Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-89/2022-61
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Golubić i Šikić iz Čakovca, radi utvrđenja i činidbe, nakon zaključene glavne rasprave 15. svibnja 2025., održane u nazočnosti stranaka uz punomoćnike, na ročištu za objavu i uručenje presude 4. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:
"Utvrđuje se da je prividan, da nema pravni učinak među strankama, te da je pravno nepostojeći ugovor između pok. ZS i tuženika ŽS sklopljen dana 30.srpnja 2020.godine radi prodaje nekretnine - jednosobnog stana u [adresa], I.ulaz, prizemlje, stan broj 4, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika kupaone, wc-a, ostave i lođe, ukupne površine 37,60 m2, a kojem stanu pripada i drvarnica, a koji se nalazi u [adresa], čkbr. [katastarska čestica], [adresa], stambena zgrada, Varaždin, sa 745 m2 zk. ul. br. [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] - za kupoprodajnu cijenu od 150.000,00 kn, na kojem je potpis ZS ovjeren po javnom bilježniku Biserki Čmrlec – Kišić iz Varaždina dana 31.srpnja 2020.godine pod brojem OV-3114/2020, te se nalaže tuženiku ŽS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da u roku od 15 dana izda tužitelju JS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] valjana tabularnu ispravu podobnu za zemljišno knjižni prijenos prava vlasništva sa svojeg imena, odnosno sa imena tuženika na ime tužitelja na predmetnoj nekretnini u cijelosti (1/1), a koju tabularnu ispravu će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda.", kao neosnovan.
II. Utvrđuje se da je ništetan ugovor između pok. ZS i tuženika ŽS sklopljen dana 30.srpnja 2020.godine radi prodaje nekretnine - jednosobnog stana u [adresa], I.ulaz, prizemlje, stan broj 4, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika kupaone, wc-a, ostave i lođe, ukupne površine 37,60 m2, a kojem stanu pripada i drvarnica, a koji se nalazi u [adresa], čkbr. [katastarska čestica], [adresa], stambena zgrada, Varaždin, sa 745 m2 zk. ul. br. [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] - za kupoprodajnu cijenu od 150.000,00 kn, na kojem je potpis ZS ovjeren po javnom bilježniku Biserki Čmrlec-Kišić iz Varaždina dana 31.srpnja 2020.godine pod brojem OV-3114/2020, te se nalaže tuženiku ŽS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da u roku od 15 dana izda tužitelju ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos prava vlasništva sa imena tuženika na ime tužitelja na predmetnoj nekretnini u cijelosti (1/1), a koju tabularnu ispravu će u slučaju neizdavanja, zamijeniti ova presuda.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, po punomoćniku, protiv tuženika podnio tužbu sa više tužbenih zahtjeva, prije svega tražeći da se utvrdi da je prividan, da nema pravni učinak među strankama, te da je pravno nepostojeći ugovor između pok. ZS i tuženika ŽS sklopljen dana 30.srpnja 2020.godine radi prodaje nekretnine - jednosobnog stana u [adresa], I.ulaz, prizemlje, stan broj 4, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika kupaone, wc-a, ostave i lođe, ukupne površine 37,60 m2, a kojem stanu pripada i drvarnica, a koji se nalazi u [adresa], čkbr. [katastarska čestica], [adresa], stambena zgrada, [adresa], sa 745 m2 zk. ul. br. [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina]-za kupoprodajnu cijenu od 150.000,00 kn, na kojem je potpis ZS ovjeren po javnom bilježniku Biserki Čmrlec-Kišić iz [adresa] dana 31.srpnja 2020.godine pod brojem OV-3114/2020, te se nalaže tuženiku ŽS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da u roku od 15 dana izda tužitelju JS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] valjana tabularnu ispravu podobnu za zemljišno knjižni prijenos prava vlasništva sa svojeg imena, odnosno sa imena tuženika na ime tužitelja na predmetnoj nekretnini u cijelosti (1/1), a koju tabularnu ispravu će u slučaju neizdavanja zamijeniti presuda, eventualno kumulirani zahtjev koji se odnosi na trpljenje upisa, postavio je eventualno kumulirani zahtjev ukoliko sud utvrdi da je pok. ZS bila nesposobna shvatiti značaj pravnog posla, tražeći da se utvrdi da je ništetan ugovor između pok.ZS i tuženika ŽS sklopljen dana 30.srpnja 2020.godine radi prodaje nekretnine
- jednosobnog stana u [adresa], I.ulaz, prizemlje, stan broj 4, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika kupaone, wc-a, ostave i lođe, ukupne površine 37,60 m2, a kojem stanu pripada i drvarnica, a koji se nalazi u [adresa], čkbr. [katastarska čestica], [adresa], stambena zgrada, [adresa], sa 745 m2 zk. ul. br. [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] - za kupoprodajnu cijenu od 150.000,00 kn, na kojem je potpis ZS ovjeren po javnom bilježniku Biserki Čmrlec – Kišić iz [adresa] dana 31.srpnja 2020.godine pod brojem OV-3114/2020, te se nalaže tuženiku ŽS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da u roku od 15 dana izda tužitelju JS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] valjana tabularnu ispravu podobnu za zemljišno knjižni prijenos prava vlasništva sa svojeg imena, odnosno sa imena tuženika na ime tužitelja na predmetnoj nekretnini u cijelosti (1/1), a koju tabularnu ispravu će u slučaju neizdavanja zamijeniti presuda eventualno kumulirani zahtjev u odnosu na zahtjev da se na temelju presude ishodi upis prava vlasništva sa njegovog imena, odnosno sa imena tuženika na svoje ime na predmetnoj nekretnini u cijelosti (1/1), kao i eventualno kumulirani zahtjev, tražeći da se utvrdi da je opozvan/opoziva ugovor o darovanju sklopljen u formi kupoprodajnog ugovora između pok. ZS i tuženika ŽS sklopljen dana 30. srpnja 2020. radi prodaje nekretnine - jednosobnog stana u [adresa], I.ulaz, prizemlje, stan broj 4, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika kupaone, wc-a, ostave i lođe, ukupne površine 37,60 m2, a kojem stanu pripada i drvarnica, a koji se nalazi u [adresa], čkbr. [katastarska čestica], [adresa], stambena zgrada, [adresa], sa 745 m2 zk. ul. br. [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina]-za kupoprodajnu cijenu od 150.000,00 kn, na kojem je potpis ZS ovjeren po javnom bilježniku Biserki Čmrlec-Kišić iz [adresa] dana 31.srpnja 2020.godine pod brojem OV-3114/2020, te se nalaže tuženiku ŽS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da u roku od 15 dana izda tužitelju JS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], valjana tabularnu ispravu podobnu za zemljišno knjižni prijenos prava vlasništva sa svojeg imena, odnosno sa imena tuženika na ime tužitelja na predmetnoj nekretnini u cijelosti (1/1), a koju tabularnu ispravu će u slučaju neizdavanja zamijeniti presuda, te eventualno kumulirani zahtjev na trpljenje upisa. Tužitelj je u tužbi naveo da je nasljednik iza svoje pokojne majke ZS koja je preminula **.**.2021., da je sa majkom živio do 2017. u kući u [adresa] u [adresa], da je pomogao majci da stekne vlasništvo nad kućom na način da joj je dao 10.000,00 eura kojima je ona isplatila kćer od pok. ES od kojega je stekla navedenu kuću na temelju ugovora o uzdržavanju. Uz to, dao joj je i dodatnih 15.000,00 eura za obnovu kuće, te joj pomogao i u izgradnji garsonijere u dvorištu, da je tužitelj 2017. odselio jer se odlučio osamostaliti, da mu je majka već ranije saopćila da je dogovorila s svojim nećakom (bratićem tužitelja i sinom tuženika) DS da će mu dati dio te kuće u posjed kako bi ga mogao iznajmljivati za Cameo taxi (prije toga je on na Banfici plaćao prostor 5000 kn mjesečno), a da će on njoj za uzvrat podmirivati režijske troškove za stan u [adresa] u [adresa], u koji je ona odselila, da je majka navela i to da će, ukoliko bi suradnja i odnosi bili dobri, o njoj brigu preuzeti njegova obitelj, odnosno prvenstveno tuženik i njegova supruga FS (šogor i sestra pok. ZS), da je temeljni razlog ovog dogovora bila životna činjenica da FS ima dvoje djece, od kojih pak jedno dijete (DS) ima troje djece, dok tužitelj nema potomaka pa je zauzela stajalište da bi si na taj način međusobno pomogli, a imajući u vidu navedene okolnosti, tužitelj se nije protivio da majka sa tuženikom i sestrom FS sklopi ugovor o uzdržavanju, iako je i sam brinuo o majci, međutim, tuženik je sa obitelji vrlo brzo počeo raditi pritisak na majku i tražiti jasno reguliranje pravnih odnosa te je ona, kako je tužitelj kasnije utvrdio, umjesto ugovora o uzdržavanju, sa sestrom FS **.**.2019. sklopila kupoprodajni ugovor temeljem kojega joj je „prodala” kuću i gradilište vrijedno svakako 100.000,00 eura za 100.000,00 kn koji joj nisu bili niti isplaćeni, da se radi o kući koja je u zemljišnoj knjizi označena kao 24/72 dijela čkbr. [katastarska čestica] Jalkovečka ulica, dvorište sa 480 m2, gospodarska zgrada sa 31 m2, kuća, [adresa] i Križanićeva 1A sa 262 m2, ukupno sa 773 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da navedenu kuću obitelj tuženika koristi te je s naslova najma u tri godine (2019 – 2021) prihodovala svakako oko 20000 eura jer se tamo nalaze uredski prostori i veliko parkiralište za Cameo taxi koji tamo ima prijavljen i ured, a imajući u vidu činjenicu da uzdržavanje nije zaživjelo, tužitelj je sa pok. majkom razgovarao oko uzdržavanja, da se razmatrala i mogućnost da se majka preseli k njemu u [adresa], tako da je tužitelj sa tim ciljem za nju počeo pripremati i sobu, no majka je naknadno ipak odustala od selidbe, te ostala živjeti u predmetnom stanu zbog blizine centra grada i bolnice, da je u vezi samog stana, majka tužitelju isticala da će mu stan svakako pripasti jer joj je ne samo sin, nego i brine o njoj pa da je stoga tužitelj izvršio i ulaganja u taj stan na način da je isti kompletno renovirao, postavio laminat, redovito ga malao, postavio pločice u kuhinji, te na podu i dva zida u kupaonici, da je iz razgovora sa majkom i sestrom FS, tužitelj naslućivao da tuženik sa obitelji vrši stalni pritisak na nju u vezi imovine te je primijetio da je majka često nezadovoljna, nemirna i depresivna, da nije znao da je majka sa tuženikom 30. srpnja 2020. sklopila i ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je „prodala” jednosobni stan u [adresa] I. ulaz, prizemlje, stan broj 4, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika kupaone, wc-a, ostave i lođe, ukupne površine 37,60 m2, a kojem stanu pripada i drvarnica, a koji se nalazi u [adresa], čkbr. [katastarska čestica], [adresa], stambena zgrada, [adresa], sa 745 m2 zk. ul. br. [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina], da se radi o stanu koji zbog svoje lokacije u centru [adresa] pored Opće bolnice Varaždin, usmjerenosti na istok, odnosno na zelenilo, te faktičnim smještajem na prvi kat, vrijedi svakako bar 55.000,00 eura. Uvidom u ugovornu ispravu, vidljivo je međutim da cijena za stan iznosi 150.000,00 kn (20.000,00 eura), dakle, ugovorena cijena čini nešto više od jedne trećine realne vrijednosti stana te da niti ovaj puta majci nije isplaćena kupoprodajna cijena, napomenuo je da je stan u međuvremenu označen na način kako je postavljen u tužbenom zahtjev, jer je u međuvremenu zgrada etažirana. Tužitelj je naveo da pretpostavlja da je svemu pridonijelo loše zdravstveno stanje pok. majke, da iz povijesti bolesti Ordinacije opće medicine dr. med. Biserke Š iz [adresa] od 17. veljače 2022., vidljivo je da je pok. ZS imala vrlo ozbiljnih zdravstvenih problema, da je u svojoj 70-toj godini, dakle 2017., liječena kemoterapijom, radioterapijom i operativno zbog maligne bolesti, a također se liječila zbog drugih kroničnih degenerativnih bolesti te zbog dijabetes melitusa sa već razvijenim komplikacijama na više organskih sustava i od generalizirane ateroskleroze, da se žalila na anksioznost, brze promjene raspoloženja i depresiju te na poremećaj pažnje, koncentracije i pamćenje, no odgađala je pregled kod specijalista u bolnici, da zbog pogoršanja stanja, pacijentica se 29.10.2020. konačno odlučila za pregled kod specijaliste psihijatra te joj je napisana uputnica i naručena je kod istog, da je na pregledu dijagnosticirana već poodmakla demencija te elementi paranoje, da specijalista psihijatar u povijesti bolesti navodi: "Dobiju se podaci da živi