REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-108/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom po sucu toga suda Mate Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Vodovod Imotske krajine d.o.o. (OIB 41272392545), Imotski, Blajburška 133, zastupan po punomoćniku Borisu Ujeviću, odvjetniku u Imotskom, radi činidbe, a nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23.04.2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, 04.06.2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Vodovodu Imotske krajine d.o.o. priključiti stambeni objekt tužitelja GŽ na adresi u [adresa], na vodovodnu mrežu te mu omogućiti nesmetano korištenje iste za opskrbu svog stambenog objekta vodom, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 2.002,56 eura, a sve to u roku od 15 dana.

II/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja GŽ za naknadom troška parnično postupka tužitelja u iznosu od 776,55 eura.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Vodovod Imotske krajine d.o.o. za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o priključenju i opskrbi vode 13.02.2019., a da mu je tuženik ispostavio račun na iznos od 8.937,50 kn. Kako tužitelj smatra da je u navedenom računu tuženik obračunao i stavke koje nije izvodio, ističe da je podnio prigovor protiv navedenog računa, a da je platio za njega nesporan iznos od 2.652,50 kn.

1.1. S obzirom da tuženik odbija priključiti tužiteljevu kuću vodovodnu mrežu, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da tuženik njegovu kuću priključi na vodovodnu mrežu, a uz to sve zahtjeva i naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Posebno osporava da je između stranaka uopće sklopljen ugovor o priključenju na vodoopskrbni sustav. Pored toga, tuženik ukazuje da je isti izdao račun koji se odnosi na iskope do kuće u vlasništvu HŽ koji je susjedni objekt tužiteljevom objektu, a da nije obračunao dio koji se odnosi na trasu od te kuće pa do tužiteljeve kuće jer tu nije niti vršio radove kopanja s obzirom da se poslužio kanalom kojeg je iskopao HEP. Smatra da nisu ispunjeni uvjeti za priključak tužitelja na vodovodnu mrežu sve dok tužitelj u cijelosti ne plati predmetni račun koji se odnosi na radove tuženika i utrošeni materijal.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku troškovnika (list 4 spisa), presliku računa od 13.02.2019. (list 5 spisa), presliku dopisa tuženika od 08.08.2019. (list 6 spisa), presliku dopisa tužitelja i prigovora od 27.02.2019 (list 7-8 spisa), presliku potvrde o uplati nespornog iznosa (list 9 spisa), presliku Ugovora o priključenju i opskrbi vode od 13.02.2019. (list 41-42 spisa), presliku skice situacije na terenu (list 46 spisa), dopis HEP-operator distribucijskog sustava d.o.o. (list 49 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SŽ (list 54-55 spisa), AŽ (list 55-56 spisa), DŽ (list 61 spisa), HŽ (list 64- 65 spisa), FŽ (list 65 spisa), te dokaz uviđajem na licu mjesta (list 75-79 spisa) i saslušanjem tužitelja (list 89-90 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da stambeni objekt tužitelja nije priključen na vodoopskrbnu mrežu, da je u tu svrhu tuženik izvršio potrebne radove na ime kojih radova je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 2.562,50 kn, a da je tuženik izdao račun na iznos od 8.937,50 kn.

6. Između stranaka je sporno jesu li isti sklopili Ugovor o priključenju i opskrbi vode, je li tuženik dužan priključiti na vodoopskrbnu mrežu dok tužitelj ne uplati tuženiku cijeli fakturirani iznos, te je li tuženik u spornom računu obračunao i radove koje nije izveo zbog toga jer je sporno je li se poslužio kanalom kojeg je radovima iskopa iskopao HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., i u konačnici, od kakvog je to utjecaja na priključenje tužiteljeva objekta na vodovodnu mrežu.

7. U smislu odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22 i 59/23, nadalje ZZP), opskrba vodom je javna usluga, a odredbom čl. 29. istog zakona je propisano da se ne može obustaviti isporuka javne usluge potrošaču ukoliko isti osporava račun za tu uslugu u sudskom ili izvansudskom postupku, a ukoliko uredno podmiruje svoje obveze nakon toga.

8. U konkretnom slučaju, tužitelj je prigovorio tuženiku na izdani račun što je utvrđeno i uvidom u prigovor od 27.02.2019. (list 8 spisa), te je tuženik i odgovorio na taj prigovor (list 6 spisa), time da se tužitelj i više puta obraćao tuženiku pisanim putem u kontekstu prigovora na iznos iz računa (list 7 spisa).

