REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6428/2021-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Goluži, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tafra, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi isplate, 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Ovaj sud proglašava se apsolutno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, ukidaju se radnje provedene u ovom u postupku i odbacuje se tužba tužitelja podnesena ovom sudu 28. srpnja 2021.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 28. srpnja 2021. podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je tuženik naplatio od tužitelja iznos od 1.181,93 kn putem izvansudske ovrhe putem Financijske agencije, i to na temelju Rješenja od 22. listopada 2018., Klasa: UP/I- 363-03/2018-14/1630, Urbroj: 251-13-01/1-2018-1 (list 10-12 spisa), a radi namirenja dugovanja prema Rješenju Hrvatskih voda od 8. lipnja 2017., Klasa: UP/I-325- 08/2017- 08/28661, Urbroj: 374-25-5-17-1 (list 8 spisa). Ističe da je navedeno Rješenje Hrvatskih voda, temeljem kojeg je određena ovrha protiv tužitelja kao ovršenika po službenoj dužnosti, poništeno u cijelosti Rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 26. travnja 2021., Klasa: UP/II-325-08/17-03/651, Urbroj: 517-09-2-2-21-2 (list 6-7 spisa). Sukladno svemu navedenom, a budući da osnova na temelju koje je po službenoj dužnosti provedena prisilna naplata protiv tužitelja poništena u cijelosti, predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 1.181,93 kn (156,87 EUR) zajedno sa zateznim kamatama, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupak uvećano za zatezne kamate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da u prvom redu ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je predmet tužbenog zahtjeva povrat novčanog iznosa koji je tužitelju na ime naknade za uređenje voda (javnog davanja sukladno odredbi članka 5. st. 1. i 2. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (NN153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16)) naplaćen u ovršnom postupku, a na temelju rješenja koje je 26. travnja 2021. poništeno, a slijedom čega je otpala osnova temeljem koje je naplaćen utuženi iznos. Navodi da se sukladno članku 90. tada važećeg Zakona o porezu na dohodak, glede naplate i povrata poreza primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16), koji pak u čl. 21. st. 2. utvrđuje pravo osobe od koje je bez pravne osnove naplaćen porez na njegov povrat, kao i pripadajućih kamata, dok se u čl. 127. st. 5. utvrđuje obveza poreznog tijela na vraćanje onoga što je naplaćeno bez pravne osnove. Nadalje, ističe da je u čl. 4. predmetnog zakona propisano da se na postupanje poreznih tijela primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku, ako Općim poreznim zakonom nije uređeno drugačije. Dakle, tuženik navodi da je za odlučivanje o povratu naknade za uređenje voda stečene bez pravne osnove nadležno upravo upravno tijelo koje je utvrdilo obvezu plaćanja te naplatilo predmetnu naknadu, i to u odgovarajućem upravnom postupku, putem zahtjeva za povrat. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem U-IV-7939/2014 od 20. listopada 2015. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud, prije upuštanja u odlučivanje o meritumu stvari, odluči o istaknutom prigovoru apsolutne nenadležnosti za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari te uvažavajući istaknuti prigovor odbaci tužbu tužitelja. Podredno, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da su u konkretnom slučaju rješenje o naknadi donijele Hrvatske vode, dok je tuženik naplatio navedena sredstva, u ime i za račun Hrvatskih voda, te ih i doznačio na njihov račun. Stoga navodi da je pasivno legitimiran Hrvatske vode, a ne tuženik.
3. S obzirom da je predmet spora isplata iznosa od 156,87 EUR (1.181,93 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom, za koji tužitelj tvrdi da je stečen bez osnove, a prisilno je ustegnut na ime plaćanja naknade za uređenje voda na temelju Rješenja od 22. listopada 2018., Klasa: UP/I-363-03/2018-14/1630, Urbroj: 251-13-01/1-2018- 1 (list 10-12 spisa), a radi namirenja dugovanja prema Rješenju Hrvatskih voda od 8. lipnja 2017., Klasa: UP/I-325-08/2017- 08/28661, Urbroj: 374-25-5-17-1 (list 8 spisa), a koje rješenje je poništeno u cijelosti Rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 26. travnja 2021., Klasa: UP/II-325-08/17-03/651, Urbroj: 517-09- 2-2-21-2 (list 6-7 spisa), do primjene dolazi odredba čl. 132. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 - dalje: ZUP) kojim je određeno da u slučaju oglašivanja rješenja ništavim ili poništavanja rješenja, imovina stečena bez pravne osnove vraća se sukladno propisima građanskog prava.
4. Tom odredbom propisano je da se u upravnim stvarima, u upravnim postupcima pred upravnim tijelima, vraćanje stečenog bez pravne osnove obavlja prema pravilima utvrđenim općim propisima građanskog prava (odredbe čl. 1111. - 1120. Zakona o obveznim odnosima). Tom odredbom nije propisana, nadležnost sudbenih tijela koja su nadležna za odlučivanje u građanskopravnim stvarima, već samo primjena općih građanskopravnih pravila vraćanja stečenog bez osnove u upravnom postupku. Ovakvo je pravno shvaćanje izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci pod poslovnim brojem U-IV-7939/2014 od 20. listopada 2015.
5. Dakle, odlučivanje o obveznopravnom zahtjevu - povrata stečenog bez osnove, koji proizlazi iz rješenja upravnog tijela koje je kasnije otpalo - proglašeno ništavim, ne ulazi u sudsku nadležnost. Navedeni pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju pod poslovnim brojem Rev-653/2022-2 od 14. veljače 2024.
6. S obzirom na sve navedeno, unatoč činjenici što se plaćena naknada za uređenje voda, stečena bez osnove, vraća primjenom propisa građanskoga prava, točnije primjenom odredbi čl. 1111. do čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, za odlučivanje o tome zahtjevu nadležno je upravno tijelo.
7. Odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) propisano je da sud, do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost, dok je odredbom st. 2. istoga članka propisano da kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakvo drugo domaće tijelo, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
8. Stoga je, primjenom citiranih odredbi, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 4. lipnja 2025.
Sudac:
Goran Goluža
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku
