REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P–478/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužiteljice HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dragi Toliću, odvjetniku u Zadru, po punomoćnicima iz odvjetničkog društva " H i partneri" u Zagrebu, Iblerov trg 10/V, i po punomoćniku Lovri Vitlovu odvjetniku u Zadru, radi predaje u posjed, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 4. lipnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Prekida se parnični postupak pod poslovnim brojem P-478/2025 Općinskog suda u Zadru do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pod poslovnim brojem 14 P- 798/2022 Općinskog suda u Zadru.

Obrazloženje

1.Pred Općinskim sudom u Zadru tužiteljica je podnijela tužbu navodeći da je vlasnica nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Prezida ukupne površine 1191 m2, dvorište površine 753 m2, temelji površine 53 m2, kuća, Prezida površine 329 m2, kuća, Prezida površine 56 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo. Tužiteljica je vlasništvo opisane nekretnine stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je kao kupac zaključila IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavateljem i upisanim zemljišnoknjižnim i stvarnim vlasnikom predmetne nekretnine dana 04. svibnja 2019. i na kojem ugovoru su ovjereni potpisi ugovornih strana od javnog bilježnika Ante Zlokića iz Splita, dana 04. svibnja 2019. pod brojem OV-5854/2019. U naravi se radi o zgradi s apartmanima i sobama te pripadajućim dvorištem. Tuženik se posljednjih pet godina nalazi u isključivom posjedu nekretnine iz toč. I. povjesnice ove tužbe i to bez ikakve pravne osnove. Naime, pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. P-231/17 vodio se parnični postupak po tužbi ovdje tuženika kao tužitelja protiv RR i IR radi raskida ugovora, i to ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. ožujka 2016. predmetom kojeg je bila kupoprodaja nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pobliže opisane u toč. I povjesnice ove tužbe, a koji ugovor je zaključila RR kao prodavatelj s IR kao kupcem i na osnovu kojeg ugovora je pravni prednik tužiteljice HR HRĆ stekao pravo vlasništva i upisao se kao vlasnik nekretnine iz toč. I povjesnice ove tužbe. U predmetu Općinskog suda u Zadru posl. br. P-231/17 tužitelj, ovdje tuženik, je podneskom od 15. svibnja 2017. kao predlagatelj osiguranja zatražio donošenje mjere osiguranja i to privremene mjere predaje posjeda nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zabranom raspolaganja predmetnom nekretninom na bilo koji način protiv IR kao protivnika osiguranja. Presudom Općinskog suda u Zadru posl. br. P-231/17 od 05. listopada 2017. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja SR te je utvrđen ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. ožujka 2016. zaključen između prodavateljice RR i kupca IR, u odnosu na nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojem ugovoru je istinitost potpisa navedenih ugovornih stranaka ovjerena pred Javnom bilježnicom Tihanom Sudar, Zagreb, istog dana, pod brojem Ov-3661/16, te je naloženo brisanje prava vlasništva iste nekretnine izvršeno u korist IR, u roku od 15 dana. Nadalje, naloženo je IR vratiti u posjed i na slobodno raspolaganje tužitelju SR nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuću i dvorište, slobodnu od njegovih stvari te trećih osoba i njihovih stvari, u roku od 15 dana. Nadalje, rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. P-231/17 od 05. listopada 2017. prihvaćen je prijedlog za određivanje privremene mjere koji je postavio tamo tužitelj kao predlagatelj osiguranja, a ovdje tuženik, kojim je u bitnom određeno da se radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja (predlagatelja osiguranja) SR, a na osnovi objektivnih okolnosti u kojima može doći do nastanka nenadoknadive štete za tužitelja, zbog nemogućnosti korištenja nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], određuje privremena mjera na način da se IR nalaže predati sve ključeve objekta izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i predati u posjed tužitelju (predlagatelju osiguranja) istu nekretninu, slobodnu od stvari i osoba, u roku od 24 sata, računajući od dana donošenja privremene mjere. Potom, radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja (predlagatelja osiguranja), a na osnovi objektivnih okolnosti u kojima može doći do nastanka nenadoknadive štete za tužitelja i povrede prava vlasništva zbog otuđenja, opterećenja odnosno promjene postojećeg stanja nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], određena je privremena mjera na način da je IR zabranjeno bilo kakvo raspolaganje, otuđenje ili opterećenje nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te izvođenje bilo kakvih građevinskih radova i promjena postojećeg stanja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i promjena upisa u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2768/17-3 od 06. prosinca 2018. preinačena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-231/17 od 05. listopada 2017. te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od 10. ožujka 2016., te je preinačena i odluka glede privremene mjere na način da je izrečena privremena mjera osiguranja odbijena. Tuženik je kao ovrhovoditelj protiv IR kao ovršenika pred Općinskim sudom u Zadru u predmetu posl. br. Ovr-932/18 ustao prijedlogom za osiguranje radi provedbe privremene mjere temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. P-231/17 od 05. listopada 2017. Dana 29. kolovoza 2018. sudski ovršitelj je proveo ovrhu na licu mjesta u [adresa] i to na način da je IR kao protivnik osiguranja dobrovoljno predao ključeve nekretnine odnosno objekta koji se nalazi na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovrhovoditelju, ovdje tuženiku. Dana 12. rujna 2018. Općinski sud u Zadru je donio rješenje posl. br. Ovr-932/18 kojim je utvrđeno da je ovrha u toj pravnoj stvari dovršena. Dakle, tuženik se nalazi u posjedu predmetne nekretnine i to još od 29. kolovoza 2018. Nadalje se želi istaknuti i to kako je u predmetu Općinskog suda u Zadru posl. br. P- 231/17, koji je kasnije dobio novi posl. br. P-329/2019, tamo tužitelj ovdje tuženik postavio i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve kojima je tražio i to u prvom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu da se poništi ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. ožujka 2016. ovjeren kod javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba pod brojem ovjere OV-3661/16 od dana 10. ožujka 2016., sklopljen između prodavateljice RR i IR, za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega da se naloži brisanje prava vlasništva IR na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana, dok je u drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tamo tužitelj ovdje tuženik tražio da se raskine ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. ožujka 2016. ovjeren kod javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba pod brojem ovjere OV-3661/16 od dana 10. ožujka 2016., sklopljen između prodavateljice RR i IR, za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega da se naloži brisanje prava vlasništva IR na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana. Tužitelj, odnosno ovdje tuženik, je u predmetu Općinskog suda u Zadru posl. br. P- 329/2019 podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere kojim je tražio da se radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja (predlagatelja osiguranja) SR, a na osnovi objektivnih okolnosti u kojima može doći do nastanka nenadoknadive štete za tužitelja zbog nemogućnosti korištenja nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odredi privremena mjera na način da se posjed nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odredi u korist SR do pravomoćnog okončanja toga postupka, te da se radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja (predlagatelja osiguranja), a na osnovi objektivnih okolnosti u kojima može doći do nastanka nenadoknadive štete za tužitelja i povrede prava vlasništva zbog otuđenja, opterećenja odnosno promjene postojećeg stanja nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odredi privremena mjera na način da se zabrani IR bilo kakvo raspolaganje, otuđenje ili opterećenje nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te izvođenje bilo kakvih građevinskih radova i promjena postojećeg stanja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i promjena upisa u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. P-329/2019 od 07. rujna 2022. odbijeni su eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi kao i prijedlog za određivanje privremene mjere, koja presuda i rješenje su potvrđeni presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1759/2022-2 od 16. ožujka 2022. Dakle, još jednom se ponavlja, tuženik koji nije vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Prezida ukupne površine 1191 m2, dvorište površine 753 m2, temelji površine 53 m2, kuća, Prezida površine 329 m2, kuća, Prezida površine 56 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] se posljednjih pet godina nalazi u isključivom posjedu ove nekretnine bez ikakve pravne osnove i do dana današnjeg nije tužiteljici kao isključivom vlasniku ove nekretnine predao u samostalni posjed istu nekretninu!! Budući je isključivo tužiteljica vlasnik za cijelo predmetne nekretnine i da joj kao takvoj pripada pravo na posjed iste, kao i izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede iste, a da se tuženik u posjedu nalazi bez ikakve pravne osnove, to se predlaže sudu da sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99 –USRH, 22/00- USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) donese, pa makar i zbog ogluhe, presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je točno da je na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. Prezida, u naravi dvorište, temelji, kuće, ukupne površine 1191 m2, popisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kao vlasnica tužiteljica HR. Međutim tuženik istoj osporava pravo vlasništva na označenoj nekretnini, a to zbog svih onih razloga, koje je tuženik u svojstvu tužitelja, istaknuo podnošenjem tužbe pred tim sudom od 26. travnja 2022. godine, kojom je tužbom obuhvatio kao tužene, pored HR, još i IR i RR, a koja je tužba zaprimljena pred tim sudom pod posl.br. P-798/2022. Tuženik posebno osporava vlasništvo tužiteljici, pozivajući se na navode istaknute u podnesku tužitelja iz navedenog predmeta posl.br. P-798/2022 od 03. ožujka 2023. godine. Tuženik stoga ne nalazi nužnim posebno reproducirati sadržaj tužbe i navedenog podneska tužitelja u predmetu tog suda br. P- 798/2022. Tužiteljica je ostvarila upis prava vlasništva na označenoj nekretnini pozivom na Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljenog s prodavateljem IR dana 04. svibnja 2019. godine. U naprijed spomenutom parničnom predmetu, tuženik u svojstvu tužitelja tvrdi da se ne samo kod tog ugovora, već i kod drugih ugovora, kao što je Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između RR i IR **.**.2016., zapravo radi o prividnim odnosno fiktivnim ugovorima, kako je to tuženik, kao tužitelj u predmetu posl.br. P-798/2022, detaljno obrazložio u podnesku od 03. ožujka 2023. godine. Za tvrdnju tužiteljice da bi ona bila vlasnica predmetne nekretnine, tuženik smatra potrebnim ukazati i citirati odredbu članka 115. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVDSP), koje glasi: "(4) Stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka". Tužiteljica se, pored postojećih upisa u svezi s predmetnom nekretninom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ne može pozivati na postupanje u dobroj vjeri, jer joj postojeći upisi nisu dopuštali postupanje "u dobroj vjeri". Stoga, upravo tuženik kao treća osoba, ima faktično pravo vlasništva i posjeda na predmetnoj nekretnini. Više o tome tuženik je naveo u predmetu tog suda posl.br. P-798/2022 u podnesku od 03. ožujka 2023. godine pod toč. 5./1. Tužiteljica u svojoj tužbi pod toč. II. zapravo reproducira ishode i analizira postupke, koji su bili vođeni pred Općinskim sudom u Zadru, u svezi s predmetnom nekretninom između tuženika IR, RR, te je tužiteljica predložila da se izvrši uvid u spise tog suda br. P-231/17, Ovr-932/18 i P-329/2019. Tuženik ne nalazi potrebnim dati svoju analizu ishoda navedenih postupaka, jer će tu analizu dati taj sud nakon zaključenja glavne rasprave, a po prethodno provedenom dokaznom postupku. Međutim, zanimljivo je to da tužiteljica, iako do u detalje upoznata sa činjeničnom i pravnom situacijom u svezi sa predmetnom nekretninom, u svojoj tužbi ne spominje postupke koji su u tijeku pred tim sudom, a koji postupci ne idu u prilog tužiteljici, a niti njezinim pravnim prednicima. Tako da nije slučajno, tužiteljica ne spominje u tužbi kako se protiv RR i IR pred Općinskim sudom u Zadru vodi kazneni postupak pod posl.br. K-254/2019, u kojem se postupku njih tereti da su počinili kazneno djelo protiv imovine – povredom tuđih prava iz članka 241. st. 1. u svezi članka 36. KZ/11. Tužiteljica u tužbi ne spominje ni parnični postupak koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. P-599/2017, u kojem postupku tužitelj IR, kojeg zastupa isti punomoćnik, kao i tužiteljicu u ovom parničnom postupku, tužbom od suda traži da se naloži tuženiku da tom tužitelju preda predmetnu nekretninu slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dakle identično kao što traži tužiteljica u ovoj tužbi pod toč. I. Dakle, u ovom trenutku, kada tuženik daje svoj odgovor na tužbu tužiteljice, pred Općinskim sudom u Zadru dvoje različitih tužitelja, jedan tužitelj u predmetu posl.br. P-599/2017, a drugi tužitelj u ovom parničnom postupku pod posl.br. P-822/2023, traže od tog suda da se naloži tuženiku da tim tužiteljima preda u posjed predmetnu nekretninu. Više o tome tuženik je naveo u podnesku od 04. travnja 2023. godine u predmetu br. P-599/2017. Isto tako, tužiteljica u tužbi ne spominje, ni naprijed spomenuti parnični postupak koji je u tijeku pred tim sudom pod posl.br. 14 P-798/2022, u kojem postupku tuženik kao tužitelj tvrdi i dokazuje, kako su tuženici u tom parničnom postupku, među kojima je i HR, sklapali prividne – fiktivne ugovore, među kojima je upravo i Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg spominje tužiteljica u svojoj tužbi pod toč. I. Tužba tužiteljice u ovom postupku, nije slučajno podnesena dana 11. travnja 2023. godine, jer je podnošenjem te tužbe tužiteljice, prethodio opširan podnesak tuženika, a u predmetu tog suda br. P- 798/2022 tužitelja SR od 03. ožujka 2023. godine, a nakon toga bilo je održano i pripremno ročište u tom parničnom predmetu dana 14. ožujka 2023. godine. Naime, i u parničnom predmetu br. P-798/2022, a i u ovom parničnom predmetu, postavit će sebi pitanje sudovi, zbog kojeg razloga tužiteljica HR, koja je navodno kupila i platila za predmetnu nekretninu LR novčani iznos od 200.000,00 € i to dana 04. svibnja 2019. godine u iznosu od 100.000,00 €, a u roku od 30 dana još 100.000,00 €, a da ista kao kupac nije pristupila predmetnoj nekretnini, niti da je razgleda, a tužbu za predaju u posjed podnosi nakon proteka roka od četiri godine od sklapanja Ugovora o kupoprodaji te nekretnine sa IR?. Tuženik je potpuno siguran, da ova tužba tužiteljice u ovom parničnom postupku, ne bi ni sada uslijedila, da tuženik u svom podnesku, kao tužitelj u predmetu br. P-798/2022 od 03. ožujka 2023. godine, nije ukazivao na takvu pasivnost kupca HR, da ni nakon što je navodno "platila" 200.000,00 € na ime kupoprodajne cijene, nije ni stupila, a niti zatražila stupanje u posjed "kupljene" nekretnine. Taj "propust", tužiteljica pokušava ispraviti podnošenjem ove tužbe. S obzirom na predmet raspravljanja u parničnom postupku koji je u tijeku pred tim sudom pod posl.br. P-798/2022, u kojem je bilo održano pripremno ročište dana 14. ožujka 2023. godine, na kojem je ročištu prethodni postupak zaključen, te je određeno pribavljanje dokaza koje su predložile stranke, taj postupak predstavlja za odlučivanje po tužbi tužiteljice u ovoj pravnoj stvari tzv. prethodno pitanje. Naime, ne može se raspravljati po tužbenom zahtjevu tužiteljice, koja se poziva na sklopljeni ugovor o kupoprodaji nekretnine od 04. svibnja 2019. godine, a posljedično tome i upis vlasništva, te predaje u posjed nekretnine, dok tuženik u parničnom predmetu br. P- 798/2022 tvrdi kako se radi o prividnom – fiktivnom ugovoru, koji nije i ne može proizvesti pravne učinke na koje se poziva tužiteljica. Stoga se predlaže da taj sud, primjenom članka 12. i članka 213. ZPP-a, a s obzirom na naprijed spomenuti parnični postupak i kazneni postupak, koji je u tijeku pod posl.br. K-254/2019, posebnim rješenjem odredi prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupaka, koji su pred tim sudom u tijeku pod posl.br. P-798/2022 i pod posl.br. K- 254/2019. U ovom dijelu tužbe, tužiteljica ponovno reproducira sadržaj vođenih postupaka pred Općinskim sudom u Zadru, naravno samo onih postupaka u kojima su prednici tužiteljice, najprije RR, potom IR, ostvarili određene "uspjehe" u tim postupcima, ali se na te navode pod toč. III. tuženik neće posebno očitovati, jer je to već naprijed naveo uz toč. II. ovog odgovora na tužbu. Iako je tužiteljica ostvarila upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, ona se ne može pozivati da je stekla vlasništvo predmetne nekretnine, jer u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu, tužiteljica nije bila stjecatelj u dobroj vjeri, a niti je ista postupala s povjerenjem u zemljišne knjige, a niti uživa zaštitu povjerenja u potpunosti, kako je sve određeno u članku 124. ZVDSP. Sve to proizlazi iz činjenica i dokaza koje će taj sud provesti u parničnom postupku pod posl.br. P- 798/2022, u kojem postupku tuženik kao tužitelj, tvrdi i dokazuje, da se radi o prividnim