9. Uzevši u obzir da je tužitelj platio za njega nesporan iznos po računu (list 9 spisa), a što nije sporno između stranaka, kao i da je uputio pisani prigovor, argumentum a simile u kontekstu odredbe čl. 29. ZZP-a, tuženik nije smio uskratiti priključak tužiteljeva stambenog objekta na vodoopskrbnu mrežu.

9.1. Pri tome se posebno naglašava da tuženik niti nije inicirao postupak naplate po predmetnom računu unatoč svojim tvrdnjama u ovom postupku da je neplaćeni iznos po računu osnovan, a tu činjenicu svakako valja sagledavati u kontekstu svega navedenog.

9.2. Nadalje, ovom sudu je potpuno nejasno da tuženik osporava da je uopće sklopljen Ugovor o priključenju i opskrbi vodom, s obzirom da je uvidom u isti (list 41-42 spisa) utvrđeno da je takav ugovor sklopljen između stranaka 13.02.2019.

9.3. U tom smislu se ukazuje da je općepoznata činjenica da je tuženik jedina pravna osoba koja nudi uslugu opskrbe vodom i time odgovarajućeg priključka te da tužitelj niti nije imao mogućnost pregovarati o uvjetima iz ugovora kao niti u tom smislu izabrati drugog davatelja te javne usluge. Stoga tuženik ne može iskorištavati svoj monopolistički položaj glede predmetne javne usluge na način da tužitelju čini otegotnim pristup toj javnoj usluzi.

9.4. Konačno, kako je tuženik propustio inicirati postupak naplate po predmetnom računu, u odnosu na dio tražbine koji nije plaćen po računu, nastupila je zastara tražbine temeljem odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO), jer je od dospijeća računa (23.02.2019.) istekao petogodišnji zastarni rok još 23. veljače 2024. Neovisno o tome što je i nakon zastare to još uvijek dug (osnovan ili ne), isti se nastupom zastare ne može naplatiti prisilnim putem, pa zbog toga ali i svih navedenih razloga u prethodnim točkama, tuženik ne može uvjetovati priključak plaćanjem zastarjelog duga.

10. Zbog svega navedenog, a kako je tuženik propustio inicirati postupak radi naplate predmetnog računa (u kojem bi se raspravila osnovanost), kako je tražbina po predmetnom računu u zastari, te kako je zbog svega naprijed navedenog sud mišljenja da se plaćanjem takve tražbine ne može uvjetovati priključenje tužiteljeva objekta na javnu uslugu, sud nije posebno analizirao iskaze stranaka i svjedoka koje se odnose na osnovu tražbine iz računa, pa tako niti izvedeni dokaz uviđajem na licu mjesta. Naime, predmet ovog postupka nije tužba radi isplate spornog dijela tražbine po računu, nego priključenje tužiteljeva objekta na vodoopskrbnu mrežu.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

12. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, naloženo je tuženiku naknaditi mu trošak parničnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tako je primjenom Tbr. 7. - 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04 i 148/09; dalje Tarife) tužitelju dosuđeno po 200,00 € za sastav tužbe, te za sastav podneska od 03.02.2021. i isti iznos za zastupanje na ročištima od 04.02.2021., 18.02.2021., 14.09.2021., 13.10.2021., 07.09.2022., 24.10.2022., 08.01.2025., te 23.04.2025, te 50,00 eura za zastupanje na ročištu od 04.04.2025. i za sastav podneska od 10.11.2022., što ukupno iznosi 1.900,00 eura na što je valjalo pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 26,54 eura, te trošak uviđaja na licu mjesta u iznosu od 49,48 eura pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

13. Sud tužitelju nije dosudio trošak za zastupanje na ročištu od 25.11.2021. jer to ročište nije niti održano, a nije mu dosuđen niti trošak za sastav podneska od 01.07.2021., te za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude jer te radnje nisu u smislu odredbe članka 155. ZPP-a bile potrebne radi vođenja parnice. Isto tako, sud tužitelju nije dosudio zatraženi iznos s naslova sudske pristojbe na presudu već polovicu zatraženog iznosa jer će upravo polovicu i morati platiti sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, ukoliko to učini u roku od 3 dana od presude, pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom II.

14. S obzirom da je u cijelosti izgubio parnicu, u cijelosti je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Imotskom, 04.06.2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.