na pitanje koje godine i gdje je zaključena oporuka između supruga i nje, odgovara da je to bilo na sudu prije 30 godina.

13. Tuženik u iskazu navodi da je tih 350.000,00 kuna dar njegovog ujaka njemu. Bili su si jako dobri, bio mu je kao drugi tata. On i njegova mama su brat i sestra. Kako oni nisu imali djecu bili su jako vezani i sve što su radili, radili su skupa. Sve što su imali i radili, su imali i radili skupa. Njegov ujak je prodao bošku i od te prodaje je dobio sredstva za normalan život. Ne zna točno za koliki iznos je prodana, ali preko 200.000,00 EUR-a. To je bila njegova zemlja. Tih 350.000,00 kuna koje mu je poklonio potječe od tuda i on mu je novac poklonio pod uvjetom da mora kupiti zemlju. Taj novac je na to i potrošen. Zemlju je kupio u Bodulerima 2014. godine i danas je još uvijek na njegovom imenu. On je htio da još kupe zemlje, ali u blizini nije više bilo zemlje koja se prodavala. Točno je da je on zidao kuću od 2012. godine do 2014. godine, izgradnja nije išla brzo jer nije bilo sredstava. Sa svime što su on i ujak radili bila je upoznata tužiteljica i bila je s time suglasna. Nije točno da ga on nije volio i tužiteljica je još danas iznijela niz neistina. Ona je točno znala za šta mu je ujak novac dao. Htio mu se odužiti zbog kupoprodaje te boške, on je sklopio ugovor sa jednim agentom koji nije bio za ujaka povoljan jer je taj agent mogao sam određivati cijenu, isplata je bila moguća na njegov račun i da se to tako ne bi realiziralo oni su svi zajedno pa i tužiteljica bili u Rovinju, kod odvjetnika i u zemljišnim knjigama stavili zabilježbu kako to ne bi bilo realizirano. Termin koji tužiteljica spominje u 23,30 sati navečer da bi ja došao pitati novac svog ujaka i to za dovršetak te kuće je sulud. Svakog su dana bili skupa ili jedni kod drugih, radilo se i na toj njihovoj kući koju su u dobrom dijelu napravili on, njegov tata i njegov ujak, a točno je da su od ploče na dalje radili majstori jer oni nisu bili kompetentni za to. Kako je ujak bio rekao da on nađe zemlju u blizini pa da će mu on dati novac da kupi, tako je i bilo. Kada je našao tu zemlju otišli su on i ujak u banku, ujak je prebacio novac na njegov račun, a on je sa svoga računa novac prebacio na račun prodavatelja i to je sve vidio. Ta zemlja je koštala nešto malo više od 350.000,00 kuna. Predmetni auto i njegova prodaja je duga priča. Ujak je njemu kupio taj auto kao dar koji on nije prihvatio. Taj auto je kupljen u Tomiću, auto je odvezen u auto praonu u Štinjan. Oni su ga zvali da li bi mogao doći po njih doma i da ih odveze u grad. Došao je i oni su svi zajedno došli u Štinjan, u tu auto praonu gdje je trebala biti primopredaja od auto kuće Tomić. Kada su došli ujak mu je rekao ovo je za tebe, auto što smo ti kupili. On je rekao da ga neće uzeti, nije ga htio ni doma voziti. Taj auto je bio automatik i onda su išli na Hidrobazu da ga ujak vozi jer on nikada prije nije vozio automatik. Taj auto je bio preskup, bio je ljut što ga je ujak kupio, kući ga nije htio niti staviti u garažu pa su došli djelatnici Tomića da ga stave u garažu. Taj auto se malo vozio, tužiteljica je tražila da se ona u njemu vozi, ali taj auto je bio jako velik, nepraktičan za vožnju po gradu. Njegov tata ga je rijetko vozio. Kasnije se taj auto htio prodati, naime trebalo je napraviti prvi servis i to u Zagrebu, promijeniti gume, uglavnom tražio se veliki iznos pa su svi zajedno donijeli odluku da se auto proda. On nije niti znao da je ujak na njegovo ime sačinio punomoć da taj auto on može registrirati, prodati. Znao je da je njegov tata imao punomoć jer su oni uvijek skupa išli kod javnog bilježnika. Njemu taj auto nije trebao, nije ga vozio i nije mu trebala punomoć. Prodaja tog auta trajala je neko vrijeme jer je auto bio skup. Kada se auto prodao, dobivena je gotovina od 90.000,00 kuna i on je taj novac donio ujaku. Prisutna je bila i tužiteljica i njegova supruga. Sve što je danas iskazivao, možda ne tako detaljno ispričao je svojoj punomoćnici, pa tako i da je novac dobio za kupnju zemlje i za transakciju novca. Možda joj nije pokazao vlasničke listova i izvatke iz računa, ali to svakako postoji. Toga dana u banci bili su on, ujak i službenica, ne sjeća se da li su nekoga sreli ili razgovarali. U to vrijeme pok. ČF bio je sasvim ok, sve je razumio i sve je bilo ok. Kada je ujna protiv njega podigla tužbu, zabranila mu je da dolazi i da viđa ujaka i od tada on kod njih nije bio, a ujaka je viđao preko zida. Nije mu bilo jasno zašto ne dolazi, rekao sam mu da pita ženu, to je njeno vlasništvo ona je zabranila i nije htio nikakve sukobe. Njemu tužiteljica i ujak ništa nisu dugovali. Novac za auto dobio je u gotovini u stanu od kupaca u Puli u jednoj velikoj kuverti u apoenima od 200,00 kuna i nešto u malo većim. Taj novac je odmah odnio ujaku. I to da je novac od prodaje auta odnio svom ujaku doma rekao svojoj punomoćnici. Kada mu se predočava punomoć, odgovara da je vjerojatno to ta punomoć, a i istu takvu je imao i njegov otac. Ne zna da li je u njoj pisalo da je ovlašten primiti kupoprodajnu cijenu međutim, ujak nije inzistirao da se njemu da direktno na ruke kupoprodajna cijena već je njega pustio da odradi tu kupoprodaju. Tužiteljica je znala da se auto prodaje i da je auto prodan. I to je rekao svojoj odvjetnici kada je dobio tužbu. Kako su ujak i ujna živjeli u staroj jezgri u [adresa] na drugom katu, a ujna je slabo hodala i trebalo se svaki dan penjati na drugi kat, svi zajedno su donijeli odluku da si naprave jednu manju kuću tamo di imaju garažu za traktor. Oni tada nisu imali ušteđevine. Ujak je pitao njega i tatu da li bi mu bili jamci za kredit, i rekli su da da. On je išao tražiti kredit u banci, ali mu je nakon nekog vremena došla odbijenica jer je bio prestar. Kako je njegova mama bila prodala neku zemlju u Krmedu, predložila je da će mu ona posuditi novac, a kada bude on prodao bošku da će novac vratiti. Kako je u međuvremenu ujak prodao bošku i došao do velike količine novca nije bilo potrebe da novac posuđuju. Upravo od toga novca napravljena je ta nova kuća.