– fiktivnim ugovorima o kupoprodaji predmetne nekretnine. U parničnom postupku koji je u tijeku pred tim sudom pod poslovnim brojem P-798/2022 spominje se, za početak osobne i pravne "drame" tuženika SR, osoba po imenu ČR iz [adresa], za kojeg tuženici u tom postupku HR i IR u svom odgovoru na tužbu apeliraju na tužitelja i njegovog punomoćnika: "… da poštuju dostojanstvo suda i drugih osoba jer ZPP u članu 318. st. 1. predviđa izricanje novčane kazne osobi koja sudjeluje u postupku …", pa iako ČR nije sudionik tog postupka, da bi se navedena odredba mogla primijeniti: "u konkretnom slučaju jer se takvim postupanjem zapravo vrijeđa sud". Na te navode tužene pod 1. u tom postupku, a sada tužiteljice u ovom postupku, tuženik se kao tužitelj očitovao u parnici br. P-798/22 u podnesku od 03. ožujka 2023. godine pod toč. 5/2 str. Stoga će se u nastavku ovog podneska navedenu osobu nazvati "štićena osoba". Kako je došlo do prijenosa vlasništva predmetne nekretnine sa tuženika, koji je bio vlasnik firme d.o.o. "Citrus" Ljubljana, potom na "štićenu osobu", a nakon "štićene osobe", na RR, potom na IR i konačno na tužiteljicu HR, vidi se početak tog pravnog slijeda u dopisu građevinskog poduzeća "Rad" d.d. Cazin od 18. svibnja 2012. godine, koji je dopis upućen tuženiku. Iz sadržaja tog dopisa proizlazi da je društvo "Rad" Cazin prihvatilo isplatiti 466.443,48 € "štićenoj osobi" i da je to učinjeno 04. ožujka 2004. godine, a kako bi tuženik mogao izmiriti dug prema "štićenoj osobi", ali "štićena osoba", nakon primitka navedenog novčanog iznosa, umjesto da tuženiku izda brisovnicu: "na privatnoj imovini gospodina SR u [adresa], koju je kao zalog za dug ČR upisao na RR, državljanku Republike Hrvatske". Slijedom naprijed navedenog, bez obzira na postojeći upis prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini, tužiteljica nije stekla pravo vlasništva na valjani način, a što će se utvrditi u parničnom postupku pod posl.br. P-798/2022, zbog čega tuženik ustraje kod prijedloga istaknutom u ovom odgovoru na tužbu pod toč. II./4. Tuženik tvrdi da iza ovog postupka zapravo stoji "štićena osoba".

3.Glede prijedloga tužiteljice za određivanje privremenih mjera ni prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere nije osnovan, niti činjenično, niti pravno, a pogotovo ne prema odredbama Ovršnog zakona (OZ), na kojeg se poziva tužiteljica u prijedlogu za određivanje privremene mjere. Doista je zanimljivo kako tužiteljica, sada, nakon što je primila podnesak tuženika, ali u svojstvu tužitelja u parničnom predmetu kod tog suda pod br. P-798/2022 od 03. ožujka 2023. godine, te nakon što je u tom parničnom predmetu održano pripremno ročište dana 14. ožujka 2023. godine, na kojem je ročištu zaključen prethodni postupak, sada traži "hitno donošenje mjere osiguranja", iako je od sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine između tužiteljice i IR prošao rok od pune četiri godine, dakle, ne rok od četiri dana ili četiri mjeseca, već rok od 4 (četiri) godine. Poznate su zakonske pretpostavke iz članka 346. OZ za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. Međutim. U svom prijedlogu tužiteljica ne dokazuje, koji bi to bio razlog iz te zakonske odredbe, pa da bi se udovoljilo njezinom prijedlogu za izdavanje predložene privremene mjere. Kako je naprijed navedeno tužiteljicu, apsolutno nije bilo brige za predmetnu nekretninu od sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine pa do podnošenja ove tužbe. Sve kada bi tuženik iznajmljivao predmetnu nekretninu, pa makar i na "crno", kako to navodi tužiteljica, to sigurno ne bi predstavljalo razlog za određivanje privremene mjere zbog nastanka "nenadoknadive štete koja prijeti". Dakle, taj zakonski osnov ne postoji. Tuženik, koji nema upis prava vlasništva ili suvlasništva na predmetnoj nekretnini, nije niti u mogućnosti, na bilo koji način raspolagati ili opteretiti predmetnu nekretninu, pa kako i sama tužiteljica tvrdi, niti iznajmljivati predmetnu nekretninu, a gotovo je nevjerojatna "briga" tužiteljice za interese države, kada tvrdi kako tuženik iznajmljuje predmetnu kuću. Dakle, tužiteljica svojim očitovanjem u prijedlogu za određivanje privremene mjere, osim paušalnih navoda, ničim ne dokazuje da bi tuženik "spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, koji je razlog određen u članku 346. st. 1. Toč. 1. OZ. 4. Tužiteljica ničim ne obrazlaže ni postojanje razloga za određivanje privremene mjere iz članka 346. st. 1. toč. 2. OZ-a, odnosno da bi takvu mjeru bilo potrebno donijeti "da bi se spriječilo nasilje", jer kao što je naprijed navedeno uz toč. 1. tužiteljica nije ni pogledala predmetnu nekretninu, za koju je navodno platila cijenu od 200.000,00 €, a niti je imala bilo kakav kontakt s tuženikom. O razlogu "nastanak nenadoknadive štete koja prijeti", već je navedeno naprijed uz toč. 2. očitovanja uz prijedlog za određivanje privremene mjere. Konačno tužiteljica traži određivanje privremene mjere pod toč. I. "na osnovi objektivnih okolnosti", koje okolnosti sigurno nisu određene člankom 346 OZ-a, kako je naprijed navedeno, ali sa tim prijedlogom za određivanjem te privremene mjere tužiteljica zapravo konzumira tužbeni zahtjev, tako da bi usvajanjem predložene privremene mjere pod toč. I., sve kada bi takav prijedlog bio osnovan, a nije, sud bi zapravo udovoljio glavnom potraživanju iz tužbenog zahtjeva tužitelja, a čak što više, prema toč. I./3. tog prijedloga tužiteljice, niti eventualna žalba protiv takvog rješenja ne bi odgađala provedbu istog. To znači da sa takvim prijedlogom za određivanje privremene mjere tužiteljica zapravo traži od suda i više, nego što traži u tužbenom zahtjevu. U odnosu na prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere, pod toč. II. tuženik je u prethodnim točkama obrazložio kako on, niti objektivno nije u mogućnosti bilo kakvim raspolaganjem, otuđenjem ili opterećenjem predmetne nekretnine, tako da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere od strane tužiteljice, kako je to predloženo pod toč. II.

4.Zaključno tuženik se protivi, kako tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, tako i prijedlogu tužiteljice za određivanje privremenih mjera, te tuženik stoga predlaže da taj sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti, kao i prijedlog tužiteljice za određivanje predloženih privremenih mjera, uz nalog tužiteljici da naknadi tuženiku prouzročene troškove parničnog postupka, uvećane za zakonske zatezne kamate, koje teku od dana objave presude pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

5.Općinski sud u Zadru je donio rješenje od 30.studenog 2023.g. pod poslovnim brojem 15 P-822/2023-8 kojim je odredio da se prekida parnični postupak pod poslovnim brojem 15 P-822/2023 Općinskog suda u Zadru do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pod poslovnim brojem 14 P-798/2022 Općinskog suda u Zadru.

6. Povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Velikoj Gorici kao sud drugog stupnja je donio rješenje pod poslovnim brojem Gž-49/2024-2 od 25.veljače 2025.g. kojim je odlučeno da se uvažava žalba tužiteljice HR, ukida rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-822/2023-8 od 30. studenoga 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U obrazloženju te odluke se navodi da je prvostupanjski sud je primijenio čl. 213. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 12. ZPP-a kada je odredio prekid postupka, odlučivši da sam ne rješava prethodno pitanje. Temeljem čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP sud će prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP). Temeljem čl. 12. st. 1. i 2. ZPP kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Člankom 12. ZPP-a propisano je da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno s time da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Iz citiranih odredbi proizlazi da sud može odrediti prekid postupka kada je u tijeku neki postupak u kojem se odlučuje o prethodnom pitanju za konkretni pravni odnos, tj. da drugi sud odlučuje. Dakle, kad u vrijeme suđenja postoji druga parnica u kojoj se raspravlja o prethodnom pitanju, kao što je u ovom slučaju, tada ima mjesta za određivanje prekida postupka, no potrebno je isto dostatno obrazložiti te utvrditi i činjenice na koje se tužiteljica poziva te u rješenju navesti jasne razloge za odluku. Zbog navedenog za sada da se ne mogu provjeriti žalbeni navodi tužiteljice da je u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-231/2017., koji da je potvrđen presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž- 2768/17-3 od 6. prosinca 2018., pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika kao tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji zaključenog 10. ožujka 2016. između RR kao prodavateljice i prednika ovdje tužiteljice IR kao kupca. Prvostupanjski sud da nije dao nikakve razloge da li taj parnični predmet utječe na donošenje odluke u ovom parničnom predmetu, a sve vezano na daljnji žalbeni navod tužiteljice da je stekla vlasništvo predmetne nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji, kojeg je kao kupac zaključila sa IR kao prodavateljem 4. svibnja 2019. pri čemu da je kupila predmetnu nekretninu od upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, te se upisala u zemljišnoj knjizi kao vlasnik. Kako da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, to je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

7.Uvidom u predmet Općinskog suda u Zadru poslovni broj 14 P-798/2022, utvrđeno je da se postupak vodi između SR kao tužitelja, i HR, IR, RR kao tuženika kojom tužbom se traži tužbenim zahtjevom: "1.Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat čest. br. [katastarska čestica], površine 1191 m2 (Prezida

- 1191 m2; dvorište - 753 m2,temelji - 53 m2, kuća, Prezida - 329 m2, kuća, Prezida - 56 m2), sklopljen u Splitu dana 4.svibnja 2019. godine između drugotuženika IR, zastupanog po punomoćniku TR iz [adresa], kao prodavatelja, i prvotuženice HR, kao kupca, a na kojem ugovoru je potpise navedenog punomoćnika i prvotuženice HR ovjerio Ante Zlokić, javni bilježnik u Splitu, pod brojem: Ov-5854/2019 od 4. svibnja 2019. godine, prividan (nepostojeći) pravni posao te da kao takav nema pravnog učinka među ugovornim stranama. 2. Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat čest. br. [katastarska čestica], površine 1191 m2 (Prezida

- 1191 m2; dvorište - 753 m2,temelji - 53 m2, kuća, Prezida - 329 m2, kuća, Prezida - 56 m2), sklopljen u Zagrebu dana 10. ožujka 2016. godine između trećetuženice RR, kao prodavateljice, i drugotuženika IR, kao kupca, a na kojem ugovoru je potpise ugovornih strana ovjerila Tihana Sudar, javni bilježnik u Zagrebu, pod brojem: Ov-3661/16 od 10. ožujka 2016. godine, prividan (nepostojeći) pravni posao te da kao takav nema pravnog učinka među ugovornim stranama.

3. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat čest. br. [katastarska čestica], površine 1191 m2 (Prezida

- 1191 m2; dvorište 753 m2, temelji - 53 m2, kuća, Prezida - 329 m2, kuća, Prezida - 56 m2), pa je na temelju ove presude ovlašten odmah zatražiti i ishoditi uknjižbu brisanja prava vlasništva na navedenoj nekretnini s imena HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo.", pa budući da je pitanje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između ovih stranaka još uvijek neriješeno, te budući da se o njemu vodi postupak pod poslovnim brojem 14 P-798/2022 Općinskog suda u Zadru i to za oba ugovora i to kako onog sklopljenog u Zagrebu dana 10. ožujka 2016. godine između RR, kao prodavateljice, i IR, kao kupca, a na kojem ugovoru je potpise ugovornih strana ovjerila Tihana Sudar, javni bilježnik u Zagrebu, pod brojem: Ov-3661/16 od 10. ožujka 2016. godine, za koji se tvrdi da je prividan (nepostojeći) pravni posao te da kao takav nema pravnog učinka među ugovornim stranama, tako i za onaj sklopljen u Splitu dana 4.svibnja 2019. godine između IR, zastupanog po punomoćniku TR iz [adresa], kao prodavatelja, i HR, kao kupca, a na kojem ugovoru je potpise navedenog punomoćnika i HR ovjerio Ante Zlokić, javni bilježnik u Splitu, pod brojem: Ov-5854/2019 od 4. svibnja 2019. godine, koji ugovor da je prividan (nepostojeći) pravni posao te da kao takav nema pravnog učinka među ugovornim stranama, i koji ugovori su pravni osnov za stjecanje prava vlasništva tužiteljice HR, kao zemljišnoknjižne vlasnice, to navedeno pravno pitanje, moguća ništetnost predmetnih ugovora o kupoprodaji zbog fikcije, prividnosti, koji su osnov stjecanja prava vlasništva tužiteljice na spornoj nekretnini, predstavlja prethodno pitanje za ovaj parnični postupak, pa je stoga sukladno čl. 213. i čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) riješeno kao u izreci. Konačno u predmetu Općinskog suda u Zadru 42P-231/17, predmet razmatranja je bio samo Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. ožujka 2016.godine između prodavateljice RR i kupca MR ovjeren pred javnim bilježnicom Tihanom Sudar u Zagrebu istog dana pod brojem Ov.3661/16 i njegova moguća ništetnost, koja je preinačena presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku Gž- 2768/2017-3 od 6.prosinca 2018.g. u kojoj se navodi da prvostupanjski sud je utvrdio da su I i II-tuženici 10. ožujka 2016. sklopili kupoprodajni ugovor, kojim I-tuženica prodaje nekretninu u naravi kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je 17. srpnja 2014. donesena presuda poslovni broj P-565/11 kojom je utvrđen ništetnim ugovor sklopljen 24. siječnja 2003. između ovdje tužitelja kao zajmoprimatelja i I-tuženice kao zajmodavateljice, temeljem kojeg se je I-tuženica upisala kao vlasnica nekretnine, te je određeno da se I-tuženica briše kao vlasnica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud da ocjenjuje da je I-tuženica znala da je ugovor o zajmu utvrđen ništetnim pa posljedično i da nije vlasnica predmetne nekretnine, ali je unatoč tome sklopila ugovor o kupoprodaji s II-tuženikom. Prvostupanjski sud da je dakle usvojio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen između I i II- tuženika ništetan, jer je I-tuženica unatoč tome što je znala da je Ugovor o zajmu na temelju kojeg je utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine utvrđen ništetnim, prodala nekretninu II-tuženiku, pa je taj ugovor protivan moralu društva i u skladu s propisom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 78/15, - dalje: ZOO) ništetan. Osnovano da II-tuženik u žalbi navodi da prema odredbi čl. 382. ZOO-a prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje pa sama činjenica da je predmet kupoprodaje tuđa stvar nema za posljedicu ništetnost ugovora. U skladu s propisom čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu. Dakle, predmetni ugovor, a imajući u vidu propis čl. 382. ZOO-a koji propisuje da kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, nije ništetan. Suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda da nije od značaja u ovom postupku da li je I-tuženica bila u dobroj vjeri prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a koja dobra vjera stranaka ugovora bi bila od značaja u vlasničkopravnom sporu. Obzirom da je zahtjev za brisanje prava vlasništva II-tuženika istaknut kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, odbijen je i taj dio tužbenog zahtjeva, kao i zahtjev da II- tuženik vrati u posjed predmetnu nekretninu tužitelju. Dakle, predmet ovog postupka pred Općinskim sudom u Zadru P-231/2017 je bio samo jedan ugovor o kupoprodaji i to onaj od 10.ožujka 2016.godine između RR kao prodavateljice i IR kao kupca ovjeren pred javnim bilježnicom Tihanom Sudar u Zagrebu istog dana pod brojem Ov.3661/16 i to samo iz razloga ništetnosti zbog protivnosti tog ugovora moralu društva iz čl. 322.st.1. ZOO-a, dok je u predmetu Općinskog suda u Zadru 14P-798/2022 riječ o mogućoj ništetnosti oba ugovora i to onog između RR kao prodavateljice i IR kao kupca od 10.ožujka 2016.g., te potom između IR kao prodavatelja i HR kao kupca od 4. svibnja 2019.g. i to zbog moguće fiktivnosti, prividnosti tih ugovora, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci.

U Zadru, 4. lipnja 2025. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

Žalba protiv rješenja kojim se određuje prekid postupka ne zadržava nastupanja pravnih učinaka rješenja (čl. 218. st. 1. Zakona o parničnom postupku)

DNA:

1.Tužiteljici po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku