Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4210/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĆI, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine, broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11. i 114/22.) i dr., odlučujući o žalbi okr. ĆI podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 4. travnja 2024., broj: Pp-3185/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĆI i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ĆI je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 eura (sedamdeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 4. travnja 2024., broj: Pp-3185/2024-4 proglašen je krivim okr. ĆI da je, na način činjenično opisan u t. 1. u izreci počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je utvrđena novčana kazna 500,00 eura i u t. 2. u izreci prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), za koji mu je utvrđena novčana kazna 700,00 eura te mu je izrečena ukupna novčana kazna 1.200,00 eura, u koju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode okrivljenika kao 79,62 eura novčane kazne, tako da mu preostaje 1.120,38 eura novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene (preostale) novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK Hajduk i hrvatska nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske, s obavezom javljanja u nadležnu policijsku postaju, u trajanju 12 mjeseci.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 40,00 eura.

2. Protiv te presude okr. ĆI po braniteljima odvjetnicima Odvjetničkog društva d.o.o. Burić i Koudela podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na bitnu povredu prekršajnog postupka žalbom se ističe da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ovi koji su navedeni su potpuno nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i dokazima danim u postupku i samih dokaza i zapisnika.

5.1. Suprotno ovim, potpuno paušalnim i neobrazloženim razlozima, koji predstavljaju puko prepisivanje djela odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući da izreka presude sadrži sve potrebne podatke propisane čl. 183. st. 1. Prekršajnog zakona, vidljivo je za koje je djelo okrivljenik proglašen krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježje prekršaja te onih o kojima ovisi primjena Prekršajnog zakona i posebnih zakona kao propisa kojim je prekršaj propisan. Nema nikakve proturječnosti izreke i razloga presude, a pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalbom se navodi da ono što prvostupanjski sud navodi u t. 5.2. obrazloženja ne odgovara istini, obzirom da okrivljenik nije davao otpor policijskim službenicima, niti je znao da ga policijski službenici privode, jer policijski službenici nisu bili u uniformi, već obučeni u civilu, a tvrdnja o drskom i nepristojnom ponašanju okrivljenika prema zaštitarima nije utemeljena na činjenicama, već se oslanja isključivo na njihovim izjavama. Naglašava se da okrivljenik niti u jednom trenutku nije priznao počinjenje navedenih djela, stoga je nejasno kako je sud došao do zaključka da je okrivljenik odgovoran za počinjenje navodnih prekršaja. Navodi se da je sud obrazloženju presude zanemario sve navedene činjenice, koje bi išle u prilog okrivljeniku te propustio obrazložiti zašto im nije poklonio vjeru i uzeo ih u obzir.

6.1. Međutim, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, a za svoju odluku dao je jasne, valjane i obrazložene razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Potpuno je nejasan i pogrešan navod žalbe da je „vrlo važno za naglasiti da okrivljenik ni u jednom trenutku nije priznao počinjenje navedenih djela, a tako ni počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret“. Naime, okrivljenik se u odnosu na optužbu očitovao da je kriv, a iz navoda njegove obrane nedvojbeno, potpuno i jasno proizlazi da u potpunosti priznaje počinjenje inkriminiranih mu prekršaja, jer ne spori odlučne okolnosti, da je boravio na prostoru športskog objekta u alkoholiziranom stanju pri koncentraciji alkohola od 1.40 g/kg i narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način, tako da je gurao i vikao na zaštitare Pit Bulla koji su osiguravali svečanu ložu, a oglušio se na upozorenje i naredbe policijskih službenika, navodeći da nije znao da su to policajci u civilu, a kada ga je jedan uhvatio s leđa za vrat davao je otpor (zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 4. travnja 2024.). Iz navedenih razloga potpuno je neosnovan i navod žalbe da tvrdnja o drskom i nepristojnom ponašanju okrivljenika prema zaštitarima Pit Bulla nije utemeljena na činjenicama, već se oslanja isključivo na njihovim izjavama, budući da je okrivljenik izričito priznao taj dio inkriminacije, a zaštitari u postupku pred sudom nisu ni ispitani.

6.2. Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, navodeći da „nije znao da su to policajci u civilu“ predstavljaju bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja i nije od utjecaja na njegovu prekršajnu odgovornost.

6.3. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Iz sadržaja žalbe u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava, žalbom se navodi da „obzirom da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, pogrešno je primijenio i odredbe materijalnog prekršajnog prava“. Iz ovakvog obrazloženja evidentno je da žalitelj ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

8. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik smatra kako je odmjerena kazna suviše stroga i visoka.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na pojedinačno utvrđene novčane kazne i izrečenu ukupnu novčanu kaznu ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljeniku za počinjene prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

8.2. Prvostupanjski je sud, cijeneći olakotne okolnosti na strani okr. ĆI, priznanje prekršaja i dosadašnje nekažnjavanje za ovakve ili teže prekršaje, uz izostanak otegotnih okolnosti, utvrdio blažu vrstu propisane kazne, novčanu kaznu te primjenom čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu, koja odgovara zbroju utvrđenih novčanih kazni. Cijeneći da u postupku nisu utvrđene naročite olakotne okolnosti, koje bi u smislu čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona opravdale utvrđivanje novčanih kazni u nižem iznosu, nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, a po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu težinu, okolnosti i način počinjenja prekršaja, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Osim navedenog, treba navesti da okrivljenik svoj osobni i materijalni status nije dokazao nikakvim dokazima.

9. Nadalje, ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski, smatra da je u konkretnom slučaju potrebno izreći navedenu zaštitnu mjeru, a prvostupanjski sud je primjenu zaštitne mjere valjano i argumentirano obrazložio, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Po ocjeni ovog suda, sama težina prekršaja, odnosno kriminalna količina u ponašanju okrivljenika za koju je okr. ĆI proglašen krivim u ovom prekršajnom postupku (boravak na športskom objektu nakon završetka nogometne utakmice pod utjecajem alkohola od 1,40 g/kg i ponašanje na javnom mjestu na naročito drzak i nepristojan način), a koje ponašanje ima za posljedicu značajan stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, nedvojbeno upućuju na nužnost izricanja zaštitne mjere iz čl. 32. st. 1. pods. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima da bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka ili kako bi se preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Pri tome treba imati u vidu i zaštitni objekt Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, osiguravanje sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih sudionika športskih natjecanja i stvaranje okruženja koje sprječava, suzbija i sankcionira nedolično ponašanje te stvaranje uvjeta da športsko natjecanje što više pridonosi kvaliteti života građana, osobito mladeži, kao i društvenu opasnost prekršaja koju predstavljaju prekršaji sankcionirani tim Zakonom. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od 12 mjeseci, dakle u zakonom propisanom minimumu trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

9.1. Iz navedenih razloga, ovaj sud smatra da je za postizanje svrhe zaštitnih mjera iz čl. 51. Prekršajnog zakona pravilno prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru (čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima) i to u trajanju od 12 mjeseci, a što je, po ocjeni ovog suda, u skladu s načelom razmjernosti propisanim čl. 51.a Prekršajnog zakona.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, okrivljenik je mlada osoba, zaposlen i ostvaruje redovne prihode, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka od 70,00 eura neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.