14. Svjedokinja AFT u iskazu je navela da se za tuženika udala 2003., a pokojnog ČF upoznala je i prije toga negdje oko 2000. Oni su bili u jako dobrim odnosima. Pok. ČF nije imao djece, a njezin suprug mu je bio nećak i držao ga je kao za svoga sina. Zna da je pok. ČF njezinom suprugu 2014. godine poklonio iznos od 350.000,00 kuna za kupnju zemlje kako bi okrupnili svoje gospodarstvo jer se bave poljoprivredom. Ranije je pok. ČF suprugu znao posuditi novac kojega mu je suprug vratio ali ovaj iznos od 350.000,00 kn je bio poklon. Pok. ČF je govorio da ako on bude prodao svoju zemlju da se onda uzme neka druga zemlja i da će njezinom mužu dati kada bude trebao kupiti zemlju. Zemlja koju je imao pok. ČF je bila dosta daleko u njegovom rodnom mjestu Krmedu i on je tamo prodao čini joj se 10 hektara šume. Supruga pok. ČF EF znala je za to i prije nego je novac prebačen njezinom suprugu, s time je bila suglasna rekla je da je to novac od ČF i da sa njime može raditi što hoće. U to vrijeme EF nije imala ništa protiv toga. U vrijeme kada je taj novac prebačen ČF je s obzirom na svoje godine bio dobrog zdravlja. Izričit dogovor je bio da je taj novac poklon njezinom suprugu i on nikada nije tražio da se taj novac vrati. EF je znala pitati šta su sa tim novcem napravili, šta su kupili. Isto tako znala je prebaciti da je ČF taj novac dao, a jednom je prilikom tražila od supruga da joj da novac za neku feštu, misli da je bio zlatni pir negdje 2018. godine. Tada je njezin suprug bio ljut, ali joj je dao 20.000,00 – 25.000,00 kuna koliko je imao. EF je smatrala da oni imaju ne zna, koliko novaca. Njezin suprug je taj novac dao jer je volio svog ujaka, da bi EF prije te fešte podigla tužbu protiv njezinog supruga. Njezin suprug se osjećao dužan prema ujaku, zbog njihovog odnosa, a ne da bi mu bio dužen vratiti novce koje mu je poklonio. U odnosu na auto zna da je ČF kupio auto s namjerom da ga da njezinom suprugu, ali ga njezin suprug nije htio. Bilo je to nakon što je on bio prodao zemlju i dobio dosta novaca i na taj način se htio odužiti njezinom suprugu što mu je pomagao oko izgradnje kuće i u poljoprivredi. Taj auto nije skoro nitko vozio, a negdje 2017. EF je molila nju i sestru od supruga da uzmu taj auto i da ga voze jer je samo stajao u garaži. Taj auto je bio star 7 godina, a imao je samo 5000 km. Malo nakon toga EF se razboljela i oni su preuzeli obvezu da će brinuti o njima. Nakon toga ona je taj auto 90% vozila i uglavnom je vozila EF. Negdje u 6. mj 2017. trebalo je napraviti tehnički i servis koji do tada nije bio rađen, a za to ona i suprug nisu imali novaca. Pitali su EF što da rade i ona je rekla da je najbolje da se zato auto proda, da ona neće dati tolike novca za servis. Njezin suprug je prodao taj auto jer je imao punomoć koju su našli u autu. Auto je prodao za iznos od 90.000,00 kuna i taj je novac predan skupa u kući ČF i gđi EF koji su oboje bili prisutni. Čak je gđa. EF rekla da zadrže novac za kupnju novog auta, nisu htjeli, da bi onda rekla da će im onda ona dati novac kada budu kupili auto. Međutim kasnije je kupila novi auto ali EF novac nije dala. U pogledu šume koju je pok. ČF prodao u Krmedu može reći ono što je čula od svoje svekrve, sestre pok. ČF, a to je da je njihov otac tu zemlju kupio za pok. ČF i njegovu braću, a kako su braća bila u inozemstvu on je tu zemlju stavio na sebe. Sve je to bilo dok su oni bili mladi, prije nego se ČF oženio. EF sve dok nije podigla tužbu protiv njezinog supruga nikada nije postavljala pitanje za novac od auta niti tražila da se vrati tih 350.000,00 kuna. Kasnije su oni kupili Peugeot Partner i s time EF nije bila zadovoljna jer nije bilo auto za njezin nivo. Voljela se voziti u Land Roveru i dosta je to naglašavala. Za prodaju tog auta bio je i pok. ČF, njemu je bilo svejedno on više nije vozio, a ionako je rekao da je on to bio namijenio tuženiku. Auto Land Rover počeli su koristiti negdje u 12. mjesecu 2016. Prije toga auto je vozio pok. ČF, ali samo lokalno, znao ga je voziti i njezin svekar po nalogu pok. ČF kada je došao da ih odveze na pregled ili kod doktora. Došao bi kod njih sa svojim autom, uzeo njihov auto i vozio ih. Oni su taj auto koristili uglavnom za vožnju Nede Drandić 3-4 puta tjedno da li na terapije ili na preglede, a možda koji put za svoje potrebe. Prije toga taj auto je bio u garaži u njihovoj kući. Auto je prodan nekom gospodinu blizu pizzerije Peperoncino. Za auto je bilo traženo 100.000,00 kuna ali kako je trebalo napraviti nekakve popravke dogovoren je iznos od 90.000,00 kuna. Nakon dan ili dva došli su i doveli auto kod tog gospodina gdje im je on predao novac u gotovini, bila je to jedna žuta koverta sa puno novčanica u raznim apoenima. Gospodin je rekao da se bavi povrćem i da ima dosta gotovine. Njima je bilo svejedno na koji način će se novac dati jer su ga i tako trebali predati ČF. Ta kupoprodaja se odvila dosta kasno, tako da misli da je novac predan odmah idućeg dana jer nisu htjeli riskirati i kod kuće držati toliku gotovinu. U vrijeme kada je pok. ČF njezinom suprugu dao novac za kupnju zemlje znali su koju zemlju će kupiti. Nije znala ranije za dogovor, ali joj je svekrva rekla da je pok. ČF joj rekao da će im on dati novac za kupnju zemlje kada im bude trebalo, čak je i pitao da li će im taj iznos biti dovoljan. Čini joj se da je ČF se osjećao možda dužan prema mojoj svekrvi zbog one zemlje koju je prodao u Krmedu. Nije sigurna kada je saznala za taj dogovor između njezinog supruga i pok. ČF možda dan-dva prije nego što su išli u banku. Njezin suprug je, ponavlja, za tu feštu novac dao iz poštovanja prema svome ujaku, a ne zato što mu je bio dužan vratiti novac. EF je tražila i puno više novaca za tu feštu ali oni nisu novac imali, a suprug je dao sve što je tada imao. Njezin suprug se obvezao pok. ČF da će mu napraviti spomenik kada umre, želja pok. ČF je bila da se pokopa u Balama čini joj se gdje su mu roditelji. Međutim, od 2018. njima je bio zabranjen pristup njima, pok. ČF pokopan je u [adresa], ne zna da li gđa. EF nije znala za njegovu želju ili je nije ispoštovala. EF i AF su bili u dobrim odnosima do 2018. Ne može reći da se ona prema AF odnosila kao prema sinu jer je bila dosta rezervirana i hladna. Ona se tuženiku nije zamjerila koliko ona zna, tuženik se prema njoj odnosio uvijek s poštovanjem. Misli da je do ove situacije došlo zbog utjecaja drugih osoba. Njezin je suprug 2017., na inicijativu EF zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. EF je inzistirala na ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju jer je bila u lošim odnosima sa bratom i nije htjela da išta ostane njemu i njegovoj djeci. Kada je EF bila u bolnici pok. ČF je spavao kod njih, nisu ga puštali samog. Možda je razlog njezinog nezadovoljstva bio taj što oni nakon nekog vremena zbog posla nisu imali vremena da im se posvete kao i prve godine pa su angažirali jednu gospođu da im dva puta tjedno pomaže oko kućanskih poslova. EF je sada zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa jednom gospodičnom koja nikada nije bila tamo i koju ne poznaje. Pok. ČF je bio prema tuženiku jako zaštitnički nastrojen i on da je znao da se podižu tužbe protiv tuženika, sigurno sa time ne bi bio suglasan. Misli da je EF i čekala da mu se oduzme poslovna sposobnost da počne sa time. Misli da su EF ti ljudi koji su se pojavili oko nje potaknuli da pokrene te tužbe.

15. Svjedokinja ĐF navela je kako je pretrpila dva moždana udara i nakon drugog moždanog udara se ništa iz prošlosti ne sjeća, ne zna kada su joj rođena djeca, kada joj je umro muž. Ne poznaje tužiteljicu.

16. Svjedokinja GF, sestra tuženika, navela je da odnos između brat i pok. ujaka ČF može okarakterizirati kao prisan, pozitivan, korektan, jedan očinski pristup koji je on imao ne samo prema bratu nego i prema njoj. Hipotetski može reći da bi on njezinom bratu dao novac. Za konkretan iznos nije čula, ali je čula kada je to bilo aktualno da je dao novac za kupnju zemlje. Govorilo se o poklonu. Ujak da je često naglašavao kako njoj tako i bratu da će im dati, često su bili u situaciji da odbijaju neki primitak, da im ne treba. Primjerice kada je kupio novi auto došao je kod nje i donio svoj stari auto i rekao to je sada tvoje, a dobiti će i tvoj brat. Njezin brat je kupovao zemlju, Ujak je sjeća se uvijek naglašavao da će novac dati, ali da se kupi nešto materijalno, opipljivo, da se kupi zemlja. Tuženik je ujaku pomagao u svemu što je trebalo, od poljoprivrednih radova, vožnje, to su bile dvije obitelji koje su živjele kao jedna. Nije čula da je pok. ČF tražio da se vrati novac koji je dao za kupnju zemlje. Mama joj je pričala jednu situaciju iz njihove mladosti da je njihov otac, njezin djed kupio zemljište oko Krmeda koje je upisano na ČF iako su u kupnji sudjelovala još dva brata. Mama je govorila da ujak kao da ima potrebu odužiti se zbog te zemlje, novac nije podijelio braći, ne zna kakav je bio njihov dogovor. Ujak je tu zemlju u Krmedu prodao i dio novaca kojega je dobio poklonio je tuženiku za kupnju te zemlje. Možda je inicijalno tuženik došao kod njega s namjerom da novac posudi za kupnju te zemlje da bi onda ujak, kakav je, rekao ne ja ti taj novac poklanjam. Ujak je imao vozilo Land Rover koji je kupio u staroj dobi, misli da je malo precijenio svoje sposobnosti. Malo ga je vozio, ali je taj auto dugo stajao u garaži. Misli da je otac dobio punomoć da bi mogao voziti taj auto. Tužiteljica, EF je i njoj govorila da ga vozi, kao i ostalim ukućanima. Ona nije htjela jer nije imala punomoć. Kada se razboljela tužiteljicu su vozili sa tim autom, misli da je možda i brat dobio punomoć ali brzo nakon toga došlo se do odluke da se auto proda. Nije bila uključena u te dogovore, ali do prodaje sigurno nije došlo bez znanja ČF i EF. Novac koji je dobiven od prodaje otišao je ujaku i pretpostavlja njegovoj supruzi. Da je novac dan zaključuje iz toga što nakon što je auto prodan nikada na nekakvom obiteljskom druženju nije bilo postavljeno pitanje za taj novac u smislu da novac nije dan. Novac je bio predan ujaku i to je bila gotova priča, zato se o tome nije govorilo. Sjeća se u kako su dobrim odnosima živjeli i da je nešto bilo oko te prodaje sporno o tome bi se svakako u obitelji razgovaralo i čulo. EF je znala za novac kojeg je ujak dao njenom bratu, kao što je znala i za sve ostalo i nikada se ničemu nije protivila. U odnosu između EF i ujaka, ujak je bio neki spiritus movens, a ujna je bila promatrač ali se nikada nije protivila pred njima. Primijetila je da se EF počela okretati kako se jako razboljela, što ju je jako iznenadilo. Spominjala je da joj se neki novac treba vratiti ali ne zna točno na što je mislila. Njoj osobno pok. ČF nikada nije posudio novac, a za brata se ne sjeća. U vrijeme kada je njoj poklonio automobil negdje 2009.-2010. njegovo zdravstveno stanje je bilo dobro. U vrijeme kada je poklonio novac sigurna je da je znao šta radi. U odnosu na detaljnije preciziranje njegovog zdravstvenog stanja bi se ogradila jer zna da je imao naznake E ali kako se to razvijalo ne može detaljno precizirati. Nije bila prisutna kada je predan novac za auto niti zna te detalje. I moji roditelji su spominjali da je to riješeno da je novac predan, ali ponavlja da detalje ne zna. Voljela bi da razumijete kako je bio dobar odnos između njezine mame i njenog brata pok. ČF, jako su skladno živjeli, u njihovom dvorištu je bio jedan dio gdje je ujak držao svoj traktor i mehanizaciju koju je i njima posuđivao, tako su i oni njemu posuđivali njihovo. Do promjene je došlo kada se ujak više nije mogao brinuti o sebi, a brigu o domaćinstvu preuzela gđa. EF. Možda je razlog bio što je ona u tom trenutku tražila puno veću pažnju nego je dobila, a ne da je njezin brat napravio nešto loše. Tuženik se prema ujni ponašao vrlo korektno, zbog brige o obitelji i poslu možda nije imao vremena koliko je ona očekivala. U brizi oko EF brat je imao punu podršku svoje supruge koja je čak i brigu o svojoj djeci prebacivala njoj i mami tuženika kako bi ispunila obavezu prema EF. Nikakva razlika u odnosu i brizi njezinog brata, ujaka i EF ne može se povezati sa sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Pita se zašto je tužiteljica u jednom trenutku zabranila pristup ujaku, brat se o ujaku itekako brinuo, kupao ga, brijao. Čak je i ona isticala, što je osobno čula da ujak nju ne sluša neka to brat s njim obavi. Da ČF nije bila oduzeta poslovna sposobnost i da je on danas živ on protiv tuženika ne bi podigao ovakvu tužbu.

17. Svjedok JF u iskazu je naveo da je od sestrične EF prije dugo vremena, dok je JF još bio živ čuo da je JF svojoj sestri posudio 350.000,00 kuna. Ne zna za šta, kako mu je ona rekla, sestra mu taj novac nije vratila. Misli da je taj novac dignut sa računa u banci, a ne zna od kud je pok. A imao toliki novac. Ne zna da bi pok. JF prodavao neku zemlju, kuću ili neku drugu imovinu. Ne zna u kakvom su odnosu bili ČF i AF. Zna da je pok. ČF imao auto džip, ne zna da li ga je prodao ili ga je dao AF, vidio je da ga AF vozi, kasnije je od zrmane čuo da nije plaćen. Kada je vidio ČF nekada bi ga poznao, a nekada ne bi znao tko je. Sa zrmanom EF se nije često družio, nije ni živio u [adresa] do unatrag 15 godina. Više se družio sa Nedinim bratom i sa njime popio piće. To da ga ČF ne bi prepoznao ponekad, bilo je negdje pred kraj njegova života, možda 2-3 godine prije smrti. O prodaji ne zna puno, ono što mu je EF rekla, da novac nije dobila i da je auto prodan za malo para. Intenzivnije se počeo družiti sa EF kada su oni bili slabiji, prije 4-5, možda 6 godina. Danas ako EF što treba joj pomogne. Sada zna da njegova kćerka pomaže EF i sa njom ima zaključen neki ugovor. Ne može reći da li se njihovo druženje intenziviralo 2018.-2019. godine.

18. Svjedokinja LF, majka tuženika i sestra pok. ČF, u iskazu je vezano za odnos između tuženika i njezinog brata navela da je bio više nego dobar, on je za njega bio više sin nego nećak, pogotovo kada bi ga vodio u bolnicu, djelatnici su mislili da mu je on sin. Njezin brat bi njima novac znao i dati i posuditi i bio je uvijek na raspolaganju kao i oni njemu. Novac im je on sam i nudio, a ne samo da im ga je dao. Brat joj je osobno u više navrata nudio da će joj dati novac jer da ga ima, ali ona to nije prihvatila. Jednom prilikom rekao joj je da ako ona neće novac da će ga dati njezinom sinu jer je on u to vrijeme otvarao OPG i kupovao zemlju. Rekao je da će onda on dati novac za kupiti zemlju. Njezin sin je zemlju kupio u više navrata, i to i prije i poslije, a i nedavno. Najviše zemlje kupljeno je negdje 2014., 2015. ili 2016. godine. EF supruga njezinog brata znala je da je njezin brat taj novac dao njezinom sinu. Ona je toga jutra bila kod njih, na kavi, kao i inače i njoj je brat ispred nje nudio novac. Tada je rekla bratu da šta će njegova žena reći na taj njegov prijedlog i kada je EF pitana što misli o tome da on novac da njoj ili njezinom sinu, EF je osobno rekla "Ma znaš šta, koliko ste vi za nas napravili, da vam sve damo nećemo vam nadoknaditi. Taj novac je njegov i neka vam da koliko želi." Na kraju joj je brat još rekao "uzmi šolde dok ih još imam". Novac je imao na banci, njezin sin sigurno nije sam išao u banku nego je njezin brat kao i obično otišao u banku zajedno sa njezinim sinom, sve nakon što ga je EF spremila za odlazak iz kuće. Naime, uvijek je tako bilo, gdje god je on trebao ići EF bi ga spremila a njezin sin bi došao po njega da ga vozi gdje treba. Osim njezinog sina vozili su ga i njezin suprug, kćerka, nevjesta, svi su bili kao nekakav tim oko njih. Njezin brat nikada nije tražio da mu se taj novac vrati, sačuvaj te Č. Njoj novac nikada nije trebao i nije bila pohlepna, brat je od nje znao posuditi novac kada nije imao kada je gradio kuću. On je novac dobio od prodaje njihove zajedničke zemlje 2008.-2010. godine. Nakon što je ta zemlja prodana on od nje novac više nije posuđivao jer mu nije trebao. Zna da je auto prodan, on nije prodan bez dozvole brata i njegove žene. Točnije da kaže, EF je zahtijevala da se auto proda jer je u auto trebalo puno uložiti, a ona nije htjela. Nakon što je auto prodan ona je bila sva sretna. Nije vidjela kome je predan novac od toga auta ali kada je EF pitala da li je oko auta sve sređeno ona joj je odgovorila "Ma kako neće biti." Brat joj nikada nije rekao da mu novac za taj auto nije dan, a niti EF. Brat je taj auto i kupio da bi ga oni vozili, tako im je i govorio, i kada ga je išao kupiti sa njim je išao njezin sin. Ne zna da li je njezin sin pronašao zemlju za kupnju baš u trenutku kada je taj novac dignut, on je stalno zemlju kupovao jer ju je morao imati da bi radio. EF nikada nije tražila da se novac vrati, da svakako bi ju pitala zašto, ali nije. Auto su prodali u dogovoru EF i brat, a pomoć su tražili od onoga koji im je stalno pomagao, a to je bio njezin sin. Da je njezin brat živ, ovdje danas se ne bi sastali, on ovakvu tužbu protiv tuženika ne bi podigao. Brat je novac imao jer je prodao zemlju njihovog oca. Da pojasni, njezina su braća radila zajedno sa tatom i kada se kupovala ta zemlja trebala se kupiti na ime njihova oca ali ju je brat ČF napisao na svoje ime. Kasnije je nije prepisao na oca, po smrti oca braća su bila u inozemstvu i zemlju nisu mogli naslijediti iako su po smrti oca svi trebali imati pravo na tu zemlju. Tu je počela svađa, kasnije je ČF tu zemlju prodao i sav novac zadržao za sebe od prodaje te zemlje. Posvađao se i sa bratom u Kanadi i sa bratom u Italiji. Osobno joj je EF rekla da ju je zvala kunjada iz Kanade da li će se sada taj novac podijeliti, a da joj je ona rekla da novac neće dobiti dok je ona živa.

19. Svjedok HF, otac tuženika, u iskazu je naveo da zna da je pok. HF prodao neku šumu, ne zna točno kada je to bilo i za to je dobio misli oko 2 milijuna kuna, šuma je prodana po 3 eura a bilo je 10 hektara. Novac je držao na banci. Zna da je njegovom sinu dao novac i da je njegov sin sa njim išao u banku ne zna koliko točno novaca je bilo možda 50.000,00 maraka ili eura ne zna koja je valuta tada bila. Njegov sin je u to vrijeme imao za kupiti zemlju. Njegova žena EF je sve to znala, ništa se nije radilo bez njezinog znanja. HF je nudio i njemu i ženi novac da im da, ali nisu uzeli. Znao im je reći uzmite si koliko vam treba. On i supruga HF i EF nisu nikada posudili novac. Ta zemlja je navodno trebala biti podijeljena između trojice braće ali kako je to bilo on ne bi znao, niti zna kako ju je HF stekao. Odnos između njegova sina i ČF je bio kao odnos između oca i sina, još i više. Nikada nije čuo da je ČF tražio od njegova sina da taj novac vrati. Nije čuo niti od EF prije nego se počela suditi da je tražila da se taj novac vrati. Zna da je prodan auto od ČF i on je imao punomoć da ga može prodati. Da se taj auto proda odlučila je EF, jer joj je bio veliki trošak registracija i osiguranje. Auto je prodao njegov sin, EF je znala da sin isto ima punomoć za prodaju auta jer je i EF imala tu istu punomoć. Ne zna kamo su otišli novac od prodaje tog auta, ali ni EF ni ČF nisu spominjali da nisu dobili novac od prodaje auta, niti nekakve probleme oko prodaje tog auta. Njegov sin je od novaca koje je dobio kupi zemlju u [adresa], tamo ima konje i bavi se poljoprivredom. Kada ga se pita da li je EF ipak nekada tražila taj novac može reći da se sjeća da je bila berba grožđa, bio je kod nje jer su tamo stajale njegove bačve, stroj za grožđe i rekao joj je da će doći sutra i da će pobrati grožđe. U podne ga je zvala i rekla "nemoj dojti jer ti neću dati", pitao je "zašto?" a ona je odgovorila "jer su tako rekli". Ipak je otišao kod nje, pitao je EF što je bilo, a ona mu je samo odgovorila mi se više ne poznamo. Tu se očito nešto dogodilo, ne zna šta i onda su počeli dolaziti sudski pozivi. EF nikada nije rekla da postoji neki problem, da nešto moraju riješiti, nakon 50 godina što su bili zajedno u fameji. Da je EF znala, zna, jer su oni sve radili skupa, a ni oni nikada ne bi radili nešto na svoju ruku da netko od njih ne zna. I sin mu je rekao da mu je ČF dao novac. Ne zna na koga je EF mislila kada je rekla "oni su tako rekli" , da li su to bili susjedi ili si je ona tako umislila.

20. Svjedok DF u iskazu je naveo da su tuženik i pok. ČF bili u dobrom odnosu, više nego dobrom, nije čuo da bi ČF dao nekome neki novac, čuo je da je ČF imao neko brdo za prodati, on je bio upisan kao vlasnik iako je čuo da je to trebalo biti upisano na njegovog oca. Tu zemlju je on prodao, rekli su H, ne zna za koliko. Njegova žena od tog novca nije dobila ništa. Zna da je ČF imao i neki američki auto i čuo je da ga je prodao ali ne zna kome je prodao ni za koliko novac. EF i ČF su uvijek bili zajedno sa obitelji tuženika, sretali su se na svim feštama. Nikada nisam čuo od EF i ČF da im AF ili netko od njegove obitelji nije vratio neki novac. Može reći da kada je on EF ili ČF sretao u bolnici uvijek je to bilo u prisutnosti obitelji nekoga od tuženika. Kasnije su čuli da AF uzdržava EF i ČF, kao i da su se pojavili neki problemi, ali neke detalje oko toga ne zna.

21. Na temelju provedneog dokaznog postupka, u odnosu na navod tužiteljice da je pok. ČF u vrijeme prijenosa iznosa od 350.000,00 kn na račun tuženika bio poslovno nesposoban, a na čemu temelji tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa, na temelju provedenog dokaznog postupka, posebno provedenog psihijatrijskog vještačenja, utvrđeno je da je prednik tužiteljice pok. ČF u vrijeme kada je navedeni iznos prenio na račun tuženika 24. prosinca 2014. bio poslovno sposoban shvatiti značenje poduzete radnje, slijedom čega je pozivanje tužiteljice na nesposobnost za rasuđivanje pok. ČF u cijelosti neosnovano. Nadalje, sudu je neživotno da tužiteljica postupak lišenja poslovne sposobnosti pok. ČF podnosi tek 2018., a tvrdi da je isti bio dementan i nije ništa znao od 2014. i da je tužiteljica takvoj osobi, kako u iskazu navodi, dopustila da otiđe u banku s tuženikom radi prijenosa novčanog iznosa od 350.000,00 kn a da on ništa nije razumio.

21.1. Nadalje, u tužbi se pored razloga iznijetog u točci 21. obrazloženja, od strane tužiteljice kao razlog za vraćanje traženog iznosa navodi i da za prijenos istoga nije bilo nikakve pravne osnove, da bi kasnije tužiteljica navela kako je bila riječ o zajmu tuženiku. Sud u navedenom dijelu ne prihvaća iskaz tužiteljice kao vjerodostojan, logičan i objektivan iz razloga što je iz iskaza svih saslušanih svjedoka, osim JF koji nema neposrednih saznanja o donosu tuženika i pok. ČF, utvrđeno da su obitelj tuženika, tuženik, prednik tužiteljice i tužiteljica do 2018. godine bili u dobrim, skladnim odnosima, da su si međusobno pomagali, a u prilog navedenom govori i činjenica da je upravo tužiteljica sa tuženikom sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a ne sa članovima svoje obitelji. Nadalje, sudu nije životno da tužiteljica u situaciji kada, kako to tužiteljica tvrdi, ona i njezin prednik imaju potraživanje prema tuženiku s osnova zajma u iznosu od 350.000,00 kn, sklapala sudsku nagodbu u predmetu ovoga suda posl.br. P-1531/18 (u kojem spominje dugovanje tuženika u iznosu od 650.000,00 kn), ne uzimajući u obzir postojanje ranije navedenog dugovanja s osnova zajma, a ni kupoprodajne cijene automobila koju u tom postupku tužiteljica ni ne spominje. Naime, tužiteljica se nagodbom obvezala tuženiku isplatiti iznos od 148.060,00 kn, kraj postojanja potraživanja prema tuženiku prema njezinim tvrdnjama u tom postupku u iznosu od 650.000,00 kn, što nije životno logično. Upravo navedene okolnosti ukazuju na činjenicu kako se u konkretnom slučaju radilo o darovanju ranije navedenog iznosa od 350.000,00 kn od strane pok. ČF tuženiku, s čime je upoznata bila i tužiteljica, kako to tuženik tvrdi, a o čemu su suglasno iskazivali i saslušani svjedoci te je njihov iskaz u konkretnom slučaju sudu životno logičan, a iskaz tužiteljice nelogičan, proturječan, neživotan i nevjerodostojan.

