Poslovni broj: XXXII P-1683/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić, u pravnoj stvari tužitelja GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da ne postoji založno pravo upisano na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, garaža, dvorište i livada, površine 1120 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem rješenja broj Z-8170/10 od 18. svibnja 2010. na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 13. svibnja 2010. solemniziranog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, dana 17. svibnja 2010. pod posl. br. OV-12935/2010. u iznosu od EUR 77.000,00 u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenim naknadama, troškovima i promjenjivoj kamatnoj stopi tromjesečni EURIBOR plus 8,0 p.p., odnosno temeljem rješenja broj Z-10406/2017 od 14. ožujka 2017. pod kojim je upisana uknjižba, ustupanje založnog prava, ugovor o ustupu tražbine 27. siječnja 2017. u korist tuženika, te se nalaže tuženom trpjeti brisanje navedenog založnog prava (hipoteke) upisanog na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, garaža, dvorište i livada, površine 1120 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem rješenja broj Z-8170/10 od 18. svibnja 2010. na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 13. svibnja 2010. solemniziranog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, dana 17. svibnja 2010. pod posl. br. OV-12935/2010. u iznosu od EUR 77.000,00 u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenim naknadama, troškovima i promjenjivoj kamatnoj stopi tromjesečni EURIBOR plus 8,0 p.p., odnosno temeljem rješenja broj Z- 10406/2017 od 14. ožujka 2017. pod kojim je upisana uknjižba, ustupanje založnog prava, ugovor o ustupu tražbine 27. siječnja 2017. u korist tuženika.

Poslovni broj: XXXII P-1683/2022

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom sudu da na temelju ove presude izvrši brisanje založnog prava (hipoteke) upisanog na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, garaža, dvorište i livada, površine 1120 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem rješenja broj Z-8170/10 od 18. svibnja 2010. na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 13. svibnja 2010. solemniziranog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, dana 17. svibnja 2010. pod posl. br. OV-12935/2010. u iznosu od EUR 77.000,00 u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenim naknadama, troškovima i promjenjivoj kamatnoj stopi tromjesečni EURIBOR plus 8,0 p.p., odnosno temeljem rješenja broj Z-10406/2017 od 14. ožujka 2017. pod kojim je upisana uknjižba, ustupanje založnog prava, ugovor o ustupu tražbine 27. siječnja 2017. u korist tuženika.

3. Nalaže se tuženom naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na presuđeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 500,00 EUR (slovima: petsto eura) zajedno sa zateznom kamatom koja po stopi od 6,15% godišnje teče od 4. lipnja 2025. godine do isplate, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev za naknadu parničnog troška tuženika o d b i j a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi podnesenoj 21. prosinca 2022. godine, tužitelj traži da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će se utvrditi da ne postoji založno pravo upisano u korist tuženika na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kući, garaži, dvorištu i livadi, površine 1120 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem rješenja ovog suda posl. br. Z- 8170/10 od 18. svibnja 2010. i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 13. svibnja 2010. solemniziranog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, dana 17. svibnja 2010. pod posl. br. OV-12935/2010., a radi osiguranja novčane tražbine od 77.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenim naknadama, troškovima i kamatom, kao i odrediti brisanje tog založnog prava. Osim toga, predlaže tuženika obvezati i na naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, garaža, dvorište i livada, površine 1120 m2, upisane u

Poslovni broj: XXXII P-1683/2022

zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je opterećena založnim pravom uknjiženim temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z-8170/10 od 18. svibnja 2010. i to na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 13. svibnja 2010., solemniziranog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, dana 17. svibnja 2010. pod posl. br. OV-12935/2010. Tužitelj opisuje da su predmetni Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini zaključili prednik tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. u svojstvu vjerovnika i predlagatelja osiguranja, kao i trgovačko društvo Ursa d.o.o. u svojstvu dužnika, te tužitelj u svojstvu protivnika osiguranja, a radi osiguranja tražbine banke prema društvu Ursa d.o.o. s osnova Ugovora o dugoročnom kreditu od 10. svibnja 2010. Nadalje, obrazlažući slijed upisa, pojašnjava da je Erste & Steiermarkische bank d.d. potraživanje s osnova Ugovora o dugoročnom kreditu od 10. svibnja 2010. zajedno sa svim sredstvima osiguranja ustupilo tuženiku, pa je tuženik stekao i založno pravo (hipoteku) na nekretnini tužitelja temeljem Ugovora o ustupu tražbine od dana 27. siječnja 2017., a taj ustup je upisan i u zemljišnim knjigama rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci posl. br. Z-10406/2017 od 14. ožujka 2017.

3. Tužitelj tvrdi da međutim, tražbina koja je prenesena na tuženika nikad nije ni nastala, pa da stoga nije moglo nastati ni založno pravo kojeg bi osiguravala. Ovo iz razloga što je Erste & Steiermarkische bank d.d., Ugovorom o dugoročnom kreditu od 10. svibnja 2010. odobrila kredit od 77.000,00 EUR trgovačkom društvu Ursa d.o.o. isključivo s namjenom da taj novac služi trgovačkom društvu Ursa d.o.o. za nabavu obrtnih sredstava. Banka međutim nije ispunila svoju obvezu isplate novčanih sredstava društvu Ursa d.o.o., pa zaključuje da potraživanje banke, sada preneseno na tuženika, nikada nije niti nastalo. Budući da odobrena sredstva nikada nisu isplaćena društvu Ursa d.o.o., zaključuje da Erste & Steiermarkische bank d.d., a time ni tuženik, nisu stekli nikakvo potraživanje prema društvu Ursa d.o.o. Tužitelj upire i na članak 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojem založno pravo prestaje kada prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugim zakonom određeno, a založno pravo na nekretnini tužitelja ne može egzistirati bez tražbine koju osigurava. Tužitelj naglašava da tražbina koju osigurava upisano založno pravo ne postoji jer nikada nije niti nastala. Naime, tvrdi da banka nije isplatila odobreni kredit trgovačkom društvu Ursa d.o.o., i zbog čega ga to društvo nikada nije bilo obvezno vratiti, pa kada nema osigurane tražbine, tada nema ni založnog prava koje bi ga osiguravalo.

4. Očitujući se na odgovor na tužbu i u kasnijem tijeku postupka, tužitelj potvrđuje da je trgovačko društvo Eurocosped d.o.o. bilo dužnik prednika tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., no naglašava da je trgovačko društvo Ursa d.o.o. tražilo kredit kod te banke na ime trajnih obrtnih sredstava, a prednik tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. umjesto da sredstva isplati društvu Ursa d.o.o., ista ta sredstva iskoristio je za zatvaranje duga kojeg je društvo Eurocosped d.o.o. imalo prema Erste & Steiermarkische bank d.d. kao predniku tuženika i to bez naloga društva Ursa d.o.o. Naglašava i da sredstva iz odobrenog kredita nikada nisu isplaćena društvu Ursa d.o.o., stoga društvo Ursa d.o.o. nije niti bilo obvezno vraćati kredit kojeg nije dobilo. Ističe i da nije tražio utvrđenje ništetnim upisa založnog prava kako navodi tuženik, već je tražio da sud utvrdi da ne postoji založno pravo na nekretnini tužitelja te naloži zemljišnoknjižnom sudu brisanje založnog prava. Ustraje kod tvrdnji da založno pravo tuženika ne postoji jer ne postoji niti tražbina koja je tim pravom

Poslovni broj: XXXII P-1683/2022

osigurana, obzirom da prednik tuženika nikada nije isplatio sredstva iz kredita društvu Ursa d.o.o., što u svom odgovoru na tužbu ne spori ni tuženik potvrđujući da su sredstva iz kredita društva Ursa d.o.o iskorištena za zatvaranje obveza društva Eurocosped d.o.o.