sama... liječila je rak... primjećuje da se počela gubiti, zaboravlja, čini joj se da je netko u sobi, vidi pokojnu mamu... jako joj je oslabljen vid, vidi samo malo na lijevo oko...", da je pacijentici tada propisana psihijatrijska terapija: anksiolitici i antipsihotici te terapija koja bi trebala usporiti daljnju progresiju demencije odnosno daljnji pad već oslabljenih kognitivnih funkcija, da je zbog narušenog psihičkog zdravlja i gubitka kognitivnih sposobnosti, pacijentica nije bila sposobna za uravnoteženo i objektivno rasuđivanje, da je za sam ugovor tužitelj doznao tek kada je majka oboljela i otišla u bolnicu, našavši rješenje ZK odjela Općinskog suda o uknjižbi prava vlasništva u poštanskom sandučiću, da pok. majka to rješenje nije niti vidjela i tužitelj je pretpostavljao da bi u suprotnom ipak reagirala, istaknuo je da je to jedno vrijeme prije no što je otišla u bolnicu govorila tužitelju i susjedi BS da je napravila veliku pogrešku u vezi imovine, te da joj se ne pruža uzdržavanje te je, primjera radi, naveo da je prošlog ljeta tuženik sa obitelji boravio na moru puna tri mjeseca u okviru kojih je isključivo tužitelj vodio brigu o majci, uz navedeno, da se pokojna žalila da joj se tuženik i sestra FS ne javljaju, te da ne dolaze po tjedan dana, da je sve to znatno utjecalo na njezino duševno zdravlje te je majka, opterećena nastalom situacijom, postala nezadovoljna i nervozna, navodila da nije dobro napravila te izgubila uobičajenu životnu vedrinu, da u vezi realizacije ovog drugog ugovora, tužitelj ponavlja da niti ovdje nije došlo do isplate cijene, a osim toga, tuženik po sklopljenom ugovoru nije niti preuzeo posjed stana, da odredba čl.5. ugovora koja konstatira da se tuženik već od ranije nalazi u posjedu stana nije točna, jer je u stanu ostala živjeti ZS, a da je tome tako, jasno proizlazi iz notorne činjenice da tuženik koji živi u [adresa] nije mogao biti u posjedu stana u [adresa] u kojem živi ZS, da je pok. ostaviteljica sa tuženikom i FS sklopila dva fiktivna kupoprodajna ugovora, da je činjenicu fiktivnosti kupoprodajnih ugovora tužitelj dokazuje svim navedenim činjenicama, a osobito činjenicom da su ugovorene cijene daleko niže od stvarnih, te da nikada nisu niti isplaćene, činjenicom da je pok. ostaviteljica tražila uzdržavanje, a ne kupoprodaju, kao i činjenicom da tuženik nikada nije preuzeo posjed stana. Tužitelj je naveo i da za sada ne postavlja tužbeni zahtjev u odnosu na predmetu kuću, imajući u vidu osobne prilike kod tuženika, ali da potražuje stan iz svih gore iznijetih razloga, da predmetni kupoprodajni ugovor za stan sukladno odredbi čl.285. st.1. Zakona o obveznim odnosima nema učinka među ugovornim strankama, pa tako niti prema ovdje tužitelju kao univerzalnom pravnom sukcesoru pok. ZS, jer je očito da je prividan, odnosno fiktivan te da je kao takav nepostojeći, da iz presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-89/2021-2 od 26. kolovoza 2021., iz presude istog suda broj Gž- 1851/2019-2, te iz presude Vrhovnog suda RH broj Rev-2357/15-3 od 02. veljače 2016., vidljivo je da sudovi ove ugovore drže ugovorima bez ikakvog pravnog učinka, te ih smatraju nepostojećima, čineći jasnu razliku između prividnih ugovora i ništetnih pravnih poslova. Tužitelj je naveo i da s obzirom na gore navedenu Povijest bolesti, postavlja se pitanje postojanja pravno relevantne volje kod pok. ZS u vrijeme sastavljanja ugovora, pa je postavio i eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja ništetnosti zbog nesposobnosti za shvaćanje značaja poduzetih pravnih radnji. Tužitelj je navodeći prekluziju iz čl.497. Zakona o obveznim odnosima, postavio i dodatni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, te naveo da je, isključivo sa ciljem poštivanja provedbenog propisa iz čl.496. istog zakona i imajući u vidu navedenu prekluziju, morao uputiti tuženiku Izjavu o opozivu darovanja, a da to ne predstavlja priznanje tužitelja da je pravno valjano bilo kakvo raspolaganje njegove prednice pok. ZS sa gore navedenom kućom i stanom.
2. U odgovoru na tužbu (list 39-40 spisa), po punomoćniku, tuženik je naveo kako tvrdi da je tužba neosnovana, da u tužbi tužitelj tvrdi da je ugovor o kupoprodaji stana fiktivan, što nije točno, da prema odredbi čl.285. st.1. Zakona o obveznim odnosima prividan ugovor nema učinak među ugovornim stranama, da prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezino očitovanje koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. O tome da bi između tuženika i pok. ZS postojao svjestan nesklad između volje i njezinog očitovanja, da su oni sporazumno i namjerno iskazali volju o sklapanju ugovora o kupoprodaji da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ne bi željele da ugovor nastane i pravno djeluje, u tužbi nema riječi niti pak tako nešto tužitelj dokazuje. Stoga je tužba očito neosnovana, a sve tužbene zahtjeve valja odbiti, da su činjenice koje tužitelj navodi u tužbi s jedne strane neistinite, a s druge strane su gotovo u potpunosti irelevantne za meritornu odluku u ovom postupku, da nije točno da je tužitelj dao majci 10.000,00 EUR-a budući on taj novac nije imao, da joj nije dao ni dodatnih 15.000,00 EUR-a za obnovu kuće, da joj nije pomagao ni u izgradnji garsonijere u dvorištu, da nije točno da se odselio 2017., da nije točno da je tuženik radio pritisak na majku tužitelja, da nije točno da tužiteljevoj majci kupoprodajna cijena nije isplaćena, da nije točno da je tužitelj renovirao stan, da nije točno da je sklapanju ugovora o kupoprodaji pridonijelo loše zdravstveno stanje tužiteljeve majke, da medicinska dokumentacija, povijest bolesti od 17.2.2022. ne dokazuje njezino duševno stanje na dan sklapanja ugovora, da nije točno da je prošlog ljeta samo tužitelj puna tri mjeseca vodio brigu o svojoj majci, da nije točno da ni kod drugog ugovora nije došlo do isplate kupoprodajne cijene, da je tuženik bio u posjedu stana u trenutku sklapanja ugovora, imao je ključeve stana, a na što nije utjecalo da je u njemu ostala živjeti pok. ZS, da je tuženik mogao biti u posjedu stana unatoč tome što je stanovao na drugoj adresi, da ugovori nisu fiktivni, a fiktivnost svakako ne proizlazi iz kupoprodajne cijene, odnosno tvrdnje tužitelja da je kupoprodajna cijena bila preniska, da tužitelj ne razlikuje pojam prekomjernog oštećenja od prividnosti, da prema odredbi čl.375. st.1. Zakona o obveznim odnosima ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora, ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati, da pok. ZS nije zahtijevala poništaj ugovora, a pravo je protekom vremena prestalo, da nije točno da cijene nisu isplaćene, da je pok. ZS potvrdila primitak kupoprodajne cijene, a isprava o tome je javno ovjerovljena, da nije točno da je tužiteljeva majka zapravo tražila uzdržavanje, da predmetni kupoprodajni ugovor za stan ima učinak među ugovornim stranama i proizveo ga je. Tužitelj je u tužbi proturječan sam sebi kad tvrdi da je ugovor nepostojeći na jednom mjestu, a na drugome da je prividan, da tužitelj navodi da je uputio izjavu o opozivu dara iz čega proizlazi da smatra da ugovor postoji, što je u proturječju s njegovom tvrdnjom da je ugovor nepostojeći, da tužitelj nije stranka ugovora o kupoprodaji, ugovor je izvršen pa tužitelj ne može svojim raspolaganjima utjecati na sudbinu tog ugovora, da je pok. ZS s tuženikom sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine i to stana u [adresa], u [adresa] kojim mu je prodala navedeni stan, da je navedenu cijenu tuženik isplatio u cijelosti što je pok. ZS potvrdila potpisom, koji je ovjerio javni bilježnik Biserka Čmrlec-Kišić po prisjedniku ŠSL dana 31. srpnja 2020. pod poslovnim brojem OV-3114/2020. Tuženik je naveo i da je tužitelj kao stranka sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok. ZS, da je u tom postupku pravomoćnim rješenjem utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. ZS čine grobnica, novčana tražbina po računima kod Zagrebačke banke d.d., novčana tražbina prema HZMO s osnova neisplaćenih primanja iz mirovinskog osiguranja, novčana tražbina prema HZMO s osnova dodatka COVID-19, novčana tražbina prema Centru za socijalnu skrb te priključak telefona, da u tom postupku nije naveo da ostavinsku imovinu čini predmetni stan pa da stoga ni u kom slučaju nije aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe, a niti pak je po bilo kojem osnovu mogao steći pravo vlasništva na predmetnom stanu. Tuženik je smatrao da je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ugovor sklopljen 30. srpnja 2020. prividan, da nema pravni učinak, da je pravno nepostojeći, neosnovan, proturječan sam sebi. Neosnovanim je smatrao tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ništetan taj ugovor, a da je neosnovan i tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je opozvan ugovor o darovanju sklopljen u formi kupoprodajnog ugovora, navodeći da u svakom slučaju tužitelj nije vlasnik predmetnog stana. Slijedom navedenog, predlagao je odbiti tužbu i sve tužbene zahtjeve, uz naknadu troškova tuženiku.
3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u priležeću dokumentaciju u spisu: rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Rankice Benc iz [adresa], br. O-2551/2021- 8, UPP-OS-187/2021 od dana 05. siječnja 2022. sa klauzulom pravomoćnosti (list 9- 11 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30. srpnja 2020. (list 15 i 22-23 spisa), z.k. izvadak od 02. 03. 2022. (list 21 spisa), izjava o opozivu od 10. veljače 2022. sa pratećim dopisom i potvrdom o preporučenoj pošti (list 29-32 spisa), povijest bolesti na listu 28 spisa, saslušao je svjedoke SS, PS, ŽSL, BS, ĆS, ZS, KS, GS, AS, FS i ČS, pribavio je osobni zdravstveni karton sada pok. VS (list 133 spisa), proveo je liječničko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za područje medicine-grana psihijatrija Mirni Zagrajski Brkić, dr. med., specijalista psihijatrije, subspecijalista psihoterapije iz Koprivnice, čiji pisani nalaz uz dopune, prileži u spisu na listovima 137-154, 175-179 i 192, a vještakinja je i saslušana na ročištu 29. siječnja 2025. Također su saslušane stranke u svrhu dokazivanja.
4. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva koje je tužitelj u tužbi postavio, sud je imao u vidu da je tužitelj univerzalni zakonski nasljednik iza svoje majke pok. ZS, umrle **.**.2021., a što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju broj: O- 2551/2021-8 UPP-OS-187/2021 od 5. siječnja 2022., donijetom po javnom bilježniku Rankici Benc iz [adresa], kao povjereniku Općinskog suda u Varaždinu (list 9-11 spisa).
5. Nesporno je da je tužiteljeva majka sada pok. ZS sa ovdje tuženikom ŽS dana 30. srpnja 2020. sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 15 i 23 spisa), kojim tuženiku, kao kupcu, prodaje stan u [adresa], I kat od 37,60 m2, nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina] broj [broj poduloška], kat. čestica [katastarska čestica] i to cijeli svoj dio od 1/1, jednosobni stan I. ulaz, I kat koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika, kupaone sa wc-om, ostave i lođe, stanu pripada i drvarnica, kupcu pripadaju i ostale drvarnice koje su u vlasništvu prodavatelja. Člankom 2. navedenog Ugovora, ugovorne strane suglasno su utvrdile da kupoprodajna cijena za navedenu nekretninu iznosi 15.000,00 kn, koju je kupac isplatio prodavatelju u cijelosti, što prodavatelj potvrđuje potpisom tog ugovora. Prodavateljica je u nazočnosti javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić iz [adresa] priznala potpis na pismenu kao svoj, a što je utvrđeno pod ovjerom broj: OV-3114/2020 od 31. 07. 2020.
6. Nesporno je i da je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovdje tuženik upisan na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) na jednosobnom stanu, I ulaz, prizemlje, stan broj 4, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika, kupaone, wc, ostave i lođe, ukupne površine 37,60 m2, stanu pripada i drvarnica, a koji posjedni dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] od 745 m2 (list 21 spisa).
7. Tužitelj je navedeni Ugovor o kupoprodaji smatrao prividnim.
8. Prividan ugovor u smislu odredbi čl.285. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje:ZOO-a), podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim izazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno-pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-2357/15-3 od 2. veljače 2016.) posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost jer prividan ugovor ne proizvodi pravni učinak pa se radi o nepostojećem pravnom poslu. Dakle, takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinka među strankama i on ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva) pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl.322. ZOO-a.
9. Tužitelj je u činjeničnom opisu tužbe naveo da činjenicu fiktivnosti kupoprodajnih ugovora (osim predmetnog stana uključujući i kupoprodaju kuće) dokazuje osobito činjenicom da su ugovorene cijene daleko niže od stvarnih, da nikada nisu niti isplaćene, da je pok. ostaviteljica tražila uzdržavanje, a ne kupoprodaju, kao i činjenicom da tuženik nikada nije preuzeo posjed stana.
10. Međutim, analizirajući iskaze svjedoka koji su saslušani po prijedlogu tužitelja, sud je utvrdio da su svjedoci SS, PS, ŽSL, BS, ĆS, ZS, LS, GS i AS suglasno iskazivali o tužiteljevoj brizi za majku i tome da će stan ostati ovdje tužitelju kako bi dopunjavao malu mirovinu koju ima, o čemu su čuli od tužiteljeve sada pok. majke. No, o okolnostima zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora nisu imali relevantnog saznanja. Također ni tužitelj nije imao saznanja o okolnostima zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora jer je iskazao da je o kupoprodaji stana saznao iz dokumentacije zemljišno-knjižnog odjela pristigle u poštanski sandučić njegove majke kada je ista bila u bolnici.
11. Naprotiv, svjedoci predloženi po tuženiku FS i ČS, potvrdili su iskaz tuženika da se radilo o kupoprodajnom ugovoru, za koji je kupoprodajna cijena tužiteljevoj sada pok. majci isplaćivana višekratno, plaćanjem pojedinačnih iznosa za njezine potrebe te kada je ista bila u cijelosti isplaćena, tužiteljeva sada pok. majka i tuženik su zaključili predmetni Ugovor o kupoprodaji stana i sada pok. ZS je tuženiku predala ključ stana u kojem je stanovala do svoje smrti.
12. Stoga tužitelj činjenice zbog kojih smatra da je predmetni ugovor prividan nije dokazao, a što je u smislu odredbe čl.7. i 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a) pa je njegov tužbeni zahtjev radi utvrđenja prividnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora neosnovan.
13. Dalje, primjenom čl.188. st.2. ZPP-a, sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora.
14. Tužitelj je smatrao da sada pok. ZS nije bila sposobna shvatiti značaj predmetnog Ugovora o kupoprodaji, odnosno da nije bila sposobna izraziti svoju ozbiljnu i slobodnu volju u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji s obzirom na svoje zdravstveno stanje.
15. Prema čl.247. ZOO-a, Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
15.1. Prema čl.249. ZOO-a, volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave; volja za sklapanje ugovora može se izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava; izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.
15.2. Prema čl.276. st.1. ZOO-a, za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.
16. O pravoj volji tužiteljeve majke u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kupoprodaji, svjedoci predloženi po tužitelju nisu imali relevantnih saznanja, osim što su suglasno iskazivali o tome da je tužiteljeva majka isticala da će predmetni stan svakako pripasti tužitelju koji joj je sin, a kako bi isti bio odgovarajuće zbrinut obzirom na malu mirovinu i činjenicu da nema vlastite obitelji.
17. O sposobnosti sada pok. ZS za shvaćanje predmetnog Ugovora o kupoprodaji, odnosno sposobnosti da izrazi svoju slobodnu volju u vrijeme sklapanja Ugovora s obzirom na svoje zdravstveno stanje, u vještačkom nalazu očitovala se stalni sudski vještak za područje medicine – grana psihijatrija Mirna Zagrajski Brkić, dr. med., specijalista psihijatrije, subspecijalista psihoterapije iz Koprivnice, čiji pisani nalaz uz dopune, prileži u spisu na listovima 137-154, 175-179 i 192, a vještakinja je saslušana i na ročištu 29. siječnja 2025.
18. Tako je navedena vještakinja, uzimajući u obzir da je pok. ZS bolovala od Demencije, dijagnosticirane u 10. mjesecu 2020. te da se radilo o poodmakloj fazi, zaključila da je kod pok. ZS zasigurno godinu dvije unatrag postojala potreba za pomoći, njegom, brigom druge osobe, u smislu zaštite njenih prava i interesa, a u razdoblju od 30. 7. 2019. i 30. 7. 2020. nije bila sposobna rasuđivati, odnosno mogućnost njenog iskazivanja ozbiljne i slobodne volje bila je narušena, odnosno nije bila sposobna shvatiti značenje zaključivanja predmetnih ugovora i njihovih posljedica. Nakon prouke zdravstvenog kartona za pok. ZS, vještakinja je u očitovanju od 24. 12. 2024. (list 175-179 spisa) među ostalim, zaključno navela da u medicinskoj dokumentaciji o dijagnosticiranoj demenciji postoji zapis u povijesti bolesti neurološkog pregleda datiranog 14. 10.2021., u nalazu nakon psihijatrijskog pregleda datiranog 11. 11. 2020., u zapisu povijesti bolesti liječnice obiteljske medicine od 17. 2. 2022., da propisivanje antidementiva memantina je indicirano u srednjoj i/ili težoj fazi demencije, propisivanje antipsihotika indicirano je ukoliko je prisutna paranoidnost koja se javlja od srednje faze demencije na dalje, rijeđe u ranoj fazi, da opis tadašnjeg zdravstvenog stanja (14. 10. 2021.) govori kako je bilo prisutno oštećenje mozga, u smislu ranije preboljelih moždanih udara, odnosno vaskularnih oštećenja, koja su opisana "uznapredovala", da podaci iz medicinske dokumentacije govore o postojanju demencije te se može reći da se radilo o najmanje srednjoj teškoj fazi, ako ne i težoj fazi demencije od 2020. uz "uznapredovala vaskularna oštećenja mozga" opisana u 10. mjesecu 2021. Vještakinja se očitovala da je potrebno dati projekciju psihičkog stanja 4 mjeseca prije psihijatrijski dijagnosticirane demencije (najmanje srednje teške ili teške razine) i godinu dana ranije te je uvažavajući prirodu demencije kao progresivne bolesti mozga, u slučaju pok. ZS vaskularne ili miješane etiologije, smatrala da je u predmetnom periodu od 7. mjeseca 2019. do 7. mjeseca 2020. kod pok. ZS isto tako postojala psihička izmijenjenost u okviru demencije koja je vrlo vjerojatno bila srednje teške razine ili moguće teže razine, ali zasigurno ne početne te da je pok. ZS bila potrebna pomoć, njega i briga druge osobe u smislu zaštite njenih prava i interesa, upravo radi postojanja psihičke izmijenjenosti u okviru demencije te da nije bila u mogućnosti iskazati ozbiljnu i slobodnu volju, odnosno nije bila sposobna shvatiti značenje zaključivanja ugovora od 30. 7. 2020. i njegovih posljedica.
19. Na ročištu 29. siječnja 2025., vještakinja je ostala kod datih nalaza i mišljenja i dopune, te je pojasnila da je u pisanom nalazu i mišljenju navela i iskaze svjedoka (SS, PS, ŽSL, BS, ĆS, ZS, LS, GS, AS, FS, ČS) no, da njihov sadržaj se većinom odnosi na površnu komunikaciju sa pok. ZS i stoga joj nije predstavljao relevantne temelje za donošenje zaključka o psihičkom stanju sada pok. ZS.
20. Vještakinja se očitovala i na posebno pitanje punomoćnika tuženika da li činjenica da je sada pok. ZS samostalno podnijela zahtjev Centru za socijalnu skrb Varaždin za osobnu invalidninu govori u prilog zaključku da je bila sposobna upravljati svojom voljom i štititi svoja prava i interese, a na što je vještakinja odgovorila da podatak da je za pok. ZS izdano rješenje u kojem se odbija zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu ne mijenja njeno ranije izneseno mišljenje. Radi utvrđenja naveden činjenice pribavljen je spis Hrvatskog zavoda za socijalni rad- HZZSR (ranije Centar za socijalnu skrb) i nakon što je vještakinji dostavljena dokumentacija, u očitovanju (list 192-193 spisa), vještakinja je navela da u dopunskoj dokumentaciji od strane HZZSR koja se odnosi na pok. ZS nalaze se podaci o zdravstvenom stanju koji govore u prilog postojanju psihičke izmijenjenosti u okviru demencije te je ostala kod ranije datog nalaza i mišljenja te dopune.
21. Sud smatra da je nalaz vještakinje objektivno i stručno dan nakon pregleda zdravstvenog kartona sada pok. ZS, kao i spisa HZZSR (list 189 spisa) pa nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja. Također nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje sa lista 201 spisa, kojeg je tuženik dostavio u spis jer je isto izrađeno za potrebe tuženika, a bez naloga suda u ovom postupku.
22. Uvažavajući iskaz vještakinje, sud je zaključio da sada pok. ZS u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kupoprodaji stana 30. srpnja 2020. zbog svog zdravstvenog stanja nije bila sposobna shvatiti značenje zaključivanja tog ugovora i posljedice pa je tužbeni zahtjev tužitelja, kao zainteresirane osobe, u smislu čl.327. st.1. ZOO-a i to kao univerzalnog nasljednika iza pok. ZS, usvojio kako je to odlučeno u toč. II. izreke ove presude.
23. Obzirom da je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja glede ništetnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji, o ostalim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima tužitelja nije bilo potrebno odlučivati.
24. Odluku da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka, sud je donio primjenom čl.154. st.4. ZPP-a, uvažavajući da su stranke djelomično uspjele u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima jer je glavni tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, a eventualno istaknuti tužbeni zahtjev usvojen.
Ivanec, 4. lipnja 2025.
Sutkinja
Nataša Sever
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Jasmina Tot Solina, odvjetnica iz Varaždina
2. Krešimir Golubić, odvjetnik iz OD Golubić i Šikić iz Čakovca