21.2. Dodatne okolnosti koje po mišljenju suda potvrđuju zaključak suda o nevjerodostojnosti iskaza tužiteljice jesu i činjenice da iz prometa po računu ne proizlazi da su tuženik i njegova obitelj dizali mirovine i zbog toga račun pok. ČF bio u minusu kako to tužiteljica tvrdi, da iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je tužiteljica naslijedila pok. ČF temeljem zakona, a u iskazu navodi da je sačinjena oporuka na sudu, da svjedok JF, predložen od strane tužiteljice u iskazu navodi da mu je EF rekla da je pok. JF posudio iznos od 350.000,00 kn svojoj sestri, a tužiteljica tvrdi da je iznos posudio tuženiku. Postupajući na opisani način, sud zaključuje kako tužiteljica vrlo vjerojatno pod utjecajem trećih osoba, pokušava svoju procesnu poziciju prilagoditi različitim navodima, iskazom a sve s ciljem da ista uspije u ovome postupku.

22. U odnosu na navod tužiteljice da tuženik iznos od 90.000,00 kn dobiven prodajom vozila pok. ČF **.**.2017. nije predao pok. ČF, tužiteljica u postupku nije dokazala. Naime, tužiteljica sporni iznos od 90.000,00 kn ne spominje u predmetu koji se vodio pod posl.br. P-1531/18. Nadalje, nije životno logično ni vjerodostojno da tužiteljica od 9. lipnja 2017., kada je sa tuženikom bila u dobrim odnosima i u to vrijeme s tuženikom imala zaključen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sve do rujna 2019. (list 51 spisa), nije znala da je automobil prodan, obzirom u tužbi tvrdi da je za prodaju saznala tek preko svog punomoćnika, a navedena je tvrdnja u suprotnosti s iskazom same tužiteljice u kojem navodi da je tuženik od navedenog novca sebi kupio novi auto, iz čega proizlazi da je tužiteljica za prodaju znala i prije 2019. Da tužiteljici nije mogla ostati nepoznata činjenica prodaje automobila, sud utvrđuje i iz činjenice da su i nakon prodaje vozila u lipnju 2017. i prednika tužiteljice i tužiteljicu kod liječnika vodili tuženik i članovi njegove obitelji, a to svakako nisu činili u vozilu pok. ČF koje je bilo otuđeno, a stranke postupka su u to vrijeme bile u skladnim obiteljskim odnosima. U prilog zaključku suda da je tužiteljica za prodaju znala i da je tuženik novac predao pok. ČF ide i činjenica da prema izlistu prometa po računu pok. ČF nakon što je izvršena kupoprodaja u lipnju 2017. do kraja prosinca 2017. (za koje razdoblje sud raspolaže podacima), sa računa nisu dizani veći novčani iznosi, za razliku od razdoblja prije lipnja 2017. kada je pretežito tužiteljica sa računa pok. ČF podizala veće novčane iznose, iz čega sud zaključuje da su iznos od 90.000,00 kn dobiven kupoprodajom osobnog automobila, koji je u gotovini predan pok. ČF, tužiteljica i pok. ČF trošili za podmirenje svojih redovnih troškova i potreba.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., 12/24., dalje: Odvjetnička tarifa).

24.1 Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odvjetničkoj tarifi i to za sastav odgovora na tužbu 500 bodova, zastupanje na ročištu 7. svibnja 2021., 20. listopada 2022., 10. veljače 2023., 15. travnja 2024. i 19. rujna 2024. za svaku radnju po 500 bodova, za sastav podneska od 27. siječnja 2022. u visini od 500 bodova, za sastav podneska od 22. rujna 2022. u visini od 25 bodova, odnosno ukupno 3525 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur i PDV iznosi 8.812,50 EUR. Tuženiku je priznat i trošak predujma u iznosu od 331,81 eur. Dakle, ukupan trošak tuženika iznosi 9.144,31 eur.

24.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 26. listopada 2020. obzirom sastav istoga nije bio nužan za vođenje ovoga postupka, zatim trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu obzirom obveza plaćanja iste za tuženika nije nastala ni materijalni trošak za preslik dokaza obzirom nije razvidno na što se isti odnosi i da je taj trošak podmiren.

24.3. Tužiteljica je u cijelosti postupak izgubila, slijedom čega je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za naknadom troškova postupka.

U Puli, 4. lipnja 2025.

Sudac

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po punomoćniku uz pristojbu na presudu

- tuženiku po punomoćnici