Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-613/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB 38922958547, sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika OU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao osoba nepoznata boravišta zastupana po privremenoj zastupnici Bogdanki Puhalo-Trbojević, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-231/2017-40 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovane žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-231/2017-40 od 6. prosinca 2024. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se odluka o troškovima postupka iz točke II. i III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-231/2017-40 od 6. prosinca 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Velibora Panjkovića od 25.11.2024., pod poslovnim brojem Ovrv-7100/2014-5, u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 2.382,64 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.933,50 eura od 13.2.2010. do isplate i na iznos od 449,14 eura od 20.2.2010. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi troškove postupka tužitelju u iznosu od 2.542,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.950,00 eura.

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), posebice odluku o troškovima te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Tuženik u žalbi osporava pravilnost i potpunost nalaza i mišljenja prometnog vještaka Srećka Hlišća dipl.ing. jer da vještak nije raspolagao fotografijama prometne policije koje su snimljene na dan nesreće kao niti skicom lica mjesta, a da je ortografski snimak Grada Rijeke kojeg je koristio vještak kao podlogu znatno izmijenjen u odnosu na stanje lica mjesta u trenutku nezgode tim više što je od prometne nezgode do izrade vještačkog nalaza proteklo 14 godina. Također tuženik ukazuje da je prometni vještak propustio utvrditi doprinos vozačice MU prometnoj nezgodi koja nije bila vezana sigurnosnim pojasom i zbog neprilagođene brzine nije uspjela stati i izbjeći nesreću kada je uočila tuženika. Nadalje u žalbi navodi da sud nije proveo medicinsko vještačenje na okolnost visine neimovinske štete koju je pretrpjela MU već da joj je paušalno dosudio iznos naknade te da je neosnovano dosudio tužitelju i „obrađivačku pristojbu”. Konačno tuženik prigovara odluci suda o naknadi troškova privremene zastupnice tuženika koji da ulaze u parnični trošak, a prethodno ih predujmljuje tužitelj, sve u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari dok je osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja s osnova isplaćene naknade štete oštećenicima nastale u prometnoj nezgodi od 11.9.2009. u srazu sa neregistriranim i neosiguranim osobnim vozilom kojim je upravljao tuženik.

6. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio:

- da je tužitelj uvažavajući prigovor zastare tuženika djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 8.850,00 kn s osnova imovinske i neimovinske štete isplaćene 13.11.2009. oštećenoj MU,

- prema zapisniku o očevidu prometne policije te iz podataka o prometnoj nezgodi od 11.7.2009., da je tuženik upravljao osobnim vozilom koje je bilo neregistrirano i tehnički nepregledano, i to prije stjecanja prava na upravljanje vozilima, kojim je oduzeo prednost prolaza vozilu u vlasništvu IU, kojim je upravljala MU te je uslijed sraza vozila nastala štete na vozilu u vlasništvu IU kao i imovinska i neimovinska šteta MU koja je zadobila tjelesne ozljede,

- da odgovornost tuženika za štetni događaj od 11.7.2009. proizlazi iz prometnog vještačenja vještaka Srećka Hlića prema kojem se tuženik nije kretao voznom trakom za uključivanje u promet pored znaka obaveznog zaustavljanja „stop“, već je presijecao ušće suprotnom stranom i reagirao snažnim kočenjem te je vozilom dijagonalno presjekao traku vozila kojim je upravljala MU,

- da do nezgode ne bi došlo da je tuženik uključivanje u promet obavljao označenom voznom trakom, dok je za MU nesreća bila neizbježiva upravo zbog putanje kojom se tuženik vozilom uključivao u promet izvan obilježenih voznih traka, a koja je pritom upravljala vozilom brzinom od 45 km/h dok je ograničenje brzine bilo 50 km/h,

- da je tuženik odgovoran za nastanak prometne nesreće od 11.7.2009. jer je vozilom upravljao protivno odredbama čl. 58. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZSPC), dakle bez da se pri približavanju raskrižju vozilom kretao s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju i bez da je na dovoljnoj udaljenosti pred raskrižjem vozilom zauzeo položaj na onoj prometnoj traci kojom mora proći kroz raskrižje,

- da je tužitelj za štetu nastalu na vozilu IU isplatio Euroherc osiguranju d.d. ukupan iznos od 14.568,00 kn 23.12.2009, od čega iznos od 13.244,00 kn za štetu na vozilu, a iznos od 1.324,00 kn za obrađivaču pristojbu,

- da je visina šteta na vozilu IU utvrđena i po vještaku Srećku Hlišću u iznosu od 1.840,00 eur uz zadržavanje ostatka vozila,

- da se iznos od 3.384,03 kn tiče dijela imovinske i neimovinske štete MU iz štetnog događaja, koja je vidljiva i iz njezine medicinske dokumentace, čiju isplatu je tužitelj dokazao potvrdom ZABA-e od 19.2.2010. te izjavom o namirenju od 11.2.2010., a koji iznos je dio ukupnog namirenja po sklopljenoj nagodbi između MU i tužitelja u iznosu od 12.234,00 kn.

6.1. Slijedom izloženih utvrđenja, pozivom na odredbe članka 11., 12., 13., 14., 15. i 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOOP), prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja od 11.7.2009. pa stoga usvaja tužbeni zahtjev u zatraženom iznosu kojeg je tužitelj isplatio osobama oštećenim u tom štetnom događaju te temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 2.542,00 eur sa kamatom od presuđenja do isplate dok odbija zahtjev za naknadom troškova privremene zastupnice tuženika.

7. U donošenju pobijane odluke nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju glede dinamike nastanka prometne nezgode od 11.7.2009. i utvrđenoj isključivoj odgovornosti tuženika za njezin nastanak. Naime, protivno navodima tuženika u žalbi, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet Srećka Hlišća izrađen je nakon provedenog uviđaja na mjestu nezgode 16.7.2021. kada je vještak izvršio potrebna mjerenja na terenu temeljem podataka iz zapisnika o očevidu prometne policije, što je javna isprava sa presumpcijom istinitosti sadržaja (članak 230 stavak 1. ZPP-a) te od prisutnih punomoćnika stranaka nije isticana primjedba promijene mjesta nezgode. Također je za potrebe vještačenja vještak koristio fotografije oštećenja na vozilu IU u postupku izvida štete pred osiguravajućim društvom pa su stoga netočni navodi tuženika o nedostatku foto dokumentacije o oštećenju vozila IU. O prigovorima tuženika na pisani nalaz i mišljenje vještaka, a koji su u bitnome identični žalbenim navodima, vještak je i usmeno vještačio na ročištu 5.11.2024. te argumentirano obrazložio i otklonio bilo kakav doprinos oštećene VU u nastanku predmetne prometne nezgode. Slijedom izloženog, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o isključivoj odgovornosti tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode u situaciji kada se oštećena vozilom kretala dozvoljenom brzinom po svom traku s prednošću prolaska u odnosu na tuženika koji nije prilagodio brzinu dolaskom na raskrižje niti je uključivanje izvršio označenim trakom čime je presjekao traku vozila oštećene za koju je nesreća bila neizbježiva.

9. Netočni su navodi tuženika u žalbi da je sud paušalno i bez obrazloženja prihvatio trošak "obrađivačke pristojbe". Naime, prvostupanjski sud je jasno obrazložio osnovanost "obrađivačke pristojbe" kao troškova nastalih u svezi obračuna štete nastale na vozilu IU od strane Euroherc osiguranja d.d., pravilno tumačeći odredbe članka 14. i 15. ZOOP-u, kao i visinu koja proizlazi iz zahtjeva za refundaciju iznosa Euroherc osiguranja d.d., a koju je tužitelj istom namirio 12.2.2010.

10. U odnosu na osporenu visinu neimovinske štete nastale oštećenoj MU u predmetnom štetnom događaju treba reći da neosnovano tuženik ističe u žalbi da ju je prvostupanjski sud dosudio u paušalnom iznosu propuštajući provesti medicinsko vještačenje. Naime, radi pretrpljenih ozljeda koje je MU zadobila u predmetnoj nezgodi, a koje proizlaze iz medicinske dokumentacije čija vjerodostojnost nije dovedena u pitanje, ista je sa tužiteljem sklopila izvansudsku nagodbu – Izjavu o namirenju od 11.2.2010. na ime imovinske i neimovinske štete u iznosu od 9.984,03 kn te troškova zastupanja u iznosu od 2.250,00 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 12.234,03 kn. Prihvaćajući prigovor zastare tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u iznosu do 8.850,00 kn upravo na ime isplaćene štete MU. Obzirom na navedene okolnosti te rukovodeći se načelom ekonomičnosti postupka i protek vremena od štetnog događaja te imajući u vidu postojanje opsežne medicinske i druge dokumentacije o zadobivenim povredama tužiteljice u predmetnom štetnom događaju iz 2009., kao i njezin iskaz o zadobivenim ozljedama i posljedicama istih, ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da nije bilo nužno provesti i medicinsko vještačenje na iste okolnosti. Također se, prema sklopljenoj Izjavi o namirenju, a u odnosu na odštetni zahtjev oštećene na daleko veći iznos te medicinsku dokumentaciju u kojoj se navodi da oštećena nije bila vezana sigurnosnim pojasom, može zaključiti da je tužitelj i u postupku sklapanja nagodbe sa oštećenom cijenio njezin doprinos šteti zbog nevezanja sigurnosnim pojasom pa se dosuđeni iznos od 3.384,03 kn ukazuje pravičnom naknadom za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu MU u prometnoj nezgodi od 11.7.2009.

11. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, pritom obrazlažući i otklanjajući sve prigovore tuženika te je pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu utvrdio osnovanost regresnog zahtjeva tužitelja.

12. Međutim, u odnosu na odluku o troškovima postupka osnovano tuženik žalbom ukazuje na pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda kada je cijenio neosnovnim zahtjev za naknadu troškova privremene zastupnice tuženika pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.

12.1. Naime, rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovr-371/2015 od 12.1.2017., tuženiku je u ovom postupku postavljena privremena zastupnica – odvjetnica Bogdanka Puhalo-Trbojević, kao osobi čije je boravište nepoznato, a nema punomoćnika, sukladno odredbi članka 84. stavak 1. i 2. točka 4. ZPP-a. Privremena zastupnica tuženika pravovremeno je zatražila naknadu troškova na ime zastupanja tuženika tijekom postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

12.2. Stoga je u okolnostima ovog predmeta primjenjivo pravno shvaćanje izraženo u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11.1.2023., broj Rev 169/2021-2, prema kojem troškove vezane za zastupanje tuženika kojem je sud postavio privremenog zastupnika - odvjetnika prethodno snosi tužitelj. O zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud koji ga je postavio. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi koje je tužitelj prethodno snosio, vezano za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužitelja, a odluku o tome hoće li ih u konačnici snositi tuženik, kojeg je zastupao privremeni zastupnik, donosi sud ovisno o uspjehu stranaka u postupku.

12.3. Kako je sud prvog stupnja zauzeo pogrešno pravno shvaćanje u vezi naknade troškova privremene zastupnice na ime zastupanja tuženika u ovom postupku to je propustio ocijeniti visinu troškova zastupanja privremene zastupnice posljedično čemu ni tužitelj nije imao saznanja o istima da bi ih mogao zahtijevati od tuženika iz kojih razloga nema uvjeta za preinaku rješenja o troškovima postupka pa je odluku o troškovima sadržanu u točkama II. i III. izreke pobijane presude valjalo ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

12.4. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku, sukladno prednje iznesenom pravnom shvaćanju te uvažavajući žalbene navode tuženika, odlučiti o visini troškova zastupanja privremene zastupnice tuženika primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te pozvati tužitelja na predujmljivanje istih i potom odlučiti o naknadi parničnog troška tužitelja na teret tuženika primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a prvostupanjsku je odluku u odnosu na točku I. izreke trebalo potvrditi i žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

13.1. U odnosu na odluku o troškovima postupka žalbu tuženika je kao osnovanu valjalo uvažiti i primjenom odredbe članka 370. u svezi članka 381. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić