Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-66/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. DC i dr. zbog prekršaja iz čl. 6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. NC i okr. TC, podnesenoj putem branitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-3309/2021-30 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe okr. NC i okr. TC, te ukida prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelje i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. DC, okr. HC, okr. NC i okr. TC proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju istog propisa svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna od po 20,00 eura te je svim okrivljenicima ukazano na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude, a svi okrivljenici su dužni naknaditi i trošak prekršajnog postupka od po 26,00 eura.
2. Protiv te presude je okr. NC putem branitelja Željka Pintarića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović u Varaždinu pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući da se žalba usvoji, presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili presuda preinači i okrivljenica se oslobodi optužbe.
Žalbu protiv te presude je pravodobno podnio i okr. TC putem braniteljice Lidije Hrg, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući da se žalba usvoji, presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili presuda preinači i okrivljenik se oslobodi optužbe.
3. Žalbe su osnovane.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbama i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno te nepotpuno utvrđeno, a na što opravdano ukazuje žalitelji.
5. U pravu su okrivljenici kada u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističu da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu da su okr. NC i okr. TC postupali u nužnoj obrani zbog čega ih se ne može proglasiti krivim, te da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da obrane okr. NC i okr. TC u kojima poriču prekršaj, nisu istinite dok je bez valjanih razloga prihvatio istinitim obrane okr. DC i okr. HC, a koje je navodno potvrdila svjedokinja AC.
5.1. Iz provedenog dokaznog postupka je vidljivo da okr. NC i okr. TC decidirano poriču prekršaj odnosno da bi se međusobno fizički obračunavali s okr. DC i okr. HC, ističući da su se branili od njihovog protupravnog napada (TC se branio od DC i HC koji se kasnije uključio, a NC je branila TC), a da iz iskaza jedine ispitane svjedokinje JC ne proizlazi da su se i žalitelji izabrali fizički obračunavati, budući je ista iskazala da je „DC prvi krenuo, a TC mu je uzvraćao“ te da ih je „NC pokušavala razdvojiti…, DC udarala po rukama da se makne od TC“ (t. 10. obrazloženja), dakle proizlazi da su se branili od napada suokrivljenika. Odluku o krivnji žalitelja, prvostupanjski sud temelji na obranama okr. DC i okr. HC pogrešno ih ocjenjujući priznanjem budući da je jasno vidljivo da su oba tvrdili da su postupali u nužnoj obrani, a da su ih žalitelji napadali (t. 2. i t. 3. obrazloženja), dakle, da nisu priznali prekršaj naročito drskog fizičkog sukoba na javnom mjestu. Zbog toga, poricanjem svog dijela inkriminacije i terećenjem žalitelja na napad, suokrivljenici su izložili svoju obranu jednako kao i žalitelji. Nadalje, takve obrane okr. DC i okr. HC nisu mogle biti niti ocjenjene suglasnima iskazu svjedokinje JC koja ih čak tereti da su napadali žalitelje koji su pokušali odvratiti napade. Pritom prvostupanjski sud obrane okr. NC i okr. TC ne prihvaća jer su suprotni obranama okr. DC i okr. HC te svjedokinje JC, što ne može biti dostatna ocjena obrana žalitelja.
5.2. Dakle, uzimajući u obzir naprijed navedeno, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud prije svega pogrešno utvrdio da se iz obrana okr. DC i okr. HC koji poriču svoju krivnju i prebacuju krivnju na žalitelje te iskaza svjedokinje JC, može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke) da su i žalitelji počinili prekršaj za koji se terete. Kada se cijeni i analizira verzija događaja žalitelja da su se samo branili od napada okr. DC i okr. HC te se dovede u vezu s potpuno različitim obranama okr. DC i okr. HC koji su također izjavili da su postupali isključivo u obrani, a proturječje nije na valjani način otklonjeno, bilo je s obzirom na sve okolnosti prekršaja (međusobno udaranje) nužno utvrditi jesu li se okr. NC i okr. TC branili od napada okr. DC i okr. HC odnosno jesu li kao napadnuti ostvarili obilježja prekršaja u nužnoj obrani, u kojem slučaju njihovo postupanje ne bi bio prekršaj. Prvostupanjski sud je u zaključivanju očigledno arbitrarno cijenio istinitim obrane okr. DC i okr. HC i iskaze svjedokinje JC (koji niti međusobno nisu suglasni), dok obrane žalitelja nije u dovoljnoj mjeri savjesno razmatrao, zbog čega su žalitelji u pravu da je činjenično stanje pogrešno, a time i nepotpuno utvrđeno.
6. S obzirom da je očigledno da prvostupanjski sud, provedenim dokaznim postupkom, relevantne činjenice nije mogao utvrditi s potpunom izvjesnošću, a niti je pokušao otkloniti proturječnosti među suprotstavljenim iskazima, to se ne može prihvatiti zaključak da je izvan svake razumne sumnje dokazano da bi žalitelji počinili prekršaj za koji se terete, a jedino tada se može donijeti osuđujuća presuda. U suprotnom treba primijeniti načelo „in dubio pro reo“ koje podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranih prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva.
7. Slijedom iznesenog je trebalo prihvatiti kao osnovanu žalbu okrivljenika te prvostupanjsku presudu u odnosu na okr. NC i okr. TC NC ukinuti i predmet dostaviti u tom dijelu na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, otkloniti moguće proturječnosti u iskazima svjedoka i obrani okrivljenika te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 4. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 6 otpravka: za spis, žalitelje, branitelje i tužitelja.
