Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: R1-122/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Mladenki Paro-Rudić, u izvanparničnom predmetu povodom prijedloga Županijske specijalne bolnice za psihijatriju i rehabilitaciju Insula Rab (dalje u tekstu: Bolnica Insula), za zamjenu prisilnog smještaja neubrojive osobe ĐR psihijatrijskim liječenjem na slobodi, zastupanog po punomoćnici Maji Lakić, odvjetnici iz Rijeke, 5. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Temeljem članka 59. stavak 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine 76/14, dalje ZZODS), prihvaća se prijedlog Bolnice Insula i neubrojivoj osobi ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu Đ i TR rođ. T, rođenom **.**.1980. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sada u Bolnici Insula, zamjenjuje se prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, psihijatrijskim liječenjem na slobodi na Klinici za psihijatriju (forenzička ambulanta) Opće bolnice »Dr. Josip Benčević« Slavonski Brod, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod.

II. Psihijatrijsko liječenje na slobodi neubrojive osobe ĐR počinje s danom 10. lipnja 2025.

III. Psihijatrijsko liječenje na slobodi određuje se na rok od 1 (jedne) godine, a počinje teći od 10. lipnja 2025. kao dana zamjene prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi, s time da ima trajati do 10. lipnja 2026.

IV. Temeljem članka 56. stavak 2. u svezi stavka 1. ZZODS psihijatrijsko liječenje neubrojive osobe ĐR na slobodi može trajati najdulje 5 (pet) godina računajući od zamjene prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi, odnosno u konkretnom slučaju ne dulje od 10. prosinca 2029.

V. Klinika za psihijatriju Opće bolnice »Dr. Josip Benčević« Slavonski Brod će bez odgode obavijestiti Županijski sud u Slavonskom Brodu o početku psihijatrijskog liječenja neubrojive osobe na slobodi, odnosno da li je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja zbog kojeg bi bili ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja iz članka 51. stavak 1. ZZODS.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj K-209/2024, od 31. prosinca 2024., potvrđenom presudom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Kž-391/2024, od 14. studenog 2024., utvrđeno je da je ĐR, u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona "Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. – dalje u tekstu KZ/11), protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a. KZ/11 te dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 1. KZ/11 te mu je je na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu ZKP/08) određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci prema članku 51. stavak 1. ZZODS, te da postoji vjerojatnost da bi neubrojiva osoba zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

2. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj R1-26/2024-11, od 5. prosinca 2024., neubrojiva osoba upućena je na prisilni smještaj u trajanju od šest mjeseci u Bolnicu Insula, a na liječenje je stupila 10. prosinca 2024.

