Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-268/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SA zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj Kov-204/2025-8 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika SA kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 123. stavak 1. točka 1., u vezi sa člankom 127. stavak 4, u vezi sa člankom 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 i 36/2024

- dalje: ZKP/08), protiv okrivljenika SA, produljen je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu, broj Kir-181/2025-3 od 31. ožujka 2025., potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II- 95/2025-2 od 09. travnja 2025., u trajanje istražnog zatvora uračunato mu je vrijeme lišenja slobode počevši od 30. ožujka 2025. u 01,00 sati, pa nadalje te mu je određeno jamstvo u visini od 15.000,00 eura koje može zamijeniti istražni zatvor

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljenik SA po branitelju Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene prava s prijedlogom da Županijski sud preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor za okrivljenika ukine i omogući obranu sa slobode, podredno da istražni zatvor zamijeni jamstvom u iznosu 5.000,00 eura.

3. Žalba okrivljenika SA nije osnovana.

4. Okrivljeni u žalbi navodi da je on već prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetništvom u Karlovcu u cijelosti priznao počinjenje djela koje mu se stavljana teret, zbog čega smatra da ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08., temeljem kojih je protiv njega i produljen istražni zatvor. Okolnost što je on državljanin Ukrajine koja nije članica Europske unije i nije dužna izručivati svoje državljane, nije od odlučujućeg značaja za određivanje istražnog zatvora jer optuženi ima regulirano boravište u [adresa], kao izbjeglica od rata u Ukrajini. Navedeni rat je okolnost zbog koje optuženi ne bi pobjegao u Ukrajinu jer bi se bijegom u matičnu državu izložio realnoj šansi da bude prisilno mobiliziran i poslan na bojište. Svrha istražnog zatvora bi se mogla postići npr. zabranom napuštanja boravišta, privremenim oduzimanjem putne ili druge isprave za prijelaz državne granice što bi optuženom omogućilo da se brani sa slobode. U pogledu određenog jamstva smatra da je jamstvo u iznosu od 15.000,00 eura previsoko određeno jer su njegove imovinske prilike loše, a uobičajena sudska praksa prilikom određivanja visine jamstva za ovu vrstu kaznenih djela je znatno niža i da bi realno jamstvo trebalo iznositi 5.000,00 eura.

5. Osim opće pretpostavke za određivanje istražnog zatvora – postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, čemu okrivljeni ne prigovara, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i posebnu pretpostavku za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. Naime, optuženi je državljanin Ukrajine, koji nije ničim vezan za teritorij Republike Hrvatske, u istoj nema prebivalište ili boravište, zaposlenje, obitelj ili imovinu, pa imajući u vidu da mu se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, to doista postoji realna opasnost da bi puštanjem na slobodu okrivljeni mogao pobjeći i postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.. Navedena okolnost upućuje da se optuženikova dragovoljna prisutnost u postupku ne bi mogla ostvariti i pored toga što on ima, kako sam navodi, uredno reguliran izbjeglički status u Saveznoj Republici Njemačkoj, ali optuženik na okolnost postojanja čvrste i trajne veze s tom državom, članicom Europske unije, nije predočio nikakav dokaz pa ga ništa ne bi priječilo da pobjegne u matičnu državu i iz Njemačke. Stoga se njegova prisutnost u postupku ne bi mogla osigurati niti izdavanjem Europskog uhidbenog naloga, čime bi se osujetilo, odnosno znatno otežao vođenje ovog postupka.

5.1. Žalbeni navodi koji se tiču visine određenog jamstva nisu osnovani obzirom da na visinu određenog jamstva ne utječe samo imovno stanje osumnjičenika već i težina počinjenog kaznenog djela. Sud prvog stupnja je u ovom slučaju pravilno utvrdio visinu jamstva u iznosu od 15.000,00 eura koji iznos daje određenu sigurnost da bi okrivljeni, ako bi ispunio uvjete iz članka 102. ZKP/08 i platio jamčevinu (ili bi to učinio netko drugi u njegovo ime), u nastavku postupka postupao po nalozima suda i sudjelovao u ovom kaznenom postupku. S druge strane, obzirom na vrstu kaznenog djela i način njegova počinjenja, iznos jamstva od 5.000,00 eura, kako to predlaže okrivljenik, ne jamči prisutnost okrivljenika u postupku jer bi, u slučaju nepostupanja po uvjetima jamstva, gubitak tog iznosa bio po okrivljenika zanemariv u odnosu na moguću osudu na relativno dugu zatvorsku kaznu ako bi bio proglašen krivim za djelo za koje je osnovano sumnjiv da ga je počinio.

6. Također, svrha istražnog zatvora protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. ne može se ostvariti mjerama opreza jer ni oduzimanje putnih isprava i javljanje nadležnoj policijskoj postaji ne pruža dovoljnu garanciju za osiguranje prisutnosti optuženika u kaznenom postupku zbog njegove povezanosti s osobama koje organiziraju protuzakonito prevođenje osoba preko državnih granica, koja okolnost bi mu bila od koristi prilikom bijega ili skrivanja od tijela kaznenog progona Republike Hrvatske, pri čemu bi na odluku optuženika da bježi i skriva se poticajno djelovala upravo kazna zatvora na koju bi mogao biti osuđen ako bi bio proglašen krivim za djelo koje mu se stavlja na teret. Valja imati na umu i da bi provedba, odnosno provjera mjera opreza koje predlaže okrivljeni u žalbi bila gotovo nemoguća zbog nepostojanja bilo kakve povezanosti okrivljenika s Republikom Hrvatskom.

7. Daljnjim produljenjem istražnog zatvora nije se povrijedilo načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, cijeneći težinu kaznenog djela za koje je okrivljeni osnovano sumnjiv, kaznu koja se, prema podacima koje raspolaže sud, može očekivati ukoliko optuženi bude proglašen krivim i osuđen, potrebe produljenja istražnog zatvora navedene u točki 5. obrazloženja ovog rješenja i maksimalnog trajanja istražnog zatvora propisanog člankom 133. stavak 1. točka 4. i članka 3. ZKP/08.

8. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje okrivljeni ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević