Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6262/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. GJZ, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. GJZ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici od 28. travnja 2022., broj: Pp-2562/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. GJZ i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ĆJZ obvezna je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 20,00 eura (dvadeset eura) u roku 90 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici od 28. travnja 2022., broj: Pp-2562/2021-6, proglašena je krivom okr. ĆJZ da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinila prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 600,00 kuna/80,00 eura, koju kaznu je dužna platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezna je na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. ĆJZ osobno je podnijela žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenica u žalbi navodi da nije počinila prekršaj niti izrekla riječi za koje se tereti te opisuje okolnosti događaja kao i okolnosti zbog kojih je došla u policijsku postaju. Navodi da je upućena da joj pisana obrana vrijedi isto kao i da je došla na ročište, a u presudi se navodi da joj to ne vrijedi i da je okrivljena zato što nije došla osobno.
6. Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenicu krivom za počinjeni prekršaj. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenice temeljen na iskazu svjedoka policijskog službenika GJ i službenice policije ĆJ i materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta, uz otklon pisane obrane okrivljenice. Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je okrivljenica dostavila pisanu obranu te je sud, budući da su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, održao glavnu raspravu u odsutnosti okrivljenice (t. 2. obrazloženja), pročitao je pisanu obranu i reproducirao je (t. 4. obrazloženja) i analizirao (t. 10. obrazloženja). Pogrešno okrivljenica smatra da je „okrivljena zato što nije došla osobno“, budući da u obrazloženju presude (t. 10.) sud konstatira da je okrivljenica nedolaskom na glavnu raspravu propustila očitovati se o svim činjenicama i dokazima koju ju terete iznošenjem primjedbi na iskaze svjedoka i postavljanjem pitanja svjedocima (kao i možebitnom suočenju sa svjedocima), pa je, kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu iskaze svjedoka koje je sud cijenio vjerodostojnim, pisanu obranu okrivljenice cijenio neuvjerljivom i danom u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti. Dakle, sud je okrivljenicu proglasio krivom na temelju izvedenih dokaza, koje je valjano ocijenio, a ne zato što osobno nije došla na glavnu raspravu.
6.1. Prvostupanjski je sud na osnovu dokaza izvedenih u postupku u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, a za svoju odluku dao odgovarajuće i jasne razloge. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio vjerodostojnim iskaze svjedoka GJ i ĆJ, koji su svjedočili uvjerljivo i detaljno, u njihovim iskazima nije bilo razloga zašto bi kao službene osobe koje su kritične prigode samo obavljale svoju dužnost, bezrazložno neistinito teretile okrivljenicu. Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka, koji dovedeni u vezu s materijalnim dokazom – izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju od 10. studenog 2021. čine dovoljnu osnovu za neprijeporno utvrđenje krivnje okr. GJZ za terećeni prekršaj.
7. Uz puno uvažavanje žalbenih navoda u vezi događaja od 4. studenog 2021., zbog kojeg je okrivljenica i došla u policijsku postaju, isti predstavljaju bezuspješan pokušaj opravdavanja njezinog protupravnog ponašanja u policijskoj postaji.
7.1. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenica u žalbi nije navela nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepila svoje osporavanje krivnje za prekršaj koji joj se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
7.2. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Žaleći se zbog odluke o kazni, okrivljenica moli da ju se oslobodi plaćanja iste jer nema nikakvih financijskih sredstava, narušenog je zdravlja, a počinjena joj je emotivna i financijska šteta.
8.1. Razmotrivši odluku o prekršajnpravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna, a okrivljenica navode žalbe o financijskoj situaciji koja bi bila razlogom za izricanje novčane kazne u nižem iznosu nije potkrijepila nikakvim dokazima.
8.2. Ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da je, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne. Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, rukovodeći se načelom konkretnosti u primjeni blažeg zakona, podvodeći činjenično stanje u njegovoj cjelini pod oba zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za okrivljenicu. Naime, „starim“ Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira za počinjeni prekršaj bila je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, dok je prema odredbi čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura. Međutim, kako je, po ocjeni ovog suda, okrivljenici izrečena novčana kazna koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, a nisu utvrđene okolnosti koje bi utjecale na izricanje novčane kazne u nižem iznosu te da je donošenje „novog“ Zakona isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ovaj sud smatra da u ovoj situaciji nema mjesta primjeni „novog“ Zakona, budući je novčana kazna od strane prvostupanjskog suda pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega „novi“ zakon nije povoljniji za okrivljenicu.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle skoro u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.
10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
