REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-468/2023-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak kao predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Lidije Klašnja-Petrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆR pok. Ć, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Dragi Toliću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika RR pok. Ć, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Marti Barić Pavić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti ugovora te uknjižbe prava suvlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru od 10. ožujka 2023., poslovni broj: 16 P-91/2022-11., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja ĆR se odbija kao neosnovana i potvrđuju se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru od 10. ožujka 2023., poslovni broj: 16 P-91/2022-11.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen u [adresa] dana 12. listopada 2012. godine između sada pok. CR pok. R kao darovateljice i RR pok. Ć kao obdarenika, s ovjerenim potpisom darovateljice kod javnog bilježnika Suzane Hrabra u [adresa] istog dana pod br. OV-6718/12, tako da sklopljeni Ugovor o darovanju nekretnine nije proizveo, niti proizvodi pravne učinke.

II. Slijedom utvrđenja pod toč. I. određuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. CR pok. R (C), OIB [osobni identifikacijski broj], ulazi nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kao: "suvlasnički dio 4807/10000 etažnu jedinicu "1" stan u prizemlju sa garažom i drvarnicom, u elaboratu obojanu crvenom bojom, ukupne površine 118,00 m2 , u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te dio dvorišta ukupne površine 215 m2 , za 1/3 dijela, koju nekretninu temeljem Zakona o nasljeđivanju nasljeđuju na jednake dijelove njezini sinovi i to: tužitelj CR ĆR pok. Ć, OIB [osobni identifikacijski broj], i CR V, OIB [osobni identifikacijski broj], svaki za po 1/2 dijela, pa je tužitelj ĆR pok. Ć ovlašten, temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini, upisom tog prava na svoje ime i to za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje tog suvlasničkog udjela na označenoj nekretnini s imena tuženika."

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove kao i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos parničnih troškova teku od dana presuđenja, pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju: ĆR, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku: RR, OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.148,05 eura / 8.650,00 kuna (fiksni tečaj konverzije 7,53450), sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da Ugovor o darovanju od 12. listopada 2012. nije solemniziran po javnom bilježniku, da iz sadržaja Ugovora o darovanju jasno proizlazi da tuženik kao obdarenik živi u [adresa], te da su ugovorne strane ugovorile u točki IV. da obdarenik ugovora daje pravo doživotnog ploduživanja nekretnine koja je predmet ugovora u korist svoje majke, za vrijeme trajanja njezinog života, dakle ne pravo stanovanja, već pravo služnosti doživotnog ploduživanja, čime je majka imala pravo da daje tu nekretninu u zakup i slično. Slijedom navedenoga mišljenja je da povremeni dolasci tuženika u posjet darovateljici, nije moguće izjednačiti sa "posjedom obdarenika", odnosno mišljenja je da tuženik time nije stupio u posjed predmetne nekretnine pri sklapanju Ugovora o darovanju. Nadalje tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno poklonio vjeru iskazu tuženika kada tvrdi da mu je majka još 2010. predala ključeve od predmetne nekretnine, jer je u to vrijeme bila zdrava. Nadalje tužitelj u žalbi osporava točnost iskaza svjedokinje VR da joj je upravo tuženik dao ključeve od predmetne nekretnine. Mišljenja je da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik stupio u posjed stana u smislu članka 10. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj u žalbi ističe da je prava predaja predmetne nekretnine tuženiku u posjed uslijedila nakon smrti majke stranaka, odnosno darovateljice. Tužitelj također ističe da mu prema članku 70. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju pripada pravo na nužni dio, te da je stoga prvostupanjski sud, ukoliko je ocijenio da sporni ugovor nije ništetan, trebao djelomično uvažiti dio tužbenog zahtjeva i, sukladno članku 70. stavku 3. Zakona o nasljeđivanju, dosuditi mu ¼ dijela predmetnog stana. Pri tome ističe da prema članku 186. stavku 3. ZPP-a prvostupanjski sud nije vezan pravnom osnovnom tužbenog zahtjeva koju je on naznačio u tužbi. Predlaže da se žalba uvaži i da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da udovolji u cijelosti ili djelomično tužbenom zahtjevu, kako je to predloženo u navodima žalbe ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije i da se prvostupanjska presuda potvrdi. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj je žalbu podnio i zbog bitnih povreda postupka, ali u žalbi ne navodi o kojoj konkretno bitnoj povredi postupka se radi.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da su pri njezinom donošenju počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnost, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi predloženi dokazi, koji su pravilno ocijenjeni. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

8. Članak 8. ZPP-a odnosi se na načelo slobodne ocjene dokaza provedenih tijekom postupka, pri čemu se navedenom odredbom utvrđuje koje sve okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđivanju relevantnih činjenica, a na osnovi slobodne ocjene provedenih dokaza.