5. U tom smislu ukazuje i na članak 4. Ugovora o dugoročnom kreditu prema kojem se kredit koristi u skladu s nalogom društva Ursa d.o.o., no koje društvo nikada nije dalo nalog da se navedenim sredstvima podmiri potraživanje kojeg je prednik tuženika imao prema društvu Eurocosped d.o.o. Stav je tužitelja da trajna obrtna sredstva ne služe za podmirenje tuđih dugova, već služe kao financijska injekcija društvu kako bi financiralo tekuće obveze i nastavilo s redovitim poslovanjem, bez straha od mogućih blokada, zbog čega se takvi krediti izdaju na kraći vremenski period, a kako stoji i na Internet stranicama prednika tuženika. Tužitelj tvrdi da sama priroda ovakvih kredita nije podmirivanje dugoročnih potraživanja, kao što pogrešno tvrdi tuženik, ističući da on kao vlasnik založene nekretnine ima pravni interes isticati kako društvo Ursa d.o.o. nije zaprimilo sredstva od prednika tuženika, odnosno nikada nije dalo nalog da se sredstvima iz kredita zatvara dug treće osobe, društva Eurocosped d.o.o. prema predniku tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., a teret dokaza postojanja tog naloga je na tuženiku. Zaključno predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tvrdi da je tužbeni zahtjev pravno nedopušten jer predstavlja brisovnu tužbu, a njoj nije moguće udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, u dobroj vjeri uknjižila svoje pravo. Tvrdi da je tužitelj kao založni dužnik svojevoljno i samoinicijativno dao pristanak na upis založnog prava na nekretnini i nije podnio žalbu protiv tog rješenja pa je pravno nedopušteno zahtijevati uspostavu stanja donesenog na temelju rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog odjela. Smatra da je irelevantna tvrdnja tužitelja da društvu Ursa d.o.o. nikada nisu isplaćena sredstva sukladno Ugovoru o kreditu jer tužitelj u tom društvu nema nikakvo svojstvo, zaključujući da stoga nema ni pravni interes tvrditi kako društvo Ursa d.o.o. nije zaprimilo sredstva prema Ugovoru u kreditu. Tuženik potvrđuje da su sredstva iz Ugovora o kreditu iskorištena da bi banka kao raniji vjerovnik namirila svoje potraživanje koje je imala prema trećoj osobi, odnosno društvu Eurocosped d.o.o., ukazujući da se međusobni odnosi društva Eurocosped d.o.o. ne tiču tuženika jer je tužitelj kao založni dužnik dobrovoljno dopustio upis založnog prava u zemljišne knjige u odnosu na nekretninu kao sredstvo osiguranja tražbine iz Ugovora o kredita. Drži da je protivno navodima tužbe, tužitelj kao založni dužnik dužan trpjeti da tuženik u ovršnom postupku namiri svoju dospjelu tražbinu iz vrijednosti nekretnine, bez obzira na to kako su kreditna sredstva iskorištena.

7. Nadalje, tuženik tvrdi da iz Ugovora o kreditu proizlazi da se sredstva dana društvu Ursa d.o.o. koriste za trajna obrtna sredstva, a da se prema ekonomskoj teoriji, u obrtna sredstva ubrajaju materijalna sredstva (zalihe sirovina, nedovršenih proizvoda, poluproizvoda, gotovih proizvoda, trgovačke robe i dr.) i financijska imovina (kratkoročna potraživanja, kratkoročne vrijednosnice, dani kratkoročni krediti, pozajmice, predujmovi i gotov novac), te da poslovni subjekt odlučuje u koju svrhu će iskoristiti iznos dobiven na temelju kredita, odnosno hoće li taj iznos utrošiti za plaće radnika ili za nabavu repromaterijala ili za zatvaranje dugovanja trećoj osobi. Stav je tuženika da je poslovnom odlukom društvo Ursa d.o.o. odlučilo u koju svrhu će koristiti

Poslovni broj: XXXII P-1683/2022

kreditni iznos, ukazujući da je društvo Ursa d.o.o. s prednikom tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. dana 31. svibnja 2010. godine sklopilo tri ugovora o pristupu dugu prema kojem je društvo Ursa d.o.o. pristupilo dugu koje je društvo Eurocosped d.o.o. imalo na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5102180639, Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu broj 5301792794 i Ugovoru o vođenju poslovnog računa broj 1100389116, potvrđujući da je izvjesno da je društvo Ursa d.o.o. na temelju kreditnog iznosa zatvaralo dugovanje društva Eurocosped d.o.o. prema predniku tuženika, no što je bila volja društva Ursa d.o.o. kao korisnika kredita. Ukazuje i da je rješenje o ovrsi doneseno u predmetu ovog suda posl. br. Ovr-896/2019 kojeg je tuženik pokrenuo protiv tužitelja postalo pravomoćno.

8. I u kasnijem tijeku postupka tuženik ustraje kod osporavanja tražbine tužitelja. Navodi da je nelogično da bi tužitelj koji nije bio niti član niti direktor društva Ursa d.o.o. znao išta o poslovanju predmetnog društva, pa tako i je li to društvo dalo nalog za isplatu, ukazujući da je tužitelj, protivno tome, bio direktor i osnivač društva Eurocosped d.o.o. koje je poslovalo na adresi gdje se nalazi nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je kao zalog dao svoju nekretninu, dok je RŠ, kao jedini član i osnivač društva Ursa d.o.o., u rodbinskim odnosima s tužiteljem. Tvrdi da društvo Eurocosped d.o.o. nije bilo kreditno sposobno zbog ranijih dugova, pa nije moglo dobiti novi kredit u svrhu refinanciranja / zatvaranja ranijih kredita, nego je očito kreditno sposobno društvo Ursa d.o.o. zatražilo kredit kako bi zatvorilo postojeće kredite društva Eurocosped d.o.o. zbog čega su i sklopljeni ugovori o pristupanju dugu. Nadalje, ističe da je osnovano založno pravo u načelu nedjeljivo na način da osigurava tražbinu kao cjelinu, pa se založno pravo ne smanjuje time što se smanjuje tražbina koju ono osigurava, već dok u bilo kojem dijelu postoji osigurana tražbina, ona je osigurana cijelim založnim pravom (čl. 301. st. 5. ZV-a), a tražbina tuženika postoji i nije prestala. Tuženik stoga smatra kako nije bitno davanje odgovora na pitanje je li društvo Ursa d.o.o. dalo nalog banci da se sredstva od kredita iskoriste za zatvaranje potraživanja koje je banka imala prema trećoj pravnoj osobi, postavljajući pitanje zašto društvo Ursa d.o.o. nije više od 13 godina tužilo Erste & Steiermarkische bank d.d. na ispunjenje Ugovora o kreditu, odnosno isplatu kredita od 77.000,00 EUR, već se ta tvrdnja tek sad ističe. Zaključuje da je svrha ovog postupka isključivo onemogućavanje tuženika u namirenju svoje tražbine iz vrijednosti založene nekretnine tužitelja, predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka, uvećano sa zakonske kamate od dana donošenja presude pa do isplate.

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, saslušao je svjedoka RŠ i proveo uid u ovosudne predmete posl. br. P-457/2020 i posl. br. Ovr-896/2019, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP) jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Poslovni broj: XXXII P-1683/2022

11. Naime, iz suglasnih navoda stranaka i dostavljenih isprava proizlazi slijedeće:

- da je trgovačko društvo Ursa d.o.o. iz Rijeke, Vukovarska ulica 43, zastupano po zakonskom zastupniku JŠ, sa Erste & Steiermarkische bank d.d. dana 10. svibnja 2010. godine sklopilo Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006 – 1031262160 / 51016015 – 5105020090 (dalje: Ugovor), kojim je banka trgovačkom društvu Ursa d.o.o. odobrila kredit od 77.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, s namjenom "za trajna obrtna sredstva" i rokom korištenja određenim "po odobrenju, počevši od 12. svibnja 2010. godine, zaključno sa 31. svibnja 2010. godine" s time što se "iskorišteni iznos od zadnjeg navedenog datuma prenosi u otplatu, bez obzira na ugovoreni iznos kredita" ,

- rok otplate citiranim je ugovorom o kreditu određen na 84 mjeseca od prijenosa kredita u otplatu, uključujući poček od 12 mjeseci,

- odredbom članka 11. Ugovora određeni su instrumenti osiguranja vraćanja kredita, među kojima i dokaz o upisanom založnom pravu na nekretnini opisanoj u članku 12. Ugovora – k. č. br. [katastarska čestica], kući, garaži, dvorištu i livadi upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist banke,

- nadalje, među strankama nije prijeporno, a to proizlazi i iz Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 13. svibnja 2010. godine, solemniziranog 17. svibnja 2010. godine kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojem OV-12935/2010 (dalje: Sporazum) da su tužitelj u svojstvu protivnika osiguranja i društvo Ursa d.o.o. u svojstvu dužnika, sa Erste & Steiermarkische bank d.d. kao vjerovnikom, dana 13. svibnja 2010. godine sklopili Sporazum kojim je tužitelj kao protivnik osiguranja, dopustio Erste & Steiermarkische bank d.d. kao vjerovniku, uknjižbu založnog prava na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], kući, garaži, dvorištu i livadi upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u njegovom vlasništvu, radi osiguranja novčane tražbine iz gore spomenutog Ugovora o kreditu, u svrhu osiguranja povrata duga od najviše 77.000,00 EUR, uvećano za kamate, provizije, naknade i troškove prisilne naplate, dopustivši banci provedbu neposredne ovrhe na temelju Sporazuma nakon što javni bilježnik na Sporazum stavi potvrdu ovršnosti (članak 5. stavak 2. Sporazuma),

- da je to založno pravo i upisano u zemljišne knjige u korist Erste & Steiermarkische bank d.d., koja je pak naknadno tražbinu iz Ugovora i Sporazuma i samo založnog pravo prenijela na tuženika,

- nadalje, člankom 7. citiranog Sporazuma, trgovačko društvo Ursa d.o.o. je pristalo da banka u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po Ugovoru o kreditu i Sporazumu, provede neposrednu prisilnu ovrhu na temelju Ugovora, Sporazuma i izvadaka iz poslovnih knjiga na svim računima, pokretnoj i nepokretnoj imovini i drugim pravima, a bez ikakvih daljnjih suglasnosti, bilo koju dospjelu, a nepodmirenu obvezu nastalu temeljem Ugovora o kreditu i Sporazuma, naplati sa svih računa društva koji se vode kod banke,

- da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuće, garaže, dvorišta i livade površine 1120 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tuženik kao pravni sljednik Erste & Steiermarkische bank d.d. upisan kao založni vjerovnik založnog prava upisanog na temelju Poslovni broj: XXXII P-1683/2022

Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 13. svibnja 2010. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke dana 17. svibnja 2010. godine pod posl. br. OV-12935/2010, radi osiguranja novčane tražbine od 77.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, s ugovorenim naknadama, troškovima i kamatama, a kako to proizlazi iz dostavljenog izvatka iz zemljišnih knjiga na listu 5 spisa,

- kao nesporno iz izvatka iz sudskog registra za društvo Ursa d.o.o. proizlazi da je sin tužitelja, svjedok RŠ bio direktor i jedini član tog društva od 22. rujna 2009. godine, s time što je to društvo brisano iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Tt-13/1672 od 17. rujna 2013. godine,

- nadalje, iz izvatka iz sudskog registra razvidno je da je društvo Eurocosped d.o.o. imalo sjedište u [adresa], a njegov jedini osnivač i direktor bio je tužitelj GŠ, s time što je to trgovačko društvo iz sudskog registra brisano rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Tt- 14/749 od 15. listopada 2014. godine,

- na koncu nije prijeporno niti da je ovdje tuženik radi naplate novčane tražbine osigurane spornim založnim pravom, pred ovim sudom pod posl. br. Ovr-896/2019 vodio postupak ovrhe na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je dovršen rješenjem o obustavi ovrhe od 3. siječnja 2024. godine jer se nekretnina nije prodala niti na drugoj javnoj dražbi, a kako to proizlazi iz uvida u taj predmet,

- nesporno je među strankama i da je ovdje tužitelj protiv tuženika pred ovim sudom pokrenuo postupak pod posl. br. P-457/2020 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koji je dovršen rješenjem od 29. rujna 2020. godine kojim se tužba smatra povučenom, što je utvrđeno uvidom u citirani predmet,

- nije prijeporno niti da je ovdje tuženik u međuvremenu protiv tužitelja pokrenuo novi postupak ovrhe pod posl. br. Ovr-515/2024 i gdje je rješenjem ovog suda i istog poslovnog broja od 19. ožujka 2025. godine (list 97-99 spisa), tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a prijedlog za odgodu ovrhe tužitelja je odbijen kao neosnovan.

12. Među strankama je sporno je li tužitelj aktivno legitimiran na vođenje ovog postupka, kao i postoji li sporno založno pravo upisano u korist tuženika na nekretninama u vlasništvu tužitelja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s obzirom da tužitelj tvrdi da pravni prednik tuženika, Erste & Steiermarkische bank d.d., nikada nije isplatio iznos iz ugovora o kreditu glavnom dužniku, društvu Ursa d.o.o., već je iznos kredita banka neovlašteno koristila za zatvaranje obveza društva Eurocosped d.o.o.

13. Prije svega, tuženiku valja istaknuti kako tužitelj nije podnio brisovnu tužbu, već tužbu kojom traži utvrđenje da založno pravo nije ni nastalo. Zahtjev za brisanje iz zemljišnih knjiga upisanog založnog prava, stoga je samo sporedni tužbeni zahtjev kojeg sud može usvojiti ukoliko utvrdi da tražbina tuženika ne postoji, pa su promašene tvrdnje tuženika kojima upire na tvrdnje da bi se radilo o brisovnoj tužbi i upućuje na rokove za pokretanje te tužbe.

Poslovni broj: XXXII P-1683/2022

14. I prema ocjeni ovoga suda, tužitelj je kao založni dužnik ovlašten na vođenje parnice kojom će utvrditi da založno pravo ne postoji jer ne postoji tražbina koju bi založno pravo osiguravalo, s obzirom da založno pravo može osiguravati samo tražbinu koja realno postoji (ili će nastati nakon nekog vremena ili ispunjenja uvjeta), a kako to proizlazi iz sadržaja članka 301. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst). Tužitelj je založni dužnik tražbine tuženika, a sukladno Sporazumu upisano založno pravo na njegovoj nekretnini upisano je radi osiguranja dugovanja treće osobe, društva Ursa d.o.o. prema predniku tuženika, Erste & Steiermarkische bank d.d. Tuženik je već prethodno vodio protiv tužitelja postupak ovrhe na nekretnini, s obzirom da je tužitelj založni dužnik, pa je jasno da tužitelj ima pravni interes za vođenje ove parnice kojim bi se utvrdilo nepostojanje založnog prava.

15. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, tužitelj s uspjehom nije dokazao da prednik tuženika, Erste & Steiermarkische bank d.d. nije isplatila iznos iz Ugovora o kreditu društvu Ursa d.o.o., koji dug založno pravo nesporno osigurava.

16. Naime, kao što tuženik obrazlaže u tijeku ove parnice, društvo Ursa d.o.o. je bilo trgovačko društvo čiji zakonski zastupnik i jedini član je bio RŠ, saslušan kao svjedok u ovoj parnici, ujedno i sin tužitelja. S druge strane, tužitelj je bio jedini član i zakonski zastupnik društva Eurocosped d.o.o. Tužitelju valja ukazati da ovaj sud prihvaća tvrdnje tuženika da je trgovačko društvo Ursa d.o.o. sklopilo s prednikom tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. više ugovora o pristupanju dugu i to Ugovor o pristupu dugu od 31. svibnja 2010. godine (list 30 spisa) kojim je utvrđeno da Erste & Steiermarkische bank d.d. ima potraživanja prema društvu Eurocosped d.o.o. u iznosu od 385.917,23 kn, kojem dugu je pristupilo društvo Ursa d.o.o. te se obvezalo platiti banci dugovanje u iznosu od 385.917,23 kn najkasnije do 31. svibnja 2010. godine, odnosno istog dana kada je ovaj Ugovor o pristupu dugu i sklopljen. Nadalje, društvo Ursa d.o.o. je istog dana, 31. svibnja 2010. godine sklopilo i drugi Ugovor o pristupu dugu društva Eurocosped d.o.o. prema Erste & Steiermarkische bank d.d., i to u iznosu od 124.009,04 kn (list 31 spisa) koje se obvezalo također isplatiti istoga dana, odnosno do 31. svibnja 2010. godine, kao i još jedan Ugovor o pristupu dugu društva Eurocosped d.o.o. prema Erste & Steiermarkische bank d.d. u iznosu od 701,44 kn (list 32 spisa) kojeg se također društvo Ursa d.o.o. obvezalo platiti istoga dana, odnosno najkasnije do 31. svibnja 2010. godine.

17. Svjedok RŠ tvrdi da mu sadržaj tih ugovora nije poznat i nije prilikom saslušanja, kada mu je predočen sadržaj ugovora o pristupanju dugu s listova 30 do 32 spisa, potvrdio da bi se na ugovorima nalazili njegovi potpisi, iako na sva tri ugovora stoji njegovo ime kao i pečat trgovačkog društva Ursa d.o.o., kojim je svjedok kao jedina odgovorna osoba tog društva mogao jedino raspolagati. Te tvrdnje svjedoka da se ugovora o pristupu dugu ne sjeća, sud je ocijenio kao neistinite, jer svjedok, ukoliko ugovore zaista nije potpisao, nije ponudio nikakvo logično objašnjenje tko bi drugi mogao ugovore potpisati njegovim imenom i ovjeriti pečatom društva Ursa d.o.o.

18. Nadalje, svjedok RŠ tvrdi da su mu kreditna sredstva u iznosu od 77.000,00 EUR od Erste & Steiermarkische bank d.d., trebala kako bi društvo Ursa d.o.o. započelo posao sa solarnim panelima, te da su materijal i potrebne instalacije

Poslovni broj: XXXII P-1683/2022

za taj projekt, bila obrtna sredstva koja je društvo trebalo pribaviti kreditom Erste & Steiermarkische bank d.d.

19. Međutim, i ove tvrdnje svjedoka očito su lažne i usmjerene na postizanje uspjeha tužitelja u ovom postupku.

20. Naime, upitan je li Erste & Steiermarkische banci dostavljao kakve isprave o planiranoj investiciji, kojima bi dokazao postojanje namjere ulaganja u novu djelatnost, način korištenja sredstava i slično, svjedok je kazao da te isprave banci nije dostavljao. Iako je poslovna politika svake banke odlučivati pod kojim uvjetima će i uz koja sredstva osiguranja davati kredit poslovnim subjektima, krajnje je neobično da bi banka za tu navodnu investiciju, u uvjetima svjetske gospodarske krize kakva je vladala 2010. godine kada je kredit uzet i otežanog odobravanja kredita, davala pravnoj osobi iznos od čak 77.000,00 EUR koji je više od 25 puta veći od temeljnog kapitala tog društva, bez ikakve prethodne provjere opravdanosti investicije.

21. Osim toga, iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Ursa d.o.o., vidljivo je da društvo Ursa d.o.o. uopće nije niti bilo registrirano za bilo kakvu djelatnost vezanu za proizvodnju, postavljanje, montažu, prodaju ili održavanje solarnih panela, što je moralo biti uneseno u predmet poslovanja društva Ursa d.o.o. sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ("Narodne novine" br. 58/07 i 72/07). Potpuno je neuvjerljivo da bi banka odobrila kreditna sredstva društvu za djelatnost za koje društvo nema odobrenje, niti je moguće da bi se društvo Ursa d.o.o. bez prethodnog proširenja svog predmeta djelatnosti moglo baviti zakonito ovim poslom.

22. Prema tome, tvrdnje svjedoka RŠ da mu je novac iz kredita bio potreban radi pokretanja poslova sa solarnim panelima je očito lažan. Ovo potvrđuju i navodi svjedoka koji opisuje da su u društvu Ursa d.o.o. tada bila zaposlena tri radnika, od čega je jedan i njegov otac, ovdje tužitelj GŠ, da bi se naknadno svjedok ispravio kazavši da mu je otac samo pomagao, da nije bio prijavljen jer je imao svoju firmu u kojoj je poslovao, a da bi on sam osobno ubuduće montirao solarne panele, iako je iz njegovog obrazovanja (inženjer prometnog prometa i tehničar za elektroniku) jasno vidljivo da specifična znanja za taj posao svjedok nema. Prema tome, iskaz svjedoka NŠ u potpunosti je iskonstruiran.

23. Protivno tome, stav je i ovoga suda da je Ugovor o kreditu društvo Ursa d.o.o. sklopilo s Erste & Steiermarkische bank d.d. upravo kako bi društvo Ursa d.o.o. koje je bilo kreditno sposobno, novcem od kredita zatvorilo dugovanje banci društva Eurocosped d.o.o., gdje je odgovorna osoba bio tužitelj, otac svjedoka NŠ, odgovorne osobe društva Ursa d.o.o.

24. Tužitelj i svjedok RŠ pravilno ukazuju da tuženik nije dostavio potpisane naloge kojim bi društvo Ursa d.o.o. ovlastilo Erste & Steiermarkische bank d.d., da ovaj novac namjesto da isplati na račun društva Ursa d.o.o., iskoristi tako da zatvori dugovanje prema društvu Eurocosped d.o.o. Međutim, sve druge okolnosti slučaja govore da je takav nalog društva Ursa d.o.o, odnosno svjedoka MŠ kao odgovorne osobe tog društva postojao. Društvo Ursa d.o.o. naime, pristupilo je dugu društva Eurocosped d.o.o. potpisavši o tome tri ugovora i to za ukupni iznos duga od 510.627,71 kn tj. današnjih 67.771.94 EUR računano prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR.

Poslovni broj: XXXII P-1683/2022

25. Svjedok RŠ nije objasnio s kojim drugim sredstvima, izuzev sredstvima iz Ugovora o kreditu od 10. svibnja 2010. godine, bi društvo Ursa d.o.o. raspolagalo, da bi moglo ispuniti tražbinu prema Erste & Steiermarkische bank d.d. u istom danu kada su ugovori o pristupanju dugu potpisani 31. svibnja 2010. godine i to u iznosu od preko 67 tisuća eura. Strankama se ukazuje i da je rok korištenja kredita društva Ursa d.o.o. prema ugovoru od 10. svibnja 2010. godine bio zaključno do 31. svibnja 2010. godine, dakle upravo do dana kada je društvo Ursa d.o.o. trebalo platiti dugovanja Eurocosped d.o.o. Na koncu, što se tiče pojma obrtnih sredstava, tužitelju se ukazuje da se pod obrtnim sredstvima podrazumijeva materijalna, ali i financijska imovina među kojima su i krediti, pozajmice, predujmovi, pri čemu su krediti svakako jedan od vidova osiguranja cirkuliranja novca u poslovanju društva.

26. Tužitelj i svjedok RŠ u ovom postupku nisu učinili uvjerljivim tvrdnje da bi dug Eurocospeda d.o.o. bio podmiren sredstvima koje je društvo Ursa d.o.o. dobilo od Erste & Steiermarkische bank d.d. na ime kreditnih sredstava bez njihovog znanja i bez njihovog naloga. Svjedok RŠ nije pojasnio niti zbog čega, ukoliko je banka neovlašteno novac iz kredita iskoristila za zatvaranje duga društva Eurocosped d.o.o, o tome nije izvijestio državno odvjetništvo, Hrvatsku narodnu banku kao regulatorno tijelo bankarskog sektora, zbog čega nije pokretao parnične postupke u vremenu od preko 13 godina koje je i sam mogao pokrenuti obzirom da je solidarni jamac iz Ugovora o kreditu kako to proizlazi iz članka 11. Ugovora. Ovo tim više što iz iskaza svjedoka NŠ proizlazi da je Erste & Steiermarkische bank d.d. tražila povrat sredstava od društva Ursa d.o.o. Osim toga, nije dokazano niti da društvo Ursa d.o.o. nije dobilo preostali iznos osiguran založnim pravom do 77.000,00 EUR, jer društvo Ursa d.o.o., kao ni svjedok RŠ i tužitelj, takve parnične postupke nisu vodili, niti u ovoj parnici to tvrde, a nisu dostavili niti poslovnu dokumentaciju društava iz koje bi to proizlazilo. Konačno, tužitelju se ukazuje da društvo Ursa d.o.o. plaćanjem dugovanja društva Eurocosped d.o.o. iz iznosa kreditnih sredstava, Erste & Steiermarkische banci d.d., nije platilo nedug, nego dug kojeg se obvezalo platiti temeljem Sporazumima o pristupanju dugu.

27. Protivno tvrdnjama tužbe, sve ukazuje da se radilo o dogovornom i sporazumnom postupanju društava Eurocosped d.o.o., Ursa d.o.o. i Erste & Steiermarkische bank d.d., gdje je banka kreditiranjem poslovnog subjekta (društva Ursa d.o.o.) koje je pristupilo dugu druge pravne osobe (društva Eurocosped d.o.o.), tim novčanim sredstvima osigurala namirenje duga društva Eurocosped d.o.o. S druge strane društvo Eurocosped d.o.o. na taj je način isplatilo dugovanje te je moglo dalje poslovati, dok je društvo Ursa d.o.o. dobilo poček od 12 mjeseci na isplatu iznosa, uz obvezu vraćanja kredita u roku od 84 mjeseca i mogućnost regresne naplate eventualno plaćenih iznosa od stvarnog dužnika društva Eurocosped d.o.o.

28. Prema, tome, kako nije utvrđeno da bi tužbeni zahtjev bio osnovan jer tvrdnje tužbe nisu potkrijepljene ispravama, a iskaz svjedoka NŠ ocijenjen je kao u cijelosti neistinit, to je i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i zbog čega je presuđeno kao u točki I izreke.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 1. u vezi članka 155. ZPP i čini trošak tuženika potreban radi vođenja postupka.

Poslovni broj: XXXII P-1683/2022

30. Tuženik je kao opravdan imao trošak sastava tužbe od traženih 200,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), koja za ovu vrijednost predmeta spora predviđa nagradu od 100 bodova pri čemu je vrijednost svakog boda 2,00 EUR, a jednaki iznos pripada mu i za sastav obrazloženog podneska od 8. prosinca 2023. godine, predanog sudu 11. prosinca 2023. godine (Tbr. 8/1 Tarife). Tuženiku tako na ime odvjetničkog zastupanja pripada 400,00 EUR, što uvećano za 25 % poreza na dodanu vrijednost čini 500,00 EUR. Tuženik nije imao trošak sudskih pristojbi pa mu pravo na njihovu naknadu ne pripada. Tuženiku je tako sveukupno dosuđeno 500,00 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

31. Iz izloženih je razloga, presuđeno kao u izreci.

U Rijeci, 4. lipnja 2025.

S u t k i n j a:

Martina Maršić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Poslovni broj: XXXII P-1683/2022