3. Bolnica Insula je 27. svibnja 2025. podnijela pisani obrazloženi prijedlog za prekid prisilnog smještaja i nastavak ambulantnog liječenja za neubrojivu osobu ĐR. U prijedlogu se navodi da se radi o osobi koja boluje od epilepsije s organskim promjenama ličnosti. Isprva pacijent da pokazuje maladaptacijske smetnje, nepovjerljivost spram sustava te da odbija suradnju, s bogatim sumanutim interpretacijama vezano uz okolnosti hospitalizacije i potrebu liječenja. Na odjelu da je mirnog ponašanja, ne registrira se agresivno ponašanje, da poštuje kućni red. Uspostavom terapijskog odnosa da pacijent pokazuje povjerenje spram članova terapijskog tima te da se uspostavlja adekvatnija suradnja. U nekoliko navrata da je obitelj pacijenta, brat i majka, dolazila posjetu te da s istima ima emocionalno topao odnos. Ističu da je realiziran i terapijski izlaz koji je protekao uredno s time da napominju da je pacijent je tijekom liječenja pao te zadobio frakturu ključne kosti a preporučeno kirurško liječenje da je odbio. Naglašava se da se radi o pacijentu koji primarno od svoje 11. godine boluje od epilepsije te da je farmakoterapijski adekvatno stabiliziran. Na primarnu bolest da su superponirane promjene ličnosti organske sfere uz projektivno-paranoidnu interpretativnost no bez značajnijeg afektivnog angažmana. Navode da se primarno radi o neurološkoj bolesti i i pacijentu s vrlo vulnerabilnom osobnošću kojem boravak izvan doma predstavlja dodatan stres a ujedno i triger za moguću buduću dekompenzaciju u smislu epi napadaja mišljenja su da je moguć nastavak liječenja u izvanbolničkim uvjetima. Tijekom liječenja kod pacijenta nije registrirano suicidalno ponašanje niti heterodestruktivne pulzije, te da se od istih distancira. Aktualno je pacijent zadovoljavajuće remisije subpsihotičnih simptoma, bez deluzivnih interpretacija, adekvatno farmakoterapijski kupiran, stabiliziran na minimalnim dozama antipsihotika, te konstatira se da je psihičko stanje pacijenta dostatno poboljšano. Navode da obitelj, odnosno majka i brat koji žive u istoj kući, kontinuirano od samog dolaska traži otpust i da žele preuzeti brigu nad bolesnikom. Iz dobivenih heteroamnestičkih podataka da se isčitava da majka i brat s kojima je pacijent u redovnom kontaktu također pokazuju visok stupanj nekritičnosti spram objektivnih čimbenika sekundarne bolesti (organskog poremećaja ličnosti) dok prema epilepsiji kao primarnoj bolesti da pokazuju dostatnu kritičnost i uvid u težinu i moguće komplikacije iste. Pacijent da je gotovo svakodnevnom kontaktu s majkom i bratom koji da su u nekoliko navrata bili u posjeti bolnici i stupili u kontakt s terapijskim timom, a tijekom posjeta da su pokazali visok stupanj nepovjerljivosti kako prema zdravstvenom tako i prema pravosudnom sustavu općenito. Isti da imaju emocionalno topao odnos s pacijentom te da pokazuju puno razumijevanje prema njegovom katkada izmijenjenom ponašanju zbog postojanja bolesti. Imajuću u vidu karakter i narav neurološke i psihičke bolesti oboje da su spremni preuzeti punu odgovornost nad redovitim uzimanjem terapije, te nad ostalim aktivnostima općenito. Ističe se da je u cilju testiranja ponašanja u u vanhospitalnim uvjetima, a na zamolbu majke i brata predloženika sukladno rješenju naslova osiguran i terapijski izlaz od 7 dana u trajanju od 17. svibnja do 24. svibnja 2025. na koji je pacijent otišao, a i vratio se u pratnji brata, o čemu je zatražen izvid nadležnog HZSR, a prema utvrđenom činjeničnom stanju pacijent se svakodnevno redovito javljao terapijskom timu, da nije napuštao mjesto prebivališta, a također da nije registrirana kriza svijesti niti kod kuće, a niti u ovoj zdravstvenoj ustanovi. Napominje se da je prilikom jednog pada u ambulanti koji da prema svim kriterijima isključuje postojanje epi napada došlo do napuknuća ključne kosti (ramenom udario u dovratak vrata) te je pacijent bio upućen u KBC Rijeka, međutim da je odbio operativni zahvat te da se prijelom fiksira i liječi konzervativno (DESOL marama-zavoj). Zaključno smatraju da je ambulantno liječenje nužno i neophodno o čemu da su upozoreni i obaviješteni kako pacijent tako i njegova majka i brat, a pacijentovo stanje ocjenjuju stabiliziranim, dostatno za nastavak forenzičko-psihijatrijskog liječenja kroz ambulantni program, te predlažu prekid prisilnog smještaja koje će se zamijeniti obligatornim ambulantnim psihijatrijskim liječenjem na slobodi u trajanju najmanje od godinu dana.

4. Radi utvrđenja osnovanosti prijedloga za zamjenom prisilnog smještaja obvezatnim ambulantnim liječenjem na slobodi, ovaj sud održao je nejavnu usmenu raspravu 4. lipnja 2025. u Županijskom sudu u Rijeci putem audiovideo linka sa Psihijatrijskom bolnicom Insula, te je rasprava održana u prisutnosti neubrojive osobe ĐR i voditeljice Forenzičkog odjela Psihijatrijske bolnice Insula, prof. dr. sc. Vesne Šendula-Jengić, prim. dr. med. spec. psihijatrije, te na Županijskom sudu u Rijeci u prisutnosti sutkinje Mladenke Paro-Rudić i punomoćnice neubrojive osobe odvjetnice Maje Lakić iz Rijeke.

5. Na raspravi saslušana voditeljica forenzičkog odjela Bolnice Insula, prof. dr. sc. Vesne Šendula-Jengić, prim. dr. med. spec. psihijatrije u cijelosti je ostala kod pisanog prijedloga i navoda istaknutih u prijedlogu. Na zahtjev obitelji za što ranijim otpustom da je izvršena prethodna provjera vanhospitalnog funkcioniranja te da je pacijent bio na kraćem izlazu koji je prema izjavama obitelji u potpunosti protekao uredno. Budući da se radi o disfunkcionalnosti i problemima unutar same obitelji, a zatim i šire, kontaktirali su njegove ukućane koji da su u nekoliko navrata bili u posjeti u bolnici te su se uvjerili u poboljšanje međuobiteljskih odnosa i izrazito nastojanje obitelji da se pacijent vrati u kućnu sredinu pri čemu da je od strane obitelji, ali i pacijenta, naznačena projektivnost spram cijelog sustava, uključujući pravosuđe i terapijski tim. Pacijent da se pridržava uputa liječnika uz diskretno selektivno biranje lijekova koje kontrolira majka, a također da je cijelo vrijeme liječenja bila uključena u svaku intervenciju nad pacijentom, dajući pritome svoja subjektivna viđenja situacije i terapijske preporuke. Obitelj je odbila prijedlog da pacijent bude smješten u ustanovu bliže mjestu prebivališta iz bojazni da bi se liječenje time produljilo. Da se radi o pacijentu koji ima neurološku bolest i vulnerabilnu osobnost o čemu su višekratno razgovarali sa majkom i sa bratom, a također i sa pacijentom, koji imajući u vidu sve spomenuto da ima i nizak frustracioni prag te da su reakcije u smislu dekompenzacije, odnosno trigera za epi napad zapravo i intencionalne. U više navrata da su objektivnim pregledom od strane relevantnih specijalista uvjerili se o izostanku same epi krize. Imajući u vidu sve navedeno smatra da je osigurana primjerena stabilizacija pacijentovog stanja te da će ambulantno liječenje biti dostatno i nužno uz prethodne upute u mjestu prebivališta. Napomenula je da je prilikom jedne slične situacije za koju nije nađeno elemenata gubitka svijesti, odnosno krize u smislu epi napada došlo do napuknuća klavikule zbog čega da su pacijenta uputili u KBC Rijeka, ali da je isti odbio kiruršku intervenciju, te da se rame liječi na konzervativan način zavojem, koje liječenje da će također polučiti uspjeh, ali će imati nešto duže trajanje o čemu da su majka, pacijent i brat upozoreni. S obzirom da, se radi o podršci svih ukućana i želji da se vrati u obiteljsku sredinu, te uz sve sada poduzete mjere, smatra da je moguće ambulantno liječenje.

6. Na raspravi je izvršen uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu te je saslušana neubrojiva osoba ĐR koji je naveo da je suglasan s prijedlogom za zamjenom prisilnog smještaja. Na pitanje sutkinje da pojasni zbog čega je smješten u ustanovi odgovorio da je to zbog svinjskog mesa, odnosno zbog toga što je htio spriječiti majku da jede svinjetinu koja je nezdrava te zbog napada na službenu osobu. Naveo je da je u dobrom odnosu s majkom, da je bio u dobrom odnosu i prije hospitalizacije te da je svjestan i suglasan s pravilima koja mora poštovati na ambulantnom liječenju i smatra da će to biti adekvatnije nego do sada.

7. Ovaj je sud mišljenja da je prijedlog voditeljice forenzičkog odjela Bolnice Insula za zamjenu prisilnog smještaja ambulantnim liječenjem na slobodi neubrojive osobe ĐR, osnovan.

8. Naime, provedenim postupkom i uvidom u svu dokumentaciju koja je priložena spisu utvrđeno je da se radi o osobi koja boluje primarno od epilepsije sa organskim promjenama ličnosti. Tijekom dosadašnjeg liječenja kod pacijenta nije registrirano suicidalno ponašanje niti heterodestruktivne pulzije, se isti od njih distancira, a aktualno je pacijent zadovoljavajuće remisije subpsihotičnih simptoma, bez deluzivnih interpretacija, adekvatno farmakoterapijski kupiran, te stabiliziran na minimalnim dozama antipsihotika, što potvrđuje i mišljenje terapijskog tima da je stanje pacijenta dostatno poboljšano. Uz to pacijent ima emotivan i topao odnos sa svojom obitelji, a iako je majka žrtva opisa protupravnog djela, ista mu je podrška u liječenju. Obzirom na navedeno, sud također smatra da postoje dostatni elementi redukcije opasnosti po sebe i okolinu, stoga je i prihvaćen Bolnice Insula za zamjenom prisilnog smještaja obveznim ambulantnim liječenjem na slobodi.

9. Dakle, kako je sud zbog iznesenog utvrdio da kod neubrojive osobe i dalje postoji vjerojatnost da bi zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njena neubrojivost mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, no da je po mišljenju nadležnih liječnika za otklanjanje te opasnosti sada dovoljno psihijatrijsko liječenje na slobodi, to više ne postoje pretpostavke za prisilni smještaj neubrojive osobe iz članka 51. stavak 1. ZZODS, ali postoje pretpostavke za određivanje psihijatrijskog liječenja na slobodi pa je u smislu odredbe članka 59. stavak 3. ZZODS zamijenjen prisilni smještaj neubrojive osobe ĐR psihijatrijskim liječenjem na slobodi u trajanju od jedne godine uz nadzor forenzičke ambulante Klinike za psihijatriju Opće bolnice »Dr. Josip Benčević« Slavonski Brod, kao najbliže ustanove mjestu prebivališta neubrojive osobe, a koja se nalazi na listi ustanova sukladno Pravilniku o listi psihijatrijskih ustanova za prisilni smještaj neubrojivih osoba i psihijatrijskih ustanova u kojima se neubrojive osobe liječe na slobodi (Narodne nmovine 56/2025).

10. Psihijatrijsko liječenje neubrojive osobe na slobodi određeno u trajanju od godine dana započinje danom 10. lipnja 2025. kao danom zamjene prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi, te ima trajati do 10. lipnja 2026.

11. Nadalje, napominje se da psihijatrijsko liječenje na slobodi može trajati najdulje pet godina računajući od zamjene prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi, međutim u smislu članka 56. stavak 2. u svezi stavka 1. ZZODS psihijatrijsko liječenje neubrojive osobe ne može trajati dulje od isteka najviše propisane kazne za najteže protupravno djelo koje je neubrojiva osoba počinila računajući od početka njenog psihijatrijskog liječenja.

12. Imajući to na umu za navesti je pravomoćnom i izvršnom presudom utvrđeno da je neubrojiva osoba ĐR počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, a za koje je propisana najviša kazna do pet godina zatvora. Dakle, vodeći računa o gore citiranom članku, u konkretnom slučaju imenovanom psihijatrijsko liječenje na slobodi može trajati maksimalno do 10. prosinca 2029.

13. Slijedom navedenog, donesena je odluka kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 4. lipnja 2025.

Sudac:

Mladenka Paro-Rudić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovoga rješenja neubrojivoj osobi i odvjetniku dopuštena je žalba u roku od 3 (tri) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje vijeće Županijskog suda u Rijeci.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

DNA:

1. neubrojivoj osobi ĐR, putem ŽSB Insula Rab

2. ŽSB Insula Rab poštom i putem e-maila

3. Maji Lakić, odvj. iz Rijeke

4. Opća bolnica »Dr. Josip Benčević« Slavonski Brod

5. Županijskom sudu u Slavonskom Brodu

Po pravomoćnosti:

- Ustupiti spis Županijskom sudu u Slavonskom Brodu uz rješenje o nenadležnosti