9. Valja navesti da ocjena dokazne snage ispitanih dokaznih sredstava zavisi u svakom konkretnom slučaju od slobodne ocjene suda, koji prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji jedne od stranaka. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno članku 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude, kako se to navodi u žalbi.

10. Suprotno navodima žalbe, činjenica da je pokojna CR predala ključeve od predmetne nekretnine tuženiku i prije sklapanja Ugovora o darovanju, proizlazi ne samo iz iskaza tuženika, već i iz iskaza svjedokinje UR, koja se brinula za pokojnu CR kada tuženik nije bio u [adresa]. Pri tome je potrebno naglasiti da ova svjedokinja nema nikakav interes da tuženik uspije u sporu, jer niti sa jednom parničnom stranom nije u bilo kakvim odnosima, a njezin iskaz nije u suprotnosti niti sa iskazom svjedokinje JR, koja također nije imala razloga u svom iskazu pogodovati bilo kojoj od stranaka u postupku.

11. Svjedokinji ŠR, premda je bila susjeda pokojne CR, nije bilo ništa poznato o odnosima u obitelji parničnih stranka, dok su svjedok SR i ER sin i supruga tužitelja i kao takvi imaju interes da tužitelj uspije u sporu.

12. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je iz iskaza i samog tužitelja pravilno zaključio da je tužitelj ČR priznao da je za Ugovor o darovanju znao i prije smrti majke CR.

13. Slijedom navedenoga, neosnovan je prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se ističe u žalbi.

14. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:

- da je Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 12. listopada 2012. između sada pokojne CR, kao darovateljice, i tuženika kao obdarenika/daroprimca, te da je predmet ugovora nekretnina i to: suvlasnički dio 4807/10000 etažna jedinica stan u prizemlju sa garažom i drvarnicom u elaboratu obojeno crvenom bojom, ukupne površine 118 m[2] , u zgradi izgrađenoj na čestici zemljišta 4334/2 K. O. [katastarska općina], te dio dvorišta ukupne površine 215 m[2] za 1/3 dijela;

- da je potpis darovateljice na darovnom ugovoru ovjeren istoga dana kod javne bilježnice Suzane Hrabar u [adresa] pod poslovnim brojem: OV-6718/12;

- da se tuženik temeljem ovoga Ugovor o darovanju uknjižio kao zemljišnoknjižni vlasnik 30. studenog 2012.;

- da je člankom III. navedenoga Ugovora o darovanju navedeno da se tuženik već nalazi u posjedu predmetne nekretnine;

- da je u članku IV navedenog Ugovor o darovanju ugovoreno da tuženik kao obdarenik dozvoljava majci kao darovateljici pravo doživotnog ploduživanja za vrijeme trajanja njezinog života;

- da je tuženik živo sa svojom obitelji i prije i nakon sklapanja Ugovora o darovanju u Sloveniji;

- da mu je majka kao darovateljica dala ključeve predmetne nekretnine i da je on u toj kući boravio sa svojom obitelji kad bi dolazio u [adresa];

- da se tuženik nakon sklapanja Ugovora o darovanju brinuo o predmetnom stanu na način da ga je održavao, krečio, sređivao grijanje, renovirao kupatilo, ugradio klimu i pomagao majci u plaćanju režijskih troškova;

- da je tužitelj i prije smrti CR znao za postojanje predmetnog Ugovora o darovanju;

- da je iza pokojne CR proveden ostavinski postupak, te je doneseno rješenje o nasljeđivanju 2. srpnja 2019. u kojem postupku su sudjelovali i tužitelj i tuženik, kao nasljednici, i u kojem postupku je bio priložen i izvadak iz zemljišnih knjiga iz kojeg je bilo razvidno da je tužitelj na predmetnom stanu još 2012. uknjižen kao vlasnik temeljem Ugovora o darovanju i sa kojom činjenicom je tužitelj na ostavinskoj raspravi bio upoznat, te je tom prilikom izjavio da se ne protivi Ugovoru o darovanju, kada je majka tako odlučila;

- da tužitelj na ročištu za ostavinsku raspravu nije tražio nužni dio u smislu članka 70. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 dalje: ZN)

- da je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O-860/2019 od 2. srpnja 2019. postalo pravomoćno 18. rujna 2019.;

- da je tužitelj ĆR prema rješenju o nasljeđivanju od 2. srpnja 2019. postao nasljednikom obiteljske grobnice za cijelo, a da su parnične stranke postale nasljednici novčanih tražbina u neutvrđenom iznosu svaki u ½ dijela.

15. Člankom 53. stavkom 1. točka 3. Zakona o javnom bilježništvu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju („Narodne novine“ broj 78/93 i 29/94 162/98, 16/07, 75/09, dalje: ZJB) bilo je propisano da je za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimatelja potrebno da isti bude sklopljen u obliku javnobilježničkog akta.

15.1. Člankom 482. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 dalje: ZOO) propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, a stavkom 2. istoga članka propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Također stoji da je odredbom članka 322. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 dalje: ZOO) propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. U predmetnom prvostupanjskom postupku iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da je predmetni ugovor o darovanju zaključen u pisanoj formi, da je potpis darovatelja na tom ugovoru ovjeren od strane javnog bilježnika, da je tuženik nakon darovanja bila u posrednom posjedu predmetnog stana (da je mogao dolaziti kod majke kako je htio, boraviti u stanu, uređivati stan i održavati ga dakle nesmetano izvršavati posjedovne čine, što je tuženik i radio), da je tuženik čitavo vrijeme na opisani način bio u suposjedu stana s majkom, iako je u predmetnom stanu boravio samo povremeno, kao i da je ugovor o darovanju izvršen, jer je predmetni stan predan u posjed tuženiku na opisani način i da se nije radilo samo o predaji ključeva stana.

17. S obzirom da se posjed stvari može izvršavati neposredno ili posredno putem treće osobe koja tada neposredno posjeduje stvar, ali voljom i uz pristanak i znanje izvornog posjednika, stoga ako se posjed stvari izvršava posredno voljom darovatelja, tada se i takvo izvršavanje posjeda predajom stvari posrednom posjedniku koji posjed izvodi iz očitovanja volje darovatelja ima smatrati pravom predajom u smislu odredbe članka 482. stavka 2. ZOO.

18. Slijedom navedenoga, kako je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da je tuženik nakon sklopljenog ugovora o darovanja bio u posrednom posjedu predmetnog stana (jer je utvrđeno da je mogao nesmetano izvršavati posjedovne čine, što je tuženik i radio, posebno je pri tome bitno da je održavao nekretninu kao vlasnik), da je tuženik čitavo vrijeme s majkom bio u posjedu predmetnog stana, iako u istom nije stanovao, kao i da je ugovor o darovanju izvršen, jer je darovani stan predan u posjed tuženiku, kraj činjenice da je ostavinski postupak iza pok majke CR pravomoćno okončan, a u kojem postupku tužitelj nije osporavao predmetni Ugovor o darovanju, to u takvoj situaciji, a s obzirom da u okolnostima konkretnog slučaja predaja u „posredan posjed“ tuženiku predstavlja pravu predaju, što je u ovom predmetu i utvrđeno, po ocjeni i ovoga suda Ugovor o darovanju od 12. listopada 2012. nije ništav.

19. Ovakav pravni stav temelji se i na pravnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u presudi poslovni broj: Rev-617/2021 od 15. svibnja 2024.

20. Pozivanje tužitelja na članka 70. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju je bespredmetno u ovom postupku, jer u ostavinskom postupku iza pokojne CR tužitelj, kao nasljednik koji je sudjelovao u tom postupku, nije isticao da bi mu zbog izvršenog dara bilo povrijeđeno pravo na nužni dio, a u ovom postupku nije niti navodio činjenice da bi izvršenim darom pokojne CR njemu bio povrijeđeno pravo na nužni dio, niti je predlagao dokaze kako bi se utvrdila vrijednost darovanog stana i vrijednost grobnog mjesta i koliko bi eventualno bio taj nužni dio.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a, a navodima žalbe se posebno niti ne osporava.

22. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda i rješenje su potvrđeni, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

23. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer sa istom nije uspio.

Slavonski Brod